Vjekoslav Kaleb-GOST

Gost

Tema ove novele je život malih ljudi u zabitom selu.
Ova je pripovjetka posvećena malom čovjeku čiji je život jednolična svakodnevnica ispunjena radom i molitvom i koji u običnom nesvakidašnjem susretu sa beznačajnim psom vidi neki nagovještaj, nada se nekoj promjeni koja će razbiti monotoniju siromašne svakidašnjice.
“Njemu lice dobije ozbiljniji, sa sumnjom, izraz, koji je prelazio pomalo u strah i poštovanje. U njemu se možda probudila lagana nada kao stara uspomena: ljudima može jedan neznatan i čudan događaj donijeti u dom onu željenu promjenu.”
Međutim, kod Mare i Frane, staraca, koji se ipak ne daju lako zavesti, nailazimo na samosuzdržanje bojeći se možda da se ta njihova iznenadna nada ne pretvori u razočarnje:
“Oni su ga dobro vidjeli, ali sada su se zatvorili u ovaj četverokut ognjišta, i njegovu svjetlost i toplinu, kao da je stvarna ograda, i negdje daleko su osjećali čudnovatu životinju, koja osvijetljenim licem viri kroza zid mraka u ovaj njihov kutić, a ne znaju što nosi, da li zlo ili dobro.”
Tu vidimo da oni bježe od misli koje se kolebaju između dvije krajnosti vjerovali ili ne da on nosi promjenu. Nalaze djelomičnu sigurnost u siromašnom ognjištu koje im je, iako sirotinjsko, davalo oduvjek ustaljenu sigurnost. Sada međutim ni to ne pomaže.
Praznovjerje se vidi iz razgovora seljana međusobno ili sa psom. Oni vjeruju da on u sebi nosi ljudsku dušu i da može učiniti dobro ili zlo. Zato mu govore ili se pak ispričavaju ako su štogod nezgodno rekli. Neobrazovani su i primitivni. Zavist:
“Da nije sam vrag u njega-……Da šta je…to ti je…-doda Kazo pomalo zlobno, sa željom, da Frani pokvari nade…”
Međutim prevladava vjera u neko sudbonosno značenje koje nosi gost:
“Kažem ti, nisu oni došli bez nike u kuće…”
Na kraju ih ipak pas razočara i dokazuje, odlazeći, da su njihove nade i vjerovanja bile uzaludne:
“Vidjelo se vani na mjesečini, da je na vratima dvorišta digao nogu, kao sasvim običan pas, smočio prag i nestao u noći.”
Mali se čovjek ne može otrgnuti od svog malog života na periferiji sreće i zbivanja.

Vjekoslav Kaleb

Gost

Bilješke o piscu:
Romanopisac i novelist; pisao je reportaže, prikaze, članke i filmske scenarije. Bio je urednik nekoliko književnih časopisa, tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.
Najpoznatija djela su mu: zbirke pripovijedaka «Na kamenju» (1940), «Izvan stvari» (1492), «Novele» (1946), «Kronika dana» (1949), «Pripovijetke» (1951), «Smrtni zvuci» (1957) itd.

Tema djela: neočekivani dolazak gosta-psa
Vrsta djela: Novela
Citati:
Interijer:
«Ono tvoje sjedi u mračnoj kući pod čađavim gredama:
na kladi uz vatru Frane, za niskim stolom miješa
kašu za večeru Mara, a na kovčegu uza zid čuči,
vrebajuči kao divlja mačka, kuštrava kći.»

Citat opisuje jednu seljačku kuću.

Glavni lik:
«S vrata su gledala dva blaga, pametna oka, mirna i
sama kao dvije svijeće na oltaru.
To je na vratima stajao ovelik lovački pas prepeličar,
Duge sive dlake, tankih smeđih ušiju obješenih i
Priljubljenih uz obraz kao baršunaste krpe. A tih je;
Svečan bojom se slaže s mrakom, samo mu se oči
Odvajaju»

Citat opisuje odlazak gosta.

Glavni događaj:
«U taj se čas pas digne. Rastreseno pogleda prisutne: ne čudi se što ih je toliko. Sasvim se vješto protegne, zijevne i otrese čisto na svoj način od glave do repa. Tada najednom dobije poslovan izraz: skoči na pod, pa se uputi u svijem putnom koraku van, ne pogledavši nikoga, niti Franu koji mu je najbliži stajao, skršenih ruku na prstima kao pred svojim dućanom.»

Citat opisuje odlazak gosta.





Karakterizacija likova:
Gost(pas): Miran, tih, povučen
Frane: pričljiv, glasan

Fabula:
Jedne obične večeri dok se obitelj spremala za večeru, na ulazna vrata je zakoračio gost-pas kojeg je prva zapazila Mara.
Ne obazirajući se na njega, obitelj je sjela za stol i počela večerati, Pas je sa ulaznih vrata prišao Frani i pomno pratio njegove pokrete žlicom. Kad je Frane to primjetio, žlicom mu odreže komad otvrdnule kaše i baci na pod. Ugledavši kašu na podu, on se ne pomakne.
No kada mu je Mara stavila u drvenu zdjelicu kaše i odnesla u kut kuće, pas polagano ode do zdjele i počne jesti. Nakon toga više nije obraćao pozornost na njihovu večeru.
U to vrijeme uđe susjed Špirkan, zastane na trenutak i upita čiji je to pas. Nitko mu nije odgovorio zato što nitko nije znao.
Dok su oni razgovarali o dolasku psa, na vratima se pojavio stari zvonar Markutina. On također primijeti psa i pridruži se ukućanima. Kako su oni diskutirali o psu sve glasnije i glasnije na neki način počeli su se svađati. Nikako nisu mogli odrediti od kuda je taj pas došao i što to znači njegov dolazak.
Pas se u taj čas digne, rastegne i protrese se na običan pseći način od glave do repa i krene prema vratima kuće. Vidjelo se vani na mjesečini da je na vratima dvorišta digao nogu, kao sasvim običan pas, smočio prag i nestao u noći.

Gost

Tema ove novele je život malih ljudi u zabitom selu.
Ova je pripovjetka posvećena malom čovjeku čiji je život jednolična svakodnevnica ispunjena radom i molitvom i koji u običnom nesvakidašnjem susretu sa beznačajnim psom vidi neki nagovještaj, nada se nekoj promjeni koja će razbiti monotoniju siromašne svakidašnjice.
“Njemu lice dobije ozbiljniji, sa sumnjom, izraz, koji je prelazio pomalo u strah i poštovanje. U njemu se možda probudila lagana nada kao stara uspomena: ljudima može jedan neznatan i čudan događaj donijeti u dom onu željenu promjenu.”
Međutim, kod Mare i Frane, staraca, koji se ipak ne daju lako zavesti, nailazimo na samosuzdržanje bojeći se možda da se ta njihova iznenadna nada ne pretvori u razočarnje:
“Oni su ga dobro vidjeli, ali sada su se zatvorili u ovaj četverokut ognjišta, i njegovu svjetlost i toplinu, kao da je stvarna ograda, i negdje daleko su osjećali čudnovatu životinju, koja osvijetljenim licem viri kroza zid mraka u ovaj njihov kutić, a ne znaju što nosi, da li zlo ili dobro.”
Tu vidimo da oni bježe od misli koje se kolebaju između dvije krajnosti vjerovali ili ne da on nosi promjenu. Nalaze djelomičnu sigurnost u siromašnom ognjištu koje im je, iako sirotinjsko, davalo oduvjek ustaljenu sigurnost. Sada međutim ni to ne pomaže.
Praznovjerje se vidi iz razgovora seljana međusobno ili sa psom. Oni vjeruju da on u sebi nosi ljudsku dušu i da može učiniti dobro ili zlo. Zato mu govore ili se pak ispričavaju ako su štogod nezgodno rekli. Neobrazovani su i primitivni. Zavist:
“Da nije sam vrag u njega-……Da šta je…to ti je…-doda Kazo pomalo zlobno, sa željom, da Frani pokvari nade…”
Međutim prevladava vjera u neko sudbonosno značenje koje nosi gost:
“Kažem ti, nisu oni došli bez nike u kuće…”
Na kraju ih ipak pas razočara i dokazuje, odlazeći, da su njihove nade i vjerovanja bile uzaludne:
“Vidjelo se vani na mjesečini, da je na vratima dvorišta digao nogu, kao sasvim običan pas, smočio prag i nestao u noći.”
Mali se čovjek ne može otrgnuti od svog malog života na periferiji sreće i zbivanja.

Osnovni podaci o autoru:
Vjekoslav Kaleb je ro|en 1905. godine u Tisnom na Murteru. Bio je knji`evnik i ve} prije drugog svijetskog rata, se proslavio, kao jedan od na{ih istaknutih prozaika djelima: Na kamenju i Izvan stvari. Poslije rata je nastavio pisati kra}e i du`e proze, novele i romane, daju}i ~itateljima sugestivnu sliku zaostalog sela {ibenske Zagore. Poznatija djela iz toga razdoblja su mu: Divota pra{ine, Bijeli kamen, Samrtni zvuci, Gost, Nagao vjetar...


Dojmovi i zapa`anja tijekom ~itanja:
Pisac vrlo slikovito opisuje svaku pojedinost interijera i izgleda ljudi. Iz teksta se vrlo lako zaklju~uje o kojim se stale`ima ljudi radi i koji su njihovi obi~aji. Karakter ljudi se, pak, vrlo slabo nazire kroz veliko mno{tvo vanjskih opisa.

Najosnovnije crte fabule:
U malo selo {ibenske Zagore dolazi ~udan pas, za kojeg se nezna niti ~iji je niti odkuda je do{ao niti kako je do{ao. Usred ve~eri u{e}e se u ku}u jedne obitelji i tamo odlu~i malo odspavati. Za~u|eni njegovom ~udnom pojavom, uku}ani prihva}aju psa kao gosta, koji je razbio stalnu seosku monotoniju. Uskoro se skupljaju seljani i poku{avaju se dosjetiti {to da u~ine sa psom. Dok oni tako razmi{ljaju, pas se probudi i nastavi svojim putem, dovr{iv{i tako svoj ~udni posjet.

Karakterizacija likova:
Frane-po{ten, dobar, pouzdan, hladnokrvan
Mara-marljiva, puna ljubavi, vrlo pobu`na
[pirkan-mudrija{, voli biti u sredi{tu pa`nje, i prodavati pamet
zvonar Markutina-brzo polazi za tu|im mi{ljenjem i pazi da nekome ne protuslovi
[aka-ratoboran mladi}, nevoli ~udne doga|aje
Kazo-miran ~ovjek, smiruje okolinu

Mjesto i vrijeme u djelu:
Radnja se zbiva u malom selu {ibenske Zagore, vjerojatno krajem 19. st.

Tema i ideja djela:
Tema djela je ~udan posjet koji di`e cijelo selo na noga, a ideja djela je razbiti monotoniju maloga sela ~udnim doga|ajem-posjetom psa.