| | Grčka Književnost | |
| | Autor/ica | Poruka |
---|
Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Grčka Književnost uto srp 17, 2007 1:56 pm | |
| .
- veliko značenje – epika, lirika, drama, tragedija, komedija nastali u Grčkoj
- 8.st.pr.Kr – 1.st.pr.Kr.
1. ARHAJSKO RAZDOBLJE (750.-450.)
- većinom usmena književnost
- glavno: ep i lirske vrste, mitovi
- lirika: elegija, jamb, melika (ima glazbenu pratnju lire, lirika u užem smislu) – 6.stoljeće
- HOMER: Ilijada i Odiseja
2. KLASIČNO RAZDOBLJE (450. – 323.)
- procvat Atenske demokracije i smrt Aleksandra V.
- dramske vrste nadjačavaju ep
- u drami se dotiču ključna pitanja čovjekova postojanja
- Tragedija: Eshil, Sofoklo, Euripid
- Komedija: Aristofan, Menandar
- Povjesničari – Herodot, Tukidid
- Govornici – Demosten
- Filozofi: Platon, Aristotel
3. HELENISTIČKO RAZDOBLJE (323. – 30.)
- od smrti Aleksandra do propasti Egipta
- mjesto epa zauzima manji epilij
- pojavljuju se pastirske pjesme (pastorale)
- najpopularniji oblik epigram (Marcijal)
4. CARSKO (RIMSKO) RAZDOBLJE (30. – 6.st.)
- jedina novost – roman (najpoznatiji romanopisac Longo)
- basne (Ezop)
DJELA:
- ALKEJ – Lađi:
o Glavni predstavnik monodijske melike (solo pjevanje uz pratnju lire)
o Lirska domoljubna pjesma
o Lađa = država pred raspadom
o Slobodan stih, anafora, inverzija
o alkejska strofa – 2 jedanaesterca, deveterac, pa deseterac
- PINDAR – Pjesnik o ratu:
o Najveći predstavnik grčke i korske lirike
- SAPFA – Ljubavna strast:
o safička strofa – 3 jedanaesterca i 1 peterac
- ANAKREONT – Pijuckajmo zajedno:
o anakreontska poezija – (epikurejska, prema Epikuru) – slavi životne radosti i vino
HOMER:
- Ilijada– ne ću posebno obrađivat, treba pročitat, važni pojmovi: ep, epika, invokacija, in medias res, sredstva retardacije, motiv – srdžba, odnos bogovi-ljudi, daktilski heksametar, 10.godina Trojanskog rata, 24 pjevanja, ratnički ep, tj. epopeja
PRVO PJEVANJE (I.)
- Razorivši jedan grad u borbi protiv trojanskih saveznika Ahil je u ropstvo poveo i kćerku Apolonova svećenika Hrisa. Ona je pripala kralju Agamemnonu. Njezin otac donio je otkupninu ne bi li mu Agamemnon vratio kćer. Nakon pogrdnog odbijanja svećenik Hriso zamoli njegovog zaštitnika boga Apolona da kazni Ahejce. Apolon usliša Hrisovu molitvu i pošalje svoje nevidljive strijele. Tko god bi bio pogođen umro bi od kuge. Devet dana padale su strijele po Ahejcima. Zbog tog napada boga Apolona sazvana je Narodna skupština na kojoj Agamemnon sazna uzrok Apolonove ljutnje, te u zamjenu za svećenikovu kćer on traži Ahilovu robinju Briseidu, što je razljutilo Ahila koji više ne želi pomagati ahejskoj vojsci. Nakon što mu je oduzeta Briseida Ahil tužno zaziva majku Tetidu i moli je za pomoć. Kako bi mu pomogla, Tetida odlazi na Olimp i žali se Zeusu zbog svog sina Ahila. Zeus odluči kazniti Ahejce neuspjehom u njihovom boju protiv Trojanaca, no na tu Zeusovu odluku božica Hera, Zeusova žena strašno se pobuni jer ona ljubi Ahejce a mrzi Trojance, ali Zeus ne odustaje od svoje odluke
ŠESTO PJEVANJE (VI.)
- Ahejci jačaju i pobjeđuju Trojance koji su stjerani sve do zidina Troje. Hektor kaže majci Hekabi neka ona i druge žene idu u hram boginje Atene uz prinos potrebnih žrtava i neka je mole za pomoć, da ih obrani od Ahejaca, a posebno od junaka Diomeda i strašnog Ahileja. Stoga su one krenule. Na bojišnici, iz dviju vojska izlaze junaci, grčki Diomed i trojanski Glauk. Žele se boriti jedan protiv drugog ali se prepoznaju kao unuci dvojice junaka, pobratima. Stoga odustaju od borbe i prijateljski se razilaze. Hektor odlazi kod svoje žene Andromahe i oprašta se s njom prije nego otiđe u boj. Hektor i njegov brat Paris odlaze u boj
ŠESNAESTO PJEVANJE (XVI.)
- Nakon što su izgubili sve junake Ahejci su se našli u veoma teškoj situaciji i bili su pred porazom, te Patroklo moli Ahileja da mu pomogne ili da ga pusti da vojska predvođena njim napadne Trojance. Ahilej ga pusti i da mu svoje oružje pridruživši mu Mirmidonce, no preporuči mu da se odmah vrati čim otjera Trojance od lađa zato da se ne bi bogovi naljutili. Vidjevši Patrokla u Ahilejevom oružju s Mirmidoncima Trojanci su pobježali misleći da je to Ahilej. Patroklo je junački s vojskom udario na Trojance te ubije vojvodu Sarpendona, te pokuša osvojiti i Troju. Došavši pred zidine grada pokušao je popeti se na gradske zidine i tri puta ga Apolon odgurne. Četvrti puta Apolon ga oštro upozori te se Patroklo povuče od straha prema Apolonovom gnjevu. Apolon nagovori Hektora da krene u napad. U borbi između Patrokla i Hektora Apolon udari Patrokla u leđa te ga onesvijesti. Patrokla je prvi ranio Euforo kopljem u leđa. Patroklo teško ranjen jedva se dovuče do svoje čete, te pade na pod i Hektor ga ubije.
OSAMNAESTO PJEVANJE (XVIII.)
- Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i tuguje za prijateljem. To čuje njegova majka Tetida i dođe utješiti sina, te mu kaže da ne ide u boj bez oružja jer će ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje. Hefest pristaje i počne kovati novo oružje. Te noći Trojanci još jednom pokušaju oteti Patroklovo tijelo, ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplašili. Ahilej se prošeta opkopom, a Trojanci uplašeni bježe, pa Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. Spustila se noć i Trojanci vijećaju. Pulidamas, prorok, predlaže da se preko noći svi vrate u grad, jer bi inače bili previše izloženi, s obzirom na to da se Ahilej vratio. Hektor i ostali ljudi, nisu željeli poslušati njegov pametni savjet, već su ostali vani
DVADESETČETVRTO PJEVANJE (XXIV.)
- Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuče Hektorovo tijelo oko njegova groba. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju, da mu kaže da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu pošalje Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor, gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. Ahilej pristaje, te Prijam ostaje preko noći i ujutro se vraća u Troju sa sinovim tijelom. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomači
- Odiseja - vrsta – avanturistički ep/epopeja, daktilski heksametar, 24 pjevanja, prvih 12 Odisejev povratak kući, drugih 12 osveta proscima i združivanje s Penelopom, nakon Trojanskog rata, mirno doba
PRVO PJEVANJE (I.)
- počinje zazivom muze odnosno invokacijom
- bogovi vijećaju i slože se da bi se Odisej trebao vratiti kući u rodnu Itaku
- nakon toga Atena otiđe do Itake prerušena u Mentora kralja Tafskog i kaže Telemahu,Odisejevu sinu, da zaprijeti proscima koji troše njegovu imovinu i onda neka se zaputi u Pil k Nestoru i u Spartu k Menelaju pitati za oca
- navečer se prosci raziđu, a Telemah također ode na spavanje
DEVETNAESTO PJEVANJE (XIX.)
- Odisej je ostao u dvorani da čeka Penelopu. Penelopa siđe iz svoje sobe i sjedne na stolicu kraj ognjišta. Došle su i sluškinje da raspreme stolove i pobrinule su se da ponovo bude svjetla i topline. Sluškinja Melanta stane po drugi put grditi Odiseja. Ona ga stade tjerati iz dvora. Na to Odisej odgovori “Kako bi ti bilo kad bi i tebe bogovi kaznili? ” Kad je Penelopa čula razgovor izgrdi sluškinju i stadoše razgovarati o svome mužu kojeg čeka već mnoštvo godina ( nije znala da taj muž kojeg tako dugo čeka stoji ispred nje ). Odisej joj počne opisivati nestvarne događaje kao ugošćivanje na otoku Kreti. Opisao je vrlo detaljno njegovu odjeću. Penelopa je samo plakala. Penelopa tako ugosti svog prijašnjeg muža ne znajući zapravo da je to on. Ona mu ponudi i pranje nogu ali on prista samo pod uvjetom da to bude jedna starija sluškinja. Pri pranju nogu stara dadilja prepozna Odiseja po ožiljku iznad desnog koljena. Vepar je zadro zubom u meso Odiseju već u mladim danima. Odisej je zamolio dadilju de ne oda njegovu pravu ličnost jer bi moglo doći do ozbiljnih problema. Starica uzme novu vodu i ne proizusti ni jednu riječ. Nakon toga Odisej ponovo započne pričati s Penelopom koja mu govori o jednom snu u kojem vidi skori dolazak muža. Kraljica na kraju razgovora zaželi strancu laku noć i ode u svoje odaje.
DVADESETPRVO PJEVANJE (XXI.)
- Penelopa uze lijepi mjedeni ključ s bjelokosnom drškom i ode uz pratnju sluga po Odisejev luk i tobolac ( spremište za strijele ). Penelopa izjavljuje da će oženiti samo onoga koji će uspjeti nategnuti Odisejev luk i čija će strijela proći kroz svih dvanaest sjekira. Junački prosci stadoše gledati luk sa zaprepaštenjem. Antinoj predlaže redoslijed kojim će prosci pokušati nategnuti luk i čija će strijela proći svih dvanaest sjekira. Odisej priznaje smo govedaru i svinjaru svoju pravu ličnost kako bi od njih dobio pomoć da pokuša i on to učiniti. Niti jedan prosac nije uspio izvršiti zadani zadatak. Odisej moli jedan pokušaj ali mu se svi protive. Na kraju Odisej svojom lukavošću i pomoću svoga sina Telemaha uspijeva dobiti jedan pokušaj. Niti jedan junački prosioc ne vjeruje u njegovu snagu i uspješnost. Odisej bez ikakve veće muke nategne luk uz veliko očaranje prosilaca postavi strijelu i razapne ju kroz svih dvanaest sjekira. Odisej namigne sinu da dođe do oca s oružjem kako ga ne bi nitko mogao napasti. Odisej tako započinje večeru.
TRAGEDIJA:
- Najveći tragičari: Eshil, Sofoklo, Euripid
ESHIL:
- uvodi drugog glumca
- smanjuje ulogu kora
- pojačao značenje dijaloga
- jednostavna radnja, dosta statična
- svečan i ozbiljan stil sa puno metafora, duboko žaljenje nad sudbinom junaka
- idealizirani likovi
OKOVANI PROMETEJ
- jedini sačuvani dio trilogije o Prometeju
- obrađuje mit o titanu koji je pomogao Zeusu u borbi protiv starog poretka, ali mu se usprotivio kad je shvatio da se Zeus pretvara u tiranina
- radnja se odvija među bogovima (čak su i zbor Okeanide, kćeri boga Okeana)
- zbog toga ima prenaglašeno uzvišen stil
- osnovni sukob: tiranija vs. pravda, nasilje vs. ljubav
- nema prave radnje jer je glavni lik okovan za stijenu
- Prometej samo iznosi svoje misli i priča s likovima
- najdirljiviji lik je Ija, koju je obljubio Zeus,a ljubomorna Hera ju je pretvorila u kravu koju proganjaju obadi
- na kraju Prometej umire ali moralno pobjeđuje je ipak ostao nepokolebljiv u svojim stajalištima
SOFOKLO:
- uvodi trećeg glumca
- pojačava dramsku radnju
- smanjuje ulogu kora
- povećava broj koreuta na 15
- piše prve sadržajno nepovezane (anorganske) trilogije
- junaci nisu više pod upravom bogova, nego donose vlastite odluke
- harmonična kompozicija, jasni karakteri, visoki etički principi, duboka humanost
KRALJ EDIP
- najpoznatija i najslavnija grčka tragedija
- obrađuje mit o tebanskom kralju Edipu kojem su bogovi predodredili sudbinu još prije rođenja
- zadire u jedno od osnovnih pitanja čovječanstva – pitanje „pravednog grješnika“
- veličina Edipa leži u tome što i kad sazna za grozotu koju je napravio, ima toliko moralne snage da i dalje traga za istinom bez obzira na posljedice
- kad na koncu saznaje da je ipak kriv, sam sebi nametne kaznu
- bježeći pred proročanstvom (ubiti oca, ženiti mamu), odlazi iz Korinta u Tebu, gdje uništava Sfingu i za nagradu dobiva Tebu i Jokastu (mamu) za ženu
- traga za ubojicom Laja, Jokastina muža, svoga oca i shvaća da je Laj ubijen na mjestu gdje je on ubio jednog starca
- shvaća da mu je Laj otac a Jokasta majka, kažnjava se i iskopa si oči
- ANTIGONA
- Edipovi sinovi Eteoklo i Polinik su se pobili oko vlasti. Eteoklo je dobio pošten pokop, a Polinika nisu smatrali junakom te ga nisu ni pokopali
- Edipove kćeri Antigona i Izmena su ogorčene, a molbe su im odbijene i Antigona odluči nešto poduzeti, Izmenu je strah zakona,
- Antigona dostojno pokapa brata, a Kreont (Edipov brat, otac Hemona, Antigonina zaručnika) sazna što je ona napravila i naredi joj kaznu
- Antigonu živu zakopaju u grobnicu te ona umire, nakon čega se i Hemon ubija, nakon čega se i njegova majka Euridika također ubija
- Kreont ostaje sam i shvaća da je on svemu kriv i da je on postupio drugačije i da nije odbio Antigonine molbe, svi bi bili živi.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčka Književnost uto srp 17, 2007 1:56 pm | |
| Grčka ili helenska književnost, najstarija je i najizvornija od svih europskih književnosti. Grčka književnost započinje s Homerom prije nove ere i traje do 529. g. n. e. kad car Justinijan zatvara filozofsku školu u Ateni. U vremenskom rasponu od 30 stoljeća stvarali su mnogi pjesnici i prozni pisci koji su jezikom i kulturom Grci, ali nisu svi bili rodom Grci. Osvajanja Aleksandra Makedonskog proširili su Grčki jezik i kulturu izvan granica Helade. To su glavni gradovi Aleksandrovih naslijednika (Aleksandrija, Antohija, Pergan), postali su veća središta grčke civilizacije. Grčku književnost možemo podijeliti na: 1. klasično razdoblje (od Homera do kraja stoljeća) 2. Helenističko razdoblje (od 3. st. pr. Kr. do cara Justinijana, 529. n.e.) U prvom razdoblju 3. st. prevladava poezija, a u drugom veću važnost dobiva proza. Najstarija sačuvana djela Grčke književnosti su Homerovi junački epovi “Ilijada” i “Odiseja”. Homer je izvršio jak utjecaj na svu kasniju Grčku poeziju. Bio je kod kasnijih pokoljenja toliko cijenjen da su ga smatrali autoritetom i arbitrom čak i u spornim pitanjima u znanosti. Homerova je umjetnost po svojoj usmjerenosti realistična, ali je to elementarni primitivni realizam. Homerovi spojevi razvijaju opsežnu galeriju individualnih karaktera. Prvi od grčkih pjesnika koji piše jezikom Homerova epa na europskom tlu je Hesiod (“Teoganija”;”Poslovi i dani”). Homerovi epovi pisani su stilom koji se zove heksatetar što znači šestomjer. Taj se stih sastoji iz šest stopa ili mjera. U prvo razdoblje grčke književnosti spada i procvat lirske poezije. Sva poezija iz helenskoga razdoblja prigodna je. Rađena je iz svakodnevnog života, bila je namijenjena životu. U helenističko doba poezija nije više tako usko povezana sa svakodnevnim životom, jer su pjesme u većoj mjeri bile određene za čitanje, a ne za javno pjevanje i recitiranje. Helensko razdoblje neki dijele na:
- Jonsko (od prvih početaka do 480 kad poslje bitke
kod Salamine raste moć Atene)
- Atičko (5. i 4. stoljeće do smrti Aleksandra godine
325 p.n.e.)
Naziv “Jonsko” nije baš najsretniji. Iako je u to doba josko pleme cvatu književnosti pridonijelo više od drugih, ipak ne smijemo zaboraviti i bogat doprinos ostalih plemena. Naziv “Atičko” ima doduše opravdanje u tome što je Atenska država u to vrijeme dostigla vrhunac političke moći, a književnost i umjetnost najveći procvat u Ateni, ali stvara i određene neprilike. Tako bi Pinder koji je umro 442. godine pripada u atičko razdoblje, a značajke njegove poezije svrstavaju ga u ranije doba. Helensko razdoblje možemo podijeliti na:
- predklsično (od prvog početka do kraja 6. st.)
- klsično (5. i 4. stoljeće)
Manja dioba zadaje dioba helenističkog razdoblja. Ona se može podijeliti na:
- Aleksandrijsko razdoblje (3. i 2. st. kad je
najveće središte grčke kulture Aleksandrija; to razdoblje ide od 30. g. p.n.e. kad Egipat postaje rimskom provincijom)
- Rimsko razdoblje (od 30. g. p.n.e. do 529. g. p.n.
e.)
U prvo razdoblje grčke književnosti spada i procvat lirske poezije. Naziv lirika primjenjivao se na one oblike pjesama što su se izvodile uz pratnju glazbala sa žicama, u prvom redu lire, što ga mit pripisuje bogu Hormu. Nastala je iz bogoslužne i obredne folklorne pjesme. Elegrija i Jakub, grčka melika (monodijska lirika). Anakreout, pjesnik ljubavi, vina i svake životne radosti ima utjecaj na kasniju liriku. Korska lirika uz pratnju lire ili kitare plešući izvodili muški i ženski zborovi. U razdoblju materijalnog blagostanja i naglog uspona atenske robovlasničke demokracije nastaje (u Ateni) tragedija. Tragedija je najveći umjetnički domet grdna duha. Razvila se iz ditiramba, korske pjesme u čast boga Dioniza. Redovno uzima građu iz mita, a nekad samo iz povijesti. (Eshil, Sofoklo, Euripid). Komedija (atička), (Krafin, Eupolis, Aristofan) se obilno služila demokratskom slobodom, izvrgavala ruglo i nemilice žigosala politički, društveni i književni život tadašnje Atene. Prozna djela (medicinski spisi Hipokratovi, povijest Herodota). | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčka Književnost uto srp 17, 2007 1:57 pm | |
| Grčka tragedija
Razvoj grčke tragedije
Grčka tragedija razvila se iz ditiramba – pjesme u čast boga Dioniza. U tim je pjesmama:
- zbor najprije pjevao i plesao uz glazbenu pratnju frule
- članovi zbora zatim su se počeli maskirati
- smatra se da je Tespis 534. g. uveo prvog glumca, što je začetak tragedije
Svrha tragedije
Aristotel (filozof i teoretičar tragedije) smatra da je svrha tragedije izazvati strah i sažaljenje u gledatelja i na taj način pročistiti njihove osjećaje. To pročišćenje osjećaja on naziva katarzom.
Dijelovi grčke tragedije
Dijelovi grčke tragedije su:
a) prolog – dio koji prethodi ulasku kora u orkestru, a sastoji se od monologa ili dijaloga
b) parod – pristupna pjesma koju kor pjeva ulazeći u orkestru
c) epizodij – sve što glumac govori ili čini između dviju korskih pjesama
d) stasim – stojeća pjesma kora
e) eksod – završni dio tragedije u kojemu kor i glumci napuštaju orkestru
Najznačajniji grčki tragičari
a) Eshil (525. – 456. pr. Kr.) – uvodi drugoga glumca; kor je u njegovo vrijeme imao 12 koreuta. Eshil je autor trilogije o Prometeju. Napisao je devedesetak drama (70 tragedija i 20 satirskih igara), a sačuvano je samo 7 tragedija.
b) Sofoklo (496. – 406. pr. Kr.) – uvodi trećega glumca i povećava broj koreuta sa 12 na 15. U Sofoklovo vrijeme trilogije više nisu tematski povezane. Sofoklo je napisao 123 drame, a sačuvano ih je 7. Najpoznatije su Kralj Edip, Antigona i Elektra??
c) Euripid (485. 406. g. pr. Kr.) – napisao je devedesetak tragedija, a sačuvano ih je 17. Najpoznatije su Medeja, Elektra?? i Ifigenija u Tauridi | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčka Književnost uto srp 17, 2007 2:06 pm | |
| Stara grčka književnost
PERIODIZACIJA (RAZDOBLJA) GRČKE KNJIŽEVNOSTI:
1. arhajsko (oko 750.pr.Kr. - 450.pr.Kr.)
2. klasično (oko 450. - 323.pr.Kr.)
3. helenističko (323. - oko 30.pr.Kr.)
4. carsko (oko 30.pr.Kr. - 6.st.)
ARHAJSKO RAZDOBLJE - iako je pismo poznato književnost je uglavnom usmena što znači da se pri nastajanju djelo ne zapisuje, nego pamti. Takva umjetnina nema stalan oblik nego se mijenja od izvedbe do izvedbe.
- književne vrste: ep, lirske pjesme društvenog karaktera
- predstavnici: Homer, Hesiod, Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar, Teokrit
KLASIČNO RAZDOBLJE - omeđeno je dvjema važnim političkim činjenicama: procvatom atenske demokracije i smrću Aleksandra Velikog
- književne vrste: drama (tragedija) i umjetnička proza (povijesni dokumenti, povijesna proza, putopis, novelistika, filozofski spisi, rasprave o književnosti, basna) – predstavnici: Eshil, Sofoklo, Euripid, Aristofan, Menandar, Herodot, Tukidid, Platon, Aristotel,
GOVORNICI: Demosten, Tukidid
HELENISTIČKO RAZDOBLJE – obuhvaća tri stoljeća, od smrti Aleksandra Velikoga do propasti Egipta, posljednje države – nasljednice njegova velikoga carstva koja je potpala pod rimsku vlast
-književne vrste: epilij (kraći ep), razne lirske vrste: pastirske pjesme, epigram
RIMSKO (CARSKO) RAZDOBLJE – grčka se književnost razvija u političkom okružju rimske države. Javlja se zanimanje za slavna razdoblja kulturne povijesti, za književne i jezične oblike koji su posvećeni starinama
-književna vrsta: roman
-predstavnik: Longo
LIRIKA - počinje se razvijati u 7.st.pr.Kr.
-vrhunac doseže u 6.st.pr.Kr.
-prva lirska ostvarenja nisu govorila o ljudskoj intimi nego su imala društveni karakter
-najznačajniji predstavnici: Alkej – Sapfa – Anakreont – Pindar – Teokrit
1. ALKEJ (prva polovica 6.st.pr.Kr.)
-grčki pjesnik otoka Lezba, jedan od glavnih predstavnika monodijske melike (=poezija pisana za solo pjevanje uz pratnju lire)
-politički aktivan; predstavnik aristokrata koji se i kao vojnik borio protiv demokratske stranke i tirana; neko vrijeme živio u progonstvu
MOTIVI I TEME: politika, rat, mržnja prema tiranima
VRSTE PJESAMA: -pjesme uz gozbe i pijanke
-himne bogovima
-ljubavna lirika
-pjesme su mu fragmentarno sačuvane
ALKEJEVA ORIGINALNOST: tvorac je alkejske strofe
11 – U-U-U/-UU-UU
11 – U-U-U/-UU-UU
9 – U-U-U-U-U
10 – UU-UU/-U-U
- refleksivno težište pjesme je u trećem stihu (9) koje se prenosi na zadnji stih (10)
- daktilske stope (-UU) su nositelji temeljnog sadržaja pjesme: burni vjetrovi, valovi, plovimo na crnom
- strofu je popularizirao Horacije, rimski pjesnik
Obilježja Alkejeve lirike:
a) jasna slikovitost
b) jednostavan izraz
c) snažne emocije
Pjesme: «Lađi», «Ljeto»
2. SAPFA (prva polovica 6.st.pr.Kr.)
- najveća grčka pjesnikinja, rodom s otoka Lezba
- predstavnica eolske monodijske lirike i epitalamija (korske svadbene pjesme)
- bila je upletena u politička zbivanja no to se nije odrazilo na njenu poeziju
Obilježja Saphine lirike:
- sva je posvećena ljubavnoj tematici u kojoj pjesnikinja razvija široku skalu ljubavnih osjećaja. od prvih ljubavnih iščekivanja do sreće ostvarenog zanosa i očaja rastanka
- popularna već u antici
- razne legende oko nje (zna se da je upravljala jednom školom za djevojke)
- poezija joj je fragmentarno očuvana
a) slikovitost
b) muzikalnost
c) jasnoća, duboka iskrenost
d) erotizam
e) uzvišenost
- tvorkinja safičke strofe
11 – U-U/-UU-U-U
11 – U-U/-UU-U-U
11 – U-U/-UU-U-U
5 – UU/-U
-ima trohejski ritam; jednostavnija je od alkejske i pogodnija za emocionalno izražavanje
Pjesme: «Ljubavna strast»; «Afroditi»-himna; «Pjesma o djevojci»
3. ANAKREONT (druga polovica 6.st.pr.Kr.)
- rodom je iz Male Azije
- u svojim kratkim lirskim pjesmama slavi vedre strane života, radosti što ih čovjek nalazi u ljubavi, vinu i veselu društvu – takva se poezija naziva anakreontska ili epikurejska po Epikureju, filozofu čija su učenja bila zasnovana na razumu i težnji čovjeka za srećom
- popularan već u antici o čemu svjedoči i sačuvana zbirka od 60-tak pjesama pisanih u njegovom duhu
Obilježja Anakreontske lirike:a) jednostavnost i jasnoća
b) živost
c) kratkoća
Pjesme: «Pijuckajmo»; «Bijela kosa»; «Misao na Had»; «Iskren sam»
4. PINDAR (oko 518.-442.pr.Kr.)
- najveći je predstavnik grčke i korske lirike; iz okolice Tebe
- najznačajniji predstavnik i tvorac ode (epinikij)-sačuvano 4 knjige oda
- ode je pisao u čast pojedinih natjecatelja, koje se prema mjestima natjecanja dijele na:
1. Olimpijske, 2. Pitijske; 3. Nemejske i 4. Istamske
Obilježja Pindarovih oda:
- Pindar nikad ne opisuje samo natjecanje već slavi pobjednika, njegov zavičaj i neko božanstvo, a nadasve samu pobjedu kao izraz vrline, dok u centralnom, najljepšem i misaono najdubljem dijelu pjesme, obrađuje neki mit vezan sa sadržajem
Pjesme: «Pjesnik o ratu»
5.TEOKRIT (3.st.pr.Kr.)
- rodom je iz Sirakuze na Siciliji
VRSTE PJESAMA: epigrami, idile (=lirske sličice, nazvane zbog svoje kratkoće)
- Teokrit je poznat po pastirskim ili bukolikim idilama (bukolos – govedo) u kojima u monološkom ili dijaloškom obliku daje izvanredne lirske opise i crta prizore iz južno-italske prirode
Pjesme: «Blagdan žetve» (7 idila poznata pod naslovom Kraljica idila)
EPIKA
a) EPIKA U STIHU
- vrhunac je u 8.st.pr.Kr.
- početak se vezuje uz Homera; no pretpostavlja se da je prije njega postojala književnost o kojoj danas imamo malo sačuvanih podataka:
1. junačke pjesme koje su uz gusle pjevali i recitirali slijepi pjevači aedi
2. njih nasljeđuju pjevači lutalice rapsodi koji recitiraju pjesme drugih autora uz pratnju lire
PREDSTAVNICI
a) HOMER: Ilijada; Odiseja – junački epovi; Boj žaba i miševa – šaljivi ep
b) HESIOD: Djela i dani – didaktični ep
Postanak bogova (=Teogonija) – genealoški ep
1. HOMER – pjesnik rata (8. st. pr. Kr.)
- malo pouzdanih podataka, slijepi pjevač; rodom iz Smirne (Mala Azija)
-KNJIŽEVNI RAD: šaljivi ep “Boj žaba i miševa”, junački epovi, Ilijada, Odiseja
- HOMERSKO PITANJE: sadrži pitanja: a) Homerove postojanosti i b) autorstva “Ilijade” i “Odiseje”; u rješavanju tih problema izdvojila su se dva mišljenja:
1. unitaristi – smatraju da su ovo djela jednog autora i to Homera
2. pluralisti – smatraju da su pojedine dijelove epova složili različiti pjesnici
- ove rasprave krajem 18.stoljeća
2. HESIOD - (živio između 8. i 7. st.pr.Kr)
- pjesnik mira
- seljačkog porijekla; iako epičar u djela unosi subjektivnu notu
ZNAČENJE ZA KNJIŽEVNOST:
a) prvi je dao sustavni pregled grčke mitologije i realističan opis teškog seljačkog života
b) smatra se tvorcem genealoškog i didaktičnog epa
«Djela i dani» - u epu iznosi svoj sukob s bratom Perzom koji mu je nečasno oteo nasljeđe i to mu biva poticaj za pisanje epa kojim je htio uputiti brata na rad i pošten život (Perz je bio i pijanica). Obraćanje bratu služi kao forma za pouke što ih Hesiod upućuje suvremenicima: rad i pravda su temelji morala i sretnog života i na njima se temelji napredak društva
- djelo je pisano heksametrom
- detaljno se opisuju oruđa, poslovi
- daju se savjeti za praktičan život
- realistički opisi prirode
- u djelo je unio i neke mitske priče (Pandora, Prometej)
b) EPIKA U PROZI
1. EZOP (6.st.pr.Kr.)
-tvorac basne; smatra se da je napisao oko 400 basni
-stvorio je basnu kao književnu vrstu davši joj oblik dramski komponirane priče s ponajčešće tragičnim završetkom i poantom koja je poučna, a koja je često dodana na kraju teksta u obliku pouke (najčešća: da u sviju vlada zakon jačeg)
2. HERODOT (5.st.pr.Kr.)
-začetnik povijesnih dokumenata, putopisa i novelistike (priče, anegdote)
-«otac povijesti»
DJELO: «Povijest» u 9 knjiga u kojem iznosi:
a) utiske s putovanja
b) dao prikaz povijesti Grčke i susjednih zemalja
c) tekstove upotpunio pričicama,anegdotama
- mnogo je putovao po grčkim kolonijama; zemljama Bliskog istoka
- bio je prognan iz zemlje osuđen za urotu protiv tirana
- kad se vratio u domovinu napisao je spomenuto djelo u kojem iznosi:
a) povijesne događaje
b) zemljopisne podatke
c) etnografske podatke (običaje zemalja)
d) anegdote , pričice
3. LONGO (2./3.st.)
- začetnik romana (pastirski roman)
DJELO: «Dafnis i Hloja»
- njegov rad ulazi u bizantsku književnost --- kasnogrčka
- njegov roman postao je prototip pastirskog romana u renesansi i baroku
OBILJEŽJA ROMANA:
a) radnja se odvija u pastirskoj sredini
b) glavni likovi su napušteni od roditelja i odgajaju ih pastiri
c) između njih se rađa ljubav
c) završavaju sretno
4. PLATON (5.st.pr.Kr.)
- rođen u Ateni
- predstavnik je filozofske proze
DJELA: «Obrana Sokrata» - filozofski spis
«Država» - djelo u kojem govori o idealnom uređenju države
(Sokrat je bio optužen da kvari mladež jer je govorio da bogovi ne postoje; tužio ga je Melet koji je bio loš pisac tragedija; osuđen je na smrt; u zatvoru ispija čašu otrova)
5. ARISTOTEL
- grčki filozof; prvi poznati teoretičar književnosti
- pisao filozofske tekstove i rasprave o književnosti (poetika)
- pisac prve poetike koja je pronađena u renesansi 15./16.st.
DJELO: «Pjesnička umjetnost» (ili O pjesničkoj umjetnosti)-poetika
TEMELJNA PITANJA POETIKE O KOJIMA ARISTOTEL RAZMIŠLJA:
1. književni rodovi i vrste
- razlikuje tri roda: liriku, epiku i dramu
- epika je pisana heksametrom
- najuzvišenija književna vrsta je tragedija - sadrži elemente epike, ali na čitatelja ostavlja jači dojam zbog katarze
- katarza
- dramska kompozicija utemeljena na pravilima o tri jedinstva: mjesta, vremena i radnje
2. kompozicija umjetničkog djela
- preko primjera tragedije navodi da svako djelo treba imati. fabulu, likove, govor i misao
3. razlike između epskog i dramskog
- epsko karakterizira: opsežna fabula, mnoštvo događaja (uzor mu je Homer), neograničenost vremena…
- dramsko karakterizira: kratka fabula, tri jedinstva
4. razlike između povijesti i književnosti
- povijest se bavi onim što se dogodilo, a književnost onim što se moglo dogoditi
- književnost je vrednija od povijesti jer povjesničar govori o činjenicanma,a književnost o onome što je ljudima zajedničko
- prema njegovom shvaćanju umjetnost mora biti MIMETIČKA (grč. mimesis = oponašanje, imitiranje)- umjetnik mora realistički prikazivati stvarnost, ali u njega mora unijeti i vlastito iskustvo i osjećaje (dopušta maštu, ali ne ići u krajnost!)
- npr. Sunce je na zalazu krvavo (jasna i logična metafora)
- ovakvo shvaćanje umjetnosti zadržalo se sve do početka 20.st. do AVANGARDE kad umjetnost postaje AMIMETIČKA (bijelo platno, točka, pejzaž)
DRAMA
a) tragedija: Tespis – osnivač tragedije po Aristotelu, nema sačuvanih podataka, Eshil, Sofoklo, Euripid
b) komedija: Aristofan, Menandar
- u 5.st.pr.Kr. «zlatni vijek grčke kulture»-vladavina Perikla
1. ESHIL (525.-456.pr.Kr.)
- tvorac grčke tragedije
- suvremenik grčko-perzijskih ratova i rađanja atenske demokracije
- taj junački duh oživljava u herojskim likovima junaka
KNJIŽEVNI RAD: napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satiričnih igara), a sačuvano je samo 7 tragedija od kojih su najpoznatije:
«Okovani Prometej»
trilogija «Orestija» (1. Agamemnon 2. Žrtva na grobu /Hoefore/ 3. Eumenide)
- ESHILOVO ZNAČENJE ZA RAZVOJ TRAGEDIJE:
a) uvodi drugog glumca
b) smanjio ulogu kora
c) pojačao značenje dijaloga
- OBILJEŽJA ESHILOVIH TRAGEDIJA:
a) radnja je jednostavna i dosta statična
b )glavni lik je titan – nije običan čovjek već idealizirano biće s naglašenim vrlinama ili manama
c) svečan i uzvišen stil s obiljem metafora
d) u tragedijama obrađuje problem sudbine čovjeka koji je igračka u rukama bogova
2. SOFOKLO (496.-406.)
- rodom iz Atene; suvremenik Perikla
KNJIŽEVNI RAD: od 123 dramska djela što ih je napisao sačuvano je u cjelini samo 7 tragedija:
«Ajant», «Elektra», «Kralj Edip», «Antigona», «Trahinjanke», «Filoktet», «Edip na Kolonu»
- SOFOKLOVO ZNAČENJE ZA RAZVOJ TRAGDIJE:
a) uvodi 3 glumca
b) pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga
c) povećava broj članova kora od 12 na 15 /radi dijaloga/
- OBILJEŽJA SOFOKLOVIH TRAGEDIJA:
a) junaci mu nisu više titanske ličnosti kojima upravlja usud i volja bogova već obični ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini
b) harmonična kompozicija, jasno ocrtani karakteri, visoki etički principi i duboka humanost
c) prvi piše neovisne trilogije (drame povezane likovima ali ne i sadržajem)
d) djela mu se prerađuju i danas u obliku modernih drama
3. EURIPID (oko 485.-406.pr.Kr.)
- posljednji veliki grčki tragičar
- suvremenik peloponeskog rata; učenik sofista; udaljavao se od općih problema polisa i udubljivao u život i psihu pojedinaca
KNJIŽEVNI RAD: od 90-tak tragedija što ih je napisao sačuvano je 17,a najpoznatije su:
«Alkestida», «Medeja», «Hipolit», «Elektra», «Ifigenija u Tauridi»
- OBILJEŽJA EUROPIDOVIH TRAGEDIJA:
a) služi se mitološkom građom, ali joj daje vlastitu interpretaciju te mitološke junake prikazuje kao obične ljude sa ljudskim manama i strastima
b) u prikazu likova daje duboku psihološku analizu
c) najviše od svih grčkih tragičara utjecao na oblikovanje europske drame | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčka Književnost uto srp 17, 2007 2:25 pm | |
| ALKEJ
Bilješka o piscu
Alkej je pripadao aristokraciji. Vrlo je aktivno sudjelovao u borbi između aristokracije i demosa i zbog toga je proveo niz godina u progonstvu. Motivi građanskog rata vrlo su česti u njegovim stihovima. On pjeva o oružju kojeg su pripremali urotnici spremajući se da zauzmu vlast i poziva ih u borbu protiv tirana. Smrt Mirsila ( jednog od njih) je povod jednoj novoj radosnoj pjesmi:
Sad opiti se valja, pa i silom
Da pije tko, jer nestade Mirsila.
Tušom poruga obasipa Alkej Pitaka, koja je dužnost na Lezbu bila jednaka Solonovoj djelatnosti u Ateni. Na kraju je omogućio Alkeju da se me|u drugim prognanim aristokratima vrati u domovinu. Pitak je "trbušasti", "krivonogi" i "neugledni" hvališa koji se vjenčanjem uspio vezati s potomcima kraljeva, što su svoj rod izvodili od Agamemnona (tadašnjeg tirana ). Uz svo svoje poštovanje prema onima koji potječu od "plemenitih roditelja" ( kraljeva ) Alkej je prisiljen da prizna istinitost u ono vrijeme poznate uzre~ice "čovjek je novac". Aristokrati iz Alkajevog kruga služe kao najmenici kod istočnih kraljeva.
Alkej nije uvjeren u postojanje budućnosti. On prikazuje svoj polis ( građane ) kao brod koji plovi morem uz "borbu vjetrova" i u neprestanoj opasnosti potopa. S političkim se temama izmjenjuju razgovori za stolom. Za muško društvo tradicionalna počasnica postaje sredstvo za otkrivanje pjesnikovih osjećaja i misli pred njegovim prijateljima. Radost i tuga, građanska borba i ljubavna priznanja o neizbježnosti smrti ulazi u okvir počasnice s njezinim završnim pozivom: "pijmo". "Gdje je vino, tamo je i istina", objavljuje Alkej. Vino je "ogledalo ljudi", lijek od svih žalosti.
Ne valja dušu tjerati u žalost,
Ta od žalosti kakav će bit nam prid?
Oj Bakho, dajde vina amo,
Tuzi je najbolji melem vino.
Prema antičkim vjestima Alkej nije pjevao samo o vinu, već i o ljubavi; rimski pjesnik Horacije na slijedeći način karakterizira Alkeja u pjesmi, upućenoj liri:
Lezbiski je gra|anin, ratnik ljuti,
U te prvi udario il sred borbe
Il privezav uz vlažno žalo mora
Bacanu lažu.
Bakha, Muze, Veneru on je pjevo
I dječaka, koji je vazda prati,
Ili Lika dičnoga crnim okom
I crnom kosom.
Oda I, 32.
Ta je strana Alkejeva stvaranja slabo zastupana u sačuvanim fragmentima, ali i ono malo što postoji svjedoči o bliskoj vezi s narodnom ljubavnom poezijom. Iako postoji jedan stih iz tako zvane "pjesme pred vratima", serenade zaljubljenika koji traži da ga puste k dragoj. Jedna pjesma je sadržavala žalbu djevojke, koja čezne za ljubavlju. Alkej je pisao stihove i u čast lezbijske pjesnikinje Sapfe npr. "čiste Sapfe s mrkim kovrčama i slatkim smješkom. "
Alkejeve misli su ograničene na: obrana interesa plemstva, vino i ljubav. Njegovi su osjećaji i misli osnovni ili elementarni, a po kulturnom nivou on zaostaje za svojim ionskim suvremenicima. Kad alkej obrađuje bogove ili mitološke teme nikad ne prelazi do tadašnje granice mita. Ta je umjetnost još bliska primitivnom realizmu: snaga emocije spaja se kod Alkeja s izravnošću i jasnoćom izražaja, s velikom slikovitošću. Antički su kritičari u njemu "veličinu, sažetost i milozvučnost udružene sa snagom. " Alkejevi su stihovi muzikalni i odlikuju se po načinu strofičke građe. Strofa koja se kod Alkeja najčešće upotrebljava dobila je u antici naziv "alkejska".
Do nedavna je Alkej bio poznat samo u slučajnim i fragmentarnim citatima. U 20. stoljeću bili su nađeni ostaci antičkih primjeraka Alkejevih djela, ali se čitavih pjesama sačuvalo samo malo.
2. TEZA: Laži
Alkej opisuje Grčku kao "crin brod", opisuje stradavanje demosa ( naroda ) udara ljute bure, opisuje da već postoje rupe na jedrima tj. da se Grčka već raspada ali da će biti i gore. U kratko opisuje raspadanje Grčke države. U zadnjem djelu uzvikom "Ne drži užad. . . " govori da joj nema spasa tj. ne predviđa budućnost za Grčku.
Pjesmica je pisana u dvije strofe; svaka strofa ima po dva stiha; stihovi sadrže po deset tj. jedanaest stihova. Pjesmica nije rimovana.
3. TEZA: Umro je tiranin
Alkej opisuje smrt jednog tiranina nazvanog Mirsila poput jednog slavlja ili povod jednoj novoj radosnoj pjesmi. Savjetuje svima da piju makar i na silu u znaku slavlja.
Pjesmica je pisana u dva stiha po deset tj. jedanaest strofa, nije rimovana.
4. TEZA: Ljeto
Uzvikom "Napij se vina" Alkej započinje svoju pjesmicu. U toj pjesmici poziva sve ljude da piju i da se dive prirodi i ženama. U početku pjesme opisuje ljeto u njegovom najljepšem doživljaju, dok u zadnjem stihu opisuje ljeto poput muke ili vrlo teške patnje.
Pjesmica je pisana u dvije strofe po četiri tj. pet stihova. Stihovi sadrže po jedanaest slogova. Rima je parna tj. A, A, B, B, C, C, . . . | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Grčka Književnost | |
| |
| | | | Grčka Književnost | |
|
Similar topics | |
|
Similar topics | |
| |
| Permissions in this forum: | Ne moľeą odgovarati na postove.
| |
| |
| |