| | Grčke tragedije | |
| | Autor/ica | Poruka |
---|
Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:39 pm | |
| Grčka tragedija nastala je iz grčkog mita i zadržala ne samo njegovu tematiku nego i njegov duh, univerzalnost, njegovu duboku usađenost u život grčkoga čovjeka. Psihoanalitičar Jung kaže da je mit ono što je uvijek, ono što je svagdje, i ono u što svi vjeruju. Antropolog Levi-Stros upozorava da je mit jedna vrsta esencijalnog govora koji se govori iznad jezika. Mit s lakoćom čuva i komunicira svoje vrijednosti bez obzira na to da li se prevodi, koliko se prevodi, pa čak i kako se prevodi. Sve su ovo važne pretpostavke za nastanak jednog dramskog tj. kazališno-književnog oblika da bude istovremeno univerzalan i duboko usađen u život konkretne zajednice i da se zasniva na radnji koja nije do kraja saopštiva i obuhvatljiva jezikom – ali grčki mit je imao i posebna svojstva, veoma posebna duhu tragedije, koje nisu imale mitologije drugih naroda. U čuvenoj Aristotelovoj definiciji tragedije jedan od dva bitnija pojma je radnja: to je ono određenje koje s jedne strane odgovara kazalištu kao formalnom okviru tragedije a s druge strane mitu kao njemom izvorištu kao priči koja nije presudno zavisna od jezika. Za razliku junaka drugih mitologija junak grčkog mita ne odlikuje se samo junaštvom, krupnim podvizima i djelima učinjenim za dobro nego i drskošću, smjelošću da izaziva ustaljeni svemirski poredak i sile koje su neusporedivo moćnije od njega i koje će na kraju smiriti. Takvog junaka naslijedila je od grčkog mita grčka tragedija. On je obilježen “tragičnom krivnjom” koja se tiče “slijepe” i “iracionalne” sudbine i ne može se nikako svesti na pitanje dobra i zla. Prema tome se tragedija bitno razlikuje od ostalih dramskih formi. Tragični junak strada zbog svoje nesavladive težnje za samouzdizanjem i samopotvrđivanjem koju oblikuje prema diktatu vlastitog unutrašnjeg moralnog principa ili hira, a pokušava ostvariti u sukobu s okolinom, s ljudima i bogovima.
Nastanak tragedije kao dovršene forme pripisuje se pjesniku Tespisu a njeni najvrednosniji rezultati ostvareni su u dijelima Eshila, Sofokla i Euripida. Mada su bili suvremenici ova tri pjesnika su u mnogo čemu razlikuju među sobom ne samo individualno nego i kao povijesne pojave što svjedoči o izuzetnoj vitalnosti grčkoga društva koje je u tom periodu definitivno prelazilo iz faze rodovskog utjecaja u fazu gradske demokracije, najpotpunije ostvarene i najbolje učvršćene u Ateni i njenoj gradskoj državi. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:40 pm | |
| Okovani Prometej
Eshil
Okovani Prometej nema pravu dramsku radnju mada je to jedna od Eshilovih kasnijih tragedija koje svjedoče o primjetnom kretanju do dijaloško-horske poeme ka drami. Ipak je radnja okovanog Prometeja oskudna, patetična više nego dramatična, epski pravolinijska, bez dramskih zaokreta i preokreta, ubrzavanja i usporavanja, iznenađenja. Okovani Prometej je samo jedan dio trilogije čija su druga dva dijela izgubljena, no po svemu je jasno da ga nije pisala ruka rasnog dramskog pisca. Ali usprkos tome što nije izrazito dramska, Eshilova tragedija je veoma scenična. Bogat Eshilov pjesnički talenat izliva jednu scensku simfoniju od oblika zvukova, boja koja puni scenu sublimiranom ljepotom i intenzivnim a uzvišenim životom. Radnja njegove tragedije ne koristi dramske “trikove”, kao što su njegovi likovi uglavnom ne poznaju dramski razvoj ali njegovi dijalozi znaju biti nabijeni unutarnjom dramatikom. Eshil je pisac bez izrazito dramskog talenta, ali sa izuzetno snažno razvijenom sviješću o mogučnostima i konvencijama scene.
U okovanom Prometeju Eshil je pokazao da mu je uistinu jasna ne samo sudbina junaka nego i mehanizam vlasti u svim njegovim aspektima.
Eshil ni najmanje nije bio pisac revolucionar, reformista, kritičar vlasti, što će reći kritičar književnog poretka. On je nastojao u duhu svoga vremena da nasljijđene bogove homerskog panteona, koji su se od ljudi razlikovali samo snagom i moćima a ne i dobrim svojstvima i vrlinom, pročistiti da im pruži etičko opravdanje i etički autoritet. Inače je bio tradicionalista, moralista, vijernik za koga je religija bila društveno pitanje, norma ljudskoga života.
Okovani Prometej prikazan je prvi put između 468. i 458. g. pr. Kr.
Tema: borba Prometeja s Divom
Mjesto radnje: Pusti kraj pored morske obale
Glavni likovi: Prometej – hrabar, ne želi da izda svoj narod
Ija – kćer Inahova, pretvorena u govedo, uplašena
Hefest – sin Divov, kovač
Vlast – sluga Divov
Sila – sluga Divov
Ocean – morski bog, Prometejev prijatelj
Hermo – sin Divov, glasnik
Kratak sadržaj:
Prometej je osuđen od Diva da bude prikovan za stijenu. Prikivanje obavlja Hefest koji oklijeva zbog sažaljenja nad Prometejem, ali ga Vlast tjera da brže obavi svoju dužnost. Prometej prkosi Divu a njegov prijatelj Ocean mu govori da ne prkosi Divu jer ga još može više kazniti. Kod Prometeja dolazi Ija kćerka Inahova (u koju se sam Zeus zaljubio a Hera ljubomorna ju pretvorila u junicu koja govori) da joj Prometej kaže dokle će trajati njezini jadi. Prometej joj izlazi u susret i govori joj za sve patnje koje ona mora još pretrpiti. Div šalje Hermu, svoga glasnika, kod Prometeja da objasni proročanstvo koje govori o tome da će Diva i njegovu vlast uništiti jedan od njegovih sinova. Div daje Prometeju slobodu ako mu objasni to proročanstvo. Prometej odbija izaći u susret Divu i time je izazvao kod Diva bijes te ga na kraju pomoću vjetrova i gromova baci u bezdan | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:40 pm | |
| Okovani Prometej
Okovani Prometej je jedna od grčkih tragedija. Sastoji se od pet činova. Lica u ovoj tragediji su:
Vlast – sluga Divov
Sila – sluga Divov
Hefest – sin Divov, kovač
Prometej – titan, sin Japetov
Okeanide – kćerke Oceana
Ija – kćerka Inahova
Hermo – sin divov – glasnik
Radnja se odvija 468-458 godine pr. Kr.
Prvi čin
Vlast govori Hefestu da izvrši ono što je otac bog Div naredio. Hefest izjavljuje da se boji boga, svog rođaka, ali ipak mora na posao, jer poštuje očevu riječ.
Hefest se obraća Prometeju:
“Ja te moram tvrdim lancima pribiti za pustu stijenu ah, prokleo bi ovaj mrski zanat, ali ipak moram uzeti okove.” Hefest uze jednu ruku Prometeju i zakuje, zatim i drugu ruku. Nadalje Vlast mu naređuje da mu ih čvrsto zakuje. Tada Prometej uzdiše i pita se da li će osvanuti njegovim patnjama kraj.
Od mora dolaze Okeanide i staju na stijenu gdje je prikovan Prometej. Okeanide kažu da su čule jeku čekića koji Prometeja kuju na stijenu. Prometej kaže da je Div kamenoga srca, ali bit će milostivan kada siđe s prijestolja.
Drugi čin
Horovođa pita Prometeja zašto je okovan i tako surovo i sramno mučen. Prometej kaže da je Div htio cijeli rod iskorijeniti i novo pleme stvoriti, a ja sam se tome protivio i vatru od bogova ukrao, i ljudima dao na dar. Poslije toga Okeanide staju na stijenu i dolazi Ocean od mora na krilatom konju. Ocean se sažali na Prometeja i pita ga da li mu može pomoći. Ocean mu savjetuje da upozna samoga sebe i primi novi poredak i da njega prihvati za svoga učitelja, i reče mu da zbog njegovog dugog jezika morala ga je stići kazna. Ocean tješi Prometeja da će se Div smilovati i od muka ga spasiti. Prometeja pokušava spasiti njegov brat te da sruši vladu divova, ali ga Div dade ubiti.
Treći čin
Prometej brine o ljudima a horovođa mu kaže neka se ne brine za ljude, nego za sebe da skine lance, kako bi mogao biti moćan kao Div. Prometej veli da vještina nema snage protiv nužnosti. Horovođa ga pita:”Tko upravlja kormanom nužnosti?” Prometej odgovara:”Tri sudije i uz njih sride pamtlije”. Horovođa pita da li je Div od njih najmoćniji? Prometej mu na to odgovara da od sudbine ni Div uteći ne može. Horovođa reče da je sudbina divu vječna vlast. Prometej stalno misli kako će se osloboditi zla i gorkih okova. Poslije toga dođe Ija s goveđim rogovima na glavi, pokidane robe i zamršene kose.
Četvrti čin
Ija se pita u kakvu je zemlju došla i kakav je narod, koga na stijeni okovana vidi da ga vjetar bije. Prometej kaže da Iju Herin gnjev progoni i teške pute silom putuje. I da Ija gleda vatrodavca – Prometeja. Ija pita Prometeja zašto trpi tu kaznu. Prometej reče da je to Div odlučio a Hefest rukom izvršio. Ija dalje govori kako je razne snove snila i kako se od tih snova mučila i Div je otjera – protiv svoje volje. Tada mi se lik pretvori u glavu s rogovima i svijetom putujem, tj. potucam se. Prometej veli da Ija mora od Here muke premučiti. Ija se na to uplaši i reče:”O lele meni. Jao!”. Ija reče da je bolje jednom umrijeti nego muke iz dana u dan mučiti. Prometej reče Iji neka svoje mučno lutanje završi ovako: neka prođe vrata dvaju kopna. Tamo žive tri sestre krilate, zmiokose ljudima dušmanke. To joj govori da zna biti oprezna. Tu su i psi oštrokljuni divovi i neka ne ide k njima. Treba poći do rijeke Etiop i Nil tamo je Ijin daleki stan, koji joj je posuđen. Ija govori da je hvata ludilo, srce dršće a oči su mutne i u muci vatre. Tada bjesomučna otrči u nedogled.
Peti čin
Prometej želi da Diva ocrni i da se smiluje na njega. Njega nije strah jer mu smrt nije suđena. Prometej misli kako Div neće dugo vladati bogovima. Tada dolazi Hermo u kričatoj obući i stane pred Prometeja i Okeanide. Hermo govori Prometeju:”Kradivatri kaže da ga njegov otac poziva i da kaže kako će izgubiti vlast i da se bogovi smjenjuju”. Hermo kaže Prometeju da mu godi ovakav položaj okovan za stijenu. Prometej potvrdno odgovara da mu godi ovakav položaj da u njemu ugleda dušmane pa i njega. Prometej reče da mrzi sve bogove što mu ovako vraćaju. Prometej veli u svirepoj borbi sve se komeša, a u koštac se hvataju neba i more, sve na mene pada da mi strah zada Div. Kako po nepravdi patim tada bezdan proguta sve.
Koncept
Prometej je ukrao vatru bogovima, a oni su ga za to kažnjavali. Vatra je simbol topline, sunca, ljubavi – a može biti opasna kao požar. Čovjek Prometej se sam bori protiv sebe i sile, koja je jača od njega ali toj svojoj borbi neće da popusti bogovima, nego radije pati okovan. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:41 pm | |
| Okovani Prometej
Eshil
Eshil:
- 525.-456. g. pr. Kr.
- grčki tragičar, tvorac grčke tragedije
- napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara)
- sačuvano samo 7 tragedija, najpoznatija “Okovani Prometej”
- uveo drugog glumca, smanjio ulogu kora, pojačao značenje dijaloga – na taj način stvorio je iz lirske kantate prvu pravu grčku dramu
- svečan i uzvišen stil s obiljem metafora, duboko saživljavanje sa sudbinom svojih junaka koji nisu obični ljudi, već idealizirana bića s naglašenim dobrim ili zlim svojstvima, razmatanja o sudbini čovjeka koji je samo igračka u rukama bogova.
Sadržaj:
Vlast zove Hefesta da okuje Prometeja, po naredbi Zeusa (vrhovni grčki bog), jer je oteo Hefestu vatru koju je dao ljudima na dar. Hefest ga mora prikovati na divlju hrid, gdje nikada neće čuti ljudski glas, gdje će ga sunce pržiti za vijeke vijekova. Razapet je jer je volio ljudski rod.
Prometej je pomogao Zeusu da sruši stare bogove i dođe na vlast. Odbio je savjete Oceana da se pokori vlasti, novom vladaru bogova. Prilazi mu zbor nimfa, Oceanida, da ga utješe. Kaže nimfama da su ljudi pored svog vida slijepi, i gluhi pored zdravog sluha. Sav ljudski život bio je mutan san, maglovit i bez reda, lud i pobrkan. Čovjek nije znao za zidani stan, već je živio u pećinama.
Naučio ga je izmjeni godišnjeg doba, dao je ljudima brojeve i slova, pamćenje (majku svih znanja). Dao mu je plug, konja da bude čovjeku pomoć. Brodaru je dao jedra.
Neliječene ljude nosila je smrt (dao im je moć, znanje kako napraviti lijek).
Proročanstva im je dao.
Saznavši za prijetnju Prometejevu, Zeus šalje k njemu svog sina Herma i, prijeteći mu još strašnijim mukama, zahtjeva da oda tajnu koja bi trebala biti uzrokom Zeusove propasti.
Hermo prijeti Prometeju – svaki dan dolaziti će orlušina i kljucat će Prometeju utrobu (jetru) cijeli dan. Obnoviti će se utroba preko noći, a za novoga dana doći će opet. Tek kad se nađe bog što će umjesto Prometeja otići u Had, u Tartar rado, tada će Prometej biti spašen užasnih muka. Prometej ne odustaje i govori da vječno je živ.
Hermo odlazi. Počinje užas, vihori, munje, gromovi, oblaci se vuku nebom, zemlja se trese. Oceanide kleknu. Prometej stradava pravedan (nepravda). | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:43 pm | |
| Sofoklo: “Antigona”
Sofoklo (496. – 406. st. pr. Kr.)
- pisac tragedija rodom iz Atene
- napisao je 123 dramska djela, od kojih je sačuvano u cijelosti samo 7 tragedija (Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Trahinjanke, Filoktet, Edip na Kolonu), veći dio jedne satirske igre i niz fragmenata
- nastavljajući na Eshilova dostignuća, on pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi trećeg glumca, smanjuje partije kora i povećava broj njegovih članova na 15, piše prve anorganske ili sadržajno nepovezane trilogije, te tako stvara uglavnom definitivnu formu grčke drame
- junaci njegovih tragedija nisu više titanske ličnosti kojima upravlja sudbina i volja bogova, već stvarni ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini, te svoju veličinu zahvaljuju jedino čvrstoći svoga značaja
- Sofoklo je najveći i najsavršeniji antički tragičar, radi harmonične kompozicije, jasno ocrtanih karaktera, visokih etničkih principa i duboke humanosti koja izbija iz njegovih tragedija
- Antigona je tragedija u kojoj je prikazan sukob između zakona i pojedinca
- likovi:
- Antigona je kći tebanskoga kralja (glavni lik)
- Kreont je Antigonin ujak koji nakon smrti Antigonine braće Eteokla i Polinika (koji su bili na suprotnim stranama i koji su nastradali u bratoubilačkom ratu), preuzima vlast u Tebi
- Ismena – Antigonina sestra
- H????? – Antigonin zaručnik, sin Kreontov
- Tiresije – slijepi prorok
- glavni sukob
- nastaje kada kralj Kreont zabranjuje pokop Polinika (jer je bio u vojsci koja je napadala Tebu). Taj Kreontov zakon se suprotstavlja zakonu bogova (svaki mrtvac mora se zakopati da bi mu duša spokojno počivala u miru) i zato Antigona ne želi poslušati Kreonta, već pokopava Polinika i radi toga biva osuđena na smrt. Tiresije upozorava Kreonta da promijeni smrtnu osudu, no Kreont prekasno stiže Antigoni, koja se ubila kao i njegov sin. Nakon toga ubija se i njegova supruga. Tragični junak je Antigona, jer se bori za moralna načela čovjekova u sukobu između zakona i pojedinca, tragična krivnja leži na Kreontu koji se suprotstavio svojom naredbom bogovima i radi toga biva oštro kažnjen (gubi sina i suprugu), te ga izjeda krivnja | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:44 pm | |
| Blješke o piscu:
Čitavog svog života Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta ličnost javnog života, bio je vojskovođa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sačuvano je samo sedam njegovih tragedija. Većinu tih tragedija i danas izvode pozorišta širom svijeta.
Lica:
Antigona - kćer Edipova
Izmena - kćer Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin
Tema:
Sukob zakona i individualnog svaćanja života
Mjesto radnje:
Teba
Sadržaj:
I čin
Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji bijaše zbog napada na grad i svog brata osuđen da se ne smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna sržbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi ostvariti svoj cilj.
II čin
Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da će mu biti vjeran te da ga neće nikada iznevjeriti, ali u to stiže stražar koji jako uznemiren priopćava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da je primio mito i zapovjeda da nađe pravog krivca ili će inače umrijeti strašnom smrću.
III čin
Dolazi stražar vodeći Antigonu kao krivca. Ispričavši Kreontu kako je otkrio Antigonu stražar odlazi, a Kreon vidno uzbuđen zapita Antigonu zašto je to učinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona započinje priču o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajući svog brata. U to dolazi Izmena koja želi zajedno s Antigonom biti osuđena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zaručnicu svog sina. No on to odbija.
IV čin
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopćavajući ocu da se bjegov narod ne slaže s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeđen okrivljuje svog sina da je rob jedne žene te obećava da će Antigonu ubiti pred njegovim očima, no Hemon iznenađen očevim ponašanjem odlazi pun sržbe u nadi da će nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona će biti živa zazidana u kulu svog doma.
V čin
Antigona odlazi u smrt poput božice, osuđujući ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog čina govori o svijim roditeljima i braći kojima će se uskoro pridružiti.
VI čin
Do Kreonta dolazi Tiresija, vrač koji priopćava da bogovi nisu primili njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da će zbbog toga nna njegovu obitelj doći strašna nesreća. Kreont govori starcu da laže i neće poništiti nalog i zbog toga ovaj na njega šalje kletvu. Sav uplašen Kreont ipak popušta te u dogovoru sa svojim zborovođom obećava da će osloboditi Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najvećoj tajnosti.
VII čin
Glasnik izgovara tušnu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te čuvši vijest odlazi ne izgovaravši niti jednu riječ. Tada glasnik ispriča kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, pošao je osloboditi Antigonu. Došavši do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. Želeći Hemena odgovoriti on nemilog čina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivši svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopćavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam želeći svoju smrt proklinje svoj život i svoju sudbinu.
Karakterizacija likova:
Antigona
Žena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljeće. Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog čina učinila se poput nedodirljive božice. Zračila je i unutrašnjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:45 pm | |
| BILJEŠKA O PISCU:
SOFOKLO: (496. – 405. g. pr. Kr.) Grčki tragičar.
Rođen u Kolonu Hipiju kod Atene u bogatoj porodici. Bio je predstavnik Periklova vremena. U tragičnoj umjetnosti bio mu je uzor, a i učitelj, Eshil. Kad je Eshil umro, Sofoklo je postao ljubimac atenske publike. Dokaz tome je velik broj pobjeda i neke službene časti kojima su ga njegovi sugrađani odlikovali. Prvi put je prikazivao i ujedno odnio prvu nagradu god. 469. dakle, još vrlo mlad. U svom je životu napisao oko 130 djela, a sačuvano je samo 7 tragedija: Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Trahinjanke, Filoktet i Edip na Kolonu. Sofoklo je u svojim dramama posvetio mnogo više crtanju karaktera svojih likova i nastojao im dati što više ljudskih osobina.
Sofoklo je usavršio dramsku umjetnost pišući takve tragedije, koje svaka za se čini umjetničku cijelinu. On je uveo mnoge novosti u tragedije. Zbog svega toga su ga nazvali tragičnim Homerom.
KNJIŽEVNA VRSTA:
Tragedija od sedam činova u dijalozima.
MJESTO I VRIJEME RADNJE:
Radnja se odvija u gradu Tebi za vrijeme Kreontove vladavine, u 6. st. pr. Kr.
GLAVNI MOTIV:
Kreontova mržnja prema Polniku.
TEMA:
Tema ovog djela je tragična sudbina djevojke Antigone koja je, prekršivši naredbu vladara Tebe Kreonta, obredno pokopala svog voljenog brata.
KOMPOZICIJA:
Kompozicija “Antigone” počinje uvodom, tzv. prologom u anapestičkoj stopi. Taj prolog je u ovoj tragediji u obliku dijaloga. Nakon prologa slijedi parados ili paroda, tj. korska nastupna pjesma (ona se na pozornici izvodi pjevanjem kora uz pratnju instrumenata). Zatim po ustrojstvu slijede epizode tj. činovi koje sačinjavaju dijalozi. Nakon činova slijede stasimone (stajaće pjesme) bez anapesta i troheja koje se po tome razlikuju od paradosa. Zadnji dio kompozicije je eksodus ili eksod koji dolazi nakon poslijednje stasimone i završni je dio svake tragedije, pa tako i “Antigone”. Osnovno ustrojstvo kompozicije ove tragedije je da nakon svakog čina dolazi stajaća pjesma koju pjeva zbor. “Antigona” se sastoji od sedam činova i pet stajaćih pjesama.
FABULA:
Radnja ovog djela usko je vezana s dramom “Kralj Edip”. U njemu se (između ostalog) opisuje sukob Edipovih sinova. Naime, jedan od njih, zvan Polnik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon godinu dana vladavine ne prepušta vlat po dogovoru. Ovaj se vraća nakon nekog vremena sa namjerom da pokori Tebu. Uskoro dolazi do sukoba same braće koji u isti trenutak, jedan drugome, probadaju mač u tijelo, te obojica umiru. Vlast dobiva brat Edipove žene Kreont, koji naređuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa, a Polnikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez dostojnog pokopa. Tada počinje radnja same “Antigone” u kojoj istoimena djevojka, Edipova kćer, govori svojoj sestri Izmeni da namjerava tajno pokopati svog voljenog brata Polnika. Izmena odbija sudjelovati u tom činu i pokušava odgovoriti Antigonu od svog nauma. Antigona, unatoč sestrinoj zabrinutosti, svjesna poslijedica, odlazi do mjesta gdje joj leži mrtvi brat, te neprimjetno posipa nešto praha po bratovu tijelu i izvršava uobičajeni obred. Kad stražari uvide što je učinjeno protiv kraljeve naredbe, jedan od njih odlazi reći kralju.
Kreont, uznemiren i zaprepašten naređuje da se nađe krivac ili će se okriviti stražari. U međuvremenu stražari maknu prah s mrtvog tijela, te ubrzo pronalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog brata. Tada ju odvode Kreontu koji ju osuđuje na smrt. Antigona svjesno stoji iza svog djela i objašnjava Kreontu da ona voli svoju mrtvu braću jednako, te da se moraju, prije svega, poštivati Božji zakoni o pokapanju mrtvog čovjeka. Unatoč njenom objašnjenju, Kreont Antigoni ne oprašta. Nakon toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i zaručnik Antigone, dolazi Kreontu moleći ga da oprosti Antigoni. Kreont mu se protivi, te naređuje da se Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu, te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre. Dok ju odvode u grobnicu u stijeni, Antigona se jada obraćajući se Tebancima i svemočnim Bogovima. U Tebu nakon toga dolazi Tiresija, tj. slijepi prorok s dječakom u pratnji.
On razgovara s Kreontom, te mu govori da će ga snaći gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polnikovo tijelo. Nakon što Tiresija odlazi, Kreont se uplaši onoga što mu je ovaj rekao i naređuje da se smjesta krene i pokopa Polnikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona. Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu ženu o sudbini koja je snašla Kreonta. Glasnik opisuje kako je Kreont otišao sa slugama osloboditi Antigonu, te tamo zatekao svog sina kraj obješene djevojke. Sin je ogorčen krenuo ubiti mačem oca, ali mu je ovaj pobjegao, te si je sin od bijesa zabio mač u tijelo. Nakon što je glasnik to rekao u Tebu ulazi ogorčeni Kreont i čuje vijest da mu se i žena Euridika maloprije ubila. Kreont se tada pokaje, ali kasno: oskvrnuće božanskog načela strmoglavilo je u propast i dinastiju i grad.
Kroz cijelo djelo se u činovima javlja lik zborovođa koji nas upoznaje sa događajima u djelu iskazujući stanje radnje mudrim rečenicama poput ove:
“Prvi uvjet sreće razborit je um
i bogove poštivati valja dušom svom
a oholog stvora preuzetnu riječ
sudbina će oboriti snagom velikom
pa kad pretrpi zlo,
osvijestit će se tad, bio već i star.”
Osim zborovođe, u djelu se javlja i sami zbor u tzv. stajaćim pjesmama. On ima ulogu komentatora djela, a nekad putem zborovođe i izravno sudjeluje u djelu.
ANALIZA LIKOVA:
a) glavni likovi: ANTIGONA – Edipova kćer
KREONT – Antigonin ujak, Tebanski kralj
b) sporedni likovi: IZMENA – Antigonina sestra
EURIDIKA – Kreontova žena
HEMON – Kreontov sin, Antigonin zaručnik
TIRESIJA – Prorok
DJEČAK – Tiresijin
ZBOR – Starci Tebe
PRATNJA – Kreontova i Euridikina
ZBOROVOĐA
STRAŽAR
PRVI GLASNIK
DRUGI GLASNIK
c) karakterizacija glavnih likova:
ANTIGONA: Samostalna je i bezkompromisna. Hrabra je i ustrajna kod svojih odluka. Osjeća sestrinsku ljubav i zato ne sluša tuđe naredbe, već slijedi svoje srce. Svjesna poslijedica srlja u propast. Ona je pozitivan lik u svakom smislu, vođen ljubavlju: “A ja samo za ljubav na ovaj dođoh svijet.” Antigona se našla u neizbježnoj situaciji, tj. na nju je svaljena tzv. tragična krivnja koja je specifična za sve tragedije. Ona je imala na izbor slušati naredbu vladara i ponijeti se bezosječajno prema mrtvom bratu ili brata sahraniti, kako joj je govorilo srce. Ona je svoje srce i poslušala znajući što je čeka ako je netko otkrije. Toga se nije uopće bojala, jer je imala samo jedan cilj koji je i ostvarila. Antigona je još jedan lik kojim nam pisac pokušava objasniti i dokazati da je ljubav uvijek ispravna odluka i da je vrijedna čak i žrtvovanja. Upravo to je Antigona znala i slijedila.
KREONT: Apsolutistički vladar bezosječajnog i hladnog srca. Naredba kojom zahtjeva poslušnost je bezobzirna mjera koja nije odraz volje puka, već njegova samovolja. Antigonu šalje u ponižavajuću smrt unatoč tome što je ona kći njegove sestre i zaručnica njegova sina. Mržnju uspije probuditi i u vlastitom sinu kojeg ne sluša unatoč njegovoj razumnoj molbi da ne osudi Antigonu. Naprotiv, on čak želi nju ubiti pred njim:
“Zar tako meni ti sine?
No Olimpa mi mog veselit
te neće dugo lavež taj.
(pratnji)
Dovedite mi odmah
onaj njegov skot.
Nek umre tu pred licem
zaručnika svog.
Kreont je čovjek koji ne sluša nikog osim sebe i svoje hladno srce. Tek na kraju posluša Tiresiju zbog strahopoštovanja prema bogovima. Kao što se on boji bogova, narod Tebe se boji njega. Kreont je savršen primjer okrutnog vladara koji širi strah oko sebe. Ta ga oholost i dovodi do propasti. On se naposlijetku i kaje, ali prekasno. Sudbina je već odlučila da ostane sam, propao kao otac, suprug i vladar.
STIL I JEZIK:
Kao u svim grčkim, te i u ostalim tragedijama u “Antigoni” nalazimo uzvišen način govora. Uz monologe i brojne dijaloge pisac povremeno upotrebljava kratke didaskalije kojima najčešće najvljuje odlazak jednog, a dolazak drugog lika ili upute koje je jedan lik dao nekom drugom liku na sceni. Uz dostojanstven govor nalazimo i druga obilježja tragedije: tragičan lik, tragičnu krivnju i naravno, tragičan završetak. Djelo sadrži i mnoga stilska izražajna sredstva poput epiteta, metafora, poredbi itd.
IZVANTEKSTOVNI ODNOSI:
Izvantekstovne odnose “Antigone” sadrži drama “Kralj Edip” koja je (kao što je već opisano u fabuli) usko povezana sa samom “Antigonom”. U djelu “Kralj Edip” se opisuje sukob Edipovih sinova i taj sukob se kasnije odražava na radnju “Antigone”. Sami motiv “Antigone” se nalazi u “Kralju Edipu” u mržnji novoga kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Polniku kojeg Kreont optužuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop. Može se čak reći da je “Antigona”, na neki način, nastavak drame “Kralj Edip”.
KRITIKA DJELA:
Sukob vrijednosti redovito uključuje propast jedne od njih. To je često smrt tragičnog junaka, kako svjedoči Antigonina sudbina, ali i takva predrasuda mjera u njegovu životu koja će nepovratno obilježiti njegovu budućnost, kao što se događa Kreontu. U svijetu koji ne podliježe vrijednosnoj procjeni, u kojem nema ljepote i ružnoće, dobra i zla, u kojem se sve pojave opisuju se stajališta nezainteresirane znanosti koja točno mjeri i utvrđuje, a da pri tome ne pokazuje bilo kakvu strast, tragičan sukob nije moguć. Nema sumnje da će svatko od nas pročitati “Antigonu” na svoj način. Ipak, jedno bismo iskustvo nakon toga čitanja svakako morali ponijeti. Sukob koji je izbio u Tebi oko mrtva Polnikova tijela nije mračna mitska priča koja je neponovljiva u našem vremenu.
Upravo zbog toga što znamo da u iznimnim okolnostima, s potpuno drugačijim povodom i drugim sudionicima, može biti istovrsan, nerazriješiv sukob. Sofoklova nam je tragedija i danas razumljivo štivo: ona je dragocijen književni podsjetnik koji nam olakšava da razumijemo onu stvarnost koju knjige nisu mogle uhvatiti. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:46 pm | |
| Vrsta djela: drama, tragedija
Vrijeme radnje: 5 stoljeće
Mjesto radnje: Teba
Tema: sukobljavanje Božjih i ljudskih zakona
Motiv: Antigona
Kompozicija: 1. Antigonina odluka
2. Izvršenje odluke
3. Kazna
4. Smrt
Glavni likovi: Antigona i Izmena, sestre, kćeri Edipove
Kreont, njihov ujak, kralj Tebanski
Hemon, sin Kreontov, zaručnik Antigonin
Sporedni likovi: Tiresija, prorok
Euridika, žena Kreontova
stražar
Karakterizacija likova:
Antigona - vrlo hrabra, odgovorna, ali ipak i osjetljiva i vrlo ranjiva. Izuzetna osoba koja i danas može poslužiti
kao primjer ljudske savjesti i odgovornosti.
Kreont - okrutan čovjek koji zastupa samo zakon bez obzira na osjećaje i ljudskost
Hemon - sin Kreontov, koji je bio razapet izmedu ljubavi prema Antigoni i štovanja prema ocu. Ali ljubav je
nadvladala štovanje.
PRVI ČIN
Poslije smrti Polinika i Eteokla, koji su poginuli u međusobnom sukobu, vlast u Tebi
preuzima njihov ujak Kreont. On je zabranio da se Polinikovo tijelo pokopa, jer je
Polinik izdao domovinu, borio se protiv nje. Onaj tko prekrši tu zapovjed bit ce
kažnjen, smrću.
DRUGI ČIN
Dolazi stražar i donosi lošu vijest da je netko prekršio zapovjed i pokopao
Polinika. Stražar dovodi krivca za to djelo, Antigonu.
TREĆI ČIN
Kreont ju zbog tog čina osuđuje na smrt. Kreont i Antigona se suprostavljaju
jedno drugom u nepomirljivom sukobu. Antigona objašnjava za šta se ona bori,
za Božji zakon, ali moć je na strani novog vladara i Antigona mora umrijeti
s Izmenom, sestrom, koja joj se sad pridružila.
ČETVRTI ČIN
Antigonin zaručnik, Hemon, traži od oca Kreonta milost za Antigonu. Sva ta
Hemonova preklinjanja nisu uspjela. Antigonu će za kaznu živu pokopati.
PETI ČIN
Tu počinje njezina tužaljka. Ona zajedno sa zborom oplakuje svoj život, kojem
je uskraćena udaja. Antigona završava tužaljku sažeto, obrazloženim
opravdanjem.
ŠESTI ČIN
Tiresije, prorok, dolazi i objavljuje da je Kreont zabranjujući sahranu, okaljao
sebe i svoj grad. Ali i tada Kreont odbija da odstupi. Jedino pred pretnjom nesreće
on žurno, ali uzaludno mjenja odluku da Antigonu oslobodi.
SEDMI ČIN
Hemon dolazi u zatvor, nalazi Antigonu mrtvu i sam se ubija. Euridika, Kreontova
žena umire čim je saznala za sinovo samoubojstvo. I tako Kreont ostaje sam kao puka sjena.
Bilješke o piscu: Sofoklo se rodio oko 496 godina p.K. a umro je 406. p.K. Napisao je 123 drama, a od njih se sačuvalo samo 7 i to: Antigona, Kralj Edip, Filoklet, Elektra, Edip na Kolonu i Trahinjanke. Bogovi ga kao pisca nisu zanimali, iako je bio religiozan tradicionalista. Istinu o životu tražio je u ljudima i međuljudskim odnosima. Sofoklo je pojačao dramsku radnju tako što je uveo 3. glumca. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:47 pm | |
| Najosnovnije crte fabule:
Edip, kralj Tebe, je imao dvije kćeri i dva sina; Antigonu i Ismenu i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oženio svoju majku, Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim. Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvađali oko vlasti. Eteoklo se udružio s Kreontom-svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali on je bacio prokletstvo na obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je počasno pokopao Eteokla, a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato što je izdao svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je došla u Tebu i odlučila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Pokušala je nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila pomoći. Oko tijela su stajali stražari, ali su Bogovi odlučili pomoći Antigoni, te su podigli oluju. Stražari nisu ništa vidjeli i Antigona je pokopala brata. Ali tek što ga je pokopala oluja je prestala i stražari su je uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da nije počinila zločin nego pobožno djelo, te ako se po svjetskim zakonima pobožnost kažnjava ona se ne boji smrti već čezne za njom. Kreont se na te riječi još više naljutio te je odlučio osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala Kreonta da je priznala nepočinjeno djelo. Antigona ne želi žrtvovati i Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, želeći joj pomoći, poziva i na Antigoninog zaručnika Hamona-Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne slaže s njim, ali Kreont se ne obazire na to. Kaže Hamonu da mu Antigona neće biti žena, a ovaj mu odvraća da neće ni umrijeti sama. Kreont odlučuje da Antigona neće umrijeti, ali neće ni živjeti u svijetu živih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu. Nakon što odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaže mu da mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer će inače prekršiti Božje zakone, te će to izazvati još smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odluči pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi svečan pogreb Poliniku, ali kada dođe osloboditi Antigonu nađe ju obješenu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokuša ga ubiti, ali ne uspije, te počini samoubojstvo. Njegova majka Euridika počini samoubojstvo od žalosti za njim, a Kreont ostavljen sam počne se kajati i moliti Bogove da mu podare smrt.
Likovi:
Antigona i Ismena -Edipove kćeri
Kreont-njihov ujak
Euridika-Kreontova žena
Heman-Kreontov sin
Tiresija-Prorok
Stražari, glasnici, zbor
Karakterizacija likova:
Antigona je odlučna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga što je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napadač na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i želi umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odlučan, te drži svoju riječ. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time što umire kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne sluša mišljenje drugih ljudi, već čini samo ono što on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on drži svoju riječ i čini ono što je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U duši je ipak samo čovjek, i to dokazuje na kraju drame pjevajući tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje žene i svoga sina.
Sukobi:
U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se Kreont ogriješio i o Božje zakone postoji i sukob između Bogova i Kreonta, a budući da su Bogovi svemoćni, tu gubitnik mora biti Kreont.
Ideja:
Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i koji podstiču ljudsko dostojanstvo.
Mjesto i vrijeme u djelu:
Atena oko petog stoljeća prije Krista.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:48 pm | |
| KNJIŽEVNA VRSTA :
Tragedija od sedam činova u dijalozima.
MJESTO I VRIJEME RADNJE :
Radnja se odvija u gradu Tebi za vrijeme Kreontove vladavine,u 6.st.pr.Kr.
GLAVNI MOTIV :
Kreontova mržnja prema Polniku.
TEMA :
Tema ovog djela je tragična sudbina djevojke Antigone koja je,prekršivši naredbu vladara Tebe Kreonta,obredno pokopala svog voljenog brata.
KOMPOZICIJA :
Kompozicija "Antigone" počinje uvodom,tkz. prologom u anapestičkoj stopi.Taj prolog je u ovoj tragediji u obliku dijaloga. Nakon prologa slijedi parados ili paroda,tj.korska nastupna pjesma(ona se na pozornici izvodi pjevanjem kora uz pratnju instrumenata).Zatim po ustrojstvu slijede epizode tj.činovi koje sačinjavaju dijalozi.Nakon činova slijede stasimone(stajaće pjesme)bez anapesta i troheja koje se po tome razlikuju od paradosa.Zadnji dio kompozicije je eksodus ili eksod koji dolazi nakon poslijednje stasimone i završni je dio svake tragedije,pa tako i "Antigone".
-osnovno ustrojstvo kompozicije ove tragedije je da nakon svakog
čina dolazi stajaća pjesma koju pjeva zbor."Antigona" se sastoji od
sedam činova i pet stajaćih pjesama.
FABULA :
Radnja ovog djela je usko vezena sa dramom "Kralj Edip".U njemu se(između ostalog)opisuje sukob Edipovih sinova.Naime,jedan od njih,zvan Polnik,odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon
godinu dana vladavine ne prepušta vlast po dogovoru.Ovaj se vraća nakon nekog vremena sa namjerom da pokori Tebu.Uskoro dolazi do sukoba same braće koji u isti trenutak ,jedan drugome,
probadaju mač u tijelo,te oboje umiru.Vlast dobiva brat Edipove
žene Kreont,koji naređuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa,
a Polnikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obrednog pokopa.
Tada počinje radnja same"Antigone" u kojoj istoimena djevojka,
Edipova kćer,govori svojoj sestri Izmeni da namjerava tajno
pokopati svog voljenog brata Polnika.Izmena odbija sudjelovati u
tom činu i pokušava odgovoriti Antigonu od svog nauma.Antigona,
unatoč sestrinoj zabrinutosti,svjesna posljedica,odlazi do mjesta
gdje joj leži mrtvi brat,te neprimjetno posipa nešto praha po bratovu tijelu i izvršava uobičajeni obred.Kad stražari uvide što je učinjeno protiv kraljeve naradbe,jedan od njih odlazi reći kralju.
Kreont,uznemiren i zaprepašten naređuje da se nađe krivac ili će
se okriviti stražari.U međuvremenu stražari maknu prah sa mrtvog tijela,te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog
brata.Tada ju odvode Kreontu koji ju osuđuje na smrt.Antigona svjesno stoji iza svog djela i objašnjava Kreontu da ona voli svoju
mrtvu braću jednako,te da se moraju ,prije svega,poštivati
Božji zakoni o pokapanju mrtvog čovjeka.Unatoč njenom objašnjenju,Kreont Antigoni ne oprašta.Nakon toga njegov sin
Hemon,koji je ujedno i zaručnik Antigone,dolazi Kreontu moleći
ga da oprosti Antigoni.Kreont mu se protivi,te naređuje da se
Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu,te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre.Dok ju odvode u grobnicu u stijeni,Antigona se jada obraćajući se Tebancima i svemoćnim bogovima.U Tebu nakon toga dolazi Tiresija,tj.slijepi prorok sa dječakom u pratnji.
On razgovara sa Kreontom,te mu govori da će ga snaći gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polnikovo tijelo.Nakon što Tiresija odlazi,Kreont se uplaši onoga što mu je ovaj rekao i naređuje da se smjesta krene i tajno pokopa Polnikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona.Tada glasnik izvjesti
Tebance i Kreontovu ženu o sudbini koja je snašla Kreonta.Glasnik opisuje kako je Kreont otišao sa slugama osloboditi Antigonu,te tamo zatekao svog sina kraj obješene djevojke.Sin je ogorčen krenuo ubiti mačem oca,ali mu je ovaj pobjegao,te si je sin od bijesa zabio mač u tijelo.Nakon što je glasnik to rekao u Tebu ulazi ogorčen Kreont i čuje vijest da mu se i žena Euridika maloprije ubila.Kreont se tada pokaje,ali kasno:oskvrnuće božanskog načela strmoglavilo je u propast i dinastiju i grad.
-kroz cijelo djelo se u činovima javlja lik zborovođa koji nas upoznaje sa događanjima u djelu iskazujući stanje radnje mudrim rečenicama poput ove:"Prvi uvjet sreće:razborit je um
i bogove poštivat valja dušom svom
a oholog stvora preuzetnu riječ
sudbina će oborit snagom velikom
pa kad pretrpi zlo,
osvjestit će se tad,bio već i star".
-osim zborovođe,u djelu se javlja i sami zbor u tkz.stajaćim pjesmama.On ima ulogu komentatora djela,a nekad putem zborovođe i izravno sudjeluje u djelu.
ANALIZA LIKOVA :
a)glavni likovi: ANTIGONA - Edipova kćer
KREONT - Antigonin ujak,Tebanski kralj
b)sporedni likovi: IZMENA - Antigonina sestra
EURIDIKA -Kreontova žena
HEMON - Kreontov sin,Antigonin zaručnik
TIRESIJA - Prorok
DJEČAK - Tiresijin
ZBOR - Starci Tebe
PRATNJA - Kreontova i Euridikina
ZBOROVOĐA
STRAŽAR
PRVI GLASNIK
DRUGI GLASNIK
c)karakterizacija glavnih likova:
ANTIGONA : Samostalna je i bezkompromisna.Hrabra je i ustrajna
kod svojih odluka.Osjeća sestrinsku ljubav i zato ne
sluša tuđe naredbe,već slijedi svoje srce.Svesna
posljedica srlja u propast.Ona je pozitivan lik u
svakom smislu vođen ljubavlju:"A ja samo za ljubav
na ovaj dođoh svijet."
Antigona se našla u neizbježnoj situaciji,tj.na nju je
svaljena tkz.tragična krivnja koja je specifična za sve
tragedije.Ona je imala na izbor slušati naredbu
vladara i ponjet se bezosjećajno prema mrtvom bratu
ili brata sahraniti,kako joj je govorilo srce.Ona je
svoje srce i poslušala znajući što je čeka ako je netko
otkrije.Toga se nije uopće bojala,jer je imala samo
jedan cilj koji je i ostvarila.Antigona je još jedan lik
kojim nam pisac pokušava objasniti i dokazati da je
ljubav uvijek ispravna odluka i da je vrijedna čak i
žrtvovanja.Upravo to je Antigona znala i slijedila.
KREONT : Apsolutistički vladar bezosjećajnog i hladnog srca.
Naredba kojom zahtjeva poslušnost je bezobzirna mjera
koja nije odraz volje puka,već njegova samovolja.
Antigonu šalje u ponižavajuću smrt unatoč tome što je
ona kći njegove sestre i zaručnica njegova sina.Mržnju
uspije pobuditi i u vlastitom sinu kojeg ne sluša unatoč
njegovoj razumnoj molbi da ne osudi Antigonu.Naprotiv,
on čak želi nju ubiti pred njim :"Zar tako meni ti sine?
No Olimpa mi mog veselit
te neće dugo lavež taj.
(pratnji)
Dovedite mi omah
onaj njegov skot.
Nek umre tu pred licem
zaručnika svog.
Kreont je čovjek koji ne sluša nikog osim sebe i svoje
hladno srce.Tek na kraju posluša Tiresiju zbog
strahopoštovanja prema bogovima.Kao što se on boji
bogova,narod Tebe se boji njega.Kreont je savršen
primjer okrutnog vladara koji širi strah oko sebe.Ta ga
ohololost i dovodi do propasti.On se naposlijetku i kaje,
ali prekasno.Sudbina je već odlučila da ostane sam,
propao kao otac,suprug i vladar.
STIL I JEZIK :
Kao u svim grčkim,te i u ostalim tragedijama u "Antigoni" nalazimo
uzvišen način govora.Uz monologe i brojne dijaloge pisac
povremeno upotrebljava kratke didaskalije kojima najčešće najavljuje odlazak jednog,a dolazak drugog lika ili upute koje je
jadan lik dao nekom drugom liku na sceni.Uz dostojanstven govor
nalazimo i druga obilježja tragedije:tragičan lik,tragičnu krivnju i
naravno,tragičan završetak.Djelo sadrži i mnoga stilska izražajna
sradstva poput epiteta,matafora,poredbi itd.
IZVANTEKSTOVNI ODNOSI :
Izvantekstovne odnose "Antigone" sadrži drama "Kralj Edip" koja je
(kao što je već opisano u fabuli) usko povezana sa samom "Antigonom" .U djelu "Kralj Edip" se opisuje sukob Edipovih sinova
i taj sukob se kasnije odražava na radnju "Antigone".Sami motiv "Antigone" se nalazi u "Kralju Edipu" u mržnji novog kralja Kreonta
prema Antigoninom bratu Polniku kojeg Kreont optužuje za izdaju i
zabranjuje njegov pokop.Može se čak reći da je "Antigona",na neki način,nastavak drame "Kralj Edip".
KRITIKA DJELA :
Sukob vrijednosti redovito uključuje propast jedne od njih.To je često smrt tragičnog junaka,kako svjedoči Antigonina sudbina,ali i
takva prasudna mjera u njegovu životu koja će nepovratno obilježiti njegovu budućnost,kao što se događa Kreontu.U svijetu
koji ne podliježe vrijednosnoj procjeni,u kojem nema ljepote i ružnoće,dobra i zla,u kojem se sve pojave opisuju sa stajališta nezainteresirane znanosti koja točno mjeri i utvrđuje,a da pri tome ne pokazuje bilo kakvu strast,tragičan sukob nije moguć.
Nema sumlje da će svatko od nas pročitati "Antigonu" na svoj način.Ipak,jedno bismo iskustvo nakon toga čitanja svakako morali ponjeti.Sukob koji je izbio u Tebi oko mrtva Polnikova tijela nije mračna mitska priča koja je neponovljiva u našem vremenu.
Upravo zbog toga što znamo da u izmjenjenim okolnostima,s potpuno drugačijem povodom i drugim sudionicima,može biti istovrsan,nerazrješiv sukob.Sofoklova nam je tragedija i danas razumljivo štivo:ona je dragocijen književni podsjetnik koji nam olakšava da razumijemo onu stvarnost koju knjige nisu mogle
obuhvatiti. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:49 pm | |
| Lica:
Antigona i Ismena – kćeri Edipove
Kreont – car tebanski
Euridika – žena Kreontova
Hemon – sin njihov
Tiresija – prorok
Stražar
Prvi glasnik, drugi glasnik
Hor staraca tebanskih
Pratnja Kreontova i Euridikina
1. Čin
- Upoznajemo Antigonu i Ismenu
- Antigona želi dostojno pokopati svog brata unatoč Kreontovoj naredbi, jer je grijeh pred Bogom mrtvoga čovjeka ne zakopati
- Izmena se tome opire jer se boji kazne
- Zbor staraca pjeva radosnu pjesmu
- slave što je Teba obranjena
- citat: “Sunce predrago, nikad još takav ne zasja jutra sjaj Gradu Tebi Sedamvratoj. Ti jedva nam jednom ogranu, oko zlatnog dana, iduć s Dirkine izvor-vode.”
- Teba je imala sedmora vrata
2. Čin
- Kreont se predstavlja narodu
- stražar javlja da je netko pokopao Antigoninog brata
- zbor pjeva o dobrim i lošim osobinama čovjeka
- citat: “Mnogo je sila na svijetu tom, no najjači od sveg ljudski je soj! Kad morem puše južnjak jak i huči svuda diže šum, po njemu čovjek vodi brod.”
3. Čin
- Antigona je uhvaćena kako zakopava svog brata
- stražar je odvodi pred Kreonta
- On njoj izriče kaznu smrti “žive u grobnici”
- zbor staraca pjeva o propasti takdakova roda
- citat: “Blago starenji, što ne spošin zla! A jao si ga onom, kojemu dan potrese Bog, taj jadan je sam i čitav mu svjet. Jedan za drugim vagu se jad, jednako kao kad vjetar ljut iz Trakije dune i uzbiba val i pijesak iz bezdana izdigne te jekom morski odjekuje prud.”
4. Čin
- Antigona je zaručnica Kreontova sina Hemona
- svađa između sina Hemona i oca Kreonta
- Hemon želi spasiti Antigonu i Izmenu i nastaje sukob između oca i sina
- zbor pjeva pjesmu posvećenu Bogu ljubavi Erosu
- citat: “O Erose, svuda dolaziš plijen, ti nisi nikada pobijeđen, na djevojke obrazu milnom u potaji sebi nalaziš dom. I preko mora putuješ, i ratova pobjeđuješ, ni jedan tebi ne izbjegne Bog, zbog tebe mahnita smrtnik svak, kada strijelu baciš na nj.”
5. Čin
- u gradu Antigonu sažaljevaju, pjevaju žalopojke
- Antigona još jednom moli oca za pokor
- zbor tješi Antigonu jer doživljava podjednaku sudbinu kao i jedna od Signija
- zbor pjeva pjesmu posvećenu Damaji – kćeri arginskoga kralja Akrisija, unuka osnivača Arga Devaja
- citat: “I samo Devaja morade nekoć Sunčev ostaviti sjaj i zaći u mračni Uer da živi skrivena od svih u kuli nalik na grob. A i njoj dijete drago, ugledan bješe rod i zlatuje nosila dažd – plemenit Zeusov plod.”
6. Čin
- prorok Tiresija proriče strašnu sudbinu Tebi i Kreontu
- Kreont popušta, daje da se mrtvacima uredi grob, a Antigona ako je još živa izvadi
- zbor pjeva pjesmu radosnu, jer se nakon Kreontove nove odluke svi nadaju sretnom svršetku.
- citat: “O Bahtio, sa mnogo imena, ti ponosne majke Semele i sine gram???nog Zeusa, što takom slavom nam vladaš i Dernetrinom Eleuzinom, gostoljubivom Eleuzinom, što sa svojtom u rodnoj stanuješ Tebi uz obale potoka Izamskog, gdje zmajevskih zuba niknu soj”
7. Čin
- pogibaju Hemon i Euridika
- Antigonu nalaze mrtvu u grobnici
- Hemon se ubija vlastitim mačem pored Antigone
- Euridika vidjevši sinovu smrt od bola se ubija
- Kreont se kaje, ali za sve je kasno.
- Njegovo ime ostaje bez potomstva
- citat: “Prvi uvjet sreće, razborit je um i Bogove poštivati valja dušom svom. A drugoga stvora preuzetu riječ sudbina će oboriti snagom velikom. Pa kad pretrpi zlo, osvijestit će se tad, ma bio već i star.” | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:50 pm | |
| SOFOKLO
KRALJ EDIP
KRATKI SADRŽAJ:
I. čin: Razgovor Tebanskog kralja Edipa s svečenikom. Svečenik podsječuje Edipa da u njegovoj zemlji vlada kuga, da su polja i žene bez ploda. Edip sve to već zna kao i njegova žena Jokasta i svakog trena očekuju da se vrati Kreont koji će donjeti vijesti iz proročišta boga Feba. Dolazo Kreont i govori Edipu da iz njegove zemlje će izaći nevolja kada nađu ubojicu svog vladara Laja na čijem prestolju sada stoji Edip.
II. čin: Edip čuvši za proročanstvo nudi u ime boga da se pronađe krivac za ubojstvo i da ga se istjera iz zemlje. No kako bi bilo teško pronaći krivca bez nekogtraga pozove Edip proroka Tiresiju. On je znao istinu, ali nije htio reći. Međutim, na zahtjev Edipa ipak je otkrio. Ubojica Laja je bio upravo Edip. Edip se razljuti, Tiresiju je branila istina, pa nastavi rekavši proročanstvo, a ono je bilo da će Edip postati slijep.
III. čin: Svađa Edipa i Kreonta u kojoj Edip osuđuje Kreonta da je nagovorio proroka Tiresiju da bi se dokopao vlasti. Tada se umješa Jokasta i razljuti kada vidi oko čegase svađaju. Kreont odlazi, a Jokasta želi doznati što je to uznemirilo njezinog muža. U njihvom daljnem razgovoru postaje sve jasnije, ali je Edip stvarno ubio Laja, ali mu Tiresijevo proročanstvo nije posve jasno. Jedina nada je jedan pastir, svjedok ubojstva.
IV. čin: Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da je starac Polib umro, a i isto da mu on nije otac. Tada se Edip strašno uznemirio jer je bio uvjeren da mu je Polib otac. Međutim, glasnik mu reče da ga je dobio od jednog starog pastira koji je bio u Lajevoj službi. Tada je Jokasta probljedila jer je znala tko je Edip.
V. čin: Dolazi pastir koji mu ispriča kako je došao do njega. Edip je shrvan bolom i bjesom. On je sin Jokaste i Laja. Sada mu je sve jasno. Oženio vlastitu majku, a ubio vlastitog oca.
VI. čin: Saznavši koje je grijehe Jokasta napravila objesila se, Edip si je iskopao oći, te sam sebe onom kletvom istjerao iz zemlje sam bez igdje ikoga, a Kreont je zavladao Tebom.
TEMA DJELA:Traganje kralja Edipa za istinom njegova podrijetla.
IDEJA DJELA:Nemože se pobjeći proročanstvu bogova. Svaka nevolja koja se pokuša sprječiti, a ne sprječi temeljito kasnije može postati dvostruko gora nego što je prije bila.
GLAVNI LIKOVI:
Edip-glavni lik ove tragedije. On je jedan sasvim normalan čovjek što se tiće njegove psihe, ali sticajem okolnosti on postaje bijedan i jadan. Edip je radoznao, istinoljubiv, hrabar, snalažljiv, ali i nemože podnjeti nesreću koja ga je snašla, da je oženio vlastitu majku, a ubio oca.
Jokasta-dobra prema svom mužu, brine se što ga mući, dobro vlada, ali u sebi nosi tugu i bol zbog mrtvog muža i njezinog djeteta za kojim je cijeli život tugovala misleći da je mrtvo, a njezino djete je bio njezn muž.
Kreont-vjeran vladaru, dobar govornik i čovjek kojeg narod voli i štuje. Možda on negdje u dubini srca želi postati vladar, ali on je svakako lukav, pametan i zna što treba reći u kojem trenutku.
Tiresija-prorok koji unatoč sljepoči uz pomoć proročkog vida vidi i zna puno više od ostalih ljudi. Od davno skriva istinu jer zna da će ga razbjesniti njegovog vladara, no netrpi uvrede, a kada govori, uvijek ima istinu za obranu.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:51 pm | |
| DRAMI
Drama se dijeli na : tragediju , komediju i dramu u uzem smislu.
Osnovni elementi drame su :
1- radnja je sazeta i intenzivno tece kroz ekspoziciju, zaplet, kulminaciju, peripetiju i rasplet. Odigrava se na sceni, te gledaoci dozivljavaju sudbine dramskih junaka;
2- junak se ne slika svestrano, vec se otkriva samo jedna, dominantna crta njegovog karaktera;
3- remarke ili didaskalije (epski elementi u drami) su opisi i objasnjenja na pocetku cinova ili kratki dijelovi teksta u zagradama;
4- cin je dio drame, bez prekida od jednog dizanja pa do narednog spustanja zavjese. Cinovi se dijele na pojave- trajanje radnje od ulaska jedne licnosti na pozornicu, pa do njenog izlaska sa pozornice;
5- replika je pojedinacni govor svakog lika;
6- dijalog je razgovor izmedu dva lika;
7- monolog je produzena replika, kad jedno lice duze govori na pozornici o onome sto misli ili osjeca.
Nauka koja izucava vezu drame i pozorista je teatrologija.
TRAGEDIJA- najstarija vrsta drame, nastala u 5-om vijeku p.n.e. u Grckoj. Junak drame dolazi u sukob sa sredinom i strada, iako je jaka licnost i iznad obicnih je ljudi. Stil tragedije je uzvisen, patetican, a jezik biran i bogat poetskim slikama.
TRAGICNI JUNAK- pojedinac u sukobu sa ustaljenim normama i nametnutim poretkom sa kojima se ne moze pomiriti.
TRAGICKA KRIVICA- junak je od pocetka svjestan svoje krivice i sluti do cega ona dovodi, a kad nacini iskorak i izrazi neslaganje i prkos dolazi do tragedije.
BILJESKA O PISCU
Sofokle je zivio punih devedeset godina,skoro citav V vijek p.n.e.(496-406 p.n.e.).Napisao je sto dvadeset tri tragedije,od kojih je do nas stiglo samo sedam.Bio je najuspjesniji atinski tragicar:dvije trecine njegovih dijela nagradjeno je prvom nagradom,a za ostale je dobijao uvijek drugu.Biografske skice o njemu slazu se da je bio omiljen medju sugradjanima,iz ugledne porodice,lijep,patriota i pobozan.Obavljao je vise drzavnih funkcija u Atini,a jednom je bio strateg zajedno sa Periklom.Poslije smrti slavljen je kao heroj pod imenom Deksion jer je prilikom ustanovljenja kulta Asklepijevog u Atini primio kip bogau svoju kucu prije nego sto je prenijet u hram.Biografi kazu da je napisao raspravu "O horu",koja nije sacuvana.U njoj je najvjerovatnije objasnio zasto mu je bilo potrebno, za nas zagonetno,povecanje broja horista sa dvanaest na petnaest.Izgleda da je prvi uveo obicaj pisanja samostalnih tragedija umjesto organskih trilogija u kojima se drame nadovezuju jedna na drugu i cine cjelinu.Pisac je uvijek bio I reditelj I kompozitor I glumac;kazu da je Sofokle zbog slabog glasa prvi od pisaca prestao da glumi.
ANTIGONA
Mit koji je Sofokle dramatizovao u "Antigoni"pripada krugu tebanskih legendi i ne moze se naci u Homerovim epovima;mozda ga je Sofokle preuzeo iz nekog epa za koji mi ne znamo.Poslije Edipovog odlaska iz Tebe,njegovi sinovi,blizanci Polinik i Eteokle,izabrani su za tebanske vladare.Trebalo je da Tebom upravljaju kao suvladari koji ce se svake godine smjenjivati.Medjutim,Eteokle,koji je prvi stupio na vlast,odbio je da bratu ustupi presto kad je godina istekla.Uz pomoc svog tasta Adrasta,Polinik je sakupio vojsku I krenuo na Tebu..Opsjeli su grad,ali ih sreca nije posluzila.Vidjevsi da njegova vojska gubitku, a da bi sprijecio dalje krvoprolice,Polinik je predlozio da pitanje vlasti u Tebi odluci dvoboj izmedju njega I Eteokla.U tom dvoboju su,medjutim,obojica poginuli.Njihov ujak Kreont je preuzeo komandu nad vojskom I uspio da odbije napadace.Teba je odbranjena,Kreont je postao novi vladar.On nije dozvolio da se pokopaju mrtvi napadaci-dakle,ni Polinik,Antigonin brat.
Izdavanjem zapovjesti da Polinik ostane nesahranjen,Kreont slijedi atinski zakon koji ne dozvoljava pokop neprijatelja drzave,zatim onih koji skrnave hramove ili kradu zrtvene darove iz njih.Porodica preminulog ima obavezu prema njemu:mrtvi moraju da budu sahranjeni,makar I simbolicno,kako to I Antigona cini,pokrivanjem tijela tankim slojem zemlje.Mrtvi pripadaju podzemnom svijetu I bogovima koji onde vladaju,a da bi se dusa umrlog smirila u svijetu mrtvih,sahrana je neophodna.Dusa nasahranjenog ne moze da dodje do Hada,carstva mrtvih,nego luta unaokolo kao avet.Otuda je moguce da se gnjev takve duse usmjeri prema onima koji nisu izvrsili svoju obavezu,pa zabrana sahranjivanja ima gore posljedice za onoga ko sahranu sprjecava nego za onoga kome je uskracena.Tu obavezu mora da izvrsi porodica preminulog.
Tu pocinje "Antigona".
Antigona je ,sahranivsi mrtvog brata,izvrsila svoju duznost,ali je istovremeno prekrsila Kreontovu zapovijest I zato biva kaznjena.Kreont je,stiteci interese drzave,povrijedio interese porodice.Na kraju drame vidimo kako njegova porodica propada:Hemon I Euridika se ubijaju,a Kreontu ostaje jos samo da prizeljkuje vlastitu smrt.
Prije nego sto se razmotre moguca tumacenja Sofoklove tragedije,mora se kao pogresno odbaciti misljenje da je Kreont surovi tiranin I potpuno u zabludi,a Antigona hrabra junakinja I apsolutno u pravu.Oboje letimisu svoje ponasanje pravom:Kreont pozivajuci se na zakon,a Antigona na religiozni obicaj,na obicajno pravo.Posto je pravo u sukobu sa samim sobom,to je vec dovoljna osnova za gradnju dramskog sukoba;ovaj se,medjutim,zaostrava do tragickog licnim motivacijama strana koje su se u njemu nasle.
Svoju zagonetnost I privlacnost ,kao I nemogucnost da se jasno odgovori na pitanje koje je postavila,"Antigona"duguje receptu izmedju mita I njegove dvosmislenosti,u kojoj je moguce da I Kreont I Antigona budu ili ne budu u pravu.
KOMPOZICIJA DRAME "ANTIGONA"
PROLOG- uvodni govor, na sceni su Antigina i Ismena, njena sestra, koje razgovaraju o naredbi kralja Kreonta, koji je zabranio da sahrane brata Polinika
PRVA EPISODIJA- Kreont govori o svojoj odluci, dolazi strazar i donosi vijest o pepelu posutom po Polinikovom tijelu; hor pjeva o covjeku i njegovim mocima, te snazi da opstane u prirodi;
DRUGA EPISODIJA- strazar dovodi Antigonu, pa ona sa Kreontom vodi dijalog, dovode i Ismenu, koja zeli da podijeli krivicu sa sestrom, ali to Antigona odbija;
TRECA EPISODIJA- nastupa hor, Kreont razgovara sa sinom Hemonom, koji ga odvraca od kazne;
CETVRTA EPISODIJA- Antigona se oprasta od zivota, svjetlosti, odlazi u vijecni mrak i zali sto ni zena ni majka nije bila;
PETA EPISODIJA- dijalog Kreonta i Tiresija, proroka koji mu savjetuje da odustane od kazne; Kreont osjeca savjest, te naraduje da se Antigona oslobodi, ali odlucio je kasno;
EKSODA- glasnik javlja da se Antigona objesila, a i da se Hemon nasavsi je probada macem, a onda se i njegova majka, Kreontova zena, kraljica, srusena tugom, ubija.
HOR pjeva 'ulaznu pjesmu' koja se dijeli na strofe i antistrofe (okret na drugu stranu). Episodije su danasnji cinovi. Pjesme hora kroz dramu su 'stajace pjesme'.Eksoda je na kraju, a zatim ide 'izlazna pjesma'. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:51 pm | |
| KROZ LEGENDU
Biti Antigona znaci biti hrabra i odlucna licnost. Znala je da se suocava sa smrcu, tamom podzemlja, a nisu je zaustavili ljudski stvoreni zakoni i naredbe. Odlucila je, iako svjesna krivice koju ce ispastati, da postuje Bozije odredbe i pustila da je vodi ljubav sestre prema bratu.
Sinoc dok me magla vodila u praproslost, njena ispovijest u tamnoj jami glasila je otprilike ovako: "O gresko moja, zar si greska? Zar ja da prihvatim da mi brata rastrgnu zvijeri, da mu tijelo raznesu ptice? O sudbino, zasto si me takva izabrala? Zar bi ti svog brata dala raznosacima sjemena, da li bi mogla zivjeti poslije? O zivote moj kratki, vise svjetla ne vidjela, vise zore ne docekala. Da je Sfinga moje patnje znala, pitanja bi o meni postavljala. Hemone, tebi zena nisam bila; tebi, nerodeno dijete, majka nisam bila. Bogovi vas sam moralni zakon postovala, probala sam mrtvo tijelo pepelom posuti i Vama ga predati, ljudska rijec me kazni. A sad primite i mene, novog stanovnika podzemlja." Antigonino stradanje shvatam kao neku svetinju, olicenje njeznosti i pozrtvovanosti. Izdigla se iznad svih, jer: "Necu stradati,a plemenita da me ne zadesi smrt." U zivotu treba imati cilj,nastojati zivjeti u skladu sa sobom. Divno je osjetiti ljubav i treba je uzvratiti, jer kada sebe cijelog ulozimo i damo, tek tada mozemo biti cijeli. Citajuci ovo djelo i "uvlaceci" se u svaki stih, postala sam bogatija za jedno saznanje. Mislim da sam, ponekad, Antigona. Mozda smo svi mi. Svoju licnost najvise otkrivam u teskim situacijama i tada uvidjam sta sve mogu uciniti. Kada istinski volim, posvetim se u potpunosti bez rezerve. Bez sumnje da bih mogla biti povrijedena i porazena, jer mnogi Kreonti zagorcavaju zivot. Tada saznajem da , inace, nisam ni svjesna koliko sam jaka i koliko mogu podnijeti. I tada nastojim da se uspravim, visoko poletim i prkosno kazem:"Za ljubav, ne za mrznju ja sam rodena." Dok talasi udaraju, treba ostati nerazrusiv greben, dici se iznad vremena, kao Antigona. Kao mi. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:52 pm | |
| Antigona je kći tebanskoga kralja Edipa. Prema starogrčkoj legendi prokletstvo se prenosi u kraljevskoj obitelji na nekoliko koljena. Tebanski kralj Laj biva ubijen rukom svoga sina Edipa, ženi se svojom majkom Jokastom. Kad sazna istinu o tome, Edip se osljepljuje a njegova majka objesi. Njihova djeca su Polinik, Eteoklo, Ismena i Antigona. Ova je tragedija izvorište za Sofoklovo djelo Antigona.
Nakon Edipove smrti a u borbi za vlast Eteoklo i Polinik se poubijaju i njihov ujak Kreont dolazi na Tebansko prijestolje. Naređuje da se Eteoklo pokopa sa svim počastima, a prijetnjom smrti zabranjuje pokop Polinika proglašavajući ga izdajicom domovine. Polinik biva ostavljen na uzvisini da se njegovim tijelom hrane životinje. Njihove sestre ovo dvojako promatraju: Ismena se pokorava, a Antigona vođena sestrinskom ljubavlju nepodijeljenom među braćom, zovom svijesti i religijskog određenja suprotstavlja se odluci. Pokušavajući pokopati brata biva uhvaćena i Kreont naređuje da se Antigona živa pokopa u kraljevsku grobnicu. Kreontov sin Hemon, Antigonin zaručnik, pokušava ju spasiti, no dolazi prekasno i nalazi ju mrtvu. Hemon u očaju izvrši samoubojstvo, njegova majka i Kreontova žena uništena sinovom smrću i sama se ubija. Na kraju tragedije Kreont ostaje sam pobijeđen vlastitom okrutnošću i surovošću.
Antigona je tragičan lik: plemenita, na strani savijesti i humanosti, suprotstavlja se vlasti. Ona nosi u sebi tragičnu krivnju: kriva je pred vlašću, ali pred sobom je čiste savjesti. Neminovan je tragičan završetak. To su tri elementa tragedije prema Aristotelovoj poetici drame. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:53 pm | |
| . Likovi
Antigona, Kreont, Hemon, stražar, zborovođa, Euridika, Tiresija, Ismena
Antigona: hrabra, žrtvovala je svoj život za brata, odlučna, pravedna, nepokolebljiva
Ismena: želi pomoći Antigoni, ali ju je strah, razumna je i želi podnijeti dio Antigonine krivice
Kreont: nepravedan, nemilostiv prema Antigoni, na kraju ostaje sam zbog svoje nepravde
Euridika: ubija se zbog smrti sinove
Hemon: voli Antigonu, moli oca za njezinu milost i ubija se zbog Antigone
3. Vrijeme radnje:
doba Kreontove vladavine 5 stoljeće
4. Mjesto radnje:
Teba, pred dvorom
5. Tema:
život na dvoru poslije smrti Eteokla i Polimikla
6. Motiv:
sukob zakona i individualnih shvačanja
7. Komopozicija:
uvod
zaplet
kulminacija
peripetija
rasplet
8. Moje mišljenje o djelu:
djelo mi se sviđa jer je na kraju ipak pravda pobijedila
9. Najtužniji događaj:
glasnik donosi tužnu vijest “E Hemon pogibe sam rukom proli krv, sam svojom, očev rasrdi ga postupak!”
10. Najljepši događaj odnosno najzanimljiviji događaj:
Kreont želi umrijeti, ostaje sam svjestan svoje krivice. “Prvi uvjet sreće razborit je um i bogove poštovat valja dušom svom, a život stvara preuzetu riječ, sudbina će oboriti snagom velikom pa kad pretrpi zlo, osvijestit će se tad ma bio već i star...”
OČAJAN ŽIVOT JE ZA NJEGA NAJVEĆA KAZNA | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:54 pm | |
| glavni sukob
nastaje kada kralj Kreont zabranjuje pokop Polinika (jer je bio u vojsci koja je napadala Tebu). Taj Kreontov zakon se suprotstavlja zakonu bogova (svaki mrtvac mora se zakopati da bi mu duša spokojno počivala u miru) i zato Antigona ne želi poslušati Kreonta, već pokopava Polinika i radi toga biva osuđena na smrt. Tiresije upozorava Kreonta da promijeni smrtnu osudu, no Kreont prekasno stiže Antigoni, koja se ubila kao i njegov sin. Nakon toga ubija se i njegova supruga. Tragični junak je Antigona, jer se bori za moralna načela čovjekova u sukobu između zakona i pojedinca, tragična krivnja leži na Kreontu koji se suprotstavio svojom naredbom bogovima i radi toga biva oštro kažnjen (gubi sina i suprugu), te ga izjeda krivnja | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:58 pm | |
| Heraklova djeca
Euripid
Euripid – Rođen je 485. g. pr. Kr. na ostrvu Salomini. Euripid je prvi put nastupio na areni dramatičara s 25 godina i posvetio se dramskoj umjetnosti. U Euripidovim dramama radnjom ne upravljaju surovi ali dobronamjerni bogovi, niti slobodna herojeva odluka, već neobrazloženi i često okrutni postupci bogova. Euripid je realist – on je definitivno spustio poeziju s neba na zemlju. Njemu je strano strahopoštovanje pred riječima proročišta i tajanstvenim zakonima sudbine, on ne izbjegava da pomene drevna pitanja, ne isključuje iz svoje poezije svakodnevno i obično. Euripid posvećuje više pažnje sporednim zapletima i likovima. Osnovna crta Euripidova i njegove poezije je subjektivnost pjesnika, dinamičnost i promjenjivost njegovoga raspoloženja. Euripid je prvi uveo u komade intrigu i hor u radnji.
Za života je postigao 4 pobjede, a pripisuju mu se 92 drame. I 408. g. napušta domovinu i odlazi na dvor makedonskog kralja Arhelaja. Tamo je i umro 406. g. pr. Kr.
Euripidova djela su: Alhestida, Medeja, Hipolit, Heraklida, Ijor, Pribjeglice, Poludjeli Herakle i dr.
Herakova djeca
Mjesto radnje: Atena
Lica:
Jolaj – sinovac Heraklov
Demofont – kralj Atenski
Alkmena – mati Heraklova
Euristej
Koprej – glasnik Euristejev
Zbor
Sluga Hila – sina Heraklova
Makarija – kći Heraklova
Glasnik
Grčka tragedija Heraklova djeca govori nam o tragediji Makarije, kći Heraklove, tj. njezinom žrtvovanju za svoju braću i sestre. Kako bi se gatalkinjo predviđanje ostvarilo da Demafont pobijedi Euristija tj. Kopreja.
Najtužniji događaj: Kada Makarija odluči da se žrtvuje da kralj atenski pobjedi Kopreja, tj. žrtvuje se radi svoje braće i sestara.
Najzanimljiviji događaj: Odluka Demafonta da li da Jolaja i Heraklovu djecu prepusti Kopreju ili će ih zaštititi od Kopreja.
Najljepši događaj: Demafont pobjeđuje u ratu protiv Kopreja | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 1:59 pm | |
| Eshil
Okovani Prometej
1. TEZA: Bilješka o piscu
Kao za većinu antičkih pisaca nemamo mnogo biografskih podataka. Rodio se 525. god. prije n.e. u Eleusini. Potjecao je iz zemljoposjedničkog roda. Bio je svjedok svrgnuća tiramide u Ateni, uspostavljanja demokratskog uređenja i uspješne borbe protiv intervencije aristokratskih država. Bio je, kako ga neki nazivaju "otac tragedije". Iz njegovih pjesama vidi se da je bio pristaša demokratske države, iako je pripadao konzervativnoj grupaciji u samoj demokraciji. Ta je grupica imala znatnu ulogu u Ateni u prvim desetljećima. Eshil je sudjelovao u borbi protiv perzjanaca i to na bitki na Maratonu, kod Salamine i Plateje. Eshilove političke simpatije očituju se u njegovim djelima. Engels ga je opisao kao jasno izraženog tendencioznog pjesnika. Nastali su golemi nesporazumi i svađe između Eshila i naroda. Uzroci tih nesporazuma nisu poznati. Zbog tih nesporazuma morao je provesti posljedne godine života na siciliji izvan domovine. Znao je i prije odlaziti tamo i prikzivati svoje drame. U Sicilskom gradu Geli Eshil je umro 456. god. prije n.e.
2. TEZA: Sadržaj
"Nebo i zemlja bijahu stvoreni" tim riječima Eshil započinje svoje djelo. Zemlja je vrvila životinjama ali nije postojao jedan duh koji bi vladao zemljom u svoju korist. Za takvo stvorenje mudri Prometej sin Japetov uzme ilovaču, nakvasi je vodom i stane ju mjesiti. Iz te smjese nastane lik po vanjskom izgledu jednak bogovima ali bez duše. Da bi stvorio dušu uzme iz životinja sva dobra i zla svojstva i zatvori ih u grudi čovjeka. Božica Atena mu je pomogla u tome što je tom liku udahnula duh ( božanski dah ). Tako su nastali ljudi koji su mogli gledati, slušati ali nisu mogli vidjeti niti čuti. Sve što su radili bilo je bez smišljene osnove. Živjeli su pod zemljom u mračnim pećinama. Tada ih je Prometej počeo podučavati kako će vidjeti, čuti, uptrebljavati životinje, ploviti morem, hraniti se, lječiti se,... Ukratko uputio ih je u sve životne potrebe.
Na nebu je sa svojom obitelji vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i Titane ( stari bogovski rod ). Prometej je bio tog Titanskog roda.
Bogovi su počeli od ljudi tražiti da ih časte uz uzvrat njihove zaštite. U Mekoni organizirali su susret bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila prava i dužnosti ljudi. Prometej je zastupao ljudski narod kako ga bogovi nebi previše iskorištavali. On sa svojom lukavljušću želi prevariti bogove. Bogovi su imali izabrati što žele od jednog bika. Prometej je ubio tog bika i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu bijaše svo meso, mišići, mozak, utroba,... ukratko sve korisno, a u drugom većem kupu bijahu kosti i salo. Zeus je reko da je ta podjela nepravedna. Prometej mu je predložio da izabere koji od dva kupa želi. Zeus se odluči za veći kup i odgrne ga. Strašno se razljuti na Prometeja kad je pred sobom našao samo salo i kosti. Za uzvrat Zeus je ljudima uskratio posljedni dar za savršen život tj. vatru. No Japetov sin je i za to našao rješenje. Pomoću užarene tinjajuće trešćice na zemlji je stvorio prvi plamen od kojeg su ljudi dobili ogromnu korist. Za uzvrat Zeus je stvorio novo zlo. Naredio je Hefestu bogu vatre i umjetnosti da napravi varljivi lik lijepe djevojke. Sama Atena iz zavisti prema Prometeju ogrne djevojku sa bjelom svjetlucavom haljinom a glavu joj ovjenča svježim cvjećem i zlatnom vrpcom. Hermo joj podjeli dar govora a Afrodita svaku dražesnost i milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu ime Pandora. Hermo odvede Pandoru na Zemlju i uputi je prema Epimeteju. Prometej je uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se čuva bilo kakvog božjeg dara. Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji živjeli mirno, slobodno i bez ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun nevolja i ulaskom u kuću ga otvori. Tako je na Zemlju došlo zlo. U loncu je bila samo jedna dobra stvar, a to je bila nada. Pandora nije dala nadi da izađe iz lonca, nego ga poklopi prije njezinog izlaska. Pisac groznice i razne druge besčujne ali vrlo mučne nevolje opisuje kao čete bez dara govora. Čak i smrt koja je nekad sporo dolazila ubrzala je svoje korake. Sve krivice za taj čin Zeus je predao Hefestu i njegovim slugama. Hefest je morao Prometeja lancima prikovati na stjenu Kavkaza pred strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvršio. Jadan Prometej nije smio zaspati niti kleknuti nego smo mukotrpno bezograničeno stajati. Nezasitan Zeus mu pošalje još i orla koji bi mu svaki dan kljuvao jetru. Pojedena jetra bi svaki dan na novo izrasla. Zeus je rekao da te patnje trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj život smrti i tako preuzme krivicu na sebe. Nakon nekoliko tisuća stoljeća naišao je tamo Heraklo u potrazi za zlatnim jabukama. Čim je to ugledao napnuo je luk, odapnuo strijelu i skinuo orla sa Prometejevih koljena. Zatim mu je skinuo okove i poveo oslobođenog Prometeje sa sobom. Kako bi ispunio Zeusovu volju Heraklo mu namjesti zamjenika Kentaura Hirona koji je bio spreman umrijeti premda je bio besmrtan. Kako nebi optuživali da je Zeus oslabio Prometj je morao nositi željezni prsten s ukovanim komadićem kavkaške stjene. Tako je Zeus mogao govoriti daj je još Prometej prikovan na Kavkaz.
3. TEZA: Mišljenje o djelu
Eshil u svom djelu prikazuje nastanak čovječanstva, ali taj nastanak nije znanstven nego vjerski. On opisuje Prometeja kao tvoraca čovječanstva. Slikovito nas opisuje kao predmet od ilovaće bez sposobnosti ikakvog razmišljanja. Sam razvoj uma ne prepuštaje čovjeku nago ga opisuje poput jedne škole. U to vrijeme vjerovalo se u bogove i zbog toga u svakom tadašnjem djelu sudbinu ljudi određuju bogovi, pa i u ovom. Uz glavnu temu tj. nastajanje čovječanstva opisuje i poštenost i darežljivost ljudi prema stvoritelju. Eshila opisuje nastajanje zla kao zavist i osveta bogova. Tako on zamišlja nastajanje čovječanstva.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 2:01 pm | |
| ESHIL
Okovani Prometej
1. BILJEŠKE O PISCU:
ESHIL
Eshil se rodio u Eleuzini blizu Atene oko 525. godine prije Krista, u uglednoj eupatridskoj obitelji. Već se kao mladić ogledao u tragičkim natjecanjima. Prema Parskoj kronici prvi put je pobijedio u dramskom natjecanju godine 484. pr. K. , a 472. god. pr. K. dobio je prvu nagradu tetralogijom od koje je sačuvana samo drama Perzijanci. Tri puta boravio je na Siciliji i na dvoru sirakuškog tiranina Hijerona prikazao je dramu Etnjanke sastavljenu za proslavu grada Etne, koji je utemeljio Hijeron. Umro je u Geli na Siciliji, gdje je i pokopan456. god. pr. K. Na njegov grob hodočastili su poklonici njegove umjetnosti, a Atenjani ga osobiti počastiše odredbom kojom se svakome dopušta da se može pojavljivati na tragičkim natjecanjima s njegovim tragedijama.
U povijesti helenske književnosti najstariji od tri velikana tragičkog pjesništva zauzima osobito mjesto. Eshil nije samo običan promatrač povijesnih zbivanja kroz koja prolazi njegov narod u prvim desetljećima petog
stoljeća pr. K. , nego je aktivni sudionik u njima. Istakao se osobitom hrabrošću kao borac u presudnim bitkama kod Maratona, Salamine i Plateje u kojima je njegov narod u borbi protiv perzijskog osvajača obranio slobodu i nezavisnost. To je u Heladi razdoblje narodnog oduševljenja i iskrenog domoljublja.
Kao stvaralački genij velike snage Eshil otkriva kroz likove svojih tragedija povijesni sadržaj tog presudnog razdoblja. On je pjesnik atenske demokracije, a grandiozni likovi njegovih drama odgovaraju maratonsko-salamnijskoj herojskoj epohi. Unaprijedio je dramsku umjetnost usavršivši dramsku tehniku. Uveo je u igru drugog glumca i time pojačao dramski element tragedije proširujući dijalog na račun korskih pjesama. O toj njegovoj novini s priznanjem govori i Aristotel u Poetici. Tako je od prvobitno lirske kantate stvorio pravu dramu i postao ocem tragedije. Dotjerao je sceneriju i opremu. Bio je učitelj kora i glumaca, sastavljao je melodije za korske pjesme i plesne figure, a u početku kazališne tragedije bio je i glumac. Od mlađek suvremenika Sofokla preuzeo je uvođenje trećeg glumca u igru.
Građu za tragedije uzima iz mitologije, tj. Iz priča o bogovima i herojima. Tragedije raščlanjuju ljudsku sudbinu nad kojom lebde sreća i nesreća. Tom oprekom upravlja mudro načelo božanske pravde koja kroz trpnju upućuje ljude da se pokore vječnim zakonima. To Eshilovo naučavanje ne može se shvatiti ako gledamo na pojedinačno djelo koje se odigrava pred našim očima, već ga valja uklopitina mjesto koje mu u slijedu zbivanja pripada. Postoji, naime, uzajamna odgovornost među naraštajima koji slijede jedan za drugim jer i djeca okajavaju krivice otaca. No te krivice ne prelaze s pokoljenja na pokoljenje tako da guraju u propast nevine, već i potomci krivicama predaka pridružuju svoje krivice, koje postaju uzrokom njihovih tragedija. Prema tome čovjek sam sebi stvara sudbinu. Božanska se osveta pojavljuje tek kad je čovjek moralno okaljan. Eshilu se problem života ne zaustavlja na pojedincu nego zahvaća obitelj, generacije i čak cijelu rasu. Zato sudbinu junaka ili čitava roda najčešće prikazuje u tri tragedije. One čine sadržajnu i idejnu cjelinu-organičku triologiju. Na nju se nadovezuje satirska drama iz istog mitološkog kruga. Zamisao triologije dopušta pjesniku da u grandioznom troptihu razvije niz zbivanja i u cjelini prikaže kako se od krivice kroz patnju dolazi do spoznaje.
U rukopisnoj tradiciji navodi se 79 naslova Eshilovih tragedija, a u Leksikonu Suda riječ je o 90 drama. Od tog bogatog opusa sačuvano je sedam tragedija i mnogo fragmenata izgubljenih drama. U novije vrijeme egipatski su papirusi iznijeli na vidjelo mnoge fragmente iz različitih njegovih tragedija i satirskih drama. Najpoznatija Eshilova djela su: Perzijanci, Sedmorica protiv Tebe, Pribjegarke, Agamnenon, Žrtva na grobu i Eumenide.
Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske osobnosti i patnje, sastoji se u točnom utvrđivanju odnosa između krivnje i kazne, između božanske osvete i slobodne ljudske volje. Pjesnik vjeruje u božanske sile i njihovu neograničenu moć, vjeruje u punu zavisnost čovjeka o sudbini. Bogovi zadiru u život čovjeka i postaju osvetnici za prijestupe. Odgovornost čovjeka dosta je umanjena jer ga u akciji sputava nepobjediva sudbina. U triologiji autor analitički razglaba u cjelini kako se od krivice kroz patnje dolazi do spoznaje. Duboko religiozan, Eshil nije mogao u prilikama svoga vremena posve otkriti revolucionarnu problematiku, snažno zacrtanu u Prometeju, ali njegov strogi pogled na život temelji se na iskrenom i dubokom suosjećanju za ljudske patnje. To je poezija patničkog čovječanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 2:01 pm | |
| 2. KRATAK SADRŽAJ DIJELA:
Radnja se zbiva u brdskoj pustoši na kraju svijeta, uz obale Okeana. Kraj je površno smješten u Skitiji. Osuđeni Prometej hoda između Vlasti i Sile, Zeusovih vjernih slugu. Za njima ide Hefest s lancima i teškim čekićem. Riječi koje Vlast upućuje Hefestu otkrivaju mjesto na kojem će se obaviti mučenje, govore o nepokolebivoj Zeusovoj odluci i razlozima koji su do nje doveli. Vlast ne može sakriti da se raduje Prometejevoj muci. On mrzi saveznika ljudi i veseli se osveti. Hefest preko volje izvršava Zeusovu zapovijed i iskreno sažaljeva prometeja. Vlast nadzire Hefestov posao, oštro kori njegovo kolebanje i upozorava ga na propuste. Zadnji Hefestov udarac i riječi kojima se Vlast izruguje pribijenom Prometeju prekinula je duga šutnja. Hefest, Sila i Vlast odlaze.
Okovani Titan čuje pjevanje. To su glasovi mladih djevojaka, Okeanida, kćeri Okeanovih. U morskim dubinama čule su Hefestove udarce i došle su u krilatim kolima. Između Prometeja i zbora Okeanida razvija se razgovor. Nježnom i prijateljskom sažaljenju Okeanida odgovara Prometejev strašni očaj. Prijateljske riječi djevojaka otvaraju polako zatvorenu dušu mučenika koji im se počinje povjeravati. Prvi osjećaj koji dolazi do izražaja u Prometeju je teško povrijeđen njegov ponos. On žali zbog kazne koja je nad njim izvršena. Dok Okeanide pokazuju strah pred Zeusovom vlašću, Prometej izazvan imenom svoga neprijatelja izjavljuje da Zeusova pobjeda nije konačna. Doći će dan kada će Zeus morati sa njim pregovarati. Odgovarajući na pitanja Okeanida, Prometej govori o sebi i svojoj ulozi u borbi protiv Titana. Doznajemo kakvu je uslugu učinio Zeusu i kako mu se oštro suprotstavio iz ljubavi prema ljudskom rodu. Govori kako je on svjesno učinio svoj čin premda je znao da će za to biti kažnjen. Prometej postaje žrtva koja je primila na sebe užasnu patnju za spas i sreću ljudskog roda.
Dolazi Okean na konju sa krilima. On nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu i da će se sa tim završiti sve njegove patnje. Sama pomisao na pomirenje sa Zeusom izaziva bijes u Prometejevoj duši. Zeus se je pokazao u pravom svjetlu i od njega se ne može očekivati ništa dobro. Okean je još više uzrujao Prometeja i zatim je otišao.
Poslije Okeanova odlaska zbor Okeanida oplakuje zlosretan Prometejev usud. Tada dolazi prometejev monolog u kojem govori na koje je sve načine pomogao ljudima. Ljudi su od njega naučili graditeljstvo, diobu poslova prema godišnjem dobu, računanje, pripitomljavanje životinja, brodogradnju i njegovanje bolesnika. Naučili su proricati budućnost i pronalaziti i vaditi iz zemlja sve vrste metala. Zadivljene Prometejevim riječima Okeanide uzvikuju na usta zborovođe da će se Titan osloboditi svojih okova i eda će opet postati po moći jednak Zeusu.
Kod Prometeja dolazi Inahova kći Ija, još jedna nevina žrtva Zeusove zle ćudi. Ona je i začetnica roda od kojega je poslije više generacija morao poteći Prometejev spasilac. Čim je opazila na stijeni pribitog Prometeja i Okeanide, počinje postavljati pitanja, ali je obuzme neka potajna mora. Ona se pokušava oteti užasnoj opsesiji i moli smrt da dokrajči njezine patnje. Na pitanje Okeanida, Ija pripovijeda kako je postala plijenom Zeusova egoizma. Njoj se u snu ukazao Zeus mameći je u svoje mreže. Ona je to povjerila ocu. On je upitao za savjet proročišta, ali su odanle dolazili neshvatljivi i čudni odgovori. Na kraju je stigla okrutna zapovijed koja je prisilila njezina oca da je otjera od kuće i prepusti na milost i nemilosz Zeusu. Ija govori kako je pretvorena u kravu. Kad je Hermo na Zeusovu zapovijed ubio Ijina čuvara, ljubomorna Zeusova žena Hera natjerala je na nju obada koji ju svojim ubodima tjera u ludilo i goni po čitavom svijetu. Ijina je tužna i ganutljiva priča oštra optužba Zeusa. Ija moli Prometeja da joj otkrije sva njezina buduća lutanja i patnje. Prometej, naime, ima sposobnost da u proročkojviziji vidi budućnost. Spremno udovoljava Ijinoj molbi i govori joj sve što je čeka. Nabraja zemlje i narode i upozorava je na opasnosti. Ija priželjkuje smrt, a Prometej je tješi govoreći joj o svojoj daleko strašnijoj sudbini i u ljutini nagovješta Zeusov pad. Kad je Ija čula spominjati Zeusov pad, živnula je i odmah pita za objašnjenje. Prometej joj u ogorčenju otkriva tajnu, ali ne navodi ime žene koja će upropastiti Zeusovu vlast. Ime te žene je jedino Prometejevo oružje. Zeus će nastojati saznati tajnu. Prometej, u proročkoj viziji izlaže Iji, na njezino traženje, sva njezina lutanja i završetak muka. Na ušću Nila naći će svoje smirenje. Tu će joj Zeus povratiti razum, taknut će je rukom i od toga će dodira začeti plod i roditi sina Epafa. Od njegova će roda peteći i njegov spasitelj. Obuzeta novim napadima delirija, Ija nestaje. Okeanide pjevaju pune straha o jadnoj sudbini žena koje raspaljuju ljubav bogova. Ogorčenje koje se skupilo u Prometejevoj duši potiče ga da iza Ijina odlaska svečano izgovara otvorene prijetnje Zeusu.
Ovaj puta Zeus mora reagirati. Zeusov izaslanik Hermo dolazi k Prometeju. On nastoji oštrim prijetnjama prisiliti Titana da otkrije Zeusu svoju tajnu o pogubnom braku. Rađa se sukob uzrokovan suprotnim osjećajima. Na jednoj strani Zeus pun samoga sebe i svoje vlasti i ne može trpjeti buntovništvo, a na drugoj Prometejev duboko povrijeđeni ponos i silno ogorčenje koje pojačava spoznaja da je kažnjen zato jer je činio dobro. Zeus brani svoju ugroženu vlast, a Prometej trpi i svjestan je da mu predstoje još gore muke. Iako je trenutačno po snazi slabiji, Prometej je moralno jači. Plemeniti karakter i moć da vidi budućnost uzdižu ga nad Zeusa. Herm, es se obraća Prometeju izazovnim i uvredljivim riječima. Prijetnjama nastoji iščupati Prometejevu tajnu. Titan prihvaća dijalog i u sukobu mišljenja njihove se riječi ukrštaju. Bijes raste na jednoj i na drugoj strani. Prometej odgovara prezirom i postupa s Hermom kao s nezrelim dječakom i robom. Kad Hermo pokušava pokolebati Prometeja, on ga ponovno odbija. Prometej se neće poniziti pred Zeusom, neće prihvatiti ulogu molitelja ni roba. On želi sporazum u kojem će raspravljati ravnopravno sa sebi ravnopravnim. Hermo objavljuje Prometeju njegovu sudbinu. Zeus će snagom groma smrviti hridinu o koju je prikovan. Bacit će ga u mračnu utrobu zemlje, ali će ga opet izvući na svijet. Zeusov će mu orao kljuvati danju jetru i drob, a oni će mu u noći opet zarasti. Njegove muke će završiti tek onda kad se jedan besmrtnik odrekne svoje besmrtnosti i pođe dobrovoljno u Had kao Prometejev zamjenik.
Iz daljine dopire potmula grmljavina i munje obasjavaju okovanog Titana. Hermes se obraća Okeanidama i savjetuje im da se što prije povuku. No, iako su one pune straha, neće napustiti svoga prijatelja u teškoj nevolji. Te nježne djevojke, koje su stalno nagovarale Premeteja na pokornost, u odlučnom času nalaze u svojoj ljubavi i prijateljstvu snagu da se suprotstave Zeusu i da podijele sudbinu sa Prometejem. Započinje užas. Nebom se vuku tmasti oblaci, fijuču vjetrovi, sijevaju munje, praskaju gromovi i trese se zemlja. Kidaju se hridine i u toj lomljavi čuju se posljednje riječi Titana koji do zadnjeg časa promatra sve što se oko njega događa. Prometej nestaje u bezdanu.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 2:02 pm | |
| 3. ANALIZA LIKOVA:
a)PROMETEJ - On je jedini od bogova koji se toliko približio ljudima da mu je bilo lako pripisati i ljudske osobine. Zato je i njegova patnja bliža ljudima i može ganuti. Napušten od Zeusa, ljudski je rod bio osuđen na neznanje i bijedu. Prometej je ljudskom rodu donio vatru, izvor obrta i blagostanja. Poučio je ljude u obrtu i tako im osigurao sredstva za život. Njegovao je i ljudski umni razvoj i time otvorio put prema napretku. Titan Prometej, predstavnik starijeg pokoljenja bogova, učinio je sve to na vlastitu pogibao predviđajući oštru Zeusovu reakciju. Po tome je Prometej, prema Eshilu, dobročinitelj i spasitelj koji sam sebe žrtvuje da bi spasio one koje iskreno voli. Njegov čin ga izjednačuje sa idejom svih religija koje su baš takav lik postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi Prometej, kojemu su i najstrašnije muke draže od ropstva, postao je utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hoće zarobiti ljudski duh. Postao je simbol borbe za oslobođenje i napredak čovječanstva. Zato je prometejska misao uvijek aktualna.
b)ZEUS -
On je bio bog nad svim bogovima, tj. imao je vlast nad svima. On nije mogao trpjeti da mu se netko suprotstavlja. Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je ljudsku populaciju i želio je istrijebiti ljude i na njihovo mjesto staviti društvo koje bi on napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije revolucije i nastoji učvrstiti apsolutističku vlast. Sve mora biti podređeno njegovim zakonima. On je spreman vladati silom i terorom. Zato se njegova vlast oslanja na krvnika i na mučenje. Tek kasnije, učeći se na vlastitim pogreškama, i Zeus je došao do spoznaje da sila rađa silu i da može vladati nad drugima samo onaj koji je sposoban biti gospodarom svojih strasti. Zeus je smatrao da je Prometej malo previše prošao od njegovih zakona, jer se je suprotstavio Zeusu, i zato je bio kažnjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se je trebalo obračunati sa Prometejem, Zeus nije došao osobno, već je poslao nekoga od svojih sluga. Zbog nekih Zeusovih reakcija, mogli bi ga prozvati čak i kukavicom, a ne ga samo hvaliti. Vlast mu zasigurno nije bila oduzeta samo iz jednoga jedinog razloga, a taj je da su bogovi u Zeusovoj službi i ljudi u ono vrijeme vrijeme previše strahovali od bogova i bojali su im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek kasnije shvatio da ne radi dobro za dobrobit svega. To znači da je u njemu ostalo i ono malo dobroga što je potaknulo njegov moralni preobražaj.
c)HEFEST, sin Zeusov - On je jedan od dvojice Zeusovih sinova iz ovoga djela. Po mojem mišljenju njegov karakter je mnogo bolji nego karakter Herma, drugog Zeusovog sina. Hefest nije okrutan. Dokaz za to je njegovo sažaljevanje nad Prometejem prije nego ga je morao prikovati. Da uza njega nije stajao Vlast, sluga Zeusov, Prometej možda nikada ne bi bio prikovan. Hefest je vrlo osjećajna osoba, koja osjeća prema mnogim osobama ljubav i sažaljenje. Njemu je bilo žao ljudi kada ih je njegov otac Zeus htio istrijebiti. On bi možda bio i sasvim suprotnog karaktera od Zeusa, da u njemu nije prevladao strah od oca. Bez ikakve sumnje možemo slobodno reći da je Hefest u “Okovanom Prometeju” pozitivna osoba.
d)HERMO, sin Zeusov, glasnik - On nije samo običan Zeusov glasnik, već je on i Zeusov sin koji strastveno brani oca. Za njega je Prometej poguban sofist i revolucionar koji ugrožava čitav Olimp. Zato se on i obraća Prometeju izazovnim i uvredljivim riječima, što se je pokazalo da nije pravi način saznavanja tajne od Prometeja. Za karakterizaciju Herma najbolje bi ga bilo usporediti sa Hefestom, također Zeusovim sinom. Za razliku od Hefesta koji se sažalijeva nad Prometejem, ovaj ne pokazuje niti malu dozu sažaljevanja nad njim. Dapače, on pokazuje vrlo veliku okrutnost prema njemu i iskorištava svoj status na vrlo loš način. Herma nije uopće bilo briga za ljude, a najveći razlog toga je veliki strah od Zeusa. Hermovo razmišljanje zacijelo je bilo da ako bude vjerni i pokorni sluga Zeusov, imati će vrlo veliki položaj i status i biti će mu vrlo ugodno u životu. Takvo ponašanje može se nazvati kukavičkim. Hermo je jedan od negativnih likova u ovom djelu.
e)IJA, kći Inahova -Vanjski opis dočarava i unutrašnje razočaranje u njoj. Ona je sva poderana, čupava, neuredna, a na glavi ima dva kravlja roga. Ona je još jedna nevina žrtva Zeusove zle ćudi. Ona je začetnica roda od kojega je morao poteći Prometejev spasilac. Ona je vrlo nježna i naivna i kao takva je žrtva Zeusovog egoizma. Njezina sudbina vrlo je slična sa Prometejevom sudbinom, ali su im zato karakteri uvelike različiti. Ija je došla u određenim trenucima čak i do stanja iznemoglosti želeći se rastati od života na bilo kakav način. Prometej joj ipak u tim trenucima vraća volju za život govoreći joj kako će doći i kraj te tragične sudbine i početi će ljepši dio života. Ona će nesvjesno postati borac protiv svoga neprijatelja, Zeusa, pomoću svojih potomaka koji će zapravo biti Zeusova djeca. Tako će joj se napokon ostvariti želja da dobije bitku sa Zeusom.
f)VLAST, sluga Zeusov - On je još jedan od negativnih likova čiji je osnovni cilj služiti Zeusu i osigurati si na taj način što bolji položaj. On se pojavljuje na početku tragedije gdje podgovara Hefesta da prikuje Prometeja. Ondje se otkriva da pri trenutku kada je Prometej bio okovan, nije mogao sakriti svoju okrutnu zluradost. Po karakteristikama mogli bismo ga usporediti sa Hermom. On nema uopće svojega mišljenja, , jer su sve misli što ih javno izrekne Zeus i njegove misli. On je osoba bez autoriteta i bez ikakvog razmišljanja za njega možemo reći da je njegov život podređen nekome drugom, što je, po mojem mišljenju, nešto najteže što čovjek može doživjeti.
g)OKEAN, titan, bog mora - On je bog koji se u razmišljanjima slaže sa Prometejem također drži do toga da ljudi moraju imati barem nekakva prava. U tragediji Okean dolazi baš u nezgodnom trenutku kao uslužan savjetnik da nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu. Kako je već navedeno, njegove misli i razmišljanja su gotovo ista kao i Prometejeva, koji je njegov prijatelj, ali se kod Okeana osjeća puno više osjećaja straha prema Zeusu nego kod Prometeja koji uopće nema tih strahova. U ovom djelu on je pozitivan lik jer ima neka razmišljanja sukladna Prometejevim. Za njega ne možemo reći da je negativan lik jer ipak svaka osoba ima pravo da osjeća neke strahove prema nekom, ali ti strahovi ne bi smjeli prijeći u trajnu podređenost toj osobi.
h)OKEANIDE, kćeri Okeanove, zbor - U Okeanidama je Eshil umjetnički prikazao mlade i nježne djevojke pune osjećaja. Njihova ljupkost i svježina pune su mladenačke naivnosti i draži. No ljupkost Okeanida ima i loše strane. One smanjuju Prometejevu hrabrost i otpor time što mu savjetuju pokornost. Uporno ističu da je svaki otpor uzaludan i da je Zeus neumoljiv. Te naivne djevojke nisu svjesne da svojim postupkom postaju štetne. Čini se kao da je pjesnik htio prikazati kako ženska nježnost može katkada biti pogubna za mušku odrješitost. No kao kontrast Prometeju Okeanide jače ističu neslomivu Prometejevu volju.
4. TEMA i OSNOVNA MISAO:
a)TEMA ove tragedije je okovanje Prometeja i nagovještanje njegove osvete Zeusu
b)OSNOVNA MISAO: Eshil poručuje čovječanstvu da pravda, za kojom ljudi uvijek teže, nije sila koja postoji izvan ljudi i koja će odmah doći na njihov poziv. Ona je u samim ljudima koji je mogu stvoriti i povećavati strpljivim učenjem najviše vrline - mudre umjetnosti.
5. JEZIK i STIL:
Struktura ove Eshilove tragedije vrlo je jednostavna. Radnja je usredotočena na jednu situaciju ili događaj, ali taj mora biti strašan, da potrese dušu čitaoca. U početku drame pjesnik stvara atmosferu i opširno tumači činjenice, a završni prizori puni dramatike nezadrživo idu prema raspletu, katastrofi. Likovi su vrlo jednostavni, dani u nekoliko grubljih poteza, sugestivno i snažno. Istaknuto mjesto imaju zborske pjesme. U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. On je stvaratelj dramskog jezika i stila. Jezik mu je svečan i bogat originalnim i smionim metaforama, a stil bujan i uzvišen. Toplom simpatijom prati svoje likove u agoniji njihovih strasti. Hranjen iskustvom prošlosti i posve predan sadašnjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne snage. Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske sudbine i patnje, sastoji se u točnom utvrđivanju odnosa između krivnje i kazne, između božanske osvete i slobodne ljudske volje. Eshilov pogled na život temelji se na iskrenom i dubokom suosjećanju za ljudske patnje. To je poezija patničkog čovječanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.
Stilska izražajna sredstva koja su upotrebljavana su:
a)poredba:- ”…i stoga ćeš na ovoj stijeni da ko stražar bdiš”
“O jao, kakav li to čujem šum, kao od ptica, i ljulja se zrak. ”
b)personifikacija:”…sa hrastom zbori krast i jasan im je glas…”
c)epiteti:neumolna, čestit, čvrsto, silni, , promišljeni, brz, laganih, prikovan, draži
6. KOMPOZICIJA:
1. PROMETEJEVO OKIVANJE:Vlast, Sila i Hefest vode Prometeja da ga prikuju uz stijene i da ga izoliraju od svijeta. Hefest nema baš preveliku volju da prikuje nevinu žrtvu koja je optužena pod kaznom da je pomagalan ljudima, ali ga ipak okuje.
2. DOLAZAK OKEANIDA:Okeanide dolaze i govore Prometeju kako su one uz njega i kako će mu uvijek pomagati. Na njihov upit zašto je okovan, dobile su već poznati odgovor da je razlog taj što se Zeusu nije sviđalo njegovo pomaganje ljudima.
3. DOLAZAK OKEANA:Okean dolazi i govori Prometeju da mu je on prijatelj i da će uvijek stati na njegovu stranu, ali da bi ipak bilo pametno poslušati Zeusa i prikloniti se njegovim zakonima, a uza sve to živjeti bez problema. Prometeju se Okeanovo razmišljanje uopće ne sviđa.
4. DOLAZAK IJE:K prometeju dolazi Ija, nesuđena Zeusova žena, koja je razočarana svojom sudbinom i traži od Prometeja pomoć koju će dobiti u kazivanju svoje daljne sudbine. Prometej joj je rekao da je njegovo oslobođenje u rukama njenih i Zeusovih nasljednika.
5. HERMO U PREPIRCI SA PROMETEJEM:Po nagovoru Zeusa, k Prometeju dolazi Hermo, glasnik i sin Zeusov, ne bi li doznao tajnu o Prometejevom oslobođenju. Prometej to nije nikako htio odati i Hermo je otišao uz napomenu Prometeju da će doživjeti nesretan završetak.
6. BEZDAN:Ostvarila se Hermova procjena budućnosti. Počeo je užas:vihori, munje, gromovi; oblaci se vuku nebom, zemlja se trese. I riječi su postale djelom. Stijene su se počele urušavati. Bezdan proguta sve.
7. MOJE MIŠLJENJE O DJELU:
Kada sam u školskoj knjižnici posudio knjigu “Okovani Prometej” da je pročitam kako bih o njoj napisao referat, moje mišljenje je bilo da nisam mogao dobiti gore knjige od nekakvog Eshila iz Grčke. Još odavno su poznate priče kako je svaka knjiga koju je napisao grčki pjesnik jako dosadna i najbolje ju je ne pročitati. Uzeo sam knjigu i počeo je čitati sa mukom. Ta muka nije bila u knjizi, već u meni, jer su na mene utjecali svakakvi komentari osoba sa strane. Premda je ova knjiga tragedija pisana u stihu, ipak nije teška za čitati.
Čitajući je malo duže možete se nalako i uživiti u njoj. Nakon čitanja posljedice su bile suprotne mojim razmišljanjima. Naime, ja sam mislio kako nakon čitanja neću znati baš ništa od sadržaja. To se nije ostvarilo i razumio sam većinu sadržaja. Mislim da je ovo djelo vrlo dobro, ali da se za referat ili lektiru ne bi trebalo čitati u stihovima, već bi se trebao napraviti posebna knjiga sa istim sadržajem, ali napisana u obliku proznoga teksta. Drama je inače dosta dobra, premda bih uvijek rađe uzeo u ruke neki zanimljiv roman.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 2:03 pm | |
| GRČKA TRAGEDIJA
Razvoj grčke tragedije
Tragedija je grčka riječ, dramska vrsta u stihovima nastala u staroj Grčkoj čiji procvat pada u 5. stoljeću pr. Kr. Tragedija se razvila iz ditiramba, leonske pjesme u čast boga Dioniza, i to, tako što se korovođa u korskim pjesmama odvojio od kora i počeo nastupati kao samostalno lice. Prema predaji začetnikom grčke tragedije smatra se Tespis, a najznačajniji grčki tragičari su Eshil, Sofoklo i Euripid. Sadržaji grčkih tragedija redovito su uzimani iz mita. Predstave koje su se prikazivale na svetkovinama u čast boga Dioniza, izvodili su posebno obučeni glumci koji su nosili maske, a muškarci su glumili i ženske uloge.
Dijalog se recitirao u korske pjesme koje su se pjevale uz ples i glazbenu pratnju koju je komponirao sam autor.
Protagonist tragedije je tragični junak u neizgladivom sukobu s drugim karakterima ili sa svojom okolinom, ponajčešće zbog svoje plemenitosti ili visokih ideala koje zastupa. U svom djelovanju tragični je junak dosljedan i nepokolebljiv, a cijena njegove doslijednosti je ono što čovjek najviše može dati – svoj život.
Tragedije su pisane uzvišenim stilom koji se odlikuje pomno izabranim riječima, izrazito svečanim i dostojanstvenim govorom.
Svrha tragedije
Aristotel (filozof i teoretičar tragedije) smatra da je svrha tragedije izazvati strah i sažaljenje kod gledatelja te na taj način pročistiti njihove osječaje. To pročišćenje osjećaja on naziva katarzom.
Dijelovi grčke tragedije su:
prolog – dio koji prethodi ulasku kora u orkestru, a sastoji se od monologa i dijaloga
parod – pristupna pjesma koju kor pjeva ulazeči u orkestru
epizodij – sve što glumac govori ili čini između dviju korskih pjesama
stasim – stajaća pjesma kora
eksod – završni dio tragedije u kojemu kor i glumci napuštaju orkestru
Najznačajniji grčki tragičari – uvod
Likovi ponikli u svijetu grčkog mita pretvorili su se u besmrtne teme i simbole umjetnosti. Žive kako u najpoznatijim svijetskim galerijama i muzejima, tako i u svakodnevnici suvremenog čovjeka. Od starog vijeka do modernih vremena nadahnjuju na stvaranje književnih, likovnih i glazbenih djela. U velikoj mjeri zahvaljujući dramama najvećih antičkih tragičara – Eshila, Sofokla i Euripida – tvorcima grčke tragedije u njezinoj klasičnoj formi. Ova tri autora obilježila su i stvorila veliko doba grčkog kazališta, a samim time i kazališnu umjetnost kao velik i originalan doprinos stare Grčke u europskoj i svjetskoj kulturi.
ESHIL – smatra se ocem tragedije, rođen je 525. g. pr. Kr. u Eleuzini kod Atene, umro je 456. g. pr. Kr. u Geli na dvoru sinakuškog tiranina Hijerona. Uveo je drugog glumca, usavršio tragediju, povećavajući dinamiku i dramatiku, unatoč značajnoj i naglašenoj ulozi korskih pjesama u radnji.
Eshil je živio u burno doba velikih povijesnih zbivanja – grčko-perzijskih ratova i stavaranja atenske demokracije. I sam je bio sudionikl čuvenih bitaka na Maratonu, kod Salamine i Plateje. Među njegovih sedam sačuvanih tragedija uz Pribjegarke, Okovanog Prometeja, Sedmoricu protiv Febe, nalazi se i jedna spašena grčka trilogija – Orertija??.
SOFOKLO – (496. - 406. pr. Kr.) – uvodi trečeg glumca i povečava broj koreta sa 12 na 15. U sofoklovo vrijeme trilogije više nisu tematski povezane. Sofoklo je napisao 123 drame, a sačuvano ih je 7. Očuvane su tragedije Antigona, Kralj Edip, Edip na Kolonu, Elektra, Filoktet, Trakinjanke, Ajant i velik dio satirske drame Slijednici
EURIPID – (485. – 406. pr. Kr.) – napisao je 90-ak tragedija, sačuvano ih je 17. To su: Alkestida, Medeja, Hipolit, Heraklova djeca, Mahniti Heraklo, Andromaha, Ijon, Hekaba, Pribjegarke, Ifigenija na Turidi, Trojanke, Helena, Elektra, Ifigenija na Aluidi, Bokke, Feničanke, Orest, Izez, Kiklop. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 2:04 pm | |
| Sofoklo ( Σοφοκλης; Kolofon, 492. p.n.e.- Atena, 406. p.n.e.) bio je starogrčki dramatičar. Jedan je od trojice velikih grčkih tragičara, zajedno s Eshilom i Euripidom. Napisao je oko 130 drama, od čega 20 satirskih. Sačuvano je sedam tragedija: Sačuvan je i odlomak satirske drame „Sljednici” („Tragači”, „Lovački psi”) koji je 1911. pronađen na jednom egipatskompapirusu. ŽivotSofoklo je bio na prilično visokim državnim položajima. U ratu sa Samom bio je član strateškog saveza zajedno s Periklom. Radio je kao diplomat, političar i svećenik. Osnovao je zajednicu za Muze koja je okupljala najslavnije umjetnike toga doba. Epitaf mu glasi: " Krijem u ovom grobu Sofokla, koji je prvi mjesto stekao tragičkom umjetnošću, najčasniji ukras." Kao i Eshila, Aristofan ga je portretirao u svojim „ Žabama”, a također i Frinih u svojim „Muzama”. Plutarhopisuje kako se Sofoklo prvi put natjecao i odmah odnio prvu nagradu, a Eshil je teško podnio taj poraz. Stari izvori tvrde da Sofoklo nikad nije bio posljednji u natjecanju te da je imao dvadesetak pobjeda ( Eshil ih je imao 13, a Euripid 5, od čega je jedna posmrtna). S „Filoktetom” je također dobio prvu nagradu, a tragedija je značajna po tome što se junak pokušava ubiti na samoj pozornici, što je za tadašnje poimanje tragedije bilo nečuveno. Dramske inovacijeSofoklo u tragediju uvodi trećeg glumca i pojačava dramsku radnju. Povećava kor s 12 na 15 osoba, ali mu smanjuje utjecaj. Njegov kor ne utječe na radnju, on je samo pasivni promatrač koji sa zanimanjem prati radnju, a u svom se sudu ne uzdiže nad običnim ljudima. Sofoklo je prvi tragičar koji je uveo junakinje u svoje tragedije. Njegovi likovi nisu više bogovi i idealizirana bića kao kod prijašnjih pisaca, nego su to stvarni ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini. Iz svih njegovih tragedijaizvire duboka humanost i visoki moralni principi koji upravljaju postupcima likova. Radnju pokreće slobodna ljudska volja. Sofoklovi su likovi psihološki produbljeniji od likova njegova prethodnika Eshila. Kaže se da je Sofoklo jednom rekao: "Ja prikazujem ljude kakvi bi trebali biti, a Euripid kakvi jesu." Karakteristike ]Sofoklovo se shvaćanje života temelji na religiji i mitovima. Bitno je poštovanje bogova molitvom i žrtvama te izvršavanje njihovih naredbi. Njegovu religioznost odlikuje moralna strogost koja se zasniva na pokoravanju i poštovanju božanskih autoriteta, čija je volja apsolutna i određuju što je pravedno i moralno. Čovjekova samostalnost, nezavisnost i vlastito mišljenje podložni su božanskoj volji i zakonima. Čovjekovim životom upravlja iracionalna, tajanstvena sila te potpuna moć bogova, on ne može utjecati na svoju sudbinu i buniti se protiv nje: " Ne želi ništa više jer dosuđenojSudbini smrtnik umaknuti ne može." („ Antigona”) Čovjek mora podnositi sve što mu dosude bogovi. Tako i Edip pada kao žrtva proročanstva, volje bogova i zle sudbine. Tematiku je preuzimao iz mitova i Homerovih djela. Za razliku od Eshila, bogovi nisu u središtu dramske radnje. Osnovu tragične radnje kod Sofokla čini slobodna ljudska volja, a radnja se pokreće aktivnošću samih protagonista. Oni su odlučni i do kraja slijede svoje ideale. Njegovi su tragični junaci idealizirani. Njihove karaktere naglašava i uvođenjem junaka sa suprotnim karakternim crtama od protagonista, primjerice, suprotnost hrabroj i odlučnoj Antigoni jest plašljiva Izmena. Zanimljivosti i anegdote ]
- Kao i mnoga druga grčka
imena, Sofoklovo također ima značenje. To je složenica od σοφός (sophos) = "mudar" κλέος (kleos) = "slava". Ime mu tako dobiva značenje "slavan po mudrosti".
- U braku s Nikostratom imao
je sina Ijofona koji je bio ljubomoran na druge sinove, posebice na to [to je Sofoklo najvi[e volio unuka drugog sina. Ijofont je tako podigao tužbu protiv svoga oca optužujući ga za staračku slaboumknost te je tražio da ga se stavi pod tutorstvo. Sofoklo je pred sucima pročitao dio svoje drame koju je upravo stvarao, a suci su ga potom oslobodili, jer čovjek koji može tako lijepo pisati, ne može biti senilan.
- O njegovoj smrti kolaju
brojne anegdote. Jedna kaže da se zagušio jedući bobicu nezrela grožđa. Druga pak kaže da je umro od radosti kad je čuo za pobjedu u kazalištu. Treća govori da je recitirao dugačku rečenicu iz „Antigone” koja nije imala stanku za disanje te je na posljetku izdahnuo.
- Postoji priča koja govori o
Sofoklovu pokopu. Njegova je obiteljska grobnica bila na putu prema atičkoj tvrđavi Dekeleji koju su u to vrijeme zaposjeli Spartanci. Noć nakon što je Sofoklo umro, vojskovođi Lisandru, njihovu zapovjedniku, ukazao se duh boga Dioniza koji mu je rekao da dopusti povorci da ukopa čovjeka koji je upravo umro. Lisandar nije mario za taj san, no on se opet ponovio iduće noći. Tada se Lisandar raspitao o tome tko je umro i, pošto je saznao da je to Sofoklo, dopustio je povorci da prođe. No, ta priča nema vjerodostojne kronološke temelje.
- U početku je i sam Sofoklo
glumio u tragedijama, ali priča kaže da je morao prestati zbog slaba glasa te se tako odvojilo njegovo pjesničko umijeće od glumačkog.
Citati]
- Tko nije ništa pretrpio,
ne smije me savjetovati.
- Laž nikad ne doživi
starost.
- Radije bih časno pao
nego pobijedio varajući.
- Za pravedan će cilj
slabiji pobijediti jačega.
- Kratka izreka obično
sadrži mnogo mudrosti.
- Darovi neprijatelja nisu
darovi i ne donose dobro.
- Mnoge su stvari užasne,
ali ništa nije užasnije od čovjeka.
- Glupost je sestra zlobi.
- Svatko može pogriješiti,
ali će mudar popraviti učinjenu pogrešku. Ustrajanje u pogrešsci dovodi do svih zala.
- Vrijeme sve otkriva.
- Nitko ne voli one koji
donose loše vijesti.
- Najljepša stvar koju
čovjek može učiniti jest biti drugome koristan.
- Sinovi su majci sidra
života.
- Najveća je sreća onu
koju nismo očekivali.
- Oštre riječi ujedaju
iako su iskrene.
- Za nemogućim ne valja
posezati.
- Tvrdoglasvost je isto
što i bezumlje.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: Grčke tragedije uto srp 17, 2007 2:05 pm | |
| ElektraElektra ( grč. Ἠλέκτρα, Êléktra) nije boginja svjetla. Izuzme li se Agamemnonovakći, u mitologiji su postojale dvije Elektre: Elektra - Agamemnonova kći]Elektra je Agamemnonova i Klitemnestrina kći, Orestova i Ifigenijina sestra. ŽivotElektra je bila odsutna iz Mikene kad se njezin otac, kralj Agamemnon vratio iz Trojanskog rata i ubrzo biva ubijen od Egista, Klitemnestrina ljubavnika, i vlastite žene. Egist i Klitemnestra ubili su i Kasandru, trojansku proročicu koju je Agamemnon doveo sa sobom kao ratni plijen. Osam godina kasnije, Orest dovodi Elektru u Mikenu iz Atene. Prema Eshilu, susreli su se na očevu grobu gdje su se prepoznali i dogovorili osvetu. Osvetili su smrt svoga oca tako da je Orest s prijateljem Piladom ubio i Klitemnestru i Egista. Poslije toga Orest gubi razum jer ga progone Srde ( Erinije ili Furije) kojima je bila dužnost krvna osveta. Ipak, Srde nisu progonile Elektru. Orest se sklonio u hram u Delfima. Premda mu je Apolon naložio da osveti oca, bio je bespomoćan što se tiče posljedica tog događaja. Atena ga je dovela na Akropolu gdje su bogovi držali suđenje, a glasovi na posljetku bivaju izjednačeni budući da je Atena dala posljednji glas za Oresta. Euripid u svome djelu Ifigenija u Tauridi priča drukčiju inačicu. Oresta su Srde dovele do Tauride na Crnome moru gdje je njegova sestra Ifigenija bila držana (pripremala je žrtve Artemidi). Kad su doveli Oresta i Pilada da budu žrtve, prepoznali su se te su pobjegli u domovinu. Pilad je pomogao Orestu i Elektri da ubiju majku i njezina ljubavnika. Egist i Klitemnestra dali su Elektru u brak jednome seljaku, misleći da se tako neće osvetiti. No, seljak, Piladov imenjak, poštovao je Elektru i nije je htio dirati. Na posljetku su se Pilad, Orestov prijatelj, i Elektra zaljubili i vjenčali. | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Grčke tragedije | |
| |
| | | | Grčke tragedije | |
|
| Permissions in this forum: | Ne moľeą odgovarati na postove.
| |
| |
| |