hrvatskijezik

hrvatski jezik za srednje škole
 
Početna stranicaPočetna stranica  PortailPortail  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  Login  

Share | 
 

 BAJKE

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: BAJKE   uto srp 17, 2007 11:38 am

Luis Kerol:

A L I C A U Z E M LJ I
Č U D A

Pisac: Luis Kerol engleski je pisac. Napisao je mnoge fantastične
pripovjetke za djecu. Njegove pripovjetke razvedravaju i
zabavljaju dječiju maštu. Mnoge su mu riječi bez određenog
značenja a ečenice nemaju logičnog smisla.
Mjesto događaja: na obali, u zečijoj jazbini
Vrijeme događaja: ljeto
Likovi: -glavni: Alica- radoznala, ima dobro srce i sposobna da
suosjeća s drugim, uporna, ponosna, puna ljubavi.
Sviđa mi se što ima dobro srce.
-sporedni: sestra,bijeli zec, maza, kneginja, kralj, kraljica,
gospođa kornjača, Bill.
Kratki sadržaj: Bio je ljetni dan, Alicina sestra je čitala Alici
priču. Alica se igrala sa mačkom, popela se na drvo i zaspala.
U njezinim fantastičnim snovima pojavi se zec. Imao je hlaće ,
majicu i sat na ruci. Zec je kasnio i odjednom nestane u rupi.
Alica potrči za njim. Kada je ušla u sobu vidjela je stvari kako
lete. Kad se spustila vidjela je kako zec ulazi kroz vrata.
Pomaknula je zavjesicu ali nije mogla proći kroz vrata jer su bila
premala. Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te da
če postati malena. Alica je tako uradila i smanjila se. Kvaka joj
kaže da pojede djelić kolača i opet će biti velika. Uzela je ključ
i počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. Zatim joj je
kvaka rekla da ispije ostatak vode iz bočice. Ona popije i smanji
se. Toliko se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz
ključanicu. Tamo je vidjela raznih neobičnih živozinja npr. orla
koji puši lulu, dva blizanca, školjke i golemu ribu. Prošetala se
malo dalje i tada spazi leptire koji imaju krila od kruha i
maslaca. Zatim je vidjela crvenu ružu koja ima oči usta i nos.
Razgovarala je s njom i pošla dalje. Došla je do raskrižija gdje
ima puno natpisa. Kad se odlučila na koju će stranu ići susrela
je crva koji sijedi na gljivi i puši. Crv joj je ponudio da okusi
gljivu i da će postati velika. To je učinila te postala opet
postala velika. Tada susretne Ožujskog zeca s luckastim
klobukom. Sjeli su za stol i pili čaj.Kada je Alica krenula dalje
susrela je Cerigradsku mačku i mačka je uputila kamo će ići.
Alica je stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom
a iza njega kraljica i vojnici od karata. Konji su igrali kriket
loptica je bila jež a palica je bila ptica. Kraljica je htijela
Alicu ubiti ali ona je imala još malo kolača pojela ga te postala
velika. Onda počme djelovati druga strana keksa i ona opet se
smanji. Počme bježati, a vojska od karata je slijediti. I tad se od
straha probudi i vidi da je sve bio samo san.
Osnovna misao: Snovi su gotovo uvijek kao stvarnost.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: BAJKE   uto srp 17, 2007 11:38 am

BAJKA O RIBARU I RIBICI
Aleksandar S. Puškin




Bilješke o piscu : Puškin je bio vrhunski pisac. Rođen je u Moskvi 1798.god. U 38.god. umro je od posljedičnih rana zadobivenih u dvoboju. Puškin je u svojih nepunih 20 godina književnog djela postao najvećim ruskim pjesnikom.


Mjesto radnje : Na moru ,na barci ,kod kuće

Vrijeme radnje : ljeto

Fabula :
Jednog je dana jedan starac otišao da ulovi nešto ribe za jesti. Prvi i drugi put kada je izvukao mrežu ništa nije ulovio ,a treći put je ulovio malenu zlatnu ribicu. Ribica mu je rekla da će mu ispuniti tri želje ako je pusti. Starac je pustio ribicu ,ali nije ništa zaželio. Kada je došao doma to je ispričao naivnoj starici koja se je odmah izderala na ribara i poslala ga je natrag kod ribice. Starac je rekao ribici da je starica zaželjela novo korito i želja joj se obistini.
Starica je bila jako pohlepna i odmah je zaželjela nove bijele dvore .I tako je bilo ,dobila je dvore, ali je sada zaželjele biti kraljica mora. Ribica joj je i tu želju ostvarila .Starica se je veoma ružno ponašala prema morskim stanovnicima ,a čak je htjela zarobiti i zlatnu ribicu. Tada je zlatnoj ribici bilo dosta ,pa ju je pretvorila u staricu (što je i bila) ,imala je staro korito i staru kuću ,ali su starac i starica i dalje sretno živjeli.

Opis likova :
Starac-dobar ,pošten, skroman ,plemenit
Starica-lakoma ,sebična ,ohola ,pohlepna…

Poruka djela :
-čovjek može poželjeti samo ono što može svojim radom zaslužiti.
-budi zahvalan i sretan na onome što imaš i nemoj biti pohlepan kao ova starica

Bajka mi se je svidjela zbog toga što je previše lakoma starica ostala bez svega poželjnoga.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: BAJKE   uto srp 17, 2007 11:39 am

Hans Christian Andersen, Bajke i priče
"Mladost", Zagreb, 1989.

H.C. Andersen (1805-1875) je danski književnik, sin siromašnog postolara
koji je proveo djetinstvo u bijedi, prepušten sam sebi i svojoj mašti.
Izbjegavao je školu, pa je s redovitom obukom počeo kasno, kad je sa 14
godina došao u Kobenhavn. Kasnije mnogo putuje po Europi i Americi.
Godine 1827. objavio je svoju prvu pripovijest, a zatim 1829. i putopis
"Pješice od Kanala Holmen do istočne točke Amagu", pa niz lirskih
pjesama, melodrama, romana itd. Svoj pravi izraz našao je tek u bajkama
kojima je stekao svjetsku slavu i priznanje. Bajke, bilo da su uzete iz
vilinskog svijeta, pučke predaje, bilo da pripovijedaju o jednostavnim
ljudima i stvarima svakidašnjice, zapravo su slike života s njegovim
dobrim i lošim stranama. Odlikuju se humanošću, prostodušnošću i
mudrošću, a prožete su profinjenim osjećajem pjesnika za neiscrpive
ljepote svijeta. Njegova ostala dijela su: "Melodije srca", "Fanazije i
skice", "Vinjete", "Dvanaest mjeseci", "Agneta i vilenjak",
"Improvizator", "O.T.", "Samo guslač", "Mulat", "Slikovnica bez slika",
"Maurka", "Pjesnikov bazar, "Nove bajke", "Sabrane bajke i priče",
"Ahasver", "Dvije baronese", "U Švedskoj", "Bajka mog života", "Biti ili
ne biti", "U Španjolskoj", "Posijet Portugalu", "Sretni Peer" i "Bajki i
priča".

CAREVO NOVO RUHO

Vrsta dijela: bajka

Vrijeme radnje: kao u svim bajkama, prije mnogo godina

Mjesto radnje: u velikom gradu

Fabularni tijek: U jednom je gradu živio car poznat po tome što je
najviše volio lijepo, novo ruho, te je sav svoj novac trošio samo na to
da se lijepo obuče, dok je sve ostale carske dužnosti u velikoj mjeri
zanemarivao. Saznavši za tu neobičnu carevu strast u grad su pristigli
varalice koji su tvrdili da mogu istkati najljepše ruho na svijetu, ali
tako neobično ruho da ga mogu vidjeti samo oni koji su nadasve sposobni
i pametni. Polakomivši se za novim ruhom car je naručio da mu se istka
to neodoljivo lijepo ruho, platio je varalicama velike novce i živio u
iščekivanju novog ruha.

Podanici kao podanici, videvši da od tog ruha nema ništa, a bojeći se za
svoj položaj i carsku milost nisu se usuđivali glasno izreći svoja
saznanja da ruho ustvari ne postoji. Tako je i car, bojeći se da ne
ispadne glup i nesposoban, nije niti samom sebi priznao da ne vidi ruho,
obukao ga, i ponosan na njegovu ljepotu izašao pred svoje podanike i
građane. "Nitko nije htio priznati da ništa ne vidi, jer bi time pokazao
kako nije za svoju službu ili kako je veoma glup."

Jedino je dječak sa svojom iskrenošću i nevinošću viknu kako car nema
ništa na sebi od čega je car protrnuo ali ipak odluči da ostane u
povorci do kraja, "a komornici i dalje nošahu skute kojih nije bilo".

Analiza likova:

"... živio vam car poznat po tome što je nadasve volio lijepo, novo
ruho: sav je novac tratio samo na to da se što bolje odjene i nakiti.
Nije mario ni za vojnike, ni za kazalište, ni da se izveze u štenju po
šumi - jedino mu bijaše do toga da pokaže svoje novo ruho. Imao je
posebno ruho za svaki sat u danu, pa kako se inače kaže o kralju da se
nalazi u vjećnici, tako su o tome caru uvijek govorili: "Car je u
rušnici!"

Car je samodopadni vladar kojemu nije bilo stalo do vođenja svoje
zemlje, već su mu njegove privilegije koristile samo za zadovoljavanje
svojih strasti za lijepom odjećom. Pri tom je bio isuviše ponosan na
dužnost koju je obnašao te niti u izvanrednim okolnostima nije htio
priznati samom sebi da je u biti nesiguran i nesposoban vladar. Svoju
nesposobnost nadoknađuje gomilanjem odjeće, jer se jedino na tom polju
osjeća dovoljno sposoban. Okružen je licemjernim podanicima, koji bojeći
se za svoj položaj i status, podržavaju tezu o "lijepom" ruhu, s čime
zadržavaju svoj položaj savjetnika u carskim dvorima i dokazuju svoju
pamet i mudrost. Nasuprot svih licemjernih i častohlepnih likova stoji
dijete sa svojom dječjom iskrenošću i nevinošću, koje jedino ima
hrabrost na glas reći istinu o carevom ruhu.

Varalice su lukavi, pokvareni i vrlo sposbni glumci i pntomimičari, koji
su znali i uspijeli iskoristiti ljudsku slabost u svoju korist. Svjesni
da je čovjeku potrebna potvrda njegove mudrosti i pameti, oni igraju na
tu kartu, dokazujući pri tom da ljudskoj gluposti nema kraja.

Analiza stila pisanja i jezika djela:

Ova bajka je namijenjena maloj djeci te je zbog toga pisana jednostavnim
stilom i jezikom, koji oni mogu razumjeti. Odlikuje se svim epskim
elementima, pisana je u prozi, ima fabulu i možemo je svrstati u
sveobuhvatnu podjelu književnih rodova.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: BAJKE   uto srp 17, 2007 11:41 am

Hans Christian Andersen, Bajke i priče
"Mladost", Zagreb, 1989.

H. C. Andersen (1805-1875) je danski književnik, sin siromašnog postolara
koji je proveo djetinjstvo u bijedi, prepušten sam sebi i svojoj mašti.
Izbjegavao je školu, pa je s redovitom obukom počeo kasno, kad je sa 14
godina došao u Kopenhagen. Kasnije mnogo putuje po Europi i Americi.
Godine 1827. objavio je svoju prvu pripovijest, a zatim 1829. i putopis
"Pješice od Kanala Holmen do istočne točke Amagu", pa niz lirskih
pjesama, melodrama, romana itd. Svoj pravi izraz našao je tek u bajkama
kojima je stekao svjetsku slavu i priznanje. Bajke, bilo da su uzete iz
vilinskog svijeta, pučke predaje, bilo da pripovijedaju o jednostavnim
ljudima i stvarima svakidašnjice, zapravo su slike života s njegovim
dobrim i lošim stranama. Odlikuju se humanošću, prostodušnošću i
mudrošću, a prožete su profinjenim osjećajem pjesnika za neiscrpive
ljepote svijeta. Njegova ostala dijela su: "Melodije srca", "Fantazije i
skice", "Vinjete", "Dvanaest mjeseci", "Agneta i vilenjak",
"Improvizator", "O.T.", "Samo guslač", "Mulat", "Slikovnica bez slika",
"Maurka", "Pjesnikov bazar, "Nove bajke", "Sabrane bajke i priče",
"Ahasver", "Dvije baronese", "U Švedskoj", "Bajka mog života", "Biti ili
ne biti", "U Španjolskoj", "Posjet Portugalu", "Sretni Peer" i "Bajki i
priča".

CAREVO NOVO RUHO

Vrsta dijela: bajka

Vrijeme radnje: kao u svim bajkama, prije mnogo godina

Mjesto radnje: u velikom gradu

Fabularni tijek: U jednom je gradu živio car poznat po tome što je
najviše volio lijepo, novo ruho, te je sav svoj novac trošio samo na to
da se lijepo obuče, dok je sve ostale carske dužnosti u velikoj mjeri
zanemarivao. Saznavši za tu neobičnu carevu strast u grad su pristigli
varalice koji su tvrdili da mogu istkati najljepše ruho na svijetu, ali
tako neobično ruho da ga mogu vidjeti samo oni koji su nadasve sposobni
i pametni. Polakomivši se za novim ruhom car je naručio da mu se istka
to neodoljivo lijepo ruho, platio je varalicama velike novce i živio u
iščekivanju novog ruha.

Podanici kao podanici, vidjevši da od tog ruha nema ništa, a bojeći se za
svoj položaj i carsku milost nisu se usuđivali glasno izreći svoja
saznanja da ruho ustvari ne postoji. Tako je i car, bojeći se da ne
ispadne glup i nesposoban, nije niti samom sebi priznao da ne vidi ruho,
obukao ga, i ponosan na njegovu ljepotu izašao pred svoje podanike i
građane. "Nitko nije htio priznati da ništa ne vidi, jer bi time pokazao
kako nije za svoju službu ili kako je veoma glup."

Jedino je dječak sa svojom iskrenošću i nevinošću viknu kako car nema
ništa na sebi od čega je car protrnuo ali ipak odluči da ostane u
povorci do kraja, "a komornici i dalje nošahu skute kojih nije bilo".

Analiza likova:

"... živio vam car poznat po tome što je nadasve volio lijepo, novo
ruho: sav je novac tratio samo na to da se što bolje odjene i nakiti.
Nije mario ni za vojnike, ni za kazalište, ni da se izveze u šetnju po
šumi - jedino mu bijaše do toga da pokaže svoje novo ruho. Imao je
posebno ruho za svaki sat u danu, pa kako se inače kaže o kralju da se
nalazi u vijećnici, tako su o tome caru uvijek govorili: "Car je u
rušnici!"

Car je samodopadni vladar kojemu nije bilo stalo do vođenja svoje
zemlje, već su mu njegove privilegije koristile samo za zadovoljavanje
svojih strasti za lijepom odjećom. Pri tom je bio suviše ponosan na
dužnost koju je obnašao te niti u izvanrednim okolnostima nije htio
priznati samom sebi da je u biti nesiguran i nesposoban vladar. Svoju
nesposobnost nadoknađuje gomilanjem odjeće, jer se jedino na tom polju
osjeća dovoljno sposoban. Okružen je licemjernim podanicima, koji bojeći
se za svoj položaj i status, podržavaju tezu o "lijepom" ruhu, s čime
zadržavaju svoj položaj savjetnika u carskim dvorima i dokazuju svoju
pamet i mudrost. Nasuprot svih licemjernih i častohlepnih likova stoji
dijete sa svojom dječjom iskrenošću i nevinošću, koje jedino ima
hrabrost na glas reći istinu o carevom ruhu.

Varalice su lukavi, pokvareni i vrlo sposobni glumci i pantomimičari, koji
su znali i uspjeli iskoristiti ljudsku slabost u svoju korist. Svjesni
da je čovjeku potrebna potvrda njegove mudrosti i pameti, oni igraju na
tu kartu, dokazujući pri tom da ljudskoj gluposti nema kraja.

Analiza stila pisanja i jezika djela:

Ova bajka je namijenjena maloj djeci te je zbog toga pisana jednostavnim
stilom i jezikom, koji oni mogu razumjeti. Odlikuje se svim epskim
elementima, pisana je u prozi, ima fabulu i možemo je svrstati u
sveobuhvatnu podjelu književnih rodova.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: BAJKE   uto srp 17, 2007 11:42 am

Carevo novo ruho

Pisac:Hans Christian Andersen

Mjesto radnje: Veliki grad
Vrijeme radnje: Prije mnogo godina
Glavni likovi: Car, lopovi(tkalci), carevi podanici

Kratak sadržaj:
Prije mnogo godina živio je car koji je mislio samo na svoje ruho.
Jednog dana dođu dvije lopuže, predstavivši se kao tkalci. Oni kažu caru da će sašiti novo ruho te svatko tko ga ne vidi znati će se da je glup.
Car lopovima da puno zlata, srebra I svile. A lopuže sve to trpaše u svoju torbu. Tkalci zatraže još više srebra, zlata I svile, a u tkalački stan ne dospije niti jedna nit. Car je poslao svog starog ministra da pogleda kako napreduje tkanje. Kada je ministar došao u tkalački stan nije vidio ništa jer nije ni bilo ničega, a ministar pomisli da je glup. Lopuže započnu nabrajati sve šare, a ministar rekne da su vrlo lijepe.
Kada dođe caru nabroji mu sve boje I šare koje je “vidio”. Zatim car pošalje svog drugog službenika, a sa njim bude isto kao I sa ministrom. Na kraju ode I sam car sa grupom odabranih službenika, ali ni car nije vidio ništa te pomisli da je bolje da se pretvara da vidi ruho nego da drugi misle da je on glup…
I tako se car pretvarao da oblači novo ruho. Kada je izašao pred puk nitko nije ništa vidio, a jedno dijete u taj čas poviče “car je gol !!!”, a za njim I cijeli puk. Car je nastavio još ponosnije hodati ne obazirući se na puk…
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: BAJKE   uto srp 17, 2007 11:42 am

Ivana Brlić-Mažuranić:
PRIČE IZ DAVNINE
Ponešto o piscu: Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 1874.god. U Ogulinu gdje je i živjela do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohađa privatnu školu , posvečujući osobitu brigu izučavanju jezika, te je u najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije je još naučila njemački, ruski i engleski. Objavila je slijedeća djela: "Valjani i nezadovoljni", "Škola i praznici", "Slike", "Čudnovate zgode šegrta Hlapića", "Priče iz davnine", "Knjiga omladini" i još neka poučna djela. "Priče iz davnine" doživjele su niz izdanjau zemlji , a u inozemstvu prevedene su na desetak europskih jezika.: na engleskom, švedskom, češkom, danskom, ruskom, slovačkom, njemačkom, francuskom, talijanskom i ukrajinskom. Neki strani književnici povezivali su "Priče iz davnine" s narodnim pričama, ali poznato je da se radi o orginalnom djelu koje sa narodnim pričama povezuju samo likovi i mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlić-Mažuranić umrla je u Zagrebu, 21,09,1938 god.
Šuma Striborova
Tema: Ljubav majke prema sinu.
Osnovna misao: Na kraju dobro pobjeđuje zlo.
Vrijeme radnje: Davno
Mjesto radnje: Šuma Striborova, selo
Likovi: Majka, sin, snaha, Malik Tintilinić, Domaći, Stribor i djevojka

Sadržaj:

Neki je momak ušao u šumu Strriborovu, a da nije znao da je to šuima začarana i da se u njoj događaju razna čuda. Šuma je morala ostati začarana sve dok ne dođe u nju netko kome je draža njegova nesreća od sve sreće ovoga svijeta.
Kada je momak nasjekao drva i sjeo na panj da se malo odmori, iz panja izađe zmija i počme se motati oko momka. Ali to nije bila prava zmija, već djevojka radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao ju je osloboditi samo onaj koji bi se njome oženio. Momak je pomislio da je zmija toliko lijepa da bi je kući ponijeti mogao. pomislivši kako je momak glup, zmija se odmah pretvori u djevojku i zamoli ga da ju povede kući i oženi se njome. Zbog zlobnih misli djevojci-zmiji i dalje u ustima ostane zmijski jezik. Momk, je bio dobar, plašljiv i stidljiv i bilo mu je neugodno da ne ispuni želju zmiji, koja se radi njega u djevojku pretvorila. Bila mu je i ljepa, a on onako neuk nije mogao znati što joj je ostalo u ustima.
Momak je poveo djevojku kući u kojoj je živio sa svojom starom majkom. Majka je bila stara i mudra te je odmah vidjela kakva joj je snaha i što ima u ustima. Pokušala je objasniti sinu da je pogrješio i da je u kuću doveo zmiju, ali se on naljutio i još pomislio da mu je majka vještica kada zna da je žena bila zmija. Tako su njih troje nastavili živjeti zajedno, ali ne i složno. Snaha je bila zlobna, proždrljiva i goropadna. Htjela se riješiti majke, a sin je šutio samo da joj ugodi. Jednog dana kada je majka bila toliko nesretna da je poželjela umrijeti pred pred kućom na hladnoći ugleda siromašnu djevojku koja prodaje trešće. Majka nije imala novca, ali uzme nekoliko grančica, a djevojci je iz zahvalnosti zakrpala poderan rukav na staroj haljini. Uveče su sin i snaha otišli u posijet kumovima, a majka je ostala sama. Morala je ugrijati vodu dok se vrate te potpali vatru onim trešćem što ga je kupila od siromašne djevojke. Kada se vatra rasplamsala, začuje se pucketanje, a iz svake treščice pojavi se veseli plamićak. Bili su toi Domaći. Majka je pomislila da joj to Bog šalje utjehu, veselila se zajedno sa njima, ali svoju tugu nije zaboravila. Ispriča Domaćima svoju nesreću i zamoli ih za pomoć. Jedan od domaćih, Malik Tintilinić, predloži da pod kokoš podmetnu svračja jaja, a snaha će se polakomiti kao svaka šumska guja isplaziti jezik. Tada će sin vidjeti što je učinio. Kako su se dogovorili tako su i učinili. Kada je došlo vrijeme izlegli su se svračići, snaha zapovijedi majci da donese gnijezdo i pozove selo da se pohvali. Ali kad ugleda svračiće isplazi svoj tanki zmijski jezik i tako cijelo selo sazna da je ona zmija, a ne žena. Ali sina ni ovo nije opametilo. Toliko se naljutio na majku da ju je otjerao iz kuće iako je vani bio snijeg. Majka je žalosno išla preko sniježnih polja i kada više nije mogla dalje zapalila je vatru od onog trešća i ponovno su se pojavili Domaći. Majk im je isprićala što se dogodilo i oni je povedu do svog starješine Stribora. Sve mu ispričaju, a on majci ponudi sa se vrati u svoje rodno selo, u svoju mladost, koja će viječno trajati i tako zaboraviti na sve svoje brige pa i sina. Kad je to majka čula, zahvali Striboru na dobroti i odluči ostati u svojoj nesreči nego da zaboravi da ima sina, makar i z sve blago ovoga svijeta. Nakon tih riječi nestanu sve čarolije u šumi Striborovoj. Nestane Stribora i Domaćih, snaha se pretvori u zmiju, a majka i sin ostanu sami usred šume i sretni se vrate kuči. Sin je majku zamolio da joj oprosti, iako mu ona zbog ljubavi nikada nije ni zamjerila, a poslije se oženio sa djevojkom koja je prodavala trešće, tako da su kasnije svi troje sretno živjeli.


Regoč

Tema: Prijateljstvo između diva Regoča i vile Kosjenke i njihov put u nepoznati kraj.
Osnovna misao: Ne treba se svađati i veseliti tuđem zlu.
Vrijeme radnje: Davno
Mjestor radnje: Legen grad, selo
Likovi: Regoč, Kosjenka, Lilja, djeca, baka i djed

Sadržaj:

Jedne ljetne noći, dok su čuvari konja spavali, spustile se sa oblaka vile da se po vilinskom običaju malo poigraju sa konjima. Kosjenka je bila mala vila koja je te noći prvi put sišla sa oblaka. Uhvatila je najbližeg konja koji ponese Kosjenku u daleki svijet. Jurili su iznad polja, rijeka, brda i dolina. Kosjenka se čudila i divila svemu što je vidjela, a najviše joj se svidjelo kada su projurili pokraj šume kraj koje su bila dva polja i dva sela, a malo dalje jedna velika rijeka. Ali konj nije htio stati nego je i dalje jurio sve dok nisu stigli do ruševina grada Legena gdje je Kosjenka uz pomoć svog vilinskog vela, nekako uspijela sići, a konj je ojurio dalje u ravnicu. Kosjenka je hodala kroz grad očekujući neko čudo, ali na sve strane bile su samo ruševine, Iznenada ispod jednog zida ugleda čovjeka kako spava na toj hladnoći. Bio je to Regoč koji je već tisuće godina živio u Legenu, a jedini posao mu je bio da broji kamenje Legena grada. Kada su se upoznali Kosjenka nagovori Regoča da pođe s njom u nepoznato i upozna ljepote svijeta što će sigurno biti zanimljivije od brojenja kamenja. Da bi lakše putovali Kosjenka od bisera stvori mali koš u kojem se udobno smjestila i koji Regoču zakači za uho. Kosjenka odluči da krenu do ona dva sela sa dva zlatna polja i to kroz zemlju da bi vidjeli što pod zemljom ima. A dalje je sve bilo ravno, bezbroj putova i stupova. Odluče da idu ravno, ali kad Kosjenka ugleda dvorac sa blagom nagovori Regoča da ju spusti. I dok se Regoč odmarao Kosjenka pomaknu štapić i uništi zemlju i razdjeli je od Regoča. Kosjenka se pomiri sa sudbinom, misleči da će umrijeti jer če Regoč zaboraviti da su zajedno krenuli na put. Ali se prevarila. Regoč ju je spasio i krenuli su dalje nedirajući ništa. Kada su na zemlji pronašli lišće znali su da su došli do šume pored zlatnih polja. Izašlisu na površinu, i to među djecu dvaju sela što su se zajedno igrala. Kosjenka je na livadi zajedno s djecom plesala, dijelila bisere kao da joj više neče trebati i odlučila je da će tu zauvijek ostati. Regoč je razgovarao s Liljom, najmudrijim dječakom koji mu je rekao da je zabrinut jer su se dva sela posvađala. Čuo je da će starješine njegova sela srušiti nasip rijeke Zlovode koja će potopiti susjedno selo. A Liljo je znao da će njegovo selo nastradati jer nije toliko visoko koliko su odrasli mislili. I dok su tako razgovarali začu se buka u ravnici. Regoč podiže Lilju i ugledaju rijeku Zlovodu, kako poplavljuje zlatn polja. Svi se uplašeni skupiše oko Regoča i zamole ga da svojom snagom zaustavi vodu. Regoč stavi djecu na brdašce pored nasipa i nekako uspije ponovno napraviti nasip, ali je voda dotada već sve poplavila. Nije bilo ni polja ni seljaka. Regoč probije rupu u zemlji da bi voda otišla i polja ponovno bila plodna. Ali više nije bilo odraslih da ih nauče kako se to radi. Svi su bili tužni, a najviše Regoč koji im je želio pomoći, ali niej znao kako, a i zaželio se svoga pustoga Legena gdje je u miru brojao kamen, stotinama godina. Iznenada Kosjenka poviče i svi pogledaju prema selu gdje ugledaju baku i djeda kako im mašu i koji su bili jedini toliko mudri da se sakriju na tavan i tako prežive. Djed i baka su naučili djecu orati i sijati. Po savijetu djeda i bake sagradili su samo jedno selo, jednu crkvu i jedno groblje kako više ne bi bilo zlobe i nesreće. Na sredini sela sagradili su kulu sa vrtom u kojem je boravila Kosjenka, a Regoč se vratio u svoj Legen da i dalje broji kamanje.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: BAJKE   uto srp 17, 2007 11:43 am

IVANA BRLIĆ -MAŽURANIĆ

PRIČE IZ DAVNINE

KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU

Bilo je to u vrlo davno doba.Na jednoj krčevini u staroj bukovoj gori živio starac Vjest sa svoja tri unuka.Desilo se da je starac ostao sam sa svojom unučadi teih othranio odmalena.Bili pak unuci sad već poodrasli momci,djedu do ramena i poviše ramena.Zvali se oni:Ljutiša , Marun i Potjeh.
Jednog jutra u proljeće ustade stari Vjest rano prije sunca,probudi svoja tri unuka i reče im da idu u šumu gdje su lani med vadili i da vide kako li su pčelci prezimili i izlaze li već pčelice od zimskog sna.Marun,Ljutiša i Potjeh ustadoše , opremiše se i odoše.
Bijaše dobar komad puta od onog mjesta gdje bijahu pčelci.No sva tri brata poznavahu šumske prolaze,zato uđoše sigurno iradosno u šumu .Nego u šumi bijaše još nekud tamno i nemilo jer sunce još ne bješe granulo,niti se čule ptice ili zvjerke.Zato postade braći nekako strašno u ovoj tišini jer se zorom prije sunca rado povlačio šumom sve od krošnje do krošnje zlobni Bjesomar,vladar svih šumskih bjesova.
Zato braća stadoše jedan drugog ispitivata: što li sve ima po svijetu?No kako ne bijaše ni jedan od njih još nkada izašao iz one šume,nisu jedan drugome znali da pripovjedaju o svjetu,i tako se još više obneveseliše.Ele ,kako bi se malo obodrli,stadoše oni pjevati i ovako dozivati Svarožića da izvede sunce:

Moj božiću Svarožiću
Zlatno sunce,bijeli svijet!
Moj božiću Svarožiću.
Lunajlije,lunaj le!

Tako pjevajući šumom u sav glas iziđoše na jedno mjesto sa kojega e vidjelo drugo brdo.Kad oni tamo,ali navrh onoga brda sinu sjajnost kakve još nikada ne bijahu vidjeli,a treptjela je kao zlatan barjak
Protrnuše braća od čuda,a ona svjetlost isčezne s brda i stvori se bliže povrh jednoga velikog kamena,zatim još bliže povrh stare lipe i napokon zasjaji kao čisto zlato upravo pred njima.I ukaza im se prekrasno momče u blistavu odijelu,a oko njega zlatna kabanica trepti ka zlatan barjak.Ne mogu braća ni da pogledaju u lice momčetu nego pokriše oči rukama od velikog straha.
-Što me zovete kad me se bojite,momčići ludovčići ! -Nasmije se blistavo momče,a bijaše ono Svarožić.-Svarožića zovete,Svarožića zovete,Svarožića se bojite;bijeli svijet spominjete,bijeloga svijeta ne poznate!Nego hajde da vam pokažem svijet: i zemlju i nebo i da vam rečem što vam je suđeno.
To reče Svarožić te omahnu zlatnom kabanicom i zahvati zlatnim skutom Ljutišu,Maruna i Potjeha.Omahnuo je Svarožić,vije se kabanica a, braća na skutu kabanice viju se i kruže s njom; viju,kruže,kruže,a pred njima poče prolaziti cijeli svijet..Ponajprije vidješe sve blago i sva polja i sva dobra i sva bogatstva što ih onda na svijetu bijaše.Pa onda viju,viju,kruže,kruže i vide sve vojske sva koplja i sve sulice i sve vojskovođe , i sve pljenove što ih tada na svijetu bijaše.Pa onda još jače viju ,viju,kruže,kruže i odjedared vide sve zvijezde i sve zvijezdice i Mjesec i Vlašiće i vjetar i sve oblake.Od tolikog viđenja sve se smutilo braći,a ono kabanica sveudilj trepti i šumi kao zlatan skut,a Ljutiša,Marun i Potjeh nađoše se opet na tratini.Pred njime zlatno momče Svarožić stoji kao i prije i ovako im kaže:
-Evo,sada ste,momčići ludovčići vidjeli sve što na svijetu ima.A sad čujte što vam je suđeno i što treba da radite za svoju sreću.
Čim on to rečem,a braća se još više uplašiše i dobro napnu pamet i uši kako bi sve točno upamtili.Al uto Svarožić već bijaše progovorio: - Evo,što vam je raditi: ostanite na krčevini i ne ostavljajte djeda dok on vas ne ostavi,i ne idite u svijet ni za dobrim ni za lošim poslom dok ne vratite ljubav djedu.-Kad ovo izreče Svarožić,omahne kabanicom i nestane kao da ga nikad nije bilo,a u šumi nasta bijeli dan.
Ovo sve slušao i gledao bijesni Bjesomar,vladar šumskih bjesova.Bijaše se on došuljao kao magla,sve od krošnje do krošnje,za braćom,te se sakrio među granama stare bukve.Već odavno bijaše Bjesomar zamrzio starca Vjesta.Zamrzio ga kako pogana čeljad mrzi pravedna čovjeka,a mrzi ga ponajviše poradi toga što starac bijaše na krčevini zaveo sveti oganj da se nikad ne ugasi. A Bjesomaru se ljuto kašljalo od svetog dima.
Ne svidje se dakle Bjesomaru da braća poslušaju Svarožića te da ostanu uz djeda i da ga služe,nego on zamisli da naudi Vjestu da mu katkad pobuni unučad.
Zato kad se Ljutiša,Marun i Potjeh osvjestiše od onolikog čuda i kad se podigoše da pođu kući,Bjesomar brže-bolje,kao oblak s vjetrom strugne u šumski dol gdje bijaše velika rakita.U rakiti pak puno sve bijesova.Sitni,nakazni,guravi,mrljavi,razroki i svakojaki,igrali se oni po rakiti.
Tako oni zviždali,ciculjigali i lakrdijali.Bijahu oni luda i bezglava čeljad,koja niti je za koji posao,niti može kome nauditi dok ih koji čovjek ne primi k sebi.Ovo pak naumi.Bjesomar.
Zato on izabere trojicu od njih i zapovijedi im da pođu tamo i da zaskoče svaki po jednog od one braće i da gledaju kako li će po njima nauditi starome Vjestu.Dok Bjesomar tako biraše bjesove,dotle Marun,Ljutiša i Potjeh iđahu putem,a bijahu tako uplašeni te nijesu upamtili ni ono što su gledali leteći,ni ono što im bješe rekao Svarožić.
Došavši pred kolibu , sjedoše na kamen i kazivahu djedu što im se desilo.
-A što si vidio leteći i što ti je kazao Svarožić ?--upita Vjest najstarijega unuka Maruna.Našao se Marun u neprilici jer ne bijaše ništa upamtio ,niti se mogaše dosjetiti što li mu je rekao Svarožić. No ispod kamena na kojem sjeđahu iziđe mali bijes, sasvim malen ,nakazan i rogat,a siv kao miš .
Potegnu bijes Maruna odostrag za košulju i šapnu mu : "Reci : vidi sam silena bogatstva , stotinu pčelaca ,kolibu od drva tesanoga i mnogo krzna najskupljega . I rekao mi Svarožić:bit ču najbogatiji među braćom."
Marun i ne promisli jeli istina što mu bijes goviri, nego se obradova i onda reće djedu kako mu bijes šaptaše.Čim on reće a bijes mu skoči u torbu,sakrij se u jedan kut torbe i ostane tamo.
Upita Vjest drugog unuka Ljutišu što li je vidio leteći i što li kaza Svarožić?-- I Ljutiša nije ništa vidio ništa upamtio. No ispod kamena iziđe drugi bijes, sasvim malen, ružan, nakazan i rogat, a sur kao tvorić. Povuče bijes Ljutišu odostraga za košulju i šapnu mu: "reci: vidio sam mnogo ljudi oboružanih, mnogo lukova i strelica i mnogo robova okovanih. Irekao mi Svarožić: bit ćeš najsilniji među braćom svojoLjutiša kao i Marun ništa ne promisli nego bijaše veoma radostan i slaže djedu kako mu bijes šaptaše. A bijes mu odmah zaskoči za vrat, puzne mu u košulju, sakrije se u njedrima i ostane tamo.
Sad upita djed najmlađek unuka Potjeha; no ni on nije ništa upamtijo.Al iziđe ispod kamena treći bijes, najmlađi, najružniji, rogat u velike rogove, a crn kao krtica.
Povuče bijes Potjeha za košulju i šapnu: "reci: sve nebo i sve zvijezde i sve oblake sam upoznao.
i reče mi Svarožić: bit ćeš mudrac najveći i razumjet ćeš što govore vjetrovi i kazuju zvijezde."
Ali Potjeh vrlo ljubljaše istinu, zato ne htjede da posluša bijesa, niti da laže djedu, nego otepe bijesa nogom i reče djedu:
Ne znam,djede, ni što sam vidio ni što sam čuo.
Zacviči bijes, ugrize Potjeha za nogu i puznu kao gušter pod kamen. Potjeh pak odmah uze travu najljuću i poveže nogu kako bi brže zacijeljela.

II

Kada Potjeh onako nogom otepe bijesa,uteče bijes najprije pod kamen,a onda se odšulja u travu
te kroz travu odskače u šumu,a iz šume u rakitu.dođe bijes pred Bjesomara,pa dršćući od straha
reče.
-Bjesomare,ljuti care,evo nisam mogao da zaskočim momka kojega si mi odredio.
-Razljuti se strahovito Bjesomar jer on poznavaše ono troje braće,pak se ponajviše i bojao Potjeha
da će se istini dosjetiti.A dosjeti li se on istini,onda se Bjesomar neće rješiti ni starca Vjesta ni
svetoga ognja.
Uhvati dakle ljuti Bjesomar bjesa za rog,podigne ga u zrak i ispraši ga dobro brezovačom.
- Idi tamo-viknu on tada-idi tamo do onoga momka i jao si ga tebi dosjeti li se istini.
Pusti iza ovih riječi Bjesomar bijesa,a ovaj,uplašen kao sinja kukavica,čučao tri dana u rakit
te smišljao i razmišljao:kako li će ozaviti tešku zapovjed."Bit će meni taman ista muka sa
Potjhom kao Potjehu samnom",mišljaše bijes.On pak bijaše pusti lakrdijaš,pak mu se nikako
nije račilo na teški posao.
Dok je on tako čučao u rakiti,dotle ona druga dvojica bijesova,jedan u torbi Marunovoj a drugi
u njedrima Ljutišinim,bijahu već na poslu.Marun i LJutiša počeše od onog dana lutati po gori i
dolinama i malo kada noćivahu u kolibi
-i to sve radi bijesova.
Šćućurio se bijes na dnu torbe Marunove, a taj je bijes volio bogatstvo negoli svoj desni rog.
Bode on dakle Maruna pa vas dan rogom u bokove i sve mu nagoni i sve mu cvili : "Hajde
žurno, hajde! Treba da se traži, treba da se nađe!Da tražimo pčelce, da sakupljamo meda,da
djeljamo rovaš od tisuću reda!"
Ovo govorio bijes jer se u ono doba urezivalo na rovaš koliko bi tko obogatio.
Ljutišu pak bocka rogom bijes u njedrima, a taj je bijes htio da bude najjači
među svima i gospodar svemu svijetu.Goni i nagoni dakle on Ljutišu da ide šumom tražiti mlade
grabiće i tamne javore da od njih izradi junački pribor i oružje."Hajde žurno,hajde!Treba da se traži,treba da se nađe:koplje,luk i strijela po junačkoj ćudi,da strepe pred nama i zvijeri i ljudi!"
-cvilio Bijes.
Slušali Ljutiša i Marun svoje bjesove i eto tako lutahu za svojim poslom kako ih bjesovi putili.
Potjeh pak onoga dana i još tri dana ostane uz djeda i podjednako misli i razmišlja:što li mu bješe Svarožić rekao.Jer Potjeh Hoćaše da djedu istinu kaže,ali eto,nikako da jij se dosjeti.
Tako dan,tako dva,tako tri.Kad al treći dan,reći će Potjeh djedu:
-Zbogom,djede,odoh ja u goru i ne vraćam se dok se ne dosjetim istini,pa makar deset godina.
Vijest bijaše sijed starac,te mu na svijetu ne bijaše stalo ni do čega,jedino do njegova sina Potjeha kojega je ljubio i milovao kao uveli list rosicu Zato on protrne i reče: -Što li će meni sinko,ta istina kad ja,sijedi starac,mogu tri puta umrijeti dok joj se ti dosijetiš.
Tako reče i još se ražali više u srcu negoli u govoru i pomisli:"Kako li me dijete ostavlja!".
Al Potjeh odgovori:
-Idem,djede,jer sam tako smislio da je pravedn.Vjest bijaše mudar starac i pomisli: " možda u ovome djetetu ima više mudrosti negoli u staračkoj glavi.Ako li pak jadan sagriješi na meni,morat će okajati na sebi
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: BAJKE   uto srp 17, 2007 11:45 am

Ivana Brlić Mažuranić
Regoč
Bilješke o piscu:
Autorica ove sad već potpuno priznate klasične knjige, Ivana Brlić Mažuranić unuka je pjesnika "Smrt Smail-age Čengića" Ivan Mažuranić. Otac joj je također poznati pisac -Vladimir Mažuranić. Rođena je u Ogulinu, gje je provela jedan dio svog djetinjstva, a ostali dio u Zagrebu u djedovoj kući. Škole je učila privatno, posvećujući osobito brigu izučavanja jezika, te je već u najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije još njemački, ruski i engleski. U 18 godini udaje se za Vatroslava Brlića, odvjetnika i političara u slavonskom brodu. Umrla je u Zagrebu 21.09.1938. Objavila je sljedeća djela:
"Valjani i nevaljani" (1902), "Škola i praznici"(1905), "Slike" (zbirka pjesama 1912), "Zgode Šegrta Hlapića" (1913), "Priče iz davnine" (1916)...
Lica:
Kosjenka - vila
Regoč - div
Liljo - najljepši dječak iz oba kotara
Tema:
Susret Kosjenke s Regočem te svađa između dva sela
Sadržaj:
Radnja započinje na livadi s konjima na kojima jašu prekrasne vile. Najmlađa među njima Kosjenka dobila je najbržeg konja koji je odvoji od ostalih vila i odvede preko širokih ravnica, šuma, sve do grada Legena gdje Kosjenka upoznaje Regoča, ogromnog diva koji je cijeli svoj život proveo brojeći srušene zidine grada Legena. Pošto tamo vječno pada snijeg odnosno nikada nema ljeta, Kosjenka i Regoč odlaze tražiti dva sela koja su se Kosjenki učinila prelijepim dok je jurila na svom hirovitom konju. Kopajući ispod zemlje (jer je Kosjenka željela vidjeti što je ispod nje), Regoč i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje uspješno rješavaju te tako dolaze do svog cilja. Izašavši na svjetlo dana Kosjenka upoznaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Regoč Ljilju najpametnijeg i najljepšeg dječaka u oba kotara, koji mu ispriča nesretnu priču o oba sela. Naime, stanovnici i jednog i drugog sela bili su u stalnoj zavadi pa su se starješine Ljiljinog sela uputile prema rijeci Zlovodi u namjeri da otklone nasip i tako potope susjedno selo.
No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri se spašavaju tako što ih Regoč prenosi na uzvisinu do koje još nije dolazila voda. Svi bi tako gledali kako Zlovoda ruši sve što se pred njom nađe da se Kosjenka ne dosjeti i poviče Regoču da rupu kroz koju je prolazila voda začepi svojim tijelom. Nakon nekoliko pokušaja Regoč ipak zaustavlja vodu, te tako izazove val veselja koji brzo splasne jer je cijelo selo odnosno sela bila pod vodom bez žive duše. Tužni pastiri priopćavaju Kosjenki koja ih je u međuvremenu jako zavoljela, da nemaju kako živjeti jer nitko od odraslih nije preživio, ne znaju obrađivati zemlju, a da i znaju sve je onako pod vodom. Tada Ljiljo naredi Regoču da probuši rupu u zemlji koja proguta svu vodu i ponovo se pokažu krovovi sela, a na njihovo najveće iznenađenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake. Otad pastiri žive u sreći i veselju, sagradivši samo jedno selo, a usred sela kula u kojoj je živjela prelijepa Kosjenka.
A što je bilo s Regočom?
On se naime uplašio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio da su oni proživjeli strašne muke, pa tako krene on nazad u svoj hladni Legen, a ionako ga se je zaželio.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: BAJKE   uto srp 17, 2007 11:47 am

REGOČ

IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ



Kratak sadržaj : Nakon što je sišla na zemlju vila Kosjenka sjela je na najživljeg vranca i
otišla u svijet . Tako je prolazila svijetom na vrancu brzom poput vjetra , dok nije stigla do Legena –grada . Ugledala je diva Regoča kako spava , i divila mu se . Čudila se tako velikom stvorenju ; glava mu je bila kao badanj , uši veće od Kosjenke , a brada poput snopa kukuruzovine . Nakon što su se sprijateljili Kosjenka je odvela Regoča do dva lijepa sela
sa dvije prekrasne livade . Kad su stigli svi su se bojali Regoča , ali su se vrlo brzo sprijateljili
s Kosjenkom , koja se tada igrala s čobanima . U igri je Kosjenka potrošila sve bisere kojima je pomagala kad je to bilo potrebno i poderala je koprenu kojom je mogla letjeti . Svi su se
veselili , samo je Ljiljo – najpametnije dijete bio turoban , jer je znao da će ljudi napraviti rupu na brani i tako poplaviti susjedno selo . To se i dogodilo , ali su poginuli ljudi iz oba sela, preživjeli su samo čobani i čobanice , te Kosjenka , Regoč , prabaka i pradjed .
I oni bi poginuli da Regoč nije zaustavio vodu ZLOVODU .( Tako se zvala rijeka ).
Čobani su bili sretni jer ih je imao netko podučavati o životu (prabaka i pradjed-kojih se Regoč preplašio i pobjegao u Legen brojiti kamenje ). Kosjenka je ostala s čobanima.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: BAJKE   uto srp 17, 2007 11:48 am

Ivana Brlić Mažuranić
Regoč
Bilješke o piscu:
Autorica ove sad već potpuno priznate klasične knjige, Ivana Brlić Mažuranić unuka je pjesnika "Smrt Smail-age Čengića" Ivan Mažuranić. Otac joj je također poznati pisac -Vladimir Mažuranić. Rođena je u Ogulinu, gje je provela jedan dio svog djetinstva, a ostali dio u Zagrebu u djedovoj kući. Škole je učila privatno, posvećujući osobito brigu izućavanja jezika, te je već u najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije još njemački, ruski i engleski. U 18 godini udaje se za Vatroslava Brlića, odvjetnika i političara u slavonskom brodu. Umrla je u Tagrebu 21.09.1938. Objavila je sljedeća djela:
"Valjani i nevaljani" (1902), "Škola i praznici"(1905), "Slike" (zbirka pjesama 1912), "Zgode Šeegrta Hlapića" (1913), "Priče iz davnine" (1916)...
Lica:
Kosjenka - vila
Regoč - div
Liljo - najljepši dječak iz oba kotara
Tema:
Susret Kosjenke s Regočom te svađa između dva sela
Sadržaj:
Radnja započinje na livadi s konjima na kojima jašu prekrasne vile. Najmlađa među njima Kosjenka dobila je najbržeg konja koji je odvoji od ostalih vila i odvede preko širokih ravnica, šuma, sve do grada Legena gdje Kosjenka upoznaje Regoča, ogromnog diva koji je cijeli svoj život proveo brojeći srušene zidine grada Legena. Pošto tamo vječno pada snijeg odnosno nikada nema ljeta, Kosjenka i Regoč odlaze tražiti dva sela koja su se Kosjenki učinila prelijepim dok je jurila na svom hirovitom konju. Kopajući ispod zemlje (jer je Kosjenka željela vidjeti što je ispod nje), Regoč i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje uspješno rješavaju te tako dolaze do svog cilja. Izašavši na svjetlo dana kosjenka upoznnaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Regoč Ljilju najpametnijeg i najljepšeg dječaka u oba kotara, koji mu ispriča nesretnu priču o oba sela. Naime, stanovnici i jednog idrugog sela bili su u stalnoj zavadi pa su se starješine Ljiljinog sela uputile prema rijeci Zlovodi u namjeri da otklone nasip i tako potope susjedno selo.
No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri se spašavaju tako što ih Regoč prenosi na uzvisinu do koje još nije dolazila voda. Svi bi tako gledali kako Zlovoda ruši sve što se pred njom nađe da se Kosjenka ne dosjeti i poviče Regoču da rupu kroz koju je prolazila voda začepi svojim tijelom. Nakon nekoliko pokušaja Regoč ipak zaustavlja vodu, te tako izazove val veselja koji brzo splasne jer je cijelo selo odnosno sela bila pod vodom bez žive duše. Tužni pastiri priopćavaju Kosjenki koja ih je u međuvremenu jako zavoljela, da nemaju kako živjeti jer nitko od odraslih nije preživio, ne znaju obrađivati zemlju, a da i znaju sve je onako pod vodom. Tada Ljiljo naredu Regoču da probuši rupu u zemlji koja proguta svu vodu i ponovo se pokažu krovovi sela, a na njihovo najveće iznenađenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake. Otad pastiri žive u sreći i veselju, sagradivši samo jedno selo, a usred sela kula u kojoj je živjela preljepa Kosjenka.
A što je bilo s Regočom?
On se naime uplašio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio da su oni proživjeli strašne muke, pa tako krene on nazad u svoj hladni Legen, a ionako ga se je zaželio.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: BAJKE   uto srp 17, 2007 11:48 am

Ivana Brlić Mažuranić


Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića



Vrijeme radnje: prije mnogo godina
Mjesto radnje: selo, okolica i jedan veliki grad
Glavni lik: šegrt Hlapić
Ostali (sporedni) likovi: Gita, majstor Mrkonja, majstorica, pas Bundaš, Marko, kamenari, crni čovjek, Rđavi Grga, težaci, Miško, pastiri, prosjakinja Janja, prodavač košara,

Najvažniji događaji s putovanja:

1. dan putovanja:
- Šegrt Hlapć pomogao je starom mjekaru raznositi mlijeko
- Dostigao ga je pas Bundaš
- pomogao je malom Marku pronaći guske

2. dan putovanja:
- susret sa kamenarima (Hlapić ima jake čizme, čvrste šake i pametnu glavu)
- susret sa crnim čovjekom i spavanje ispod mosta

3. dan putovanja:
- Hlapić je ostao bez svojih čizmica
- susret sa Gitom
- Hlapić je pomogao seljenima u sjenokoši, a Gita je izvela predstavu za umorne sjenokoše

4. dan putovanja:
- požar u selu u kući Rđavog Grge
- Hlapić je pronašao svoje čizme i sve ukradene stvari
- Grgina majka daje Hlapiću rubac sa srebrnim novcem za svojega Grgu
- Gita je pokazala Hlapiću brazgotinu na prstu nalik na križ

5. dan putovanja:
- susret sa pastirom Miškom, pečenje kukuruza i krumpira na vatri
- crni čovjek i Grga padaju sa kolima blizu Hlapića
- Hlapić Grgi daje rubac sa srebrnim novcem od majke
- Hlapić i Gita spavaju kod Miška

6. dan putovanja:
- Hlapić popravlja opanke Miškovoj braći i prosjakinji Janji
- dolazak u veliki grad na sajam
- Gita prodaje siromahove košare
- pomažu vlasniku vrtuljka
- ostali su spavati na sajmu pod vedrim nebom

7. noć Hlapićeva putovanja:
- noć najvećih čuda za Hlapića
- Gita prepoznaje svog konja Sokola
- saznaju za strašnu namjeru crnog čovjeka i odluče pomoći
- putuju po noći do Markove kuće, pomaže im siromah sa sajma
- sreću se sa majstorom Mrkonjom i vesele se susretu
- odlaze do Markove kuće da ispričaju namjere crnog čovjeka
- doznaju da je crni čovjek nastradao

8. Završetak:
- Hlapić, majstor Mrkonja, Gita i Bundaš vratili se sretno kući
- saznajemo da je Gita Marica (kčer od majstora i majstorice)
- Hlapić je naslijedio magarca i kola


Odnos majstora prema Hlapiću:

Majstor je u početku bio vrlo strog prema Hlapiću, tjerao ga je da punu radi, bio je vrlo nepošten prema njemu i okrivljavao ga za stvari koje Hlapić nije uradio. Kasnije se mastor promijenio i zavolio Hlapića kao svojeg sina.

Odnos majstorice prema Hlapiću:

Majstorica je uvijek pomagala Hlapiću i veoma ga je voljela.

Koji su likovi u knjizi postali dobri:

Majstor Mrkonja – kad su ga zlikovci zarobili u dubokoj šumi dva dana i dvije noći razmišljao je o svom životu i shvatio da je krivo postupao sa Hlapićem.
Rđavi Grga – kad mu je Hlapić dao rubac sa srebrnim novcem Grga je shvatio da mora otići od crnog čovjeka i promijeniti se.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Sponsored content




PostajNaslov: Re: BAJKE   Today at 7:35 pm

[Vrh] Go down
 
BAJKE
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» DVODNEVNA PISAROVINSKA BICIKLIJADA
» Mudre riječi koje smo čuli u seriji

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
hrvatskijezik :: 1 RAZRED :: 1 RAZRED-
Forum(o)Bir: