hrvatskijezik

hrvatski jezik za srednje škole
 
Početna stranicaPočetna stranica  PortailPortail  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  Login  
Share | 
 

 Grčke tragedije

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Go to page : Previous  1, 2
Autor/icaPoruka
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Grčke tragedije   uto srp 17, 2007 1:53 pm

. Likovi


Antigona,
Kreont, Hemon, stražar, zborovođa, Euridika, Tiresija, Ismena





Antigona: hrabra, žrtvovala je
svoj život za brata, odlučna, pravedna, nepokolebljiva


Ismena: želi pomoći Antigoni, ali
ju je strah, razumna je i želi podnijeti dio Antigonine krivice


Kreont: nepravedan, nemilostiv
prema Antigoni, na kraju ostaje sam zbog svoje nepravde


Euridika: ubija se zbog smrti
sinove


Hemon: voli Antigonu, moli oca za
njezinu milost i ubija se zbog Antigone





3. Vrijeme radnje:


doba
Kreontove vladavine 5 stoljeće





4. Mjesto radnje:


Teba, pred
dvorom





5. Tema:


život na dvoru poslije smrti Eteokla i
Polimikla





6. Motiv:


sukob zakona i
individualnih shvačanja





7. Komopozicija:


uvod


zaplet


kulminacija


peripetija


rasplet





8. Moje mišljenje o djelu:


djelo
mi se sviđa jer je na kraju ipak pravda pobijedila





9. Najtužniji događaj:


glasnik
donosi tužnu vijest “E Hemon pogibe sam rukom proli krv, sam svojom, očev
rasrdi ga postupak!”





10. Najljepši događaj odnosno
najzanimljiviji događaj:


Kreont
želi umrijeti, ostaje sam svjestan svoje krivice. “Prvi uvjet sreće razborit je
um i bogove poštovat valja dušom svom, a život stvara preuzetu riječ, sudbina
će oboriti snagom velikom pa kad pretrpi zlo, osvijestit će se tad ma bio već i
star...”





OČAJAN ŽIVOT JE ZA
NJEGA NAJVEĆA KAZNA
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Grčke tragedije   uto srp 17, 2007 1:54 pm

glavni sukob



nastaje kada
kralj Kreont zabranjuje pokop Polinika (jer je bio u vojsci koja je napadala
Tebu). Taj Kreontov zakon se suprotstavlja zakonu bogova (svaki mrtvac mora se
zakopati da bi mu duša spokojno počivala u miru) i zato Antigona ne želi
poslušati Kreonta, već pokopava Polinika i radi toga biva osuđena na smrt.
Tiresije upozorava Kreonta da promijeni smrtnu osudu, no Kreont prekasno stiže
Antigoni, koja se ubila kao i njegov sin. Nakon toga ubija se i njegova
supruga. Tragični junak je Antigona, jer se bori za moralna načela čovjekova u
sukobu između zakona i pojedinca, tragična krivnja leži na Kreontu koji se
suprotstavio svojom naredbom bogovima i radi toga biva oštro kažnjen (gubi sina
i suprugu), te ga izjeda krivnja
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Grčke tragedije   uto srp 17, 2007 1:58 pm

Heraklova djeca


Euripid





Euripid – Rođen je 485. g. pr. Kr. na ostrvu Salomini.
Euripid je prvi put nastupio na areni dramatičara s 25 godina i posvetio se
dramskoj umjetnosti. U Euripidovim dramama radnjom ne upravljaju surovi ali
dobronamjerni bogovi, niti slobodna herojeva odluka, već neobrazloženi i često
okrutni postupci bogova. Euripid je realist – on je definitivno spustio poeziju
s neba na zemlju. Njemu je strano strahopoštovanje pred riječima proročišta i
tajanstvenim zakonima sudbine, on ne izbjegava da pomene drevna pitanja, ne
isključuje iz svoje poezije svakodnevno i obično. Euripid posvećuje više pažnje
sporednim zapletima i likovima. Osnovna crta Euripidova i njegove poezije je
subjektivnost pjesnika, dinamičnost i promjenjivost njegovoga raspoloženja.
Euripid je prvi uveo u komade intrigu i hor u radnji.


Za
života je postigao 4 pobjede, a pripisuju mu se 92 drame. I 408. g. napušta
domovinu i odlazi na dvor makedonskog kralja Arhelaja. Tamo je i umro 406. g.
pr. Kr.


Euripidova
djela su: Alhestida, Medeja, Hipolit, Heraklida, Ijor, Pribjeglice, Poludjeli
Herakle i dr.





Herakova djeca








Mjesto radnje: Atena


Lica:


Jolaj
– sinovac Heraklov


Demofont
– kralj Atenski


Alkmena
– mati Heraklova


Euristej


Koprej
– glasnik Euristejev


Zbor


Sluga
Hila – sina Heraklova


Makarija
– kći Heraklova


Glasnik








Grčka
tragedija Heraklova djeca govori nam o tragediji Makarije, kći Heraklove, tj.
njezinom žrtvovanju za svoju braću i sestre. Kako bi se gatalkinjo predviđanje
ostvarilo da Demafont pobijedi Euristija tj. Kopreja.





Najtužniji događaj: Kada Makarija
odluči da se žrtvuje da kralj atenski pobjedi Kopreja, tj. žrtvuje se radi
svoje braće i sestara.





Najzanimljiviji događaj: Odluka
Demafonta da li da Jolaja i Heraklovu djecu prepusti Kopreju ili će ih
zaštititi od Kopreja.





Najljepši događaj: Demafont
pobjeđuje u ratu protiv Kopreja
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Grčke tragedije   uto srp 17, 2007 1:59 pm

Eshil





Okovani Prometej














1. TEZA: Bilješka o piscu











Kao za većinu antičkih pisaca
nemamo mnogo biografskih podataka. Rodio se 525. god. prije n.e. u Eleusini.
Potjecao je iz zemljoposjedničkog roda. Bio je svjedok svrgnuća tiramide u
Ateni, uspostavljanja demokratskog uređenja i uspješne borbe protiv
intervencije aristokratskih država. Bio je, kako ga neki nazivaju "otac
tragedije". Iz njegovih pjesama vidi se da je bio pristaša demokratske
države, iako je pripadao konzervativnoj grupaciji u samoj demokraciji. Ta je
grupica imala znatnu ulogu u Ateni u prvim desetljećima. Eshil je sudjelovao u
borbi protiv perzjanaca i to na bitki na Maratonu, kod Salamine i Plateje.
Eshilove političke simpatije očituju se u njegovim djelima. Engels ga je opisao
kao jasno izraženog tendencioznog pjesnika. Nastali su golemi nesporazumi i
svađe između Eshila i naroda. Uzroci tih nesporazuma nisu poznati. Zbog tih
nesporazuma morao je provesti posljedne godine života na siciliji izvan
domovine. Znao je i prije odlaziti tamo i prikzivati svoje drame. U Sicilskom
gradu Geli Eshil je umro 456. god. prije n.e.









2. TEZA: Sadržaj











"Nebo i zemlja bijahu
stvoreni" tim riječima Eshil započinje svoje djelo. Zemlja je vrvila
životinjama ali nije postojao jedan duh koji bi vladao zemljom u svoju korist.
Za takvo stvorenje mudri Prometej sin Japetov uzme ilovaču, nakvasi je vodom i
stane ju mjesiti. Iz te smjese nastane lik po vanjskom izgledu jednak bogovima
ali bez duše. Da bi stvorio dušu uzme iz životinja sva dobra i zla svojstva i
zatvori ih u grudi čovjeka. Božica Atena mu je pomogla u tome što je tom liku
udahnula duh ( božanski dah ). Tako su nastali ljudi koji su mogli gledati,
slušati ali nisu mogli vidjeti niti čuti. Sve što su radili bilo je bez
smišljene osnove. Živjeli su pod zemljom u mračnim pećinama. Tada ih je
Prometej počeo podučavati kako će vidjeti, čuti, uptrebljavati životinje,
ploviti morem, hraniti se, lječiti se,... Ukratko uputio ih je u sve životne
potrebe.



Na nebu je sa svojom obitelji
vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i Titane ( stari bogovski rod ).
Prometej je bio tog Titanskog roda.



Bogovi su počeli od ljudi
tražiti da ih časte uz uzvrat njihove zaštite. U Mekoni organizirali su susret
bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila prava i dužnosti ljudi. Prometej je
zastupao ljudski narod kako ga bogovi nebi previše iskorištavali. On sa svojom
lukavljušću želi prevariti bogove. Bogovi su imali izabrati što žele od jednog
bika. Prometej je ubio tog bika i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu
bijaše svo meso, mišići, mozak, utroba,... ukratko sve korisno, a u drugom
većem kupu bijahu kosti i salo. Zeus je reko da je ta podjela nepravedna.
Prometej mu je predložio da izabere koji od dva kupa želi. Zeus se odluči za
veći kup i odgrne ga. Strašno se razljuti na Prometeja kad je pred sobom našao
samo salo i kosti. Za uzvrat Zeus je ljudima uskratio posljedni dar za savršen
život tj. vatru. No Japetov sin je i za to našao rješenje. Pomoću užarene
tinjajuće trešćice na zemlji je stvorio prvi plamen od kojeg su ljudi dobili
ogromnu korist. Za uzvrat Zeus je stvorio novo zlo. Naredio je Hefestu bogu
vatre i umjetnosti da napravi varljivi lik lijepe djevojke. Sama Atena iz
zavisti prema Prometeju ogrne djevojku sa bjelom svjetlucavom haljinom a glavu
joj ovjenča svježim cvjećem i zlatnom vrpcom. Hermo joj podjeli dar govora a
Afrodita svaku dražesnost i milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu
ime Pandora. Hermo odvede Pandoru na Zemlju i uputi je prema Epimeteju.
Prometej je uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se čuva bilo kakvog božjeg
dara. Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji živjeli mirno,
slobodno i bez ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun nevolja i
ulaskom u kuću ga otvori. Tako je na Zemlju došlo zlo. U loncu je bila samo
jedna dobra stvar, a to je bila nada. Pandora nije dala nadi da izađe iz lonca,
nego ga poklopi prije njezinog izlaska. Pisac groznice i razne druge besčujne
ali vrlo mučne nevolje opisuje kao čete bez dara govora. Čak i smrt koja je
nekad sporo dolazila ubrzala je svoje korake. Sve krivice za taj čin Zeus je
predao Hefestu i njegovim slugama. Hefest je morao Prometeja lancima prikovati
na stjenu Kavkaza pred strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvršio. Jadan
Prometej nije smio zaspati niti kleknuti nego smo mukotrpno bezograničeno
stajati. Nezasitan Zeus mu pošalje još i orla koji bi mu svaki dan kljuvao
jetru. Pojedena jetra bi svaki dan na novo izrasla. Zeus je rekao da te patnje
trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj život smrti i tako
preuzme krivicu na sebe. Nakon nekoliko tisuća stoljeća naišao je tamo Heraklo
u potrazi za zlatnim jabukama. Čim je to ugledao napnuo je luk, odapnuo
strijelu i skinuo orla sa Prometejevih koljena. Zatim mu je skinuo okove i
poveo oslobođenog Prometeje sa sobom. Kako bi ispunio Zeusovu volju Heraklo mu
namjesti zamjenika Kentaura Hirona koji je bio spreman umrijeti premda je bio
besmrtan. Kako nebi optuživali da je Zeus oslabio Prometj je morao nositi
željezni prsten s ukovanim komadićem kavkaške stjene. Tako je Zeus mogao
govoriti daj je još Prometej prikovan na Kavkaz.



























3. TEZA: Mišljenje o djelu











Eshil u svom djelu prikazuje
nastanak čovječanstva, ali taj nastanak nije znanstven nego vjerski. On opisuje
Prometeja kao tvoraca čovječanstva. Slikovito nas opisuje kao predmet od
ilovaće bez sposobnosti ikakvog razmišljanja. Sam razvoj uma ne prepuštaje
čovjeku nago ga opisuje poput jedne škole. U to vrijeme vjerovalo se u bogove i
zbog toga u svakom tadašnjem djelu sudbinu ljudi određuju bogovi, pa i u ovom.
Uz glavnu temu tj. nastajanje čovječanstva opisuje i poštenost i darežljivost
ljudi prema stvoritelju. Eshila opisuje nastajanje zla kao zavist i osveta
bogova. Tako on zamišlja nastajanje čovječanstva.



[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Grčke tragedije   uto srp 17, 2007 2:01 pm

ESHIL

Okovani Prometej













1. BILJEŠKE O PISCU:





ESHIL








Eshil se rodio u Eleuzini blizu Atene oko
525. godine prije Krista, u uglednoj eupatridskoj obitelji. Već se kao mladić
ogledao u tragičkim natjecanjima. Prema Parskoj kronici prvi put je pobijedio u
dramskom natjecanju godine 484. pr. K. , a 472. god. pr. K. dobio je prvu
nagradu tetralogijom od koje je sačuvana samo drama Perzijanci. Tri puta
boravio je na Siciliji i na dvoru sirakuškog tiranina Hijerona prikazao je
dramu Etnjanke sastavljenu za proslavu grada Etne, koji je utemeljio Hijeron.
Umro je u Geli na Siciliji, gdje je i pokopan456. god. pr. K. Na njegov grob
hodočastili su poklonici njegove umjetnosti, a Atenjani ga osobiti počastiše
odredbom kojom se svakome dopušta da se može pojavljivati na tragičkim
natjecanjima s njegovim tragedijama.



U povijesti helenske književnosti najstariji
od tri velikana tragičkog pjesništva zauzima osobito mjesto. Eshil nije samo
običan promatrač povijesnih zbivanja kroz koja prolazi njegov narod u prvim
desetljećima petog



stoljeća pr. K. , nego je
aktivni sudionik u njima. Istakao se osobitom hrabrošću kao borac u presudnim
bitkama kod Maratona, Salamine i Plateje u kojima je njegov narod u borbi
protiv perzijskog osvajača obranio slobodu i nezavisnost. To je u Heladi
razdoblje narodnog oduševljenja i iskrenog domoljublja.



Kao stvaralački genij velike snage Eshil
otkriva kroz likove svojih tragedija povijesni sadržaj tog presudnog razdoblja.
On je pjesnik atenske demokracije, a grandiozni likovi njegovih drama
odgovaraju maratonsko-salamnijskoj herojskoj epohi. Unaprijedio je dramsku
umjetnost usavršivši dramsku tehniku. Uveo je u igru drugog glumca i time
pojačao dramski element tragedije proširujući dijalog na račun korskih pjesama.
O toj njegovoj novini s priznanjem govori i Aristotel u Poetici. Tako je od
prvobitno lirske kantate stvorio pravu dramu i postao ocem tragedije. Dotjerao
je sceneriju i opremu. Bio je učitelj kora i glumaca, sastavljao je melodije za
korske pjesme i plesne figure, a u početku kazališne tragedije bio je i glumac.
Od mlađek suvremenika Sofokla preuzeo je uvođenje trećeg glumca u igru.



Građu za tragedije uzima iz mitologije, tj.
Iz priča o bogovima i herojima. Tragedije raščlanjuju ljudsku sudbinu nad kojom
lebde sreća i nesreća. Tom oprekom upravlja mudro načelo božanske pravde koja
kroz trpnju upućuje ljude da se pokore vječnim zakonima. To Eshilovo naučavanje
ne može se shvatiti ako gledamo na pojedinačno djelo koje se odigrava pred
našim očima, već ga valja uklopitina mjesto koje mu u slijedu zbivanja pripada.
Postoji, naime, uzajamna odgovornost među naraštajima koji slijede jedan za
drugim jer i djeca okajavaju krivice otaca. No te krivice ne prelaze s
pokoljenja na pokoljenje tako da guraju u propast nevine, već i potomci
krivicama predaka pridružuju svoje krivice, koje postaju uzrokom njihovih
tragedija. Prema tome čovjek sam sebi stvara sudbinu. Božanska se osveta
pojavljuje tek kad je čovjek moralno okaljan. Eshilu se problem života ne
zaustavlja na pojedincu nego zahvaća obitelj, generacije i čak cijelu rasu.
Zato sudbinu junaka ili čitava roda najčešće prikazuje u tri tragedije. One
čine sadržajnu i idejnu cjelinu-organičku triologiju. Na nju se nadovezuje
satirska drama iz istog mitološkog kruga. Zamisao triologije dopušta pjesniku
da u grandioznom troptihu razvije niz zbivanja i u cjelini prikaže kako se od
krivice kroz patnju dolazi do spoznaje.



U rukopisnoj tradiciji navodi se 79 naslova
Eshilovih tragedija, a u Leksikonu Suda riječ je o 90 drama. Od tog bogatog
opusa sačuvano je sedam tragedija i mnogo fragmenata izgubljenih drama. U
novije vrijeme egipatski su papirusi iznijeli na vidjelo mnoge fragmente iz
različitih njegovih tragedija i satirskih drama. Najpoznatija Eshilova djela
su: Perzijanci, Sedmorica protiv Tebe, Pribjegarke, Agamnenon, Žrtva na grobu i
Eumenide.



Temeljna problematika, koju Eshil razvija u
prikazivanju ljudske osobnosti i patnje, sastoji se u točnom utvrđivanju odnosa
između krivnje i kazne, između božanske osvete i slobodne ljudske volje.
Pjesnik vjeruje u božanske sile i njihovu neograničenu moć, vjeruje u punu
zavisnost čovjeka o sudbini. Bogovi zadiru u život čovjeka i postaju osvetnici
za prijestupe. Odgovornost čovjeka dosta je umanjena jer ga u akciji sputava
nepobjediva sudbina. U triologiji autor analitički razglaba u cjelini kako se
od krivice kroz patnje dolazi do spoznaje. Duboko religiozan, Eshil nije mogao
u prilikama svoga vremena posve otkriti revolucionarnu problematiku, snažno
zacrtanu u Prometeju, ali njegov strogi pogled na život temelji se na iskrenom
i dubokom suosjećanju za ljudske patnje. To je poezija patničkog čovječanstva,
koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.



[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Grčke tragedije   uto srp 17, 2007 2:01 pm

2. KRATAK SADRŽAJ DIJELA:





Radnja se zbiva u brdskoj pustoši na kraju
svijeta, uz obale Okeana. Kraj je površno smješten u Skitiji. Osuđeni Prometej
hoda između Vlasti i Sile, Zeusovih vjernih slugu. Za njima ide Hefest s
lancima i teškim čekićem. Riječi koje Vlast upućuje Hefestu otkrivaju mjesto na
kojem će se obaviti mučenje, govore o nepokolebivoj Zeusovoj odluci i razlozima
koji su do nje doveli. Vlast ne može sakriti da se raduje Prometejevoj muci. On
mrzi saveznika ljudi i veseli se osveti. Hefest preko volje izvršava Zeusovu
zapovijed i iskreno sažaljeva prometeja. Vlast nadzire Hefestov posao, oštro
kori njegovo kolebanje i upozorava ga na propuste. Zadnji Hefestov udarac i
riječi kojima se Vlast izruguje pribijenom Prometeju prekinula je duga šutnja.
Hefest, Sila i Vlast odlaze.



Okovani Titan čuje pjevanje. To su glasovi
mladih djevojaka, Okeanida, kćeri Okeanovih. U morskim dubinama čule su
Hefestove udarce i došle su u krilatim kolima. Između Prometeja i zbora
Okeanida razvija se razgovor. Nježnom i prijateljskom sažaljenju Okeanida
odgovara Prometejev strašni očaj. Prijateljske riječi djevojaka otvaraju polako
zatvorenu dušu mučenika koji im se počinje povjeravati. Prvi osjećaj koji
dolazi do izražaja u Prometeju je teško povrijeđen njegov ponos. On žali zbog
kazne koja je nad njim izvršena. Dok Okeanide pokazuju strah pred Zeusovom
vlašću, Prometej izazvan imenom svoga neprijatelja izjavljuje da Zeusova
pobjeda nije konačna. Doći će dan kada će Zeus morati sa njim pregovarati.
Odgovarajući na pitanja Okeanida, Prometej govori o sebi i svojoj ulozi u borbi
protiv Titana. Doznajemo kakvu je uslugu učinio Zeusu i kako mu se oštro
suprotstavio iz ljubavi prema ljudskom rodu. Govori kako je on svjesno učinio
svoj čin premda je znao da će za to biti kažnjen. Prometej postaje žrtva koja
je primila na sebe užasnu patnju za spas i sreću ljudskog roda.



Dolazi Okean na konju sa krilima. On
nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu i da će se sa tim završiti sve
njegove patnje. Sama pomisao na pomirenje sa Zeusom izaziva bijes u
Prometejevoj duši. Zeus se je pokazao u pravom svjetlu i od njega se ne može
očekivati ništa dobro. Okean je još više uzrujao Prometeja i zatim je otišao.



Poslije Okeanova odlaska zbor Okeanida
oplakuje zlosretan Prometejev usud. Tada dolazi prometejev monolog u kojem
govori na koje je sve načine pomogao ljudima. Ljudi su od njega naučili
graditeljstvo, diobu poslova prema godišnjem dobu, računanje, pripitomljavanje
životinja, brodogradnju i njegovanje bolesnika. Naučili su proricati budućnost
i pronalaziti i vaditi iz zemlja sve vrste metala. Zadivljene Prometejevim
riječima Okeanide uzvikuju na usta zborovođe da će se Titan osloboditi svojih
okova i eda će opet postati po moći jednak Zeusu.



Kod Prometeja dolazi Inahova kći Ija, još
jedna nevina žrtva Zeusove zle ćudi. Ona je i začetnica roda od kojega je
poslije više generacija morao poteći Prometejev spasilac. Čim je opazila na
stijeni pribitog Prometeja i Okeanide, počinje postavljati pitanja, ali je
obuzme neka potajna mora. Ona se pokušava oteti užasnoj opsesiji i moli smrt da
dokrajči njezine patnje. Na pitanje Okeanida, Ija pripovijeda kako je postala
plijenom Zeusova egoizma. Njoj se u snu ukazao Zeus mameći je u svoje mreže.
Ona je to povjerila ocu. On je upitao za savjet proročišta, ali su odanle
dolazili neshvatljivi i čudni odgovori. Na kraju je stigla okrutna zapovijed
koja je prisilila njezina oca da je otjera od kuće i prepusti na milost i
nemilosz Zeusu. Ija govori kako je pretvorena u kravu. Kad je Hermo na Zeusovu
zapovijed ubio Ijina čuvara, ljubomorna Zeusova žena Hera natjerala je na nju
obada koji ju svojim ubodima tjera u ludilo i goni po čitavom svijetu. Ijina je
tužna i ganutljiva priča oštra optužba Zeusa. Ija moli Prometeja da joj otkrije
sva njezina buduća lutanja i patnje. Prometej, naime, ima sposobnost da u
proročkojviziji vidi budućnost. Spremno udovoljava Ijinoj molbi i govori joj
sve što je čeka. Nabraja zemlje i narode i upozorava je na opasnosti. Ija
priželjkuje smrt, a Prometej je tješi govoreći joj o svojoj daleko strašnijoj
sudbini i u ljutini nagovješta Zeusov pad. Kad je Ija čula spominjati Zeusov
pad, živnula je i odmah pita za objašnjenje. Prometej joj u ogorčenju otkriva
tajnu, ali ne navodi ime žene koja će upropastiti Zeusovu vlast. Ime te žene je
jedino Prometejevo oružje. Zeus će nastojati saznati tajnu. Prometej, u
proročkoj viziji izlaže Iji, na njezino traženje, sva njezina lutanja i
završetak muka. Na ušću Nila naći će svoje smirenje. Tu će joj Zeus povratiti
razum, taknut će je rukom i od toga će dodira začeti plod i roditi sina Epafa.
Od njegova će roda peteći i njegov spasitelj. Obuzeta novim napadima delirija,
Ija nestaje. Okeanide pjevaju pune straha o jadnoj sudbini žena koje raspaljuju
ljubav bogova. Ogorčenje koje se skupilo u Prometejevoj duši potiče ga da iza
Ijina odlaska svečano izgovara otvorene prijetnje Zeusu.



Ovaj puta Zeus mora reagirati. Zeusov
izaslanik Hermo dolazi k Prometeju. On nastoji oštrim prijetnjama prisiliti
Titana da otkrije Zeusu svoju tajnu o pogubnom braku. Rađa se sukob uzrokovan
suprotnim osjećajima. Na jednoj strani Zeus pun samoga sebe i svoje vlasti i ne
može trpjeti buntovništvo, a na drugoj Prometejev duboko povrijeđeni ponos i
silno ogorčenje koje pojačava spoznaja da je kažnjen zato jer je činio dobro.
Zeus brani svoju ugroženu vlast, a Prometej trpi i svjestan je da mu predstoje
još gore muke. Iako je trenutačno po snazi slabiji, Prometej je moralno jači.
Plemeniti karakter i moć da vidi budućnost uzdižu ga nad Zeusa. Herm, es se
obraća Prometeju izazovnim i uvredljivim riječima. Prijetnjama nastoji iščupati
Prometejevu tajnu. Titan prihvaća dijalog i u sukobu mišljenja njihove se
riječi ukrštaju. Bijes raste na jednoj i na drugoj strani. Prometej odgovara
prezirom i postupa s Hermom kao s nezrelim dječakom i robom. Kad Hermo pokušava
pokolebati Prometeja, on ga ponovno odbija. Prometej se neće poniziti pred
Zeusom, neće prihvatiti ulogu molitelja ni roba. On želi sporazum u kojem će
raspravljati ravnopravno sa sebi ravnopravnim. Hermo objavljuje Prometeju
njegovu sudbinu. Zeus će snagom groma smrviti hridinu o koju je prikovan. Bacit
će ga u mračnu utrobu zemlje, ali će ga opet izvući na svijet. Zeusov će mu
orao kljuvati danju jetru i drob, a oni će mu u noći opet zarasti. Njegove muke
će završiti tek onda kad se jedan besmrtnik odrekne svoje besmrtnosti i pođe
dobrovoljno u Had kao Prometejev zamjenik.



Iz daljine dopire potmula grmljavina i munje
obasjavaju okovanog Titana. Hermes se obraća Okeanidama i savjetuje im da se
što prije povuku. No, iako su one pune straha, neće napustiti svoga prijatelja
u teškoj nevolji. Te nježne djevojke, koje su stalno nagovarale Premeteja na
pokornost, u odlučnom času nalaze u svojoj ljubavi i prijateljstvu snagu da se
suprotstave Zeusu i da podijele sudbinu sa Prometejem. Započinje užas. Nebom se
vuku tmasti oblaci, fijuču vjetrovi, sijevaju munje, praskaju gromovi i trese
se zemlja. Kidaju se hridine i u toj lomljavi čuju se posljednje riječi Titana
koji do zadnjeg časa promatra sve što se oko njega događa. Prometej nestaje u
bezdanu.



[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Grčke tragedije   uto srp 17, 2007 2:02 pm

3. ANALIZA LIKOVA:





a)PROMETEJ - On je jedini od
bogova koji se toliko približio ljudima da mu je bilo lako pripisati i ljudske
osobine. Zato je i njegova patnja bliža ljudima i može ganuti. Napušten od
Zeusa, ljudski je rod bio osuđen na neznanje i bijedu. Prometej je ljudskom
rodu donio vatru, izvor obrta i blagostanja. Poučio je ljude u obrtu i tako im
osigurao sredstva za život. Njegovao je i ljudski umni razvoj i time otvorio
put prema napretku. Titan Prometej, predstavnik starijeg pokoljenja bogova,
učinio je sve to na vlastitu pogibao predviđajući oštru Zeusovu reakciju. Po
tome je Prometej, prema Eshilu, dobročinitelj i spasitelj koji sam sebe žrtvuje
da bi spasio one koje iskreno voli. Njegov čin ga izjednačuje sa idejom svih
religija koje su baš takav lik postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi
Prometej, kojemu su i najstrašnije muke draže od ropstva, postao je
utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hoće zarobiti ljudski duh.
Postao je simbol borbe za oslobođenje i napredak čovječanstva. Zato je
prometejska misao uvijek aktualna.















b)ZEUS -











On je bio bog nad svim bogovima,
tj. imao je vlast nad svima. On nije mogao trpjeti da mu se netko
suprotstavlja. Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je ljudsku populaciju i
želio je istrijebiti ljude i na njihovo mjesto staviti društvo koje bi on
napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije revolucije i nastoji
učvrstiti apsolutističku vlast. Sve mora biti podređeno njegovim zakonima. On
je spreman vladati silom i terorom. Zato se njegova vlast oslanja na krvnika i
na mučenje. Tek kasnije, učeći se na vlastitim pogreškama, i Zeus je došao do
spoznaje da sila rađa silu i da može vladati nad drugima samo onaj koji je
sposoban biti gospodarom svojih strasti. Zeus je smatrao da je Prometej malo
previše prošao od njegovih zakona, jer se je suprotstavio Zeusu, i zato je bio
kažnjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se je trebalo obračunati sa Prometejem,
Zeus nije došao osobno, već je poslao nekoga od svojih sluga. Zbog nekih
Zeusovih reakcija, mogli bi ga prozvati čak i kukavicom, a ne ga samo hvaliti.
Vlast mu zasigurno nije bila oduzeta samo iz jednoga jedinog razloga, a taj je
da su bogovi u Zeusovoj službi i ljudi u ono vrijeme vrijeme previše strahovali
od bogova i bojali su im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek
kasnije shvatio da ne radi dobro za dobrobit svega. To znači da je u njemu
ostalo i ono malo dobroga što je potaknulo njegov moralni preobražaj.






c)HEFEST, sin Zeusov - On je
jedan od dvojice Zeusovih sinova iz ovoga djela. Po mojem mišljenju njegov karakter
je mnogo bolji nego karakter Herma, drugog Zeusovog sina. Hefest nije okrutan.
Dokaz za to je njegovo sažaljevanje nad Prometejem prije nego ga je morao
prikovati. Da uza njega nije stajao Vlast, sluga Zeusov, Prometej možda nikada
ne bi bio prikovan. Hefest je vrlo osjećajna osoba, koja osjeća prema mnogim
osobama ljubav i sažaljenje. Njemu je bilo žao ljudi kada ih je njegov otac
Zeus htio istrijebiti. On bi možda bio i sasvim suprotnog karaktera od Zeusa,
da u njemu nije prevladao strah od oca. Bez ikakve sumnje možemo slobodno reći
da je Hefest u “Okovanom Prometeju” pozitivna osoba.






d)HERMO, sin Zeusov, glasnik -
On nije samo običan Zeusov glasnik, već je on i Zeusov sin koji strastveno
brani oca. Za njega je Prometej poguban sofist i revolucionar koji ugrožava
čitav Olimp. Zato se on i obraća Prometeju izazovnim i uvredljivim riječima,
što se je pokazalo da nije pravi način saznavanja tajne od Prometeja. Za
karakterizaciju Herma najbolje bi ga bilo usporediti sa Hefestom, također
Zeusovim sinom. Za razliku od Hefesta koji se sažalijeva nad Prometejem, ovaj
ne pokazuje niti malu dozu sažaljevanja nad njim. Dapače, on pokazuje vrlo
veliku okrutnost prema njemu i iskorištava svoj status na vrlo loš način. Herma
nije uopće bilo briga za ljude, a najveći razlog toga je veliki strah od Zeusa.
Hermovo razmišljanje zacijelo je bilo da ako bude vjerni i pokorni sluga
Zeusov, imati će vrlo veliki položaj i status i biti će mu vrlo ugodno u
životu. Takvo ponašanje može se nazvati kukavičkim. Hermo je jedan od
negativnih likova u ovom djelu.






e)IJA, kći Inahova -Vanjski opis
dočarava i unutrašnje razočaranje u njoj. Ona je sva poderana, čupava,
neuredna, a na glavi ima dva kravlja roga. Ona je još jedna nevina žrtva
Zeusove zle ćudi. Ona je začetnica roda od kojega je morao poteći Prometejev
spasilac. Ona je vrlo nježna i naivna i kao takva je žrtva Zeusovog egoizma.
Njezina sudbina vrlo je slična sa Prometejevom sudbinom, ali su im zato
karakteri uvelike različiti. Ija je došla u određenim trenucima čak i do stanja
iznemoglosti želeći se rastati od života na bilo kakav način. Prometej joj ipak
u tim trenucima vraća volju za život govoreći joj kako će doći i kraj te
tragične sudbine i početi će ljepši dio života. Ona će nesvjesno postati borac
protiv svoga neprijatelja, Zeusa, pomoću svojih potomaka koji će zapravo biti
Zeusova djeca. Tako će joj se napokon ostvariti želja da dobije bitku sa
Zeusom.






f)VLAST, sluga Zeusov - On je
još jedan od negativnih likova čiji je osnovni cilj služiti Zeusu i osigurati
si na taj način što bolji položaj. On se pojavljuje na početku tragedije gdje
podgovara Hefesta da prikuje Prometeja. Ondje se otkriva da pri trenutku kada
je Prometej bio okovan, nije mogao sakriti svoju okrutnu zluradost. Po
karakteristikama mogli bismo ga usporediti sa Hermom. On nema uopće svojega
mišljenja, , jer su sve misli što ih javno izrekne Zeus i njegove misli. On je
osoba bez autoriteta i bez ikakvog razmišljanja za njega možemo reći da je
njegov život podređen nekome drugom, što je, po mojem mišljenju, nešto najteže
što čovjek može doživjeti.






g)OKEAN, titan, bog mora - On je
bog koji se u razmišljanjima slaže sa Prometejem također drži do toga da ljudi
moraju imati barem nekakva prava. U tragediji Okean dolazi baš u nezgodnom
trenutku kao uslužan savjetnik da nagovara Prometeja da se ponizi i pokori
Zeusu. Kako je već navedeno, njegove misli i razmišljanja su gotovo ista kao i
Prometejeva, koji je njegov prijatelj, ali se kod Okeana osjeća puno više
osjećaja straha prema Zeusu nego kod Prometeja koji uopće nema tih strahova. U
ovom djelu on je pozitivan lik jer ima neka razmišljanja sukladna Prometejevim.
Za njega ne možemo reći da je negativan lik jer ipak svaka osoba ima pravo da
osjeća neke strahove prema nekom, ali ti strahovi ne bi smjeli prijeći u trajnu
podređenost toj osobi.






h)OKEANIDE, kćeri Okeanove, zbor
- U Okeanidama je Eshil umjetnički prikazao mlade i nježne djevojke pune
osjećaja. Njihova ljupkost i svježina pune su mladenačke naivnosti i draži. No
ljupkost Okeanida ima i loše strane. One smanjuju Prometejevu hrabrost i otpor
time što mu savjetuju pokornost. Uporno ističu da je svaki otpor uzaludan i da
je Zeus neumoljiv. Te naivne djevojke nisu svjesne da svojim postupkom postaju
štetne. Čini se kao da je pjesnik htio prikazati kako ženska nježnost može
katkada biti pogubna za mušku odrješitost. No kao kontrast Prometeju Okeanide
jače ističu neslomivu Prometejevu volju.









4. TEMA i OSNOVNA MISAO:





a)TEMA ove tragedije je okovanje
Prometeja i nagovještanje njegove osvete Zeusu






b)OSNOVNA MISAO: Eshil poručuje
čovječanstvu da pravda, za kojom ljudi uvijek teže, nije sila koja postoji
izvan ljudi i koja će odmah doći na njihov poziv. Ona je u samim ljudima koji
je mogu stvoriti i povećavati strpljivim učenjem najviše vrline - mudre umjetnosti.









5. JEZIK i STIL:






Struktura ove Eshilove tragedije vrlo je
jednostavna. Radnja je usredotočena na jednu situaciju ili događaj, ali taj
mora biti strašan, da potrese dušu čitaoca. U početku drame pjesnik stvara
atmosferu i opširno tumači činjenice, a završni prizori puni dramatike
nezadrživo idu prema raspletu, katastrofi. Likovi su vrlo jednostavni, dani u
nekoliko grubljih poteza, sugestivno i snažno. Istaknuto mjesto imaju zborske
pjesme. U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. On je stvaratelj
dramskog jezika i stila. Jezik mu je svečan i bogat originalnim i smionim
metaforama, a stil bujan i uzvišen. Toplom simpatijom prati svoje likove u
agoniji njihovih strasti. Hranjen iskustvom prošlosti i posve predan
sadašnjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne snage. Temeljna
problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske sudbine i patnje,
sastoji se u točnom utvrđivanju odnosa između krivnje i kazne, između božanske
osvete i slobodne ljudske volje. Eshilov pogled na život temelji se na iskrenom
i dubokom suosjećanju za ljudske patnje. To je poezija patničkog čovječanstva,
koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.



Stilska izražajna sredstva koja su
upotrebljavana su:



a)poredba:- ”…i stoga ćeš na ovoj stijeni da
ko stražar
bdiš”



“O jao, kakav li to čujem šum,
kao od ptica, i ljulja se zrak. ”







b)personifikacija:”…sa hrastom zbori krast i
jasan im je glas…”



c)epiteti:neumolna, čestit, čvrsto, silni, ,
promišljeni, brz, laganih, prikovan, draži






6. KOMPOZICIJA:





1. PROMETEJEVO OKIVANJE:Vlast,
Sila i Hefest vode Prometeja da ga prikuju uz stijene i da ga izoliraju od
svijeta. Hefest nema baš preveliku volju da prikuje nevinu žrtvu koja je
optužena pod kaznom da je pomagalan ljudima, ali ga ipak okuje.






2. DOLAZAK OKEANIDA:Okeanide
dolaze i govore Prometeju kako su one uz njega i kako će mu uvijek pomagati. Na
njihov upit zašto je okovan, dobile su već poznati odgovor da je razlog taj što
se Zeusu nije sviđalo njegovo pomaganje ljudima.






3. DOLAZAK OKEANA:Okean dolazi i
govori Prometeju da mu je on prijatelj i da će uvijek stati na njegovu stranu,
ali da bi ipak bilo pametno poslušati Zeusa i prikloniti se njegovim zakonima,
a uza sve to živjeti bez problema. Prometeju se Okeanovo razmišljanje uopće ne
sviđa.






4. DOLAZAK IJE:K prometeju
dolazi Ija, nesuđena Zeusova žena, koja je razočarana svojom sudbinom i traži
od Prometeja pomoć koju će dobiti u kazivanju svoje daljne sudbine. Prometej
joj je rekao da je njegovo oslobođenje u rukama njenih i Zeusovih nasljednika.






5. HERMO U PREPIRCI SA
PROMETEJEM:Po nagovoru Zeusa, k Prometeju dolazi Hermo, glasnik i sin Zeusov,
ne bi li doznao tajnu o Prometejevom oslobođenju. Prometej to nije nikako htio
odati i Hermo je otišao uz napomenu Prometeju da će doživjeti nesretan
završetak.






6. BEZDAN:Ostvarila se Hermova
procjena budućnosti. Počeo je užas:vihori, munje, gromovi; oblaci se vuku
nebom, zemlja se trese. I riječi su postale djelom. Stijene su se počele
urušavati. Bezdan proguta sve.






7. MOJE MIŠLJENJE O DJELU:





Kada sam u školskoj knjižnici
posudio knjigu “Okovani Prometej” da je pročitam kako bih o njoj napisao
referat, moje mišljenje je bilo da nisam mogao dobiti gore knjige od nekakvog
Eshila iz Grčke. Još odavno su poznate priče kako je svaka knjiga koju je
napisao grčki pjesnik jako dosadna i najbolje ju je ne pročitati. Uzeo sam
knjigu i počeo je čitati sa mukom. Ta muka nije bila u knjizi, već u meni, jer
su na mene utjecali svakakvi komentari osoba sa strane. Premda je ova knjiga
tragedija pisana u stihu, ipak nije teška za čitati.



Čitajući je malo duže možete se
nalako i uživiti u njoj. Nakon čitanja posljedice su bile suprotne mojim
razmišljanjima. Naime, ja sam mislio kako nakon čitanja neću znati baš ništa od
sadržaja. To se nije ostvarilo i razumio sam većinu sadržaja. Mislim da je ovo
djelo vrlo dobro, ali da se za referat ili lektiru ne bi trebalo čitati u
stihovima, već bi se trebao napraviti posebna knjiga sa istim sadržajem, ali
napisana u obliku proznoga teksta. Drama je inače dosta dobra, premda bih
uvijek rađe uzeo u ruke neki zanimljiv roman.












[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Grčke tragedije   uto srp 17, 2007 2:03 pm

GRČKA TRAGEDIJA





Razvoj grčke tragedije





Tragedija je grčka riječ, dramska vrsta u stihovima
nastala u staroj Grčkoj čiji procvat pada u 5. stoljeću pr. Kr. Tragedija se
razvila iz ditiramba, leonske pjesme u čast boga Dioniza, i to, tako što se
korovođa u korskim pjesmama odvojio od kora i počeo nastupati kao samostalno
lice. Prema predaji začetnikom grčke tragedije smatra se Tespis, a
najznačajniji grčki tragičari su Eshil, Sofoklo i Euripid. Sadržaji grčkih
tragedija redovito su uzimani iz mita. Predstave koje su se prikazivale na
svetkovinama u čast boga Dioniza, izvodili su posebno obučeni glumci koji su
nosili maske, a muškarci su glumili i ženske uloge.


Dijalog se
recitirao u korske pjesme koje su se pjevale uz ples i glazbenu pratnju koju je
komponirao sam autor.


Protagonist
tragedije je tragični junak u neizgladivom sukobu s drugim karakterima ili sa
svojom okolinom, ponajčešće zbog svoje plemenitosti ili visokih ideala koje
zastupa. U svom djelovanju tragični je junak dosljedan i nepokolebljiv, a cijena
njegove doslijednosti je ono što čovjek najviše može dati – svoj život.


Tragedije su
pisane uzvišenim stilom koji se odlikuje pomno izabranim riječima, izrazito
svečanim i dostojanstvenim govorom.





Svrha tragedije





Aristotel (filozof i teoretičar
tragedije) smatra da je svrha tragedije izazvati strah i sažaljenje kod
gledatelja te na taj način pročistiti njihove osječaje. To pročišćenje osjećaja
on naziva katarzom.








Dijelovi grčke tragedije su:





prolog
– dio koji prethodi ulasku kora u orkestru, a sastoji se od monologa i dijaloga


parod
– pristupna pjesma koju kor pjeva ulazeči u orkestru


epizodij
– sve što glumac govori ili čini između dviju korskih pjesama


stasim
– stajaća pjesma kora


eksod
– završni dio tragedije u kojemu kor i glumci napuštaju orkestru





Najznačajniji grčki tragičari –
uvod





Likovi
ponikli u svijetu grčkog mita pretvorili su se u besmrtne teme i simbole
umjetnosti. Žive kako u najpoznatijim svijetskim galerijama i muzejima, tako i
u svakodnevnici suvremenog čovjeka. Od starog vijeka do modernih vremena
nadahnjuju na stvaranje književnih, likovnih i glazbenih djela. U velikoj mjeri
zahvaljujući dramama najvećih antičkih tragičara – Eshila, Sofokla i Euripida –
tvorcima grčke tragedije u njezinoj klasičnoj formi. Ova tri autora obilježila
su i stvorila veliko doba grčkog kazališta, a samim time i kazališnu umjetnost
kao velik i originalan doprinos stare Grčke u europskoj i svjetskoj kulturi.


ESHIL – smatra se ocem tragedije,
rođen je 525. g. pr. Kr. u Eleuzini kod Atene, umro je 456. g. pr. Kr. u Geli
na dvoru sinakuškog tiranina Hijerona. Uveo je drugog glumca, usavršio
tragediju, povećavajući dinamiku i dramatiku, unatoč značajnoj i naglašenoj
ulozi korskih pjesama u radnji.


Eshil
je živio u burno doba velikih povijesnih zbivanja – grčko-perzijskih ratova i
stavaranja atenske demokracije. I sam je bio sudionikl čuvenih bitaka na
Maratonu, kod Salamine i Plateje. Među njegovih sedam sačuvanih tragedija uz Pribjegarke, Okovanog Prometeja, Sedmoricu
protiv Febe,
nalazi se i jedna spašena grčka trilogija – Orertija??.


SOFOKLO – (496. - 406. pr. Kr.) –
uvodi trečeg glumca i povečava broj koreta sa 12 na 15. U sofoklovo vrijeme
trilogije više nisu tematski povezane. Sofoklo je napisao 123 drame, a sačuvano
ih je 7. Očuvane su tragedije Antigona,
Kralj Edip, Edip na Kolonu, Elektra, Filoktet, Trakinjanke, Ajant
i velik
dio satirske drame Slijednici


EURIPID – (485. – 406. pr. Kr.) –
napisao je 90-ak tragedija, sačuvano ih je 17. To su: Alkestida, Medeja, Hipolit, Heraklova djeca, Mahniti Heraklo,
Andromaha, Ijon, Hekaba, Pribjegarke, Ifigenija na Turidi, Trojanke, Helena,
Elektra, Ifigenija na Aluidi, Bokke, Feničanke, Orest, Izez, Kiklop.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Grčke tragedije   uto srp 17, 2007 2:04 pm

Sofoklo (Σοφοκλης; Kolofon, 492. p.n.e.
- Atena, 406. p.n.e.)
bio je starogrčki dramatičar. Jedan je od trojice velikih
grčkih tragičara, zajedno s Eshilom i Euripidom. Napisao je oko 130 drama, od čega 20
satirskih. Sačuvano je sedam tragedija:


  • Antigona
  • Elektra
  • Kralj Edip
  • Trahinjanke
  • Ajant
  • Filoktet
  • Edip na Kolonu


Sačuvan je i odlomak satirske drame „Sljednici” („Tragači”, „Lovački psi”)
koji je 1911.
pronađen na jednom egipatskom
papirusu.

Život



Sofoklo je bio na prilično visokim državnim položajima. U ratu sa Samom bio
je član strateškog saveza zajedno s Periklom. Radio
je kao diplomat, političar i svećenik. Osnovao je zajednicu za Muze koja je okupljala
najslavnije umjetnike toga doba.

Epitaf mu glasi: "Krijem u ovom grobu Sofokla, koji je prvi mjesto
stekao tragičkom umjetnošću, najčasniji ukras.
"



Kao i Eshila, Aristofan ga
je portretirao u svojim „Žabama”, a također i Frinih u svojim
„Muzama”.

Plutarh
opisuje kako se Sofoklo prvi put natjecao i odmah odnio prvu nagradu, a Eshil je teško podnio
taj poraz. Stari izvori tvrde da Sofoklo nikad nije bio posljednji u natjecanju
te da je imao dvadesetak pobjeda (Eshil ih je imao 13, a Euripid 5, od
čega je jedna posmrtna). S „Filoktetom” je također dobio prvu nagradu, a
tragedija je značajna po tome što se junak pokušava ubiti na samoj pozornici,
što je za tadašnje poimanje tragedije bilo nečuveno.



Dramske inovacije



Sofoklo u tragediju uvodi trećeg glumca i pojačava dramsku radnju. Povećava
kor s 12 na 15 osoba, ali mu smanjuje utjecaj. Njegov kor ne utječe na radnju,
on je samo pasivni promatrač koji sa zanimanjem prati radnju, a u svom se sudu
ne uzdiže nad običnim ljudima. Sofoklo je prvi tragičar koji je uveo junakinje
u svoje tragedije.

Njegovi likovi nisu više bogovi i idealizirana bića kao kod prijašnjih
pisaca, nego su to stvarni ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini. Iz svih
njegovih tragedija
izvire duboka humanost i visoki moralni principi koji upravljaju postupcima
likova. Radnju pokreće slobodna ljudska volja. Sofoklovi su likovi psihološki
produbljeniji od likova njegova prethodnika Eshila.

Kaže se da je Sofoklo jednom rekao: "Ja prikazujem ljude kakvi bi
trebali biti, a Euripid
kakvi jesu."




Karakteristike ]



Sofoklovo se shvaćanje života temelji na religiji i mitovima. Bitno je
poštovanje bogova molitvom i žrtvama te izvršavanje njihovih
naredbi. Njegovu religioznost odlikuje moralna strogost koja se zasniva na
pokoravanju i poštovanju božanskih autoriteta, čija je volja apsolutna i
određuju što je pravedno i moralno. Čovjekova samostalnost, nezavisnost i vlastito
mišljenje podložni su božanskoj volji i zakonima. Čovjekovim životom upravlja
iracionalna, tajanstvena sila te potpuna moć bogova, on ne može utjecati na
svoju sudbinu i buniti se protiv nje:

"Ne želi ništa više jer dosuđenoj

Sudbini smrtnik umaknuti ne može." („Antigona”)

Čovjek mora podnositi sve što mu dosude bogovi. Tako i Edip pada kao žrtva
proročanstva, volje bogova i zle sudbine.



Tematiku je preuzimao iz mitova i Homerovih djela. Za razliku od Eshila, bogovi nisu u
središtu dramske radnje. Osnovu tragične radnje kod Sofokla čini slobodna
ljudska volja, a radnja se pokreće aktivnošću samih protagonista. Oni su
odlučni i do kraja slijede svoje ideale. Njegovi su tragični junaci
idealizirani. Njihove karaktere naglašava i uvođenjem junaka sa suprotnim karakternim
crtama od protagonista, primjerice, suprotnost hrabroj i odlučnoj Antigoni jest
plašljiva Izmena.



Zanimljivosti
i anegdote ]







  • Kao i mnoga druga grčka
    imena, Sofoklovo također ima značenje. To je složenica od σοφός (sophos)
    = "mudar" κλέος (kleos) = "slava". Ime mu tako
    dobiva značenje "slavan po mudrosti".





  • U braku s Nikostratom imao
    je sina Ijofona koji je bio ljubomoran na druge sinove, posebice na to [to
    je Sofoklo najvi[e volio unuka drugog sina. Ijofont je tako podigao tužbu
    protiv svoga oca optužujući ga za staračku slaboumknost te je tražio da ga
    se stavi pod tutorstvo. Sofoklo je pred sucima pročitao dio svoje drame
    koju je upravo stvarao, a suci su ga potom oslobodili, jer čovjek koji
    može tako lijepo pisati, ne može biti senilan.





  • O njegovoj smrti kolaju
    brojne anegdote. Jedna kaže da se zagušio jedući bobicu nezrela grožđa.
    Druga pak kaže da je umro od radosti kad je čuo za pobjedu u kazalištu.
    Treća govori da je recitirao dugačku rečenicu iz „Antigone”
    koja nije imala stanku za disanje te je na posljetku izdahnuo.





  • Postoji priča koja govori o
    Sofoklovu pokopu. Njegova je obiteljska grobnica bila na putu prema
    atičkoj tvrđavi Dekeleji koju su u to vrijeme zaposjeli Spartanci. Noć
    nakon što je Sofoklo umro, vojskovođi Lisandru, njihovu zapovjedniku,
    ukazao se duh boga Dioniza koji mu je rekao da dopusti povorci da ukopa
    čovjeka koji je upravo umro. Lisandar nije mario za taj san, no on se opet
    ponovio iduće noći. Tada se Lisandar raspitao o tome tko je umro i, pošto
    je saznao da je to Sofoklo, dopustio je povorci da prođe. No, ta priča
    nema vjerodostojne kronološke temelje.





  • U početku je i sam Sofoklo
    glumio u tragedijama, ali priča kaže da je morao prestati zbog slaba glasa
    te se tako odvojilo njegovo pjesničko umijeće od glumačkog.




Citati]




  • Tko nije ništa pretrpio,
    ne smije me savjetovati.

  • Laž nikad ne doživi
    starost.

  • Radije bih časno pao
    nego pobijedio varajući.

  • Za pravedan će cilj
    slabiji pobijediti jačega.

  • Kratka izreka obično
    sadrži mnogo mudrosti.

  • Darovi neprijatelja nisu
    darovi i ne donose dobro.

  • Mnoge su stvari užasne,
    ali ništa nije užasnije od čovjeka.

  • Glupost je sestra zlobi.
  • Svatko može pogriješiti,
    ali će mudar popraviti učinjenu pogrešku. Ustrajanje u pogrešsci dovodi do
    svih zala.

  • Vrijeme sve otkriva.
  • Nitko ne voli one koji
    donose loše vijesti.

  • Najljepša stvar koju
    čovjek može učiniti jest biti drugome koristan.

  • Sinovi su majci sidra
    života.

  • Najveća je sreća onu
    koju nismo očekivali.

  • Oštre riječi ujedaju
    iako su iskrene.

  • Za nemogućim ne valja
    posezati.

  • Tvrdoglasvost je isto
    što i bezumlje.

[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Grčke tragedije   uto srp 17, 2007 2:05 pm

Elektra



Elektra (grč. Ἠλέκτρα, Êléktra) nije boginja svjetla. Izuzme
li se Agamemnonova
kći, u mitologiji su postojale dvije Elektre:


  • kći Titana Okeana i njegove
    žene Tetide.
    Udala se za boga
    prirodnih pojava na moru Taumanta. S njim je imala 4 kćeri: tri Harpije i Iridu.



  • kći Titana Atlanta i Okeanide Pleone. Sa Zeusom je imala sina Dardana i Jaziona te kći Harmoniju.
    Zeus ju je zajedno sa 6 sestara prenio na nebo i pretvorio je u Vlašiće (Plejade). Nakon pada Troje raspustila
    je kosu te luta nebom kao zvijezda repatica.


Elektra - Agamemnonova kći]



Elektra je Agamemnonova i Klitemnestrina kći, Orestova i Ifigenijina sestra.

Život



Elektra je bila odsutna iz Mikene kad se njezin otac, kralj Agamemnon
vratio iz Trojanskog rata i ubrzo biva ubijen od Egista, Klitemnestrina ljubavnika, i vlastite žene. Egist i
Klitemnestra ubili su i Kasandru, trojansku proročicu koju je Agamemnon doveo sa sobom kao ratni
plijen.










Osam godina kasnije, Orest dovodi Elektru u Mikenu iz Atene. Prema Eshilu, susreli su se
na očevu grobu gdje su se prepoznali i dogovorili osvetu. Osvetili su smrt
svoga oca tako da je Orest s prijateljem Piladom ubio i Klitemnestru i Egista.
Poslije toga Orest gubi razum jer ga progone Srde (Erinije ili Furije) kojima je
bila dužnost krvna osveta. Ipak, Srde nisu progonile Elektru. Orest se sklonio
u hram u Delfima. Premda mu je Apolon naložio da
osveti oca, bio je bespomoćan što se tiče posljedica tog događaja. Atena ga je dovela na Akropolu gdje
su bogovi držali
suđenje, a glasovi na posljetku bivaju izjednačeni budući da je Atena dala
posljednji glas za Oresta.

Euripid u
svome djelu Ifigenija u Tauridi priča drukčiju inačicu. Oresta su Srde
dovele do Tauride na Crnome moru gdje je njegova sestra Ifigenija bila držana (pripremala je žrtve Artemidi). Kad
su doveli Oresta i Pilada da budu žrtve, prepoznali su se te su pobjegli u
domovinu. Pilad je pomogao Orestu i Elektri da ubiju majku i njezina
ljubavnika. Egist i Klitemnestra dali su Elektru u brak jednome seljaku,
misleći da se tako neće osvetiti. No, seljak, Piladov imenjak, poštovao je
Elektru i nije je htio dirati. Na posljetku su se Pilad, Orestov prijatelj, i
Elektra zaljubili i vjenčali.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
 

Grčke tragedije

Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 2 / 2.Go to page : Previous  1, 2

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
hrvatskijezik ::  :: -