hrvatskijezik

hrvatski jezik za srednje škole
 
Početna stranicaPočetna stranica  PortailPortail  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  Login  

Share | 
 

 PRIPOVJEDAČ I PRIPOVIJEDANJE

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: PRIPOVJEDAČ I PRIPOVIJEDANJE   uto srp 17, 2007 11:57 am

Prema: Zdenko Lešić, Čitanka za prvi razred gimnazije, Sarajevo 2004

Hasan Kikić (1905. -1942.)
DEDIJA
- Šta ću ti puno kazivati, to ti, efendija, i bez mene dobro znaš! Taj Dželat-paša - započinje Omer Dedić, turivši desnu ruku u njedra, pod tanku lanenu košulju i tiho se nakašljavši - taj Dželat-paša bio ti je ovdje u nas, u Bosni, ravno prije stotinu i dvadest godina. Poslaše ga, kažu, da Bosnu ukroti. Bosnu i BosanceJah! A kažu, bio je taj Dželat-paša vrlo učen čovjek. l pjesmarice sastavljao...Omer Dedić najednom zašuti. Onda, kao da se nenadano sjetio, hitro baci pogled na sećiju na kojoj je stajala džezva s kahvom, nalije sebi findžan, uzme grudicu šećera, zagrize i žestoko srkne. - A bio je velik ubojica! - odreže stari Omer Dedić tvrdo kao da zaškripa zubima.
- Doduše - nastavi naoko smireno - nisu ni prije njega bolji dolazili. Kurd-Ćehaja! Paša Kukavica! Svi su oni krvoločno počimali.
Onda zašuti i zagleda se negdje daleko preko planine, naslonivši se pri tome licem na drveni demir prozora. Ostade tako dugo.
- Efendija! - oprezno se okrene Omer Dedić i pogleda me svojim sjajnim zelenim očima
- Ovo ću reći što može bit nisi dosad čuo! Kad je zulum, onda je zulum, taman da ti je od rođenog oca! Jah! Rijećemo, na priliku, i ti sultani: ista vjera k'o i mi, a paše udarili zulum... Je li tako? - sagne se on sasvim blizu i priupita...
- I došao ti je taj Dželat-paša u Bosnu. Dolazili su, kažem, i prije njega i bili su svi krvoloci, ali kao štoje on bio... Zato su ga i prozvali Dželat-paša. Omer Dedić malo spusti kapke, sastavi trepavice, duge sijede trepavice, i kao da se polako prisjeća, započe dalje, tiho i razvlačeći svaku riječ:
- Spusti se noć, teška, gusta crna bosanska noć. Dželat-pašini čauši dovedu na lancima nepokornog Bošnju. Tamnica. Noć. Zidovi debeli i hladni. Dželat-paša stao u raskorak, podbočio se i reži. Čovjeka su vezali i za noge i za ruke. A onda su lanac prikovali negdje u mraku. Žuti jezičac svijeće u fenjeru kao da hoće da se utrne. Sve ti izgleda kao da si na Onom Svijetu, k'o da si među prikazama. Onda se Dželat-paša polako pomakne i otpaše sa svog pojasa tanki svileni gajtan, sagne se nad čovjekom kao prikaza, omota mu ga oko vrata i zategne.
"Tako su udavljeni nebrojeni muslimani, i kapetani, i age, i bezi i ajani. Tako je udavljen i pjesnik llhamija Žepčak. A tako isto htio je Dželat-paša da udavi i Dediju Čekanića iz sela Čekanića kraj Gračanice. I slao je on po tog Dediju iz Čekanića puno puta svoje čauše, ali daleko je Gračanica, a još dalje je selo Čekanić, a Dedija je junačina na glasu. I pravedan čovjek. Nije volio zuluma, pa makar taj zulum došao baš iz samog Carigrada, i od samog turskog sultana. A Dediji Čekaniću se činilo da je zulum baš odatle, pravo iz Carigrada, i dolazio. Dođe paša i donese zulum. A odakle je došao paša? Iz Carigrada. E, pa onda je i zulum carigradski. I pročulo se tako čak do Travnika kako Dedija govori o zulumu. A znaš, efendum, o zulumu se avazile nikad nije smjelo govoriti. Odmah te u lance spetljaju, pa pod suđenje. Htjeli tako da učine i sa Dedijom. Ama pametna glava u tog Dedije bila. Njega pozovu, a on odgovor otpremi: jok! veli. E, drugi put, evo Dželat-pašinog čauša iz Travnika pravo u Čekaniće. Na konju.
- Sigurno si od paše? - dočeka ga Dedija pred kućom.
- Jesam, odgovori čauš.
- E, onda, bujrum - veli mu Dedijaa - bujrum u kuću. Pašinog čovjeka moram dočekati i počastiti.
A kad čauš posjedio, Dedija mu daje jednu srebrnu kutiju i u njoj pola baruta i jedna utrnuta žiška i reče mu:
- Ovo ponesi svome paši u Travnik i kaži mu šta sam poručio: Kad mognu zajedno barut i žeravica, onda će moći zajedno i zulum s pravdom. Reci mu da poručuje Dedija iz Čekanića,
Bosanac, da ga se nije nikad bojao niti će se bojati... S Dedijom je, reci mu, njegova puška čarka i pravda... i Bosna..." Omer Dedić se pri tome podigne s klupe i žestoko kresne ispruženim kažiprstom desne ruke po zraku. Zatim se polako spusti na klupu. "A kad se čauš popeo na konja i pošao, on ga zaustavi:
- A ti, samo da znaš k'o što ne znnaš koga služiš, dobio bi svoju... ostraga! A drugi put se spremiše po Dediju tri čauša i dvadeset carskih askera. Ali to Dedija dočuje i spremi se. Kažu, došlo mu je u pomoć ne znam koliko stotina Ijudi s raznih strana. Čak od Banjaluke i od Žepča. Uzeli askerima, kažu, puške i konje, skinuli im tijesne haljine i u gaćama ih pješice otputili u Travnik. Nisu ih htjeli pobiti. Ljudi su, kažu, i oni. A i neka Dželat-paša vidi da Bosna ne voli zuluma."
- Kažu, efendum, da je Dželat-pašaa od jada umro poslije toga. A Dedija iz Čekanića živio je, kažu još dugo. Zulum, efendum, i mora crknuti, a pravda ostati.To je bilo i biće - završio je Omer Dedić i žestoko srknuo iz svog findžana. Onda se polako pridigao, izišao, došao do ćoška kafane i upro kažiprstom preko brda:
- Tamo je to. Za ovim brdima. Tamo se ide u Čekaniće. Tamo je turbe Dedijino. Narod mu uči dove. Tome Dediji. Tako i treba. A narod dobro pamti što je zulum.. .aha!
Ajan - činovnik turske lokalne uprave; čauš - narednik, vođa turskih policajaca; avazile - naglas; osker - turski: vojnik; turbe - nadgrobni spomenik znamenitim Ijudima; dova - molitva.

Kakav je položaj pripovjedača u Kikićevoj pripovijeci?
Označite središnji moment u fabuli ove pripovijetke. A onda razmislite na koji način nas je autor doveo do tog središnjeg momenta. Koja životna situacija uokviruje priču o junaku Dediji? Koga upoznajemo u toj okvirnoj pripovijesti? Kakvu funkciju taj lik ima u strukturi pripovijetke? Iz kojih slojeva naroda potiče?

OKVIRNA PRIPOVIJEST - Pisci često daju glavnu fabulu svoje pripovijetke ili romana u okviru neke druge priče koja "opasuje" fabulu, pa djelo tako dobiva prstenastu kompoziciju. Pri tome se Često događa da narator koji pripovijeda u okvirnoj pripovijesti u svoju priču uvodi jednu drugu ličnost koja na sebe preuzima ulogu pripovjedača i koja priča o drugim ličnostima i o događajima koji su se dogodili na drugom mjestu ili u drugo vrijeme. Ta ličnost se
UNUTARNJI PRIPOVJEDAČ - U pripovjedačkom djelu često se javlja jedan poseban lik koji od primarnog naratora preuzima ulogu pripovjedača i onda sam priča neku priču iz svog života ili iz nekog drugog vremena. Cak i ako je konkretiziran kao ličnost, taj lik ima istu funkciju kao i primarni narator.
PRIČANJE U TREĆEM LICU (tzv. er-forma, od njem. Er - on) takav je postupak pripovijedanja (ili naracije) u kojem pripovjedač (ili narator) govori o događajima koji su se dogodili nekom drugom (njemu, njoj, njima, tj. tzv. "trećem licu") na način na koji o događajima govore historičari, koji više ili manje poznaju ono o čemu govore, ali lično stoje na odstojanju, s kojeg sve vide i o svemu mogu govoriti, slobodno prelazeći iz jedne sredine u drugu i iz jednog vremenskog trenutka u drugo.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: PRIPOVJEDAČ I PRIPOVIJEDANJE   uto srp 17, 2007 11:58 am

PRIPOVJEDAČKI UMJETNIČKI TEKST
Prema: Zdenko Lešić, Čitanka za prvi razred gimnazije, Sarajevo 2004

Dario Džamonja (1955. - 2001.)

RATNA PRIČA
1984. godina, Red Forrest, Vermont, U.S.A.
Gospodin Clifford Tracey, krepak sedamdesetogodišnjak, vraća se iz ribolova u smiraj dana, obučen u široki "Lee" overall, sa slamnatim šeširom na glavi, štapom za pecanje prebačenim preko ramena, s pletenom košarom u kojoj su tri dobra komada pastrmke, s metalnom izletničkom kutijom za ručak u jednoj ruci, vidno dobrog raspoloženja, kojem je, nesumnjivo, doprinio i dobar ulov, a i boca "JB", koju je ponio punu, a vraća polupraznu... pjevuši jednu drevnu pjesmu:
We'll meet agoin...
Gospođa Tracey će očistiti pastrmke i pohraniti ih u frižider njihove planinske kućice, gdje će stajati do sljedećeg vikenda, kada će im u posjetu doći sin sa ženom i djecom.
1984. godina, Sarajevo, Jugoslavija.
Daut Prelić je upravo, sa ženom Marijom, popio prvu jutarnju kafu, izvadio novine iz sandučeta za poštu, pa, pošto ih je letimično pregledao, "da vidi šta ima novo u svijetu", sada čeka sina koji će, prije odlaska na posao, svratiti do njih i ostaviti im na čuvanje trogodišnju unuku Tanju.
On će kasnije s njom otići na pijacu i tržnicu. (Tu svakodnevnu dužnostje preuzeo na sebe otkako je otišao u penziju, a njegovu ženu Mariju počela da muči žuč.) Poslije pijace će svratiti u "Kasinu77, gdje će on popiti klekovaču, Tanja ("duša dedina") gusti sok, a onda će još malo posjediti u parku.
Kakva može postojati veza između ova dva čovjeka koja žive na suprotnim krajevima planete i nikad nisu čuli jedan za drugoga, pitam ja vas?
A ipak postoji. i to velika!
Jednom u njihovim životima, prije četrdeset godina, bili su sasvim blizu jedan drugog. Dijelilo ihje samo šest hiljada stopa visine. Tog dana je mladi Clifford Tracey, nišandžija na velikom B-29 bombarderu, "letećoj tvrđavi", kojoj je na sjajnom nosu bila priljepljena slika Mae West, sa ostalim članovima posade letio preko neke divlje zemlje, maglovitih, zelenih planina, slušao Radio-London, kojije do njih, krkljajući, donosio promukli glas Vere Lynn, koji je poručivao svim savezničkim pilotima:
There'll be blue birds over the white cliffs ofDover...
Gledao je kroz vizir od pleksiglasa na podu more tamnih oblaka, držeći palac na električnom, bakelitnom prekidaču, čekao da se pojavi srebrnasta nit koja predstavlja rijeku Miljacku, znak njihovog pilota da je Sarajevo ispod njih, trenutak kada će iz trupa aviona, pritiskom prekidača, izručiti "ugojene" bombe, koje će duboko dolje, šest hiljada stopa niže na zemlji, podići bijele i sive oblačke prašine koji odozgo izgledaju kao šampinjoni, a dolje... (Nije nikad bio dolje kad "niču šampinjoni", pa nije ni mogao da zamisli šta se dolje događa.)
U istom trenutku, obalom Miljacke hodao je, vraćajući se s posla, mlađahni Daut Prelić, tokarski majstor, a u susret mu je išla Marija Tomić, šnajderska pripravnica... 1 prošli bijedno pored drugog, zatomljujući svoja osjećanja, koja su ih naprosto gušila, kao što su bili prisiljeni da čine svakog dana: on bi pozdravio skinuvši kačket s glave, a ona bi samo klimnula glavom, oborivši pogled prema zemlji... Ali u tom momentu se oglasila sirena, narod oko njih je počeo panično da bježi u pravcu najbližeg skloništa, a malo kasnije su se začule i moćne mašine kako predu kao zadovoljni mačori, šest hiljada stopa iznad njih, a onda i potmule eksplozije, oblaci prašine i zemlje koji su se dizali iz pravca Darive.
Svi su trčali u pravcu Pošte, najbližeg skloništa, a njih dvoje su ostali ukočeni nasred ulice, nesposobni da se maknu. Gledali su se ne progovarajući nijednu riječ. Ništa nije postojalo osim njih dvoje.
Tek kad je pločnik počeo da podrhtava ispod njihovih nogu, od eksplozija koje su sada zaglušile sve, kada se vazduh ispunio dimom i prašinom, kada ih je pritisak vazduha bacio jedno drugom u zagrljaj, potražili su sklonište u plitkom suterenu Suda... Mara mu je ležala u zagrljaju i tresla se od nečeg što je bilo jače od straha. On joj je grčevito stezao ramena, usne su mu bile priljubljene uz njeno uho, a oko njih je praštalo, rušilo se, prolamalo, urlalo, zavijalo, cvililo, jaukalo, treslo... Ona je podigla glavu i pogledala ga uplakanim očima... Pošta je primila pun pogodak i bilo je mnogo mrtvih i ranjenih u skloništu. Saveznička eskadrila se vratila sa zadatka bez ikakvih gubitaka, a Clifford Tarcey, nišandžija, na trupu aviona je nacrtao još jednu crnu bombu, koja je označavala da je još jedan borbeni let uspješno obavljen.
Deut Prelić i Mara Tomić su se vjenčali poslije oslobođenja.

Ova pripovijetka nema onako slojevitu strukturu kao Matoševa pjesma "Jesenje veče". Ipak, i ona predstavlja tekstualno uobličenu cjelinu, koja se ovdje ostvaruje na ravni NARATIVA, tj. na ravni razvoja svoje unutarnje price.
- Ko su glavne ličnosti priče? Na koji način se one uvode u pripovijetku? Zašto se takav postupak zove postupak paralelnih radnji? Na koji su način te dvije paralelne radnje povezane u jedinstvenu fabulu?
- Kao što i njen naslov sugerira, osnovna tema priče je rat. Sta je toj temi suprotstavljeno?
-Možete zamisliti da se po ovom doogađaju snima film. Razmislite koji bi se dijelovi teksta mogli lako ekranizovati. Šta se iz toga može zaključiti? Priča se ovdje najvećim dijelom zasniva na radnji, tj. razvoju događaja, koji su prikazani tako kao da ih gledamo svojim očima ili okom neke kamere.
- Iako izgleda da se u priči događaji izlažu kao da su viđeni okom kamere, njih nam ipak posreduje i o njima pripovijeda pripovjedač (tzv. narator), koji prividno "sa strane" vodi cijelu priču. U jednom trenutku on se i neposredno oglašava. Koji je to trenutak u priči? Pogledati tekst priče!

NARATIVNI TEKST je tekst u kojem se pripovijeda neka priča, tj. izlažu neki događaji, u koje su, naravno, uvijek uključene i neke ličnosti. Ti događaji čine FABULU. Nju izlaže pripovjedač, tzv. NARATOR. Njega ne treba izjednačavati s autorom teksta, jer 'narator' je u tekstu i predstavlja njegovu struktunu funkciju, a 'autor' je izvan teksta. Autor tekstu prethodi kao njegov tvorac: on formira ne samo tok događaja, koji čine fabulu njegove priče, već i samog naratora, koji nam tu fabulu u tekstu priče posreduje na svoj način.
Narator može izlagati fabulu prateći hronoloski tok događaja, a može i promijeniti slijed po kojem pripovijeda, recimo postupkom retrospekcije ("gledanjem unazad"). Osim toga, on može događaje promatrati prividno objektivno, kao sa distance, ali može zauzimati i sasvim subjektivan stav prema njima i promatrati ih iz nekog posebnog "svog" ugla gledanja. Najzad, on može o njima samo pričati, što je postupak tzv. NARACIJE, ili ih prikazivati, tj. izlagati ih tako kao da se odvijaju pred okom neke kamere, ili - što je najčešće - kombinirati te dvije osnovne narativne tehnike ("pripovijedanje" i "prikazivanje"). Oblik koji fabula dobiva u naratorovom izlaganju naziva se narativ. To je, ustvari, umjetnički prerađena fabula.
Narativni tekst može imati različite funkcije i može se javljati u različitim tipovima teksta: u historijskom štivu, u novinskoj reportaži, u pouci iz morala, u priči o nekoj zgodi iz života i sl. U književnosti narativni tekst je uglavnom zasnovan na "izmišljenoj", tj. FIKCIONALNOJ priči, pošto je u književno-umjetničkom tekstu sve, pa i priča rezultat stvaralačke djelatnosti pisca.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
 
PRIPOVJEDAČ I PRIPOVIJEDANJE
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
hrvatskijezik :: 1 RAZRED :: 1 RAZRED-
Forum(o)Bir: