DANTE ALIGHIERI-BOŽANSTVENA KOMEDIJA

Rođen:
između 21. svibnja i 20. lipnja 1265. u Firenzi

Umro: između 13. i 14. rujna 1321. u Ravenni[/b]
Giovanija
Boccaccia[/url], Danteova prvog biografa. Riječ je zapravo o romanu, a ne o
vjerodostojnu životopisu, koji pokazuje Boccacciovu zadivljenost genijem.

Dante se rodio 1265. u
Firenzi, u skromnoj plemićkoj obitelji koja je u političkim borbama pristajala
uz gvelfe, suprotstavljene gibelinima, što su se oslanjali na njemačke careve u
borbi za slobodu Firenze. Dante se u mladosti i oružjem borio protiv Pise i
firentinskih gibelina. Kada se unutar političkih skupina, kojima je pripadao,
dogodio razdor, a Firenza pala u ruke Francuza, Dante je 1302. osuđen na
progonstvo. Sve do smrti nije se vraćao u rodni grad. Umro je između 13. i 14.
rujna 1321. u Ravenni.

Kušat ćeš slan okus
tuđeg hljeba,

i kako tvrd je put kad preko stuba

tuđih se penjat i silaziti treba.

Mladenačkim djelom Novi
život, u kojem ispisuje povijest platonske ljubavi prema Beatrice,
Dante se izdiže nad provansalske trubadurske obrasce. Ljubavne pjesme i prozna
poglavlja Vitae novae, napisana na talijanskom, vrhunac su iskustva
vladajuće škole slatkoga novog stila. Nedovršeno djelo Gozba
označava Danteov prekid sa srednjovjekovnom tradicijom služenja isključivo
latinskim jezikom. Zauzima se za talijanski: Gotovo prosjak, obiđoh sve
krajeve gdje zvuči talijanski jezik. O talijanskome govori i nedovršena rasprava na latinskom O
pučkome jeziku. Političke poglede iznio je u najznamenitijem djelu na
latinskom Monarhija. Uz mnoga zanimljiva mišljenja možda je
najneobičnije ono da je politička vlast u svome djelovanju neovisna o crkvi.
Spjev, koji je počeo u prvim godinama progonstva, a završio prije smrti, Božanstvena
komedija, jezikom, stilom i kompozicijom jest remek- djelo. Zamišljenim
putom kroz Pakao, Čistilište i Raj Dantea vode slavni rimski pjesnik Vergilije
i obožavana ideal-žena Beatrice. Svaki od tih triju dijela ima po 33 pjevanja
i, uključujući uvodno, ukupno ih je sto. Strofa ima tri stiha - tercina - a
međusobno su povezane strogom rimom.

Sjedinjavajući u Božanstvenoj komediji vlastita iskustva i iskustvo
epohe, tim je grandioznim djelom Dante uputio pjesničku i sveljudsku,
proročansku poruku čovjeku svojega doba koja puninom gromko odzvanja do
današnjega dana.

Ponešto o piscu:
Dante Aliaghieri rođen je 1265. u Firenzi, a umro je između 13. i 14. rujna 1321. u Ravenni. Već kao mlad pjesnik istakao se u novom “slatkom stilu” (dolce stil nouvo), ali vrhunac svog stvaralaštva je za sigurno postigao “Božanstvenom Komedijom”. Od drugih njegovih djela ističu se “Novi život” i “De vulgari eloquentia”.

Najosnovnije crte fabule:
Dante se na polovici života nađe u šumi. Dugo luta šumom i izađe iz nje, te dođe do nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zapriječe gepard, lav i vučica. On krene natrag, ali dođe Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik iz Danteovog romana Vita nuova. Vergilije vodi Dantea kroz pakao i čistilište u raj. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se duše griješnika, a raspoređeni su po težini grijeha - što su grijesi teži to su krugovi niži i uži.

Prvi Krug
U prvom krugu - Limbu nalaze se duše nekrštenih. Njihove duše se ne muče i jedina muka im je neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antičke ličnosti koje su se rodile prije stvaranja kršćanstva; Homer, Ovidije, Vergilije...

Drugi krug
U drugom krugu nalaze se duše ljubavnika, kojima vitla paklena oluja. Čuva ga Minos, a on ujedno i razvrstava teže griješnike. U ovom krugu Dante razgovara s Franceskom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.

Treći krug
U trećem krugu muče se duše proždrljivaca. Njihove muke su da ih, polijegale po blatu, šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski čuvar Hada, rasčetvoruje.

Četvrti krug
U Četvrtom krugu su duše rasipnika i škrtaca. Oni prsima guraju teške terete, a čuva ih Pluton.

Peti krug
Peti krug je krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a ljeni se dave pri dnu. Čuva ih Flegija.

Šesti krug
To je krug krivovjeraca koji su zakopani u vatrenim grobovima. Ovdje Dante priča s Farinatom i Cavalcantiem.

Sedmi krug
Sedmi krug je podijeljen na tri pojasa. U prvom pojasu se nalaze nasilnici na bližnjega, a čuvaju ih kentauri, koji ih dok su uronjeni u Flagetont, rijeku od vruće krvi, gađaju strelicama. U drugom pojasu nalaze se samoubojice, koji su pretvorene u otrovno granje, te rasipnike, koji gonjeni Harpijama trče kroz šume samoubojica. U trećem krugu se na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga, leže nepokretni nauzak, protiv prirode, moraju trčati i protiv rada, moraju sjediti. Ovdje Dante sreće Brunetta Latinija, protivnika prirode, njegovog učitelja i uglednog književnika, te mu on proriče da će biti prognan iz Firence.

Osmi krug
Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju deset rovova. U prvom rovu su zavodnici žena (njih bičuju đavoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljudsku nečist. U trećem rovi su simonisti - ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene časti, naglavce zabodeni u šuplju stijenu. Tamo Dante sreće Papu Nikolu III. U četvrtom krugu se nalaze vračevi i lažni proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute naopaku. U petom krugu su podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a čuvaju ih vrazi. U šestom krugu su licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim kabanicama. U sedmom rovu su lupeži koji trče progonjeni od otrovnih zmija. U osmom krugu se himbeni savjetnici, a među njima Dante sreće Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U devetom rovu su sijači nesloge, koje vrag ranjava mačem, a u desetom rovu su krivotvoritelji, kažnjeni strašnim bolestima.

Deveti krug
U deveti krug Dantea i Vergilija prenese div Antej. Taj krug je podijeljen na četiri zone; Kain - zona izdajica rođaka, Antenori - zona izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona izdajica svojih dobročinitelja.
U središtu Kocita, ujedno i središtu zemlje, nalazi se gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. U ustima su mu Juda, Brut i Kasije.

Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola, gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda.

Tema djela:
Tema je Danteova vizija trodnevnog putovanja kroz zagrobni život, tj. kroz pakao, čistilište i raj.

Simbolike:
Dante - simbol grešnog čovjeka
Vergilije - simbol mudrosti i razuma
Beatrice - simbol božanske milosti i objave
mračna šuma - simbol grešnog života

Struktura:
Božanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju sveto Trojstvo. Svako dio se sastoji od 33 pjevanja, a “Pakao” ima jedno uvodno poglavlje tako da je ukupno sto pjevanja.
Strofe su sastavljene od po tri jedanaesterca, od kojih se prvi rimuje s trećim, a drugi s prvim iz sljedeće strofe.


Karakterizacija likova:
Francesca je griješnica iz poravednih razloga, a njena duša je bez ikakve sumnje čišća od mnogih koje stižu u raj. Njezina želja da moli s Paolom za Dantea samo dokazuje njenui dobrotu i nepripadnost paklu.
Farinata je u neku ruku proglašen krivovjercem iz zlobe. Njegovi protivnici su u stvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. Farinata je plemenit, i iako je protiv Dantea po političkom uvjerenju, on ga moli da razgovara s njim.
Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je još jedan od ljudi koji nisu zaslužili pakao. Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja, već krivnja njegove okoline. U suštini je on dobar čovjek, koji se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Papa Nikola III je, za razliku od prošla tri griješnika, osoba koja je u potpunosti zaslužila pakao. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati ničim osim pohlepom.
Odisej je još jedan griješnik, čija djela ovise o kutu gledanja. Općenito je on lukavštinom uništio Troju, ali ako se cijela stvar pogleda iz ugla Grka, napravio je veliko i hrabro junačko djelo.
Alberigo del Manfredi je okrutan čovjek, koji je bio u stanju ubiti rođaka, samo zbog osvete. Njegovo djelo nije bilo opravdano i zato je zaslužio da ode u pakao.









Mišljenje o djelu:
Djelo je tajanstveno i mistično. U njemu se vide tragovi prethodnika i ljudi ondašnjeg vremena. Vrlo je naporno za čitanje, jer zahtjeva iznimnu koncentraciju i visok nivo opće kulture. Usprkos svemu tome nisam siguran da bi ovo djelo mogao proglasiti interesantnim. Sama ideja prolaska kroz čovjeku nedostupna mjesta je vrlo uzbudljiva, ali kompliciran stil je ipak učinio svoje i učinio ovo djelo nedostupno većini čitatelja.

Linkovi

Ccel.org
Gradesaver
Kirjasto
Literature Online
New Advent

Pojmovi

Kancona
Pjesnička forma srednjovjekovne trubadurske poezije.
Prior
(lat. po vremenu i redu prvi)
Izabrani gradski poglavar u srednjovjekovnim talijanskim komunama.
Tercina
Kitica od tri jampska stiha (po 5 stopa).
Traktat
(lat. tractare - obrađivanje)
Djelo u kojem se raspravlja o nekom pojedinom pitanju; rasprava; spis; studija.
















Talijanski pjesnik porijeklom iz patricijske fiorentinske obitelji rođen u Firenzi u svibnju 1256. godine. U mladosti se družio s pjesnikom Cavalcantijem kome je posvetio svoje prvo značajno djelo La vita nuova. Smatra se da je filozofiju učio kod franjevaca i da mu je učitelj retorike bio Brunetto Latini, tajnik republike i istaknuti pristaša gvelfske stranke. U gradskoj općini služio je kao konjanički glasnik. U službi općine borio se kod Campaldina (1289.). U političkom životu grada sudjeluje kao član Vijeća stotine, a neko vrijeme bio je i jedan od gradskih priora. Za Firenzu je vršio razne diplomatske službe, a kao pristaša Bijelih pružao je otpor papinim nastojanjima da podvrgne Toscanu crkvenoj državi.
Kada su se papine pristaše (Crni) domogli vlasti (1302.) osuđen je na progonstvo, a presudom od 10. ožujka iste godine zaprijećeno mu je lomačom ukoliko se zatekne na teritoriju općine. Kao izbjeglica živio je u Arezzu, Veroni, Ravenni, a neke vrijeme čini se i u Parizu. Obijajući tuđe pragove i kušajući gorki okus tuđeg kruha Dante nije gubio nadu da će se jednog dana vratiti u Firenzu. Godine 1315. ponuđeno mu je da se vrati pod određenim uvjetima, no Dante je to odbio smatrajući uvjete ponižavajućima. Materijalna nesigurnost i teške životne prilike (dolorsa povertade) prisiljavale su ga da traži utjecajne saveznike, a sa smrću Henrika VII (rex pacificus) izgubio je sve izgleda da bi neka vanjska intervencija mogla izmijeniti političko stanje u gradu. Razočaran, udaljavao se od ranijih pristaša i istomišljenika postajući sve više svoja vlastita stranka. Od 1318. trajno se nastanio u Ravenni, gdje je - kako se misli - predavao retoriku. Godinu dana prije smrti u Veroni je napisao na latinskom raspravu: Quaestio de aqua et terra. Razbolio se putujući u Veneciju i po povratku u Ravennu 1321. godine u noći s 13. na 14. rujna umro.
Firenza koja ga je doživotno prognala i osudila na lomaču, pedesetak godina nakon pjesnikove smrti, poziva jednog drugog pisca - Boccaccia - da drži javna predavanja o značenju Danteove Komedije. Prvo Danteovo pjesničko djelo, kao što rekosmo, bilo je La vita nuova (pisano: 1292. - 1293.) inspirirano ljubavlju prema Beatrici Portinari koju je upoznao u najranijoj mladosti i koja je odigrala presudnu ulogu u njegovu životu i stvaranju. Po idealiziranoj koncepciji ljubavi, u duhu firentinske pjesničke škole dolce stilo nuovo; Beatrice je udzignuta do nadzemaljskog simbola: blažen je onaj koji može posvjedočiti o njezinoj ljepoti (Beato, anima bella, chi te vede!); ona čak postaje misitčni vođa ljudske duše ka Bogu. Djelo La vita nuova obuhvaća rane Danteove stihove koji su povezani duljim proznim odlomcima i komentarima; po svojoj moralno-filozofskoj koncepciji i originalnoj konstrukciji i mladenačkoj svježini to je bio "prvi jaki akord" koji nagovještava autora Božanske komedije.
Ostali pjesnički sastavi obuhvaćeni su zbirkom Rime. Filozofsko djelo Convivio pisano je u izgnanstvu i zamišljeno je kao cjelina od 14 kancona i 15 traktata. Djelo nije dovršeno, ali i ovako krnje daje uvid u Danteove moralne i političke preokupacije. Zamišljeno kao enciklopedijski pregled dotadanje znanosti te kao filozofskih komentar kanconama nadahnutim ljubavlju i vrlinom, Convivio je pohvala narodnom jeziku (novo svjetlo, novo sunce) i gradu Rimu, po Danteu voljom providnosti određenom središtu izabranog naroda. O potrebi da se u raznolikostima 14 talijanskih dijalekata pronađe ono što je zajedničko, takav lingivistički tip koji bi harmonizirao sve ono što je dotad bilo regionalno, da jedinstven narodni jezik postupno ali neizbježno dođe na mjesto latinskog izjasnio se u spisu De vulgari eloquentia. U traktatu De Monarchia zalaže se za monarhistički oblik poltičkog uređenja, ističući uzjamnu nezavisnost i ravnopravnost Carstva i Crkve.
Ma kako bilo zanimljivo Danteovo stvaralaštvo prije Božanske komedije, ono nije suma već prije nagoviještaj Danteova pjesničkog genija. Djelo koje je za Danteove komentatore bilo vječna muzika, čudo, široka rijeka u koju se ulijevaju mnogi pritoci, sistem moralnih istina i glas nakon 10 stoljeća šutnje. Dante je djelo zamislio nakon Beatricine smrti, započeto je 1307. (neki smatraju i 1313.), a dovršeno one iste godine u kojoj Dante umire. Božanstvena komedija sastoji se od tri djela (inferno, purgatorio, paradiso tj. pakao, čistilište i raj) te obuhvaća stotinu pjevanja u rimovanim jedanaesteračkim tercinama. U alegorijskoj formi vizije zagrobnog života dana je monumentalna slika jedne epohe u njenim socijalnim, političkim i moralnim stremljenjima. Iako je slijedio principe skolastičke, formalističke poetike.
Dante je uspio stvoriti pjesnički svijet koji po snažnim slikama i dubokim strasnim osjećanjima sadržava povijest pjesnikova ispaštanja i savršenstva. Iskreno tendeciozan Dante razotkriva ljudske strasti i poroke vremena, ne štedeći ni Crkvu ni njezine predstavnike. Dao je nepreglednu galeriju mitoloških i povijesnih ličnosti, no najvažniji su likovi pjesnikovih suvremenika. Unoseći u djelo iskustvo svog burnog života, ogorčen na sugrađane koji su ga prognali, na grad koji lako mijenja zakone i principe, Firentinac i sam rodom ali ne po običajima. Dante je unatoč dogmatskim uvjerenjima pokazao široko razumijevanje za ljudsku slabost i veličinu. U poetskoj viziji Božanske komedije svladana je prolaznost vremena, ostvareno jedninstvo Zemlje i zagrobnog svijeta. Razmještajući grešnike prema prirodi i težini njihova grijeha nije dao samo upečatljive slike paklenskih muka već i svu dubinu ljudskog očajanja, osjećaja promašenosti i ništavila, pakao kao žalosnu dolinu, loco sevaggio, pravi ponor i prazninu u svemiru. U pratnji rimskog pjesnika Vergilija Dante sagledava misteriju bola, govori o varljivosti zemaljske slave, žigoše svoje političke protivnike i daje s izvanrednom sugestivnošću tragiku, prkos, strast, fantastiku i patos. Videći u čistilištu (purgatorio) put iskupljenja, oslobođenje od materijalnih zavisnosti i mogućnost usavršavanja, pjesnik otkriva Raj kao harmoniju, jedinstvo čovjeka i svemira, misterij one ljubavi koja pokreće sunce i ostale zvijezde. U Danteovu djelo odrazio se cijeli život srednjevjekovnog svijeta. Također je izrazio i vrijeme u kojem je živio i trajne ljudske dileme između dužnosti i osjećaja, misaonosti i akcije. Tim djelom izvršio je dalekosežan utjecaj na evropsku literaturi, a u hrvatskoj književnosti od Marka Marulića i Mavra Vetranovića, a do Preradovića i Tresića-Pavičića osjeća se neprekidno Danteova prisutnost. Na hrvatski jezik prevodili su ga, između ostalih, Isidor Kršnjavi i Vladimir Nazor.

Dante se rodio između druge polovice svibnja i prve polovice lipnja 1265. u Firenci koja se zbog središnjeg položaja na Apeninskom poluotoku, političke autonomnosti i velike gospodarske moći ubrajala u najznačajnije talijanske gradove onog doba, dok su njezine veze s čitavom Europom i dijelovima Azije bile dobro razvijene. Potjecao je iz osiromašene plemičke obitelji. Mladi Dante je učio retoriku, vještinu govorništva i pisanja na latinskom, vjerojatno u tada poznatog književnika s enciklopedijskim znanjem Brunetta Latinija, ali kao pisac zapravo se oblikovao samostalno svladavši pjesničko umjeće čitanjem provansalske lirike, pjesnika na talijanskom jeziku i nadasve Vergilija kojeg je smatrao svojim učiteljem.Uz to se zanimao i za glazbu, crtanje i ples, za ratne vještine i pravo. Po očevoj želji se oženi s djevojkom iz ogranka moćne obitelji Donati. Kratko se bavio politikom no pokazao je iznad svega čvrst značaj, nepristranost i zalaganje za slobodu rodnog grada. Dante je bio na strani gvelfa, a poslije podjele na strani Bijelih gvelfa. Francuzi su, tjekom Danteovog boravka u Rimu, zauzeli Firencu i predali je Crnim gvelfima. Iduće godine je Dante optužen zbog prijevara i prijestupa. Bio je osuđen na trajni progon i na kaznu prema kojoj bi trebao biti živ spaljen padne li u njihove ruke jer im se nije htio predati.Dante je u progonstvu ostao do smrti poslije neuspješnog pokušaja da se vrati u Firencu s naoružanim prognanicima i njihvim saveznicima. Umro je u Ravenni između 13. i 14. rujna 1321.

3. pjevanje PAKAO

Dante i Vergilije uđu u predvorje pakla gdje Dante spazi iznad vrata natpis:

"Kroz nas se ide u grad sviju muka,
kroz nas se ide gdje se vječno plače,
kroz nas se ide do propala puka.

Pravda nam tvorca višnjega potače;
božanska svemoć, mudrost, sve što znade,
i prva ljubav graditi nas zače.

Što god stvorenja prije nas imade,
vječno je, pa smo i mi vječna vijeka;
tko uđe, nek se kani svake nade."

Dante čuje vriskove boli duša koje ne pripadaju niti paklu niti raju. Danteu su te duše nebitne te iako ih prepoznaje ne imenuje ih. Kada dođu do rijeke dočeka ih Haront koji se ljuti jer je Dante živa duša no Vergilije ga uspjeva smiriti upozoravajući ga na Božju volju.

5. pjevanje

Dante i Vergilije se spuštaju u drugi krug koji je manji od prvog kruga no zato ima više plača i tuge. Na pragu stoji Minos koji ispituje koje je grjehe duša počinila. On sudi dušama tako da savije rep na tijelu toliko puta koliko stupnjeva duša treba pasti. I Minos je počeo vikati na Dantea, ali je opet Vergilije prekinuo viku. Dante i Vergilije nastavljaju put u drugi krug. U drugom krugu su bili grešni ljubavnici, među kojima su i Didona, Kleopatra, Paris, Ahilej, Tristan i Semiramida. Grešni ljubavnici su kažnjeni beskonačnom i besprekidnom olujom kako nikada ne bi imali mira. Dante je sreo Paola i Francescu čija priča je ganula Paola što je Dantea toliko potreslo da se onesvjestio.

33. pjevanje
Dante susreće kneza Ugolina kojeg je nadbiskup Ruggeri zatočio u kulu s dva sina i dva unuka te ih ostavio da umru od gladi. Ugolino je u paklu grizao zatiljak Ruggerija. Pošto je Ugolino prožet mržnjom Dante ne suosjeća s njim zato mu Ugolino napominje:

"O tvrd si ako još ti bol ne zada
miso na slutnju što me tada smuti;
a kad ćeš plakat ako nećeš sada?

Dante ide dalje te dolazi do djela zvanog Ptolomeja gdje je "povlastica" da izdajice gostiju upadaju prije nego umru. Tamo susreće Alberiga koji ga moli da mu skine led s očiju kako bi mogao slobodno zaplakati. Alberigo se da bi se osvetio rođaku, pretvarao da želi pomirbu pozvavši ga na gozbu. Na kraju gozbe uputio je poziv slugama što je bio unaprijed dogovoreni znak za ubojstvo. Alberigo imenuje i dušu do sebe. Branca d'Oria, moćni genoveški plemić, bio je oženio kćer Michela Zanchea, koji se obogatio prijevarom te ga je kako bi se domogao njegova blaga pozvao na ručak zajedno s drugom svojtom i na kraju sve pobio.

Karakterizacija likova

Dante

Čitavo djelo je alegorijiski napisano, tako da je i Dante u samom djelu alegorija za čovječanstvo. On putuje Paklom kao čovjek koji mora shvatiti stvarnu prirodu grijeha. Kako je ovo njegov prvi kontakt sa onima koji su opravdano u Paklu prokleti i kažnjeni, lako je zaveden u suosjećanje za te duše na početku. Kako Dante nastavlja putovanje, naučit će prirodu grijeha i zlih duša, i njegovo ponašanje prema njima će se promijeniti.
Tako u 5. pjevanju, gdje Dante dolazi do 2. kruga gdje su bludnici, preljubnici, susreće Francescu i Paola. To dvoje ljubavnika se voli i u Paklu i nakon što Francesca ispriča Danteu njihovu tragičnu priču, Dante izražava suosjećanje prema njima. Francesca prepoznaje Danteovo suosjećanje i svojom pričom toliko raztuži Paola da se Dante na kraju onesvijesti samo gledajući Paola. Tu je simbolizirana veličina Danteovog neuspjeha da prepozna i prezire grijeh, no kasnije ga knez Ugolino nije uspio navesti na suosjećanje.

Vergilije

Rimski pjesnik (70.g.- 9.g.p.n.e.). On boravi u 1. krugu Pakla, Limbu. Tamo susreće Dantea i prikazuje mu se u obliku sjene. Postaje mu vođa kroz Pakao i Čistilište. U Paklu simbolizira razum i ljudsku mudrost. Ima ulogu da nauči Dantea prirodu grijeha, te kako da prepozna i prezire grijeh.

Dojam

Djelo mi se dopada jer je pisac pisao veoma kratko, no ipak je prepuno metafora. Pošto je pisano u stihovima djelo se brzo čita ako se razumiju pojmovi i za svaki slučaj imamo objašnjenja koja su zauzela mjesta više nego samo djelo. Kao što je Dostojevski rekao: "Pametni ljudi govore kratko." Najviše me iznenadilo da ne samo da je u tako sažetom djelu opisao pakao i još krugove unutar pakla nego je još pričao priču iz života nekih ljudi iz svakog kruga. Najviše mi se dopalo upravo to umjeće Dantea da puno kaže s malo riječi.

Struktura:
Strofe su sastavljene od tri jedanesterca. Prvi stih se rimuje s trećim, a drugi s prvim iz sljedeće strofe.

Peto pjevanje

Ovo pjevanje spada u drugi krug pakla i u njemu se nalaze griješni ljubavnici. Oni su počinili grijeh jer su bili ljubavnici tj. uništili su život ljudi koji nisu bili krivi. Kazna za taj grijeh je da cijelo vrijeme puše oluja te oni nikada nemaju mira. Dante je duboko u paklu i nailazi na krugove koji su sve manji,a muke sve veće, jače i gore. U drugom krugu susrećemo Minosa, Didonu, Kleopatru, Parisa, Ahilu, Tristana, Semiramidu i ostale likove iz mitova i priča. Minos mudar mitski kralj je po Danteovom shvaćanju sudac na ulazu (“Tu Minos strašan, zubima režeć stoji na pragu ondje grijehe ispitiva, sudi i šalje, repom pravdu kroji.”). Dante susreće i Parisa i Tristana koji su zbog zabranjene ljubavi u ovom djelu pakla. Susreće i Didonu koja je tu zato jer je počinila samoubojstvo.To je i Kleopatra koja je bludom dušu izgubila. Mislim da kazna nije dovoljno oštra te da bi ona mogla biti puno bolnija i mukotrpnija. Od citata mi se dosta dopao dio od 121. do 130. gdje mučenici govore o mukama koje proživljavaju te više nemogu trpiti. Mislim da ova kazna nije baš tako jaka kako to Dante navodi već malo pretjeruje i ja bih u taj krug pakla stavio puno veću kaznu. Inače mi se ovo pjevanje dosta dopalo.


Šesto pjevanje

Ovo šesto pjevanje spada u treći krug pjevanja te taj krug spada u neumjerene. U njemu se nalaze proždrljivci koji su dospjeli u taj krug zbog grijeh kao što su oholost, škrtost i lakomost. Kazne su pravedne i oni polegnuti moraju doživljavati muke jer ih tuče kiša, snijeg i led. Uz to još se i tu nalazi Ceber zvijer koja im dere kožu, raskida ih i mučenici doživljavaju vrlo velike muke. Kazna je sigurno pravedna te im se sve vraća što su oni učinili drugim ljudima za vrijeme života. Drugi su ljudi bili mokri, bosi i gladni baš zbog proždrljivca koji nisu imali samilosti s nikim. Dante u ovom dijelu pakla susreće Ciacca koji mu objašnjava koje su duše u ovom dijelu pakla i koja im je kazna tj. koje muke proživljavaju. Dante ga na početku ne poznaje te mu govori : “ Možda je,-rekoh, tvoja patnja kriva, da mi tvoj lik iz pamčenja izmače, te mnim, da nikad ne vidjeh živa. Al’ tko si ti, što ovdje, gdje se plače,sjediš, a takva kazna ti je dana? Gadnije nema, premda ima jače.” (od 43. do 48. stiha ). Tu mu Ciacco odgovara i govori da je on iz njegovog grada te da ga je proždrljivost smutila te je tako dospio ovamo. Mislim da kazna svima bude jednaka ako je grijeh isti, no kazna se određuje prema grijehu . Možda su neke kazne malo prevelike pa bi ih trebalo ublažiti npr. da ih Ceber samo čuva, pa neka ih kiša, snijeg i led iscrpe do zadnje kapi krvi .


Jedanaesto pjevanje

U ovaj krug pakla Dante stavlja nekoliko vrsta griješnika (nasilnike):"Stog ubojice, tko se ranom sveti, tko pljačka, hara-svi ti dane traju u prvom kolu, svak u svojoj četi."(od 37. do 39. stiha), te "Svi oni, koji ruku dignu na se, igraju, putem rasipnosti krenu, pa gubeć radost plaču u sve glase (od 43 do 46. stiha). Ovdje Dante govori o ljudima koji se nalaze u tom djelu pakla i njihivim mukama. “Nasilje čini Bogu, tko mu cijenu u srcu ne da, poriče ga, psuje i prezre narav i dobrotu njenu; stog treći pojas vatren pečat kuješ", te se u ovaj dio pakla dospijeva zbog nasilja protiv bližnjih, vlastite osobe, vlastitog imutka, protiv Boga i zavodnici žena. Kazna im je takva da moraju živjeti u predjelu smrdljivih para. Dante u ovom djelu pakla ne susreće niti jednog svog suvremenika. Mislim da su kazne dobro odabrane i nisu preokrutne, a moramo imati na umu da što dublje mi idemo u pakao tako kazne moraju biti sve strože i veće. U svakom slučaju moraju biti kažnjeni svi oni koji su počinili nešto krivo te je tako i u stvarnom životu, svaki odgovara za sebe i tako si i sam određuje kaznu koju je zaslužio.

Dvadeset i sedmo pjevanje

U ovaj dio pakla Dante smješta himbene savjetnike. U ovaj dio pakla su dospjeli svi oni koji su lagali i varali te se njihove duše ovdje pretvaraju u plamen. Tu se nalaze Odisej, Diomed i Guido de Montefeltro. Mislim da je to pravedna kazna za one koji su drugima lagali i varali i cijeli život, i time ga i mnogim ljudima uništili. Dante susreće jednu goreću dušu kojoj on daje informacije za razliku od dosadašnjih slučajeva. To vidimo u ovim citatima: "Nađe l' se sad tek u tom carstvu tamnom iz onih slatkih latinskih krajeva, gdje bješe izvor mojem grijehu sramnom, kaž', da l' Romanjom ratna zublja sijeva, il' mir je, jer sam s brda kraj Urbina i sedla, otkud Tiber nam se slijeva. Ja sam još slušo nagnut vrh dubina, kad vođ me dirne dajući mi znati: Govori; to je jedan od Latina." (od 25. do 33. stiha) U ovom pjevanju Dante i duša raspravljaju o stanju u domovini i duša mu povjerava svoje grijehe i priznaje da se kaje. Nakon toga Dante i Vergilije odlaze a to vidimo u ovim stihovima :” Kad onaj svrši svoju priču cijelu, otiđe plamen svojim oštrim rogom palcajuć i tekući u cvijelu. “ i “ja i moj vođa stupismo tad nogom uz greben dalje k vrhu drugog luka, pod kojim oni, što svijet vezan slogom razdvajaju sda plaćaju sred muka”. (od 130. do 136 stiha). Ovdje vidimo Danteov pogled na taj dio pakla te se on oprašta, i tu ja osjećam taj oprost koji Dante daje zadnjim pogledom.


Trideset i četvrto pjevanje

U prvom najdubljem dijelu pakla nalazi se Lucifer i on je “vođa” kako Dante to govori. U citatu :” Ja digoh oči, misleć ko prije još Lucifera ondje ugledat, al’ vidjeh tek gdje noge strše dvije.” vidimo da Dante ni sam nemože vjerovat kako je Lucifer velik te si ga je on zamišljao drugačije pa ga je to vrlo iznenadilo. Također opisuje tu “rupu” u kojoj se nalazi Lucifer npr. “Nas ne čekaše dvor pun sjaja skupa, već grdna spilja od prirode šuplja, sa škrtim svijetlom i dnom punim rupa “ . To nas na neki način zastrašuje ali i podsjeća na neke crtane filmove u kojima ožemo vidjeti takve spilje. Isto Dante govori o Brutu i Kasiju i Judi koji se nalaze u Luciferovim ustima te Dante govori o njihovim mukama :“U svakim ust’ma griješnika imade drobeć ga zubima ko trilca jaka, da trojici najednom bol zadade.” I njihove s muke najteže i najbolnije. Dante opisje njihove muke, patnje i prizore kaje je doživio. Nakon što su vidjeli najadublji dio pakla odnosno Lucifera, Dante i Vergilije kreću van iz pakla što su brže mogli i kada su izašli Dante govori:” … dok ne vidjeh čuda, od lijepih stvari, što se nebom gnijezde, kroz okrugao otvor jedan, kuda iziđosmo, da ugledamo zvijezde.”. Vidimo da je Dante sretan što je napokon izašao i da je sretan što je ponovo ugledao svijetlo dana, nebo i prirodu oko sebe. Mislim da je ovo najbolje pjevanje, barem se meni najviše svidjelo i to zbog toga što sad znam kako je Dante zamislio najdublji, najmučniji i zastrašujući dio pakla – dio u kojem nema kraja mukama.

Pakao
prvo i peto pjevanje

Bilješke o piscu:
U Danteovom djelu odrazio se cjelokupan život medijavalnog svijeta i po Engelsvim riječima bio je on " u isti mah posljednji pjesnik srednjeg vjeka i rvi moderni pjesnik". Pisac i političar koji ljudsko djelovanje dleda u sklopu nepromjenjivih morlnih zakona. Dante je izrazio i vrijeme u kojem je živio i trajne ljudske dileme između dužnosti i osjčaja, misaonosti i akcije.

Mjesto radnje:
Pakao
Lica:

Dante Alighiere
Vegilije
Beatrice

Sadržaj:

I pjevanje

Prema Danteovu shvaćanju čovjek na pola svog života kreće na zagrobna putovanja. na početku svog putovanja pjesnik je zalutao. Susreće različite zvijeri, a od straha ne zna kuda da krene. Te zvijere koje je susreo znače oholost i lakomislenost. U pomoć pjesniku dolazi Vergilije, pjesnik koji je napisao Eneide i izbavi ga sa pogrešnog puta, a dovodi ga do vrata svetog Petra.

V pjevanje
Tako se pjesnik zajedno s Vergilijem spušta iz prvog u drugi krug, koji je bio manji ali zat o bolan, plačan i jadniji. Nailaze na velikog Minosa koji je tu postavljen da bi odredio koliko je tko grešan i gdje ga treba smjestiti tj. u koji dio pakla. Vođa pjesnika razgovara sa Minosom i ne dozvoljava mu da se mepristojno ponaša prema pjesniku. Pjesnik vidi i čuje strašne muke i patnje. Zanima ga tko su te duše što tako pate, a vođa mu govori. Tu je Kleoatra koja je bila Cezarova i Antonijeva ljubavnica. Tu su još Panis i Triston. Želja pjesnika je da razgovara sa drugim zaljubljeni dušama. Dolaze Frančeska i Paolo i ptičaju o ljubavi, a pjesnik osjeća bol zato što da je to dovelo dovde. Tada Frančeska započinje priču kada je osjetila prvu ljubav. Na kraju njezinog pričanja paolo pada od bola u nesvijest.

Ja licno radim samo peto pevanje u skoli i ne podrzavam to sto je strast svrtana u greh. Zasto? Citali su knjige i... nikome nisu naudili a ni sebi,stavise doziveli su oboje prvu ljubav koja je najznacajnija u zivotu zar ne?[b]

Tako može biti, ali u okviru tadašnjih životnih nazora, strast je grijeh.