hrvatskijezik

hrvatski jezik za srednje škole
 
Početna stranicaPočetna stranica  PortailPortail  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  Login  

Share | 
 

 WILLIAM SHAKESPEARE

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: WILLIAM SHAKESPEARE   uto srp 17, 2007 3:25 pm

HAMLET

1. Bilješka o piscu

Wiliam Shakespeare bio je pjesnik i dramatičar, rođen 1564. godine u Stratford-on-Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najveći dramski stvaratelj svih vremena. Oko 1585. odlazi u London, gdje djeluje kao glumac, redatelj i kazališni pisac.
Napisao je 36 drama koje djelimo na:
1. tragedije - Hamlet, Julije Ceza, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Leart, Machetb;
2. komedije - Ukroćena goropadnica, San Ivanjske noći, Na Tri kralja, Mjera za mjeru, Mnogo vike ni za što;
3. romance - Romeo i Julija, Zimska priča i Oluja;
4. povijesne drame - Kralj John, Richard II. , Henrik IV. , Henrik V. , Henrik VI. , Richard II. i Henrik VIII.
A 1609. izišli su njegovi Soneti, zbirka od 154 pjesme.
Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovijedanja. Ni fabule Shakespeareovih djelova nisu njegove. On ih preuzima od drugih pisca i preoblikuje ih. Čini od njih vrhunska djela, kraseči ih pučkim pjesmama, izrekama tadašnjeg vremena, a bio je i majstor stvaranja mnogoznačnosti pjesničkog jezika. Tako Shakspeareove riječi, osim što sadrže osnovno značenje, kriju u sebi niz suznačenja.

2. Bilješka o djelu

Mnogi tvrde da je Shakespeareova tragedija Hamlet (1600. -1601. ) najbolja tragedija u povijesti svjetske književnosti. No to nije samo djelo povijesti.
Suvremenost tragedije svijedoče moderna djela s temom o Hamletu prenesenom u današnje doba (u nas je najpoznatije takvo djelo drama Ive Brešana "Hamlet u selu Mrduša Donja", te adaptacija od Slobodanke Aleksić "Hamlet u podrumu").
Shakespeare je stvorio djelo za sve ukuse i sva vremena. U njegovo su doba svakakvi ljudi gledali pretstave i pridonosili njenom uspjehu. Zato je morao stvoriti djelo prikladno i školovanom plemstvu i običnom puku. To je i učinio. Izabrani su stihov zadovoljili školovane plemiće, mačevanje ukus šire publike, a Hamletovo ludilo i dosjetke zabavljale su običan puk.
Fabula ove tragedije, kao i večine Shakespearovih djela, je poznata jer ju je Shakespeare uzimao iz drugih djela iz svojih suvremenika ili ranijih pisca.

3. Fabula

Danski kralj iznenada umira, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije, koji se ženi udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja, Hamletu, javlja se duh njegova oca i otkriva mu da ga je Klaudije otrovao, čime traži osvetu. Želeć potvrdu, za tu strašnu optužbu, Hamlet se pretvara lud. Njegvu ludost, kralj i kraljica, tumače Ofelijinim odbijanjem Hamletova udvaranja. Hamlet organizira predstavu, koja radnjom sliči na umorstvo njegova oca. Kad Klaudije vidi aluziju na njegov zločin, prekida predstavu i time daje Hamletu dokaz na Duhove riječi. Nakon prekinute predstave, Hamlet posječuje majku
i misleći da ga Klaudije prisluškuje, ubija Polonija koji se sakrivao iza zavjesa. Bojeći se, Klaudije šalje Hamleta na brod u Englesku s namjerom da ga tamo ube. Saznavši za očevu smrt, Ofelija se ubija, a Laert traži osvetu za oca i sestru. Hamlet, saznavši za urotu, vrača se u Dansku i prihvaća dvoboj s Laertom. Kralj i Laert odluče, na prijevaru s otrovanim mačem, ubiti Hamleta. U dvoboju, Hamlet i Laert mjenjaju mačeve i obojca bivaju ranjeni otrovom. Kraljica ispije čašu s otrovom, namjenjenu Hamletu, te umire. Laert otkriva Hamletu spletku s kraljem, nakon čega ovaj ubija kralja.
No Hamlet nije toliko cijenjen, po fabuli, koliko po karakterizaciji samih lica. Pogotovo se to odnosi na Hamleta.

4. Hamlet

U Hamletovom ponašanju postoje najraznovrsnija tumačenja, nastala u različitim vremenima i shvačanjima ljudi. Jedno od tumačenja odnosi se na edipski kompleks, tj. ljubomora sina prema ocu kao suparnika u ljubavi prema majci. Hamleta više boli to što se majka udala za stric, nego što mu je oca ubio taj stric. No najrasprostranije tumačenje, o Hamletovom ponašanju, odnosi se na njegovu neodlučnost. Hamlet je paraliziran od prevelikog razmišljanja. Zbog svoje neodlučnosti i boježljivosti da ne povrijedi majku, odlaže i usporava samo izvršenje, koje dovodi do gore situacije.
Za Hamleta ne postoji osjećaj djelovanja u pravo vrijeme. On razmišlja kada treba da djeluje (kao nakon povratka u Dansku, na groblju), a djeluje kada to nije potrebno (kad ubija Polonija).
Sam lik Hamleta otkriva se u svojoj raznolikosti tek u odnosu prema drugim likovima. Likovi se u svojim odnosima nadopunjuju: Hamletovo poštenje nasuprot Klaudijevoj podlosti, Hamletova intelektualnost nasuprot malo pametnih ljudi kraljeve okoline, Hamletova pretjerana osjetljivost nasuprot Horacijevu preciznošću, Hamletovo pretjerano razmišljanje i odlaganje nasuprot Laertovu brzom djelovanju.
Hamlet je zapravo lik noćne more koja se ostvaruje. Mora u kojojoj prisustvuje sve ono najgore od ljudskih strasti: podlost, sebičnost, prevare i izdaje. Hamlet iz more izlazi sav rastrgan i nemoćan dase opire.

5. "Biti ili ne bit"

U Hamletu se ne javlja toliko sukob sa svijetom, koliko sa samim sobom. Hamlet postavlja pitanje biti ili ne biti?, živjeti ili umrijeti?, ubiti ili oprostiti?. On si postavlja taj problem i nijedan vanjski događaj nemože mu više škoditi koliko on sam sebi može. Njegov je problem što postoji na ovome svijetu. Hamlet zapravo strada od borbe sa samim sobom.

6. Zaključak

Hamlet je jedna od ranijih komedija, nastala u drugoj fazi, nakon komedija i povijesnih drama iz prve faze i prije ostalih slavnih tragedija iz treće faze. Razlika između dviju faza, su tragični junaci. Samim time što Hamlet nije nikakav div ili heroj, nego običan čovjek, čini ga bližem i modernijim.

U Hamletu otkrivamo Shakespeareovu borb protiv svijeta. On nam uz pomoć Hamletovih monologa, otkriva pokvarenost u svijetu (ratovi i pokvarenost u kraljevskim obiteljima). U Hamletu Izgleda kao da se i sam Shakespeare želi suprostaviti svijetu, dok u četvrtoj fazi izgleda da se on pomirijo sa svijetom.
To je jedna od rijetkih drama u kojima, tijekom čitavih pet čina, glavni junak dominira nad okolišem i zaokuplja sav interes.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE   uto srp 17, 2007 3:26 pm

Bilješke o piscu:
Živio je u jednom od najvitalnijih djelova engleske povjesti. Bilo je to doba engleske kraljice Elizabete I, vrijeme opće prihvaćene središnje vlasti nakon burnih godina građanskih ratova u 15. stoljeću. Bio je glumac, redatelj, pisac, a od stihova najpoznatiji su: Soneti i romantična igra Oluja. Najpoznatije tragedije: Otello, Romeo i Julija, Kralj Lear. Najpoznatije povjesne drame: Richard III, Henrik IV, V. Najpoznatije komedije: Mletački trgovac, Ukroćena gospodarica. .

Lica:
Hamlet - sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Klaudije - Dannski kralj
Polonije - kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije - Hamletov prijatelj
Getrurda - Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija - Polonijeva kći
Vrijeme radnje:
XV stoljeće

Mjesto radnje:
Danska

Sadržaj:
Danski kralj nenadano umire, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije koji se ukoro ženi s udovicom pokojnog kralja. Sin pokojnog kralja Hamlet, javlja se duh oca i otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nije umro prirodnom smrću. Hamlet želi potvrdu za te riječi duha, pa se pretvara da je lud kako bi na taj način saznao istinu. Kraljevski savjetnik polonije uvjren je da je Hamlet poludio zato što njegova kći Ofelija odbija Hamletovo udvaranje. Hamlet na dvoru upriličuje predstavu koja sadržajem nalikuje na umorstvo njegova oca. Kralj ne može izdržati očitu aluziju na njegov zločin i pekida predstavu. Hamletu to služi kao dokaz da su riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjećuje majku i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese ubija polonijakoji se tamo sakrio. Lukavi kralj osjeća da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi od boli za ocem, ali i zbog Hamletove sudbine. Njezin brat Leart hitno se vraća izPariza i doznavši da je Hamlet ubio njegovog oca, želi mu se osvetiti. Hamlet se, kada je bio na brodu otkrio zavjeru protiv sebe, vraća u dansku i sprema se na dvoboj. Kralj i Leart se dogovaraju kako će na prijevaru ubiti Hamleta. Za vrujeme dvoboja Hamlet i Leart u metežu mjenjaju mačeve te obojica bivaju ranjeba otrovnom oštricom. I kraljica koja je popila otrovno vino, koje je Kralj namjenio Hamletu, umire, a umirući Leart otkriva spletku nakon čega ovaj, još prije nego je počeo djelovati smrtonosni otrov, ubija Kralja.
U ovom djelu Hamlet se iskazao kao čovjek u kojem je okupljena borba za pravdu, ljubav, razboritost, hrabrost, velikodušnost, mudrost, ali i ludost. U ovom djelu može se puno naučiti o životu, ljudskim osječajima i tragediji.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE   uto srp 17, 2007 3:28 pm

Hamlet

Osobe

Klaudije, danski kralj
Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Polonije, kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije, Hamletov prijatelj
Laret, Polonijev sin
Voltimande,
Kornelije, danski poklisari u Norveškoj
Rosencrantz,
Guildenstern, dvorani, nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveučilištu
Osric, smiješni dvoranin
Marcel,
Bernardo, časnici na straži
Francisko, vojnik
Reynaldo, Polonijev sluga


Fortinbras, norveški kraljević
Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija, Polonijeva kći
Jedan gospodin
Jedan svećenik
Norveški kapetan
Engleski poklisari

Plemići, plemkinje, časnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja, Duh Hamletova oca.

Mjesto radnje : Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov interijer i eksterijer
Tema dijela : Hamletova osveta
Jezik i stil : Po vrsti ovo djelo je drama i to tragedija u pet činova, djelo je pisano u stihu .


Sadržaj


Beernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim slučajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najviše smetalo Hamletu, sinuu pokojnog kralja. Nije mogao gledati stričeve greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon očeve smrti. Nije volio niočem pričati i živio je mirno. Stražarima Beruardu i Marcelu, oko ponoći, počeo javljati duh koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajuči ga tko je i zašto dolazi. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smrću, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. Hamlet obeća da će se ravnati prema uputama duha u svemu, a duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam, stvori svećanu odluku da će smjesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sjećanju, sve što je nekad naučio iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti neće ostati ništa drugo, nego samo ono, što mu je duh rekao i zamolio da učini. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu, neka se zakunu da će šutjeti o onom, što su vidjeli te noći. U strahu, da bi se to moglo primjetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan, ako posumlja da on nešto sprema protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti, odlučio je da se pravi lud. Mislio je pri tome da će izazvati manju sumlju, ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji čin, a da će tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. Od tog se vremena Hamlet počeo oblačiti



veoma čudno i neobično , govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio luđaka. Kralj i kraljica bili su prevareni, no nisu vjerovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ), nego su zaključili, da je razlog tomu zlu zacjelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije nego što se je Hamlet počeo pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju, kćer Polonija, glavnog kraljevog savjetnika. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osjećaje navaljujući na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, učinila je da ju je zanemario, i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira, nego se prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, mjesto da mu zamjeri što joj se iznevjerio , izvinjavala ga je pred sobom. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem ljepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih riječi, koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. Napisao joj je da ne sumlja da zvijezde sjaju, da se sunce kreće, neka sumlja da istina laže i dr... .
Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvjereni da je Hamletova ludost žaražena Ofelijinom ljepotom. Dok se Hamlet tako borio, pretvarao, u neodlučnost stigoše na dvor neki glumci, u kojima je on uživao. Srdačno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca. Slijedeći dan za vrijeme predstave ;

Pantomima: U Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )" koa nježni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nijemoj igri iskazuje mu ljubav. On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim legne na cvjetnu lijehu; kad je vidi
da je usnuo, ostavi ga sama. Odmah zatim uđe neki čovjek ( glumac Lucijan ),











uzme Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izađe. Kraljica se vrati, naže kralja mrtva i prenemaže se. Trovač opet uđe s dva- tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo tijelo. Trovač snubi Kraljicu darovima; neko se vrijeme čini da se ona opire i da oklijeva, ali na kraju prihvača njegovu ljubav.
Vidjevši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uvjerio se da su riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posječuje majku želeći joj nešto važni reći i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese, ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu prijeti opasnost od Hamleta ta ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet, sluteći izdajstvo, izvadi potajno noću pismo, vješto izbriše svoje ime i mjesto njega postavi imena dvojice dvorjanina koji su ga pratili. Stigavši kući, pred oći pojavio mu se tužan prizor, obavljaose pokop mlade i lijepe Ofelije, nekadašnje njezine ljubavi, koja je vješajući vijenac na vrbi iznad potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj kad je vidio da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika, htio je to iskoristiti nagovorivši ga da za vrijeme natjecanja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubojstvo njegova oca i smre njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajući što ga čeka.
Na dan natjecanja :
Tom je natjecanju prisustovao cijeli dvor, a Laret je po kraljevoj uputi spremio otrovno oružje. Dvorjani su se kladili za visoke svote, tko će pobjediti, budući da su obadvojica, bili poznati kao vrsni mačevaoci. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuči u Lareta i ne brinuči se da ispita Laretovo oružje, koje je mjesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima mačevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na početku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta posiječe. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i












zada mu smrtonosan udarac. Hamlet se razbjesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu zamjeni svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim mačem. U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smjesta pala mrtva. Hamlet sumljajući u izdajstvo, zapovjedi da se sva vrata pozatvaraju, dok ne pronađe izdajnike. Laret mu reče, neka dalje ne traži, jer da je on izdajnik, i osječajući da umire od rane, koju mu je zadao Hamlet, prizna, kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života, jer nema načina koji bi ga mogao izliječiti od otrova, Umirajuči Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao započetnika te nesreće.
Hamlet koji je saznao, kako mu je blizu kraj, i da je još ostalo otrova u maču, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak mača u srce. Hamlet osječajući da mu ponestaje daha i da ga život napušta, obrati se svom prijatelju Horaciju, koji je bio svjedok te kobne tragedije, i umirajući ga dahom zamoli, neka ostane u životu i neka svijetu ispriča taj događaj.
Horacije obeća da će sve vjerno ispričati svim tajnama, koje su potakle te događaje. Tim obečanjem "puče" plemenito Hamletovo srce.






Hamlet :
Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On
je istovremeno hrabar i plah, odgađa osvetu zbog svoje
neodlučnosti, jer on za cijelu situaciju više tereti majku nego
Klaudija.

Hamletova smrt :
... ... ... Hamletova smrt, taj zaista nepibitan podatak u zbivanju Hamleta, nije neizbježan. On umire u dvoboju, od rane koja ga je mogla i obići, kao sto ga je obišao i otrov iz pehara.
Mislim da smrt tragičnog junaka predstavlja poslijednju, i vjerovatno najtežu, u nizu nevolja koje su se događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga čini velikim čovjekom. Hamlet je mogao živjeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno, s manje mržnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živjeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga i računa, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni htjeo ni mogao.
Jer je tragični junak uvjek i jedna vrsta samoubojice : sam između dvije mogučnosti, bira onu koja ga vodi u smrt.

Klaudije :
. . je Hamletov srtic, pohlepan čovjek. Ubija svog brata kako
bi se domogao veće moći, a kad mu ni to nije bilo dovoljno
ženi se za njegovu ženu. To da mu ljudsek žrtve nimalo ne
pokazuje i to kako je na sve naćine bez straha pokušao ubiti
svog nećaka Hamleta. Hamlet je znao od početka kakav
mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivnju na
majku. Klaudije na kraju dobiva sigurno ono što je i
zaslužio - " sigurno mjesto u 9 krugu pakla " -



Gertruda :
Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju više krivi
zbog očeva ubojstva nego strica. On ne shvača kako ga je
majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše, udati se za
njegova brata ako ga je za života tako snažno voljela.
Izravno joj prebacuje krivnju, a i neizravan je krivac za
njetinu smrt. Ona ispija otrov iako zna što je u čaši, a to ćini
vjerojatno zbog osjećaja krivnje i sinova prebacivanja koje
više nije mogla podnositi, a i cjelokupna zbrka na dvoru
dovodi je do ruba smrti.


Ofelija :
Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprašta
Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Grubim riječima
je tjera od sebe. Grdi nju a i cijeli ženski rod na dvoru žbog
šminke koju stavljaju na seba ; tobožnije krepošću skrivaju
svoje pravo lice. On tvrdi da ljepota i krijapost idu zajedno.
Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovwsti do
krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga što se ona
utopila. Ofelija s ispletenim vjencem odlazi na potok, pa kad
se htjela popeti na vrbu, da na nju objesi svoj vijenac,
prelomila se grana, na koju se bila naslonila i pala je u vodu
zajedno s cvijećem koje je sa sobom ponijela.


Polonije :
Laretov i Ofelijin otac. Čovijek doista niskog morala sličan
Klaudiju. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik.
Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima
neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ".


O djelu

- važno je uočiti da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o pogibeljnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vrijeme izglobljeno " ), nego državi prijeti i vanjska opasnost. Pojačane su straže i zemlja se grozničavo naoružava a da narod ne zna zašto. Tako stražar Marcel pita učenog Horacija :
... i nek mi kaže taj tko znade,
Zašto te iste i brižđnjive straže

Svaku noć muče podanike ove zemlje ;
Zašto se dnevno liju brončani mužari,
A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje,
Što brodograditelje tako bolno kinje,
Da nedjelju ne luče od radnog tjedna ?
Što nam to svima prijeti, da ta znojna žurba
Sad čini noć u trudu supatnici danu ?
Tko mi to može objasniti ?
našto Horacije objašnjava da zemlji prijeti mladi Fortinbras, a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose, poremećenje u suncu ", govore da se sprema neko zlo. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost. Hamlet obećava Duhu svog oca da će :
... da na brzinu krilima,
Ko što su zakletve i misli ljubavne,
Na osvetu poletim.
Paradoks je tragedije da je ono što slijedi upravo obratno. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama, upravo se taj cilj stalno događa, na kraju se i pogrešno usmjeruje i završava općim krvoprolićem. Jedno su namjere, a drugo ostvarenje uhvaćena u mreži slučajnosti, tako da nst to, po Hampetu, uči ;
Da ima Bog što oblikuje naše sudbe
Ma koliko ih mi krojili...
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE   uto srp 17, 2007 3:36 pm

Mjesto radnje : Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov i interijer i eksterijer.
Tema dijela : Hamletova osveta
Jezik i stil : Po vrsti ovo djelo je drama i to tragedija u pet činova, djelo je pisano u stihu .


Sadržaj


Beernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim slučajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najviše smetalo Hamletu, sinuu pokojnog kralja. Nije mogao gledati stričeve greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon očeve smrti. Nije volio niočem pričati i živio je mirno. Stražarima Beruardu i Marcelu, oko ponoći, počeo javljati duh koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajuči ga tko je i zašto dolazi. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smrću, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. Hamlet obeća da će se ravnati prema uputama duha u svemu, a duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam, stvori svećanu odluku da će smjesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sjećanju, sve što je nekad naučio iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti neće ostati ništa drugo, nego samo ono, što mu je duh rekao i zamolio da učini. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu, neka se zakunu da će šutjeti o onom, što su vidjeli te noći. U strahu, da bi se to moglo primjetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan, ako posumlja da on nešto sprema protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti, odlučio je da se pravi lud. Mislio je pri tome da će izazvati manju sumlju, ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji čin, a da će tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. Od tog se vremena Hamlet počeo oblačiti
veoma čudno i neobično , govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio luđaka. Kralj i kraljica bili su prevareni, no nisu vjerovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ), nego su zaključili, da je razlog tomu zlu zacjelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije nego što se je Hamlet počeo pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju, kćer Polonija, glavnog kraljevog savjetnika. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osjećaje navaljujući na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, učinila je da ju je zanemario, i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira, nego se prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, mjesto da mu zamjeri što joj se iznevjerio , izvinjavala ga je pred sobom. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem ljepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih riječi, koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. Napisao joj je da ne sumlja da zvijezde sjaju, da se sunce kreće, neka sumlja da istina laže i dr....
Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvjereni da je Hamletova ludost žaražena Ofelijinom ljepotom. Dok se Hamlet tako borio, pretvarao, u neodlučnost stigoše na dvor neki glumci, u kojima je on uživao. Srdačno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca. Slijedeći dan za vrijeme predstave ;

Pantomima: Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )" koa nježni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nijemoj igri iskazuje mu ljubav. On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim legne na cvjetnu lijehu; kad je vidi da je usnuo, ostavi ga sama. Odmah zatim uđe neki čovjek ( glumac Lucijan ), uzme Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izađe. Kraljica se vrati, naže kralja mrtva i prenemaže se. Trovač opet uđe s dva- tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo tijelo. Trovač snubi Kraljicu darovima; neko se vrijeme čini da se ona opire i da oklijeva, ali na kraju prihvača njegovu ljubav.
Vidjevši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uvjerio se da su riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posječuje majku želeći joj nešto važni reći i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese, ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu prijeti opasnost od Hamleta ta ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet, sluteći izdajstvo, izvadi potajno noću pismo, vješto izbriše svoje ime i mjesto njega postavi imena dvojice dvorjanina koji su ga pratili. Stigavši kući, pred oći pojavio mu se tužan prizor, obavljaose pokop mlade i lijepe Ofelije, nekadašnje njezine ljubavi, koja je vješajući vijenac na vrbi iznad potoka pala u njega i utoplia se.Lukavi kralj kad je vidio da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika, htio je to iskoristiti nagovorivši ga da za vrijeme natjecanja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubojstvo njegova oca i smre njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajući što ga čeka.
Na dan natjecanja :
Tom je natjecanju prisustovao cijeli dvor, a Laret je po kraljevoj uputi spremio otrovno oružje. Dvorjani su se kladili za visoke svote, tko će pobjediti, budući da su obadvojica, bili poznati kao vrsni mačevaoci. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuči u Lareta i ne brinuči se da ispita Laretovo oružje, koje je mjesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima mačevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na početku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta posiječe. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i
zada mu smrtonosan udarac. Hamlet se razbjesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu zamjeni svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim mačem. U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smjesta pala mrtva. Hamlet sumljajući u izdajstvo, zapovjedi da se sva vrata pozatvaraju, dok ne pronađe izdajnike. Laret mu reče, neka dalje ne traži, jer da je on izdajnik, i osječajući da umire od rane, koju mu je zadao Hamlet, prizna, kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života, jer nema načina koji bi ga mogao izliječiti od otrova, Umirajuči Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao započetnika te nesreće.
Hamlet koji je saznao, kako mu je blizu kraj, i da je još ostalo otrova u maču, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak mača u srce. Hamlet osječajući da mu ponestaje daha i da ga život napušta, obrati se svom prijatelju Horaciju, koji je bio svjedok te kobne tragedije, i umirajući ga dahom zamoli, neka ostane u životu i neka svijetu ispriča taj događaj.
Horacije obeća da će sve vjerno ispričati svim tajnama, koje su potakle te događaje. Tim obečanjem "puče" plemenito Hamletovo srce.

Hamlet :
Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On
je istovremeno hrabar i plah, odgađa osvetu zbog svoje
neodlučnosti, jer on za cijelu situaciju više tereti majku nego
Klaudija.

Hamletova smrt :
.........Hamletova smrt, taj zaista nepibitan podatak u zbivanju Hamleta, nije neizbježan. On umire u dvoboju, od rane koja ga je mogla i obići, kao sto ga je obišao i otrov iz pehara.
Mislim da smrt tragičnog junaka predstavlja poslijednju, i vjerovatno najtežu, u nizu nevolja koje su se događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga čini velikim čovjekom. Hamlet je mogao živjeti da je samo svoju ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno, s manje mržnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živjeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga i računa, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni htjeo ni mogao.
Jer je tragični junak uvjek i jedna vrsta samoubojice : sam između dvije mogučnosti, bira onu koja ga vodi u smrt.


Klaudije :
..je Hamletov srtic, pohlepan čovjek. Ubija svog brata kako
bi se domogao veće moći, a kad mu ni to nije bilo dovoljno
ženi se za njegovu ženu. To da mu ljudsek žrtve nimalo ne
pokazuje i to kako je na sve naćine bez straha pokušao ubiti
svog nećaka Hamleta. Hamlet je znao od početka kakav
mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivnju na
majku. Klaudije na kraju dobiva sigurno ono što je i
zaslužio - " sigurno mjesto u 9 krugu pakla " -












Gertruda :
Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju više krivi
zbog očeva ubojstva nego strica. On ne shvača kako ga je
majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše, udati se za
njegova brata ako ga je za života tako snažno voljela.
Izravno joj prebacuje krivnju, a i neizravan je krivac za
njetinu smrt. Ona ispija otrov iako zna što je u čaši, a to ćini
vjerojatno zbog osjećaja krivnje i sinova prebacivanja koje
više nije mogla podnositi, a i cjelokupna zbrka na dvoru
dovodi je do ruba smrti.


Ofelija :
Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprašta
Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Grubim riječima
je tjera od sebe. Grdi nju a i cijeli ženski rod na dvoru žbog
šminke koju stavljaju na seba ; tobožnije krepošću skrivaju
svoje pravo lice. On tvrdi da ljepota i krijapost idu zajedno.
Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovwsti do
krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga što se ona
utopila. Ofelija s ispletenim vjencem odlazi na potok, pa kad
se htjela popeti na vrbu, da na nju objesi svoj vijenac,
prelomila se grana, na koju se bila naslonila i pala je u vodu
zajedno s cvijećem koje je sa sobom ponijela.


Polonije :
Laretov i Ofelijin otac. Čovijek doista niskog morala sličan
Klaudiju. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik.
Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima
neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ".













O djelu



- važno je uočiti da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o pogibeljnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vrijeme izglobljeno " ), nego državi prijeti i vanjska opasnost. Pojačane su straže i zemlja se grozničavo naoružava a da narod ne zna zašto. Tako stražar Marcel pita učenog Horacija :
... i nek mi kaže taj tko znade,
Zašto te iste i brižđnjive straže

Svaku noć muče podanike ove zemlje ;
Zašto se dnevno liju brončani mužari,
A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje,
Što brodograditelje tako bolno kinje,
Da nedjelju ne luče od radnog tjedna ?
Što nam to svima prijeti, da ta znojna žurba
Sad čini noć u trudu supatnici danu ?
Tko mi to može objasniti ?
našto Horacije objašnjava da zemlji prijeti mladi Fortinbras, a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose, poremećenje u suncu ", govore da se sprema neko zlo. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost. Hamlet obećava Duhu svog oca da će :
... da na brzinu krilima,
Ko što su zakletve i misli ljubavne,
Na osvetu poletim.
Paradoks je tragedije da je ono što slijedi upravo obratno. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama, upravo se taj cilj stalno događa, na kraju se i pogrešno usmjeruje i završava općim krvoprolićem. Jedno su namjere, a drugo ostvarenje uhvaćena u mreži slučajnosti, tako da nst to, po Hampetu, uči ;
Da ima Bog što oblikuje naše sudbe
Ma koliko ih mi krojili...
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE   uto srp 17, 2007 3:37 pm

Hamlet je prva od Sekspirove "cetiri velike tragedije";napisana je 1601 god.,na samom pocetku njegovog "tragicnog perioda".Bilo je pokusaja da se dokaze da je u vrijeme kada je pisao Hamleta i druge velike tragedije Sekspir prolazio kraz neku tesku krizu u licnom zivotu-da je zapao u depresiju,da ga je u to vrijeme ostvila tajanstvena Crna Dama,opjevana u njegovim sonetama,da je pretrpio gubitak neke drage osobe.Po drugim pretpostvkama,Sekspir je u ovo vrijeme bio potisten zbog pada erla od Eseksa,svog navodnog prijatelja,koji se pocetkom 1601. god. pobunio protiv kraljice Elizabete i bio uskoro pogubljen.
Promjenu u opstem tonu Sekspirovih djela,koja tako uocljivo pocinje sa Hamletom,vjerovatno treba pripisati opstem duhovnom stanju u Engleskoj krajem XVI i pocetkom XVII vijeka.To je bilo vrijeme politicke nesigurnosti(kraljica Elizabeta I je vladala u svojim poslednjim danima u atmosferi sve vece neizvjesnosti),duhovne obespucenosti,lomljenja tradicionalnih i uspostavljanje novih vrijednosti,period kada su zbog razvoja novog znanja i empirijskih istrazivanja mnogi umni ljudi bili muceni nedoumicama u pogledu bitnih problema egzistencije.Sve to je dovelao do osjecanja duhovne ugrozenosti koje se odrazilo u mnogim knjizevnim djelima.Tako da je moguce da je i Sekspir bio pod uticajem te opste duhovne atmosfere.Imao je snaznog podsticaja da tekstove koje je pisao za svoje pozoriste usaglasi sa novim raspolozenjem koje je zavladalo.Hamlet je Sekspirov prvi veliki izraz tog raspolozenja.
Iako je nastanak Hamleta povezan sa ovom krizom duhovnih vrijednosti na smjeni dva vijeka,bilo bi pogresno smatrati da je ta drama samo odraz mjesta i vremena u kome je napisana.Hamlet je jedno od najslozenijih djela svjetske knjizevnosti.Ta tragedija je postala vrlo popularna,prezivela je sve smjene knjizevnog ukusa i do danas je ostala medju najcitanijima.
Jedan od razloga te privlacnosti ja sama prica o danskom kraljevicu,koja je do te mjere ljudska da i najrazlicitiji citaoci nalaze u njoj nesto sto ih uzbudjuje.Hamlet ima vitalnost mitske price koja se obraca najdubljim djelovima svjesti,na gubeci pri tome privlacnost zanimljive price o izuzetnim dozivljajima izuzetnog pojedinca.Odavno je primjeceno da svako doba,svaka generacija,pa i svaki covjek imaju svog Hamleta.
Stil i jezik
U vrijeme kada je pisao Hamleta Sekspir je vec u potpunosti izgradio svoj dramski stil.To je stil koji nosi pun naboj smisla i spremno se razlistava u pjesnicke slike.Neekonomicnost stila,primjetna u nekim ranijim Sekspirovim dramama,ovdje je ustupila mjesto sazetosti ,koja ne ide na stetu krepkosti ili jasnoce. Hamlet je drama velike izrazajne raznovrsnosti.Nacin govora se neprekidno mijenja i moze biti svakodnevan i neusiljen(kao u Hamletovom razgovoru sa strazrima),svejesno poetican(kao u opisu jutra na kraju prve scena),divlje zestok(kao u sceni u kraljicinoj odaji),efektno retorican(kao u Klaudijevim zvanicnim govorima),prisan i neposredan(kao u monolozima).To je stil pun one istinske dramske poezije koja u izdvojenim odjeljcima na ostavlja narocit utisak,ali u dramskom kontekstu dobija veliku upecatljivost.
Velicina Hamleta se ne moze objasniti samo reljefno isklesanim likovima i raznovrsnoscu stila.Mogle bi se pomenuti i mnoge druge osobina koje doprinose vrijednosti tragedije-vjesto gradjenje dramske napetosti ne samo u glavnom zapletu u cjelini,nego u i manjim "lokalnim" zaristima drame(npr.pojava Duha);vizuelni dozivljaji koji se neizbrisivo urezuju u sjecanje (prizor Hamleta sa Jorikovom lobanjom);istancano kontrastiranje tonova i likova;poeticni i razgovjetni iskazi neodredjenih titraja sa sumracnih podrucja svjesti;zadivljujuca uskladjenost i stihova i proze ne samo s onim o cemu se govori nego i s onim ko govori.Od Hamleta mozda ima formalno savrsenijih,ali izvjesno ne i bogatijih tragedija.
lija i ba Porijeklo price
Najstariji izvor Sekspirovog Hamleta bila je jedna sirova povjest iz varvarskih vremena.Prica o Hamletu prvi put se javlja u XII vijeku,u djelu danskog istoricara Saksa Gramatika.Ona sadrzi skoro sve znacajnije likove i djelove zapleta koje nalazimp u Sekspirovom djelu,ali u mnogo grubljem vidu.Lik koji odgovora Poloniju nije samo ubijen nego je i isjecen na komade,skuvan i bacen svinjama.
Saksova prica o Hmaletu je cesto prepisivana i bila je siroko poznata u rukopisu,a u XVI vijeku ukljucena u jednu popularnu zbirku prica objavljenu u Francuskoj.Odatle je preneta u Englesku,gdje je krajem XVI vijeka prikazivana jedan dramatizovana vrzija.Ta drama nije sacuvana i u vezi sa njom postvljaju se mnoga pitanja.Ne zna se ko ju je napisao;po nekima pisac je bio sam Sekspir,sto nje mnogo vjerovatno,a po drugima neki stariji pisac.Ta stara drama se zvala isto kao i Sekspirova tragedija,a u modernoj kritici se ponekad naziva,da bi se razlikovla od Sekspirovog komada,Pra-Hamlet.O izgubljeno Pra-Hamletu ima samo nekoliko posrednih pomena u djelima drugih pisaca toga vremena.Ranije dramatizacija ja posluzila kao osnova Sekspirove price,ali Sekspir je rado uzimao zaplet iz djela drugih pisaca i samo za nekoliko njegovih drama nije pronadjen izvor u ranijoj knjizevnosti.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE   uto srp 17, 2007 3:38 pm

HAMLETOVA ŽIVOTNA DILEMAHAMLETOVA ŽIVOTNA DILEMA
˝ Biti ili ne biti- to je pitanje.
Je l` dičnije za ljudski um sve praćke
I strjelice silovite sudbine
Podnositi il zgrabit oružje,
Oduprijet se i moru jada kraj
Učinit? Umrijet- usnut, ništa više!
I usnuvši dokončat srca bol
I prirodnih još tisuć` potresa.
Što baština su tijelu- to je kraj,
Da živo ga poželiš! Umrijeti
- I usnut- usnut- pa i snivat možda!
Da- to je smetnja sva. Jer snovi, što
U smrtnom tome snu nas mogu snaći
Zemaljske ako muke stresemo,
Da- to je što nam ruku ustavlja
I to je razlog što je nevolja
Dugovječna.Jer tko bi inače
Podnosit htio svijeta bičeve
I poruge i silu tlačitelja
I rug i podsmijeh ljudi oholih
I bol što kini ljubav prezrenu
I tromost pravde, naprasitost vlasti
I krivdu što je tiha zasluga
Od nevrijednika trpi- kada može
I samim šilom račun svoj da smiri?
I tko bi tovar nosio u znoju
I stenjao pod teretom života
Kad ne bi volju mutio nam strah
Od nečeg poslije smrti, neka zemlja
Neotkrivena, kojoj ni jedan
Sa granica se putnik ne vraća,
Te volimo podnosit sva ta zla
No pobjeći u nepoznata.Tako
Razmišljanje nas čini kukavcima,
Te srčanosti boja prirodna
Izblijedi sva od pustog mozganja,
A važne i goleme zamisli
Iz tijeka svoga zato izlaze
I gube ime djela.˝
William Shakespeare(˝ Hamlet˝)
U Hamletovoj dilemi ˝Biti ili ne biti...˝ spoznaje se dvoumljenje između života
i smrti. Obije odluke su mu jednako mrske- ako se odluči za život, morati će ili
i dalje patiti u svojoj mučnoj pasivnosti, ili se početi boriti. Ako pak odluči
umrijeti, mogao bi naći mir, ali ne zasigurno jer ne zna što ga nakon smrti čeka
( ...neka zemlja neotkrivena, kojoj ni jedan sa granica se putnik ne vraća,...).
Okrivljuje sebe za kukavičluk, jer samim razmišljanjem o smrti gubi odvažnost (
˝ Tako razmišljanje nas čini kukavcima, te srčanosti boja prirodna izblijedi sva
od pustog mozganja, a važne i goleme zamisli iz tijeka svoga zato izlaze i gube
ime djela.˝), koja prepušta mjesto strahu- upravo onom strahu zbog kojeg je
napokon i odlučio nastaviti život. Međutim, Hamlet ne bira ni patnju ni borbu
kao soluciju, već oboje. On će, dakle, nastaviti i dalje mučiti sam sebe,
bjesomučno otkrivajući svoje i tuđe mane i gajeći najdublji prezir prema sebi i
drugima, ali se i boriti da ispuni obećanje koje ga obvezuje i na taj način
pokušati ostvariti duhovni mir.Naravno, da bi osveta, toliko važna njegovom ocu
da mu nije dala ni počivati u miru donijela žuđeni spokoj Hamletu, on mora biti
siguran da je njegov stric zaista kriv, što otvara novi problem, manji od
prethodnog, ali ipak značajan- kakvom prijevarom navesti bratoubojicu da
pogriješi u svojoj savršenoj glumi i otkrije strašnu istinu. Rješenje se krilo
upravo u glumi- Hamlet iskorištava dolazak glumaca namjernika, čestih gostiju
srednjovjekovnih dvorova, u palaču; sugerira im da izvedu komad nazvan
˝Mišolovka˝ napisan upravo da bi kod kralja izazvao bilo kakvu reakciju koja bi
potvrdila njegovu krivnju,i strpljivo čeka. Reakcija nije izostala- uznemiren
sadržajem, kralj prekida predstavu i povlači se gonjen osjećajem grižnje
savjesti u svoje odaje dokazujući tako istinitost Hamletovih slutnji i optužbi
duha svoga brata. Kako bi se spasio osvete, kralj šalje Hamleta u Englesku, no
on se igrom slučaja vraća i u dvoboju s Leartom biva smrtno ranjen, no zadnjim
snagama uspijeva izvršiti svoju osvetu i ubija kralja. Izvršivši dano obećanje,
Hamlet nije postigao duhovni mir, ali se dokazao kao principijelna osoba vjerna
svojim moralnim principima do samoga kraja i zbog toga je ličnost vrijedna
iskrenog divljenja.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE   uto srp 17, 2007 3:39 pm

ROMEO I JULIJA




1. KRATAK SADRŽAJ

UVOD:

Već u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u svađi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svađa koja završava upozorenjem kneza Escala. Naslućujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija.

POČETAK:

Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede ga da dođe na zabavu.

ZAPLET :

Na zabavi Romeo susreće Juliju. Između njih se rodi ljubav, čista i iskrena, bez ograničenja koje nameće mržnja između njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaća pravi smisao života.Romeo i Julija se tajno vjenčaju

VRHUNAC :

U jednoj svađi, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja. Želeći osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjeći, jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom, knez osuđuje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjećaji prema Juliji priječe ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza.

RASPLET:

Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemića. Zbog vječne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeći spriječiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne dospijeva na vrijeme reći Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i misleći da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život.

KRAJ:

Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali članovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaćaju da je uzrok tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i čistoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreću.

2. SOCIOLOŠKA I PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA GLAVNIH LIKOVA

Romeo je mladić iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki način žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mržnju pobjeđuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji.

“Zublja sama
Nek od nje uči sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noći sja
Ko alem kam na uhu crne žene –
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snježna, čista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svrši, ja ću je potražit
I uz nju blagu divlju ćud ću razblažit.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.”, citat, str.74

Romeo shvaća da je sreo sudbinu te je spreman učiniti sve. Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo, a ne reći da je poduzetan i hrabar mladić. Pun je vedrine i mladenačkog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i izaziva veliku tragediju.

“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu
U nekom poslu sad odilaze
I mole oči njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oči tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijeća od sunca,
A njezine bi oči na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale.”, citat, str. 83


Julija potječe iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom označit će njen život. Shvaća kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.

“Iz ljute mržnje niče ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dušmanina!”, citat, str. 78

Spremna je odreći se svega, pa čak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.

“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne ćeš,
Prisegni da me ljubiš, pa ću ja
Poreći da se zovem Capuletti.
ROMEO(za se). Da slušam još il da odgovorim?
JULIJA.Tek tvoje ime moj je dušmanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
“Montecchi” nije niti ruka niti nnga
Niti lice niti trup ni drugo ništa
Što pripada muškarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi – ime nije ništa!
Što nazivljemo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Baš tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sačuvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bića tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!”, citat, str. 84



3. TEMA

Sjajna, čudesna, neiscrpna, duboka i veličanstvena ljubav dvoje mladih koja je kao da kroz cijelu priču strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja.

4. IDEJA

Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i početak najveće tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki način bila nužna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeđuje mržnju.

5. METAFORIČNOST

Metaforičnost u ovom romanu uočava se u monolozima glavnih likova, a izražena je u prvim razgovorima između Romea i Julije.

1) “ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva –
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izađi sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smućen već i blijed
Od bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose –
Odbaci je –“, citat, str.82

2)”A bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu sreću naših duša
Što daje nam je ovaj susret mili.”, citat, str.108

6. NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU

Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret između Romea i Julije, te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije zanimljiv je jer označava bit ovog romana, ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna, savršena i jedinstvena. Ona je više od obične ljubavi, više od smrti i od samog života, zato je ovaj dio značajan.
Borba između Tibalda i Mercuzija također je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio označava početak ove čitave tragedije i sudbonosnih događaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mržnja između dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteća ljubav koja se, prema priči, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugačijim okolnostima tijek ovih događaja krenuo prema sretnijem kraju.

“LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj – u slavlju svome gine,
Baš ko barut, kad se s vatrom združi,
U isti tren se s njom i raspline.
I najslađi se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jedući uništavamo tek –
Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. – “, citat, str.107

“LORENZO. Ne – pasti može tko bez glave juri.”, citat, str.95

8.DOJAM O KNJIZI

Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to priča o kojoj se već sve zna. Zatim sam je počeo čitati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu čini posebnom je da od početka naslućujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeća i u najsretnijim trenucima u priči. U tome je sva ironija ovog djela. Ova će priča uvijek ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjećau ljubav. Ona će uvijek buditi mladost i uzbuđenje u čovjekovom srcu.
“Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit događaj ili nije, neće se valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom živi još i danas te se u Veroni na jednom vrlo romantičnom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija možda nisu živjeli u Veroni, živjet će vječno u ovoj tragediji.”, citat, str.35
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE   uto srp 17, 2007 3:39 pm

Karakterizacije likova:
Romeo- mladi sin Montekijev, smmrtno zaljubljen u Juliju, hrabar, po{ten i spretan na rapiru
Julija- k}i Kapuleta, strasno voli Romea, mlada, pametna, odana
Monteki i Kapulet- starje{ine daju zava|enih ku}a, vrlo tvrdoglavi i “slijepi”
Paris- mladi grof i kne`ev ro|ak, koji `eli o`eniti Juliju
Tibaldo- ratoborni ne}ak gospo|e Kapulet, stalno tra`i priliku da zapo~me tu~u
Monah Lavrentije- franjevac koji poma`e Romeu i Juliji da se vjen~aju
Dojkinja- Julijina dojkinja, koja ju savjetuje i poma`u u svemu

Osnovne crte fabule:
Romeo se na jednoj zabavi upozna s Julijom, te se njih dvoje zaljube. Svoju ljubav ne smiju otvoreno pokazati, jer su pripadnici smrtno zava|enih porodica. Zato Romeo dalazi u Julijin vrt kriomice i predla`e joj da se potajice vjen~aju. Julija pristaje, pa Romeo odlazi kod monaha Lavrentija i dogovara tajno vjen~anje. Lavrentije ih vjen~a, ali istog dana Tibaldo napadne Romeovog prijatelja Merkucija i dok ih Romeo poku{ava razdvojiti Tibaldo probode Merkucija. Tibalodo izazove i Romea, te ga Romeo probode. Budu}i da je knez zabranio borbu izme|u obitelji, pod prijetnjom smrtne kazne, Romeo bje`i kod Lavrentija da ga ne bi uhvatili. Knez ga ipak ne osu|uje na smrt nego na prognanstvo. Prije nego {to ode iz grada Romeo proved no} s Julijom i iako mu te{ko pada odvajanje od Julije on ipak ode u Mantovu.
Nakon {to Romeo odo, Julija sazna da se mora udati za grofa Parisa ili }e je se otac odre}i. Ona odlazi kod Lavrenitija, a on joj daje uspavljuju}e sredstvo, od kojeg }e izgledati mrtva. Lavrentije po{alje i pismo Romeu da do|e po Juliju u obiteljsku grobnicu. Julija popije otrov i svi misle da je mrtva. Ali Romeo ne dobija pismo od Lavrentija i ne zna za prijevaru. U me|uvremenu Baltazar, Montekijev sluga, dolazi kod Romea sa vije{}u da je Julija mrtva. Romeo na to ode kod apotekara i kupi pravi otrov i odlazi u Veronu u grobnicu Kapuleta. U to vrijeme Lavrentije doznaje da Romeo nije primio pismo, pa uzima `eljeznu {ipku i odlazi na groblje izvu}i Juliju koja bi se uskoro trebala probuditi. Ali Romeo sti`e prije i o dvoboju ubije grofa Parisa koji je do{ao polo`iti cvije}e na Julijin grob. Romeo ulazi u grobnicu i misle}i da je Julija mrtva ispija otrov i umire. Tada dolazi i Lavrentije, a Julija se budi. U me|uvremenu je Parisov pa` pozvao stra`u i Lavrentije `eli odvesti Juliju na sigurno. Ali Julija ne `eli po}i, a kako se stra`a sve vi{e pribli`ava Lavrentije bje`i ostavljaju}i Juliju samu. Julija vidjev{i Romea mrtvog uzme njegov no` i sama sebe probode. Uto ulazi stra`a i vidjev{i {to se desilo pretra`i groblje. Na|u Lavrentija koji im sve ispripovjedi, a Kapulet i Monteki shvate kakvu su glupost u~inili i pomire se.

Mjesto i vrijeme u dijelu:
Radnja se odvija u Veroni i Mantovi ne{to prije Shakespearovog vremena, tj. oko 14. 15.st

Tema djela je nesu|ena ljubav Romea i Julije.
Ideja djela je dokaz da ljubav uvijek nalazi put, a da se tvrdoglavost ne isplati.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE   uto srp 17, 2007 3:43 pm

O zivotu Viljema Sekspira, najveceg evropskog dramskog pisca, kao ni o vremenu nastanka njegovih djela, ne postoje dovoljni ni sigurni podaci. Za Sekspira se zna da je rodjen u Stratfordu na Evonu u prilicno imucnoj gradjanskoj porodici i da je gimnaziju pohadjao u rodnom mjestu.
Godine 1582. Sekspir se ozenio Anom Hatavej i vec sljedece godine dobio kcerku Suzanu. Tri godine kasnije rodjeni su blizanci Hamnet i Dzudita. Od tada pa do Sekspirovog odlaska u London ne znamo sta se desavalo, ali po pismu Roberta Grina (1592) vidimo da je u Londonu postao ozbiljan konkurent univerzitetski obrazovanim piscima (Marlou, Pilu, Nesu i Lodzu).
Godine 1595. Sekspir je postao akcionar pozorisne trupe Lorda Cemberlejna, koja je 1599.godine izgradila cuveno pozoriste Glob. Za ovu trupu, koja je kasnije postala Kraljevska trupa, Sekspir je pisao sve svoje drame i povremeno glumio sve do 1610.god, kada se povukao u Stratford, gdje je i umro.
Osim dvije poeme i zbirke pjesama (Venera i Adon 1593, Otmica Lukrecije 1594, Soneti 1609), Sekspir je napisao 36 drama za koje se smatra da su u cjelini njegove. Osam Sekspirovih istorijskih drama (napisanih od 1590. do 1600) obuhvataju period engleske istorije od Ricarda II do Ricarda III. U istom, pocetnom periodu Sekspirovog stvaralastva nastale su i njegove rane tragedije (Titus Andronikus, Romeo i Julija), kao i mnoge rane komedije od kojih su najpoznatije San ljetnje noci i Mletacki trgovac. Od 1600-1606.god. Sekspir je napisao svoje najpoznatije tragedije (Julije Cezar, Hamlet, Otelo, Magbet, Kralj Lir) i komedije (Kako vam drago i Bogojavljenska noc). Od djela stvorenih u posljednjem periodu (1606-1613) najpoznatije su ljubavna tragedija Antonije i Kleopatra i tragikomedije Zimska bajka i Bura.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE   uto srp 17, 2007 3:43 pm

Uvod u djelo ROMEO I JULIJA
Nema ni jednog Sekspirovog djela u kojem se ljubav ne pojavljuje: bilo kao zahvalna tema razgovora, pokretacka snaga likova ili, najcesce, kao preporodilacko osjecanje koje vraca radost prvog vidjenja ljepote u svijetu. U ogromnoj vecini Sekspirovih djela tuga ili radost zaljubljenika vracaju njegove tragicne usamljenike u nas svijet, a nas priblizuju njima. Za razliku od brojnih komedija u kojima ljubavnici uvijek imaju svoj kutak gdje im niko ne smeta, Romeo i Julija su okruzeni svijetom svakodnevice i ugrozeni silama mrznje. Nad poezijom njihove ljubavi nadnio se mac proznih sila onih od kojih zavise. Otud nam se i tema ovog djela predstavlja gotovo kao sudski slucaj: Romeo i Julija protiv Verone; ili djeca u ljubavi protiv roditelja u mrznji; mladi protiv starih koji su zaboravili na mladost i protiv onih mladih koji nece za nju da znaju... Ukratko, rijec je o sukobu izmedju velike i idealne ljubavi sa malim i stvarnim svijetom.
Susret Romea i Julije
Cim se Romeo i Julija sretnu imacemo priliku da vidimo kako izgleda - sjaj vatre - u poredjenju sa - parom uzdisaja-. Sjenkom koju baca na tu uvertiru ljubavi, prava ljubav smjesta ocrtava svoje obrise. Ona se radja iz vatre Romeovih i Julijinih podsticanja, postajuci nesto stvarno zahvaljujuci njima. Od prvog trenutka to je cin ljubavi a ne filozofija ljubavi, upravo po tome sto se svaka njihova rijec i misao ne zavrsava u sebi i u trenutku kada je izgovorena. Ljepsa i veca, ona se vraca sa druge strane. Kada na obali ugleda Juliju, kada jos ne znajuci ko je ona pridje i uzme je za ruku, Romeo kaze:
Ako mi tu svetu ikonu skrnavi
nedostojna ruka, ja cu rado znati
da otkajem; kao poklonici pravi
usne ce poljupcem gresni dodir sprati.


Ako je Julija sveta ikona, ko je onda Romeo? Pa to vec kaze i samo ime: na italijasnkom romeo znaci hodocasnik. Julija ce ga odmah nazvati hadzijom dobrim, ali ne samo zbog igre rijeci vec i zbog igre osjecanja koja se radjaju. Julija kaze Romeu da poljubac nije potreban jer vec i dodir rukom kazuje isto. Nacinom na koji odbija, ona ga, ustvari, ohrabruje u onom najkriticnijem pocetnom trenu. Shvatajuci taj jezik kao vrstan knjizevni kriticar, Romeo ce se odmah odvaziti i zamoliti za poljubac. Kao hodocasnik, Romeo se pred ikonom moli. A ikona? Julija to zna:
Ikona cuti i kao uslisava.
Tim je sve svrseno. Romeo je poljubi prvi put, pa da bi vratio grijeh koji je ostavio na njenim usnama, ljubi je ponovo. Takav je Romeov i Julijin prvi i odmah poslije njega drugi poljubac. Takva je i njihova ljubav.

Ljubav

Ljubav Romea i Julije je velika, prava, romanticna ljubav koja ne zna za granice ni kompromise. Po onome kako nam Sekspir predstavlja Veronu i njene zitelje, to istovremeno znaci da tako nesto nije od ovoga svijeta ni po njegovoj mjeri. Romeova i Julijina ljubav je prevelika da ne bi bila tragicna. Otac Lavrentije, zastitnik ljubavnika i njihov najbolji prijatelj, zna to i zbog toga bi htio da stisa bujicu Romeove strasti. On moli Romea da voli umjereno jer tako cini ljubav koja dugo traje. Na manje produhovljen, ali na prostosrdacan nacin, i Julijina dadilja pokusava da ih urazumi. Otac Lavrentije je najblizi ljubavnicima i najvise u stanju da saosjeca sa njima. Kada bere svoje trave, on i sam o prirodi govori jezikom culne ljubavi:

Zemlja je i grob i ta majka rodna
prirode; taj grob je i utoba plodna:
raznovrsnu djecu te utrobe svoje
prirodine grudi bez prestanka doje.

Ali ljubav je tu opisana u svom krajnjem ishodu a ne u buri pocetka, kroz koju prolaze Romeo i Julija. Svijet bez ljubavi za kakvu znaju samo Romeo i Julija- osvijetljen i ophrvljen njihovim zarom- predstavljen je kao polumrtav, bez pravog poleta i razloga postojanja, koji jedino jaka osjecanja mogu dati. Ako osjecanja u tom svijetu i ima, ona su ili mala ili mutna kao zuc mrznje i zavisti koji jedino znaju za psovku i mac.
Tragican kraj

U ovom djelu Sekspir je razdvojio svoje junake od njihovog svijeta. Oni se tek djelimicno i usljed nesrecnog slucaja ukrstaju. Dok su razdvojeni, tragedije nema. Cim se sretnu, nesreca je neizbjezna. A takvim postupkom nam Sekspir ne zamagljuje srediste vec ga samo sasvim jasno pomjera na drugo mjesto, u namjeri da pokaze koliko je svako idealno stremljenje nespojivo sa silama koje pokrecu sve svakodnevice. Idealno i realno, u covjeku i svijetu, ovdje idu svako svojim putem da bi se na kraju neminovno sukobili.
Smrt je, tako reci, spasila ljubavnike da se suoce sa vremenom koje svaki zar rashladjuje. U isti mah, sa pravom bi se mogli upitati: zar bi to bila idealna ljubav kada bi ljubavnici mogli zivjeti jedno bez drugog? Naravno da ne bi. Romeovo i Julijino samoubistvo je, ustvari, posljednji i vrhunski izraz njihove ljubavi. Da bi ostala ono sto jeste i bila vise od toga, njihova ljubav mora prestati da postoji u svom zemaljskom vidu. Medjutim, iza njihovog odlaska ostaje jedno osjecanje i jedno saznanje. Posmatrajuci tuzni prizor roditelja nad mrtvim tijelima svoje djece, knez na kraju kaze:

Sumoran mir jutro donosi nam ovo,
sunce od tuge ne moze da sine.

Iza Romea i Julije je ostalo osjecanje praznine i saznanje da zivot koji ne lici na njihov nije zivot. A tim nam Sekspir ipak nesto sasvim odredjeno kaze. Ideali mozda nisu stvari po mjeri ovog svijeta, ali svijet bez njih ne vrijedi ni pisljiva boba. Da bi se mogli i dalje voljeti, Romeo i Julija moraju da umru. A da bi mogla zivjeti- sto znaci bar nesto malo poprimiti od njihovog zivotnog sjaja- Verona mora da se mijenja. U prekasnom casu pomirenja, to osjecaju njihovi ocevi pruzajuci ruku jedan drugome.

LIKOVI
• ESKALUS, veronski knez
• PARIS, mladi plemic, knezev rodjak
• GROF MONTAGI, starjesine dveju zavadjenih kuca
• GROF KAPULET, - II -
• GROFICA MONTAGI, Montagijeva supruga
• GROFICA KAPULET, Kapuletova supruga
• JULIJA, Kapuletova kci
• JULIJINA DADILJA
• STARAC, Kapuletov rodjak
• ROMEO, Montagijev sin
• MERKUCIO, knezev rodjak i Romeov prijatelj
• BENVOLIO, Montagijev sinovac i Romeov prijatelj
• TIBALT, bratanac gospodje Kapulet
• MONAH LAVRENTIJE, franjevac
• MONAH JOVAN, franjevac
• VALTAZAR, Romeov sluga
• SAMSON, Kapuletov sluga
• GREGORIO, Kapuletov sluga
• PETAR, sluga Julijine dadilje
• AVRAM, Montagijev sluga
• APOTEKAR
• TRI MUZICARA
• PARISOV PAZ, JOS JEDAN PAZ, CASNIK
• Gradjani, rodbina obeju kuca, maske, cuvari, strazari, sluge i pratioci, hor
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE   uto srp 17, 2007 3:44 pm

UKROĆENA GOROPADNICA

Radnja Ukroćene goropadnice je uzeta iz neke starije komedije koja je u ono doba bila vrlo popularna. U njoj vidimo pravog Shakespearea, velikog i neusporedivog poznavaoca ljudske duše. Njegovi su likovi puni jake psihologije i pokazuju veliko poznavanje ženske ćudi.
U komediji postoje dvije radnje:
- kroćenje goropadne Katarine
- prosidba Bjanke.
A povezane su time što se Bjanka ne može da uda prije svoje sestre, koja je goropadna i koja se ne želi udati samo kako bi omogučila slobodno prošenje Bijanke. Radnje se zbivaju u Pisi u Shakespeareovo doba.
To je sasvim realistična komedija bez fantastike u kojoj ne glume nikakvi vitezovi ni velikaši, nego ljudi iz svakodnevnog života.

3. Uloga prologa

Prije same komedije nalazi se kratki prolog (induction), koji služi kao uvod, ali ne utjeće i na samu radnju. Zapravo tu nalazimo pozornicu na pozornicu, jer se u određenom trenutku u prologu pojavljuju glumci koji će glumiti komediju Ukroćena goropadica.
U prologu doznajemo da je neki lord, vraćajuči se iz lova, naišao na kotlokrpu, gdje na zemlji spava. Željan šale naredi slugama da ga donesu u dvor i obuču u sjajne haljine. Kad se ovaj probudi, sluge ga uvjere, da je ugledan gospodin, koji je mnogo godina bio bolestan. Tada u dvor dolaze glumci, koji prikazuju pred tim preodjevenim kotlokrpom komediju " Ukroćena goropadica.
Ta zamisao, o pozornici na pozornici, nije Shakespereova. Ona ima korjen u jednoj priči iz " Tisuću i jedne noći ", no ona u ovoj komediji nije do kraja izrađena. Mi ne znamo što se desilo kotlokrpi nakon što su glumci odglumili komediju. Neki šekspirologi misle da je Shakespir napisao i završetak prologa, ali se ono u prepisivanju izgubilo.










4. Petruccio

Njega ne vode nikakvi idealniji motivi, nego neka težnja za pustolovinama, te želja da se nagleda svijeta i bogato oženi. On prihvača Katarinino kroćenje samo iz pasije i za zabavu, a ne (barem iz početka) iz ljubavi. Ipak nam je on simpatičan. Valjda zbog svoje srčanosti, neustrašivosti i potpunog uvjerenja, da će ukrotiti "ženskoga zmaja", kao i duhovitost, i zbog svoga vanrednoga humora i duhovitosti.
Ispod maskom žestoke i tvrde ćudi, krije se veseljak i dobar čovjek. On te svoje postupke pred Katarinom samo glumi, kako bi joj pokazao da s njime nema šale i kako sve treba da bude po njegovoj volji. No prema samoj Katarini nije nikad žestok, nego postupa prema njoj sa nekom vedrom galanterijom i hinjenom bezazlenošću te ne če da shvati nijednu njezinu oštru i pogrdu riječ, nego u svemu vidi samo tobožnju blagost i dobrotu.

5. Katarina

Za nju govore da je "divlja mačka", "gadni vrag", i "pakleni đavol". Vidi se i razlog tom mišljenju, jer se ona u početku ponaša kao razmažena, tvrdoglava i prkosna mlada djevojka.
A zapravo kad malo dublje pogledamo, ona je jaka i samostalna, sa lošim odgojem i tvrdoglavošću zbog ranog gubitka majke. Ona je znala da žena mora biti prema mužu odana i vjerna, ali joj se to činilo smješnim, jer su svi muškarci oko nje bili slabići (Baptista, Hortenzijo), a drugih nije poznavala.
Petruccio je u njoj ubio "goropadicu", a pobudio one iskre dobrote i plemenitosti, koje su već otprije tinjale u njenom srcu, ali dotle nije bilo nikoga, tko bi ih umio razgrnuti i raspiriti.
Petruccio i Katarina ne govore nigdje o svojoj uzajamnoj ljubavi, ali se osjeća, da za vrijeme borbe u njima rađa i učvrščuje. To što je oni ne će da priznaju, to je kod Petruccija taktika, a u Katarine prkos.

6. Ostali likovi

BIANCA - je mala himbenica i koketa, koja iza svoje nježnosti i bezazlenosti krije želju za gospodovanjem, što vidimo jasno u posljednjem prizoru.
LUCENZIJO - je običan zaljubljeni mladić, bez dubljih psiholoških crta, ali vatren i simpatičan. Zaljubljuje se na prvi pogled (kao Romeo) i tako je očaran, da sve vidi u najljepšoj slici.
HORTENSIO - nije takav idealist, nego više tašt i ograničen. On je kavalir, ali slabić. Kad vidi, da ne može dobiti Bjanku, prihvati se svoje "udovice", pošto je naučio u Petruccija, kako valja krotiti goropadnu ženu-ali to njemu nije pošlo za rukom.
GREMIJA - nasamaren zadovoljava se sa gozbom
TRANIO - je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, dosta obrazovan i duhovit.
GREMIO i BIONDELLO - sluge i komedijaši, samo je Gremio duhovitiji, živahniji i brbljiviji.
VINCENZIO - miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellove šale naljute.
"UDOVICA" - tvrdoglava i neposlušna žena, na Hortenstijevu žalost jer on nije Petruccio.

7. Zaključak

Ukroćena goropadnica je jedno od ranijih djela, nastalo oko 1595 godine. To se vidi po gradnji komedije, metrici, mnogim latinskim i talijanskim riječima i po karakterizaciji lica koja je snažna i konsekventna, ali nije tako oštra i duboka kao u kasnijim djelima.
U ovom se djelu saznaje da je Shakespeare vjerojatno bio u tadašnjoj Italiji. On zna kakva je bila tadašnja Pisa (na glasu s vrlih građana), da je njihov običaj da mladencima otac stavlja ruke pred svjedocima te precizno nabrajanje dragocijenih predmeta u Petrucciovoj kući (koji su bili tipični u Taljana u to doba.
U Shakespeareovo doba, uspjeh jedne glumačke grupe ovisio je isključivo o kvaliteti djela i njegovoj lakoj izvedivosti na pozornici. A ovo je jedno od onih djela koje se najviše prikazivalo, prikazuje se i prikazivat će se na pozornici, jer je prikladno za nju.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Sponsored content




PostajNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE   Today at 7:36 pm

[Vrh] Go down
 
WILLIAM SHAKESPEARE
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
hrvatskijezik :: 1 RAZRED :: 1 RAZRED-
Forum(o)Bir: