Repetitorij 1. razreda

1) JEZIK I GRAMATIKA
2) TEORIJA KNJIŽEVNOSTI
2.1) LIRIKA
2.2) LIRSKO-EPSKE VRSTE
2.3) EPIKA
2.4) DRAMA
2.5) DISKURZIVNI ROD
3) POVIJEST KNJIŽEVNOSTI
3.1) TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA
3.1.1.) EGIPATSKA i BABILONSKO-ASIRSKA KNJIŽEVNOST
3.1.2.) HEBREJSKA KNJIŽEVNOST (BIBLIJA)
3.2.) ANTÍKA
3.2.1) GRČKA
3.2.2.) RIM

1) JEZIK I GRAMATIKA -1.dio
JEZIK je apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju.
GOVOR je konkretna realizacija jezika.
Nastajanje jezika:
Teorija krikova smatra da je jezik nastao postupnom artikulacijom neartikuliranih zvukova kod pračovjeka u trenucima jakih emocija
Onomatopejska teorija smatra da se jezik razvio oponašanjem zvukova iz prirode.
Jezik mimike i pokreta mogao je prethoditi govoru.
Izraz jezičnog znaka – čini ga materijalna strana jezičnog znaka – materijalizirati apstraktan pojam izgovaranjem (glasovi) i zapisivanjem (slova)
Sadržaj jezičnog znaka – značenje koje to što je zapisano ili izgovoreno ima u našoj podsvijesti
Jezični znakovi se u govoru ostvaruju kao fonemi, a u pismu kao grafemi.
Put prenošenja poruke
Govornikova psihološka faza – pojam nastaje u svijesti govornika
Govornikova fiziološka faza – impuls se prenosi od mozga do govornih organa
Govornikova fizička faza – govorni organi se pokreću i nastaju glasovi
Sugovornikova fizička faza – do uha mu dolaze zvučni valovi nastali glasovima
Sugovornikova fiziološka faza – impuls se prenosi od uha do mozga
Sugovornikova psihološka faza – pojam nastaje u svijesti sugovornika
Kontekst – okolina jezične jedinice u kojoj ona dobiva određeni smisao
Zalihost/Redundancija – višak obavijesti u komunikaciji koju daje kontekst i kojemu je svrha izbjegavanje nesporazuma (ono što je viška je zalihosno)
Idiom je svaki pojavni oblik jezika, to su svi idiolekti (govori pojedinaca), lokalni jezični sustavi, dijalekti i jezici.
Dijeli se na:
• organski – vezan za sela ili ostale najniže razvojne stupnjeve društva
• neorganski
• standardni jezik – autonoman vid jezika svjesno normiran i polifunkcionalan, stabilan u prostoru i elastično stabilan u vremenu
• substandardni idiomi - nije usko vezan za određenu sredinu
• kolokvijalni jezik
• šatrovački jezik
• dobni žargoni
• stručni žargoni

HRVATSKI: Prajezik – indoeuropski; skupina – BALTIČKO SLAVENSKA > južnoslavenski > Zapadni
Skupina ljudi u nekom mjestu čine mjesni govor, pa dijalekt, pa narječje, pa jezik
NORME – sustavi pravila kojima se određuju načini korištenja standardnog jezika.
• ortografska (pravopisna) – Nadimci se pišu velikim slovom.
• ortoepska (pravogovorna) - Jednosložne riječi imaju silazan naglasak.
• gramatička (morfološka) – Pridjev se s imenicom slaže u rodu, broju i padežu.
• sintaktička – stilski neobilježen red riječi u jednostavnoj rečenici: SPO
• leksička – književnik se služi riječima Hrv. Književnog jezika
• stilistička – odstupanja od norme dopuštena su radi stvaranja, npr., atmosfere

GOVORNI ORGANI:
• POMIČNI: grkljan, glasiljke, nepce s resicom, jezik, donja čeljust, ždrijelne stjenke, usne
• NEPOMIČNI: tvrdo nepce, gornja čeljust, zubi

NASTANAK GLASA: Zračna struja prolazi iz pluća kroz dušnik i provlači se kroz grkljan s glasiljkama – tu dobiva oblik glasa. Zatim dolazi u grlo nad kojim se nalazi ždrijelo. Ono vodi u usnu i nosnu šupljinu. Te šupljine služe kao rezonatori (za pojačavanje glasa). U njima zračna struja dobiva konačni oblik.
GLAS – najmanji odsječak izgovorene riječi.
FONETIKA – znanstvena disciplina koja proučava glasove same po sebi, njihova artikulacijska (mjesto i način tvorbe) i akustična (zvučnost) svojstva.
FON – glas sam po sebi.
FONOLOGIJA – znanstvena disciplina koja proučava foneme kao razlikovne jezične jedinice, kako jezik iskor. glasove koje je fonetika opisala.
FONEM – najmanja jezična jedinica koja sama nema smisao ali ima razlikovnu ulogu. (30 + otvornik ie + samoglasno r)
PODJELA GLASOVA:
OTVORNICI – svi glasovi kod kojih je prolaz zračne struje otvoren, tj. ne pojavljuje se nikakva zapreka, a glasiljke trepere – AEIOU + dvoglas IE
ZATVORNICI – svi glasovi kod kojih zračna struja nailazi na djelomičnu ili potpunu prepreku.

PODJELA OTVORNIKA:
Podjela prema položaju jezika u odnosu na nepce:
VISOKI: i, u
SREDNJI: o, e
NISKI: a
Podjela prema vodoravnom položaju jezika u odnosu na nepce:
PREDNJI: i, e, ie
STRAŽNJI: o, u
MIRUJE: a
PODJELA ZATVORNIKA:
Podjela prema načinu tvorbe:
Zvonačnici (Sonanti): djelomična prepreka - V jela munjena rulja. v, j, l, m n, nj, r, lj
Šumnici (Konsonanti): potpuna prepreka:
Zatvorni / Praskavi / Eksplozivni: Bode ga patak. b, d, g, p, t, k
Tjesnačni / Frikativi: Sažeh za šefa. s, ž, h, z, š, f
Poluzatvorni / Sliveni / Afrikate: c, č, ć, đ, dž
Podjela prema mjestu tvorbe:
Usneni / Labijali:
dvousneni/bilabijali: p, b, m
usnenozubni, labiodentali – v, f
Jezični:
prednjojezični / zubni / dentali: d, t, n, c, z, s
desnici / alveolari: r, l
srednjojezični /prednjonepčani / palatali: č, ć, š, ž, đ, dž, j, lj, nj
stražnjojezični / zadnjonepčani / velari / jedrenici: k, g, h
Podjela prema zvučnosti:
ZVUČNI b d g z ž dž đ - - - zategnute glasiljke
BEZVUČNI p t k s š č ć f c h opuštene glasiljke
NEUTRALNI v, j, l,m, nj, n, r, lj zvonačnici
Z+B > BB B+Z > ZZ
PUŽ – MUŽ – RUŽ
pmr su SUPROTSTAVLJENI FONEMI.
Už je FONOLOŠKA OKOLINA – čine ju svi glasovi koji se nalaze oko suprotstavljenih fonema.
Suprotstavljanje fonema u istoj fonološkoj okolini je FONOLOŠKA OPOZICIJA/OPREKA.
ALOFON – fonem uvjetovan okolinom, njegova izgovorna varijanta.

2. dio
MORFEM – osnovni i nepromjenjivi dio riječi.
MORFEMSKA ANALIZA – postupak razdvajanja riječi na morfeme
Podjela morfema prema položaju
PREFIKS
KORIJEN
SUFIKS
Zajednički naziv – AFIKSALNI morfemi
MORFOLOGIJA – jezična disciplina koja proučava morfeme odnosno vrste riječi
MORFONOLOGIJA – dio gramatike koji proučava fonemski sastav morfema i veze između sastava morfema i njihovog funkcioniranja.
MORF – oblik sam po sebi (morfem pek – morfi peč, pek, pec, pe)
PREFIKS – predmetak, SUFIKS – dometak
ALOMORF – varijanta morfema izrazom djelomično različita a sadržajem jednaka. Do alomorfa dolazi jer je jedan fonem u riječi zamijenjen drugim.
GLASOVNE PROMJENE
FONOLOŠKI UVJETOVANE ALTERNACIJE – do njih dolazi zbog prirode samog fonema, tj. zbog drukčije raspodjele fonema unutar morfema.
1. jednačenje suglasnika po zvučnosti
2. jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe
3. stapanje suglasnika
4. ispadanje suglasnika

MORFOLOŠKI UVJETOVANE ALTERNACIJE – one nisu uvjetovane prirodom fonema, nego gramatičkom ili tvorbenom kategorijom.
1. nepostojano a
2. nepostojano e
3. prijeglas
4. navezak
5. zamjena l sa o (vokalizacija)
6. palatalizacija
7. sibilarizacija
8. jotacija
9. alternacije ije/je/e/i

NEPOSTOJANO A je ono a koje se gubi i ponovno javlja u različitim oblicima iste riječi, uvijek u zadnjem slogu.
Javlja se: u nominativu i genitivu množine, u nominativu jednine pridjeva (neodređen oblik), u nominativu jednine nekih zamjenica
Npr.
vrabac – vrapca, lažljivac – lažljivca, naranča – naranača, izložba – izložaba
umoran – umorna, modar – modra, bistar – bistra
kakav – kakva, sav – svega, nekakav – nekakva
NEPOSTOJANO E javlja se u kajkavskim govorima.
Npr.
Čakovec – Čakovca
Gubec – Gupca
ZAMJENA L SA O (VOKALIZACIJA) - suglasnik L na kraju nekih riječi ili na kraju sloga zamjenjuje se samoglasnikom O:
Kad se javlja: u muškom rodu GPR, u Nominativu jd. imenica muškog roda, ispred sufiksa -ba
Npr.,
htio – htjela, anđeo – anđela, kotao – kotla, posao – posla, pisao – pisala, prevodilac – prevodioca, mislilac – mislioca, dijel – dio, cijel – cio, dijeliti – dioba,
Ne provodi se u: imenicama na –lac, nominativ jd i genitiv mn. npr. ronilac – ronilaca, donosilac – donosilaca.

PALATALIZACIJA
• velari kgh ispred e, i u palatale čžš (vuk – vuče, velik – veličina, mnogi – množina, duh – duše, prah – prašina)
• dental c ispred e, i u č (mjesec – mjeseče)
• dental z ispred e u ž (vitez – viteže)

Kad se javlja:
• u vokativu jednine imenica muškog roda na kghcz (puh, junak, mjesec, knez)
• u prezentu i aoristu glagola kojima osnova završava na kgh (pekti – pečem, podigti – podiže)
• u tvorbi umanjenica sufiksima -ica, -ić imenica na kgh (krug – kružić, noga – nožica, muha – mušica)
• ispred nekih sufiksa (mrak – mračan, duh – duša)

Ne provodi se u: kolega – kolege, buha – buhica, zeko - zekin
SIBILARIZACIJA – velari kgh ispred i prelaze u sibilante czs
Npr. ruka – ruci, knjiga – knjizi, duh – dusi
Kad se javlja:
• u dativu i lokativu jednine imenica ženskog roda (majci, knjizi, svrsi)
• u dativu, lokativu, instrumentalu množine imenica muškog roda (đacima, vrazima, dusima)
• u imperativima glagola kojima osnova završava na kgh (reci, teci, lezi)

Ne provodi se u: osobnim imenima i prezimenima, imenicama odmila (hipokristicima), nekim zemljopisnim imenima (Krki, Kartagi) i imenicama na -cka, -čka, -čka, -zga, -tka, a neke mogu imati dvojake oblike (juhi – jusi, pripovijetki – pripovijetci)
JOTACIJA – stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom j u novi palatalni suglasnik
t+j – ć (žut – žutji – žući)
d+j – đ (mlad – mladji – mlađi)
h+j – š (suh – suhji – suši)
s+j – š (visok – visji – viši)
z+j – ž (brz – brzji – brži)
g+j – ž (drag – dragji – draži)
c+j – č (micati – micjem – mičem)
k+j – č (jak – jakji – jači)
l+j – lj (posoliti – posoljen)
n+j – nj (puniti – punjen)
Kad se javlja:
• u komparativima na –ji
• u prezentu i imperfektu glagola na -jem, -jah
• u GPT na –jen
• u instrumentalu jd ženskog roda na –ju (radostju – radošću)
• u zbirnim imenicama na –je

EPENTETSKO ILI UMETNUTO L - oblik jotacije kad se pbmv nađu ispred J pa se umeće L. Promjena se zove EPENTEZA.
Npr. grubji – grublji, grmje – grmlje, snopje – snoplje, mravji – mravlji


JEDNAČENJA (ASIMILACIJE) SUGLASNIKA
JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI
Do jednačenja dolazi kada se dva suglasnika različita po zvučnosti nađu jedan pokraj drugoga.
Z + B > BB
rob + stvo – ropstvo
uz + put – usput
B + Z > ZZ
svat + ba – svadba
naruč + ba – narudžba

Ne provodi se u:
• suglasničke skupine dc, dč, dć, ds, dš (podcijeniti, odčitati, predstava, podšišati)
• složenice s ispod/iznad (iznadprosječan, ispodprosječan)
• druge složenice kada je to potrebno radi jasnoće (podtekst, postdiplomski, nadtrčati)

JEDNAČENJE PO MJESTU TVORBE
Do jednačenja dolazi kad se jedan kraj drugog nađu dva suglasnika različita po mjestu tvorbe.
s + č, ć, lj, nj > š
sčepati – ščepati
nosnja – nošnja
z + đ, dž, lj, nj > ž
kaznjiv – kažnjiv
pazljiv – pažljiv
voznja – vožnja
h + č, ć > š
orahčić – oraščić
trbuhčić – trbuščić
drhćem – dršćem
n + b, p > m
činbenik – čimbenik
stanben – stamben
obranbeni – obrambeni
Ne provodi se u: kad su lj ili nj nastali glasovnom promjenom ( snijeg – snježan, slijep – sljepoća), ako su na početku drugog dijela složenice (razljutiti, raznjihati, izljubiti) ili u složenicama poput jedanput, stranputica kada je n na kraju prvog dijela složenice.
STAPANJE SUGLASNIKA
Kad se nađu dva ista stapaju se u jedan (bezzvučan – bezvučan)
To se često događa zbog neke glasovne promjene:
pet + deset – peddeset
bez + žični – bežžični
iz + sipati – issipati
Ne provodi se u: u superlativima pridjeva na j (najjači, najjadniji) i u složenicama (naddržavni, izvannastavni, dvadesettrećina)
ISPADANJE SUGLASNIKA
Do glasovne promjene dolazi radi lakšeg izgovora.
d i t ispred c i č
sudac – sudca – suca
otac – otca – oca
svetac – svetca – sveca
d i t u skupovima st,št,zd,žd ispred suglasnika osim r i v:
koristna – korisna
kazalištni – kazališni
obrastla – obrasla
godištnji – godišnji
nuždna – nužna
Ne provodi se u: rječima stranog porijekla (protestni, azbestni), a može biti i da imaju dva oblika – zadatci, dodatci
s u sufiksu ski kad se nađe iza č i ć
ribičski – ribički
Gospićski – gospićki

3.dio
GRAFEMI - temeljna slova, izvedena slova, dvoslovi, troslov
jedan fonem – više grafema
više fonema – jedan grafem
PRAVOPIS – ortografija, propisuje pravila o pisanju grafema, riječi i skupova riječi.
PRAVOGOVOR – ortoepija, propisuje pravila o izgovoru riječi.
GRAFEMSKI SUSTAV – sustav pisanih znakova za foneme.
FONEMSKI SUSTAV – se ne podudara s grafemskim. jedan fonem je najčešće jedan grafem, ali može biti i 2 i više.
POVIJEST JEZIKA
Tri hrvatska pisma: latinica, glagoljica i zapadna ćirilica (bosančica)
DJELA:
LATINICA
Red i zakon sestara dominikanki
Šibenska molitva
GLAGOLJICA
Bašćanska ploča
Vinodolski zakonik
Misal po zakonu rimskoga dvora
BOSANČICA
Poljički statut
ETIMOLOŠKI PRAVOPIS – traži da riječ pišemo tako da se vidi njezin nastanak (preddvorje)
FONOLOŠKI PRAVOPIS – da svako slovo u riječi odgovara glasu koji izgovaramo. (predvorje)
NAŠ – fonološko-etimološki.
IJE JE I E PRAVILA:
PRVO PRAVILO – ije se ispred naglašenog sloga pretvara u je
DRUGO PRAVILO – izvedena imenica/pridjev iz glagola gubi ije u je
POSEBNO PRAVILO – SUG + r + ije > je/e
IJE U JE:
• u dugoj množini imenica koje dobivaju slog više (cvjetovi, snjegovi svjetovi)
• u genitivu množine imenica ženskog roda s nepostojanim a (popijevka, pripovijetka – pripovjedaka
• imenice ženskog roda na -ota, -oća, -ina (grehota, sljepoća, bijel – bjelina)
• imenice srednjeg roda koje u GDLI dobivaju slog više (dijete – djeteta)
• zbirne imenice na –ad (zvijer - zvjerad, ždrijebe – ždrjebad/ždrebad)
• u deminutivima na -ić, -čić, -ica, -čica (mijeh – mješić, korijen – korjenčić, zvijezda – zvjezdica, cijev – cjevčica)
• glagolske imenice nastale od svršenih glagola (navijestiti – navještenje, prosvijetliti – prosvjetljenje, izliječiti – izlječenje)
• augmentativi (svijet – svjetina)
• u prvom dijelu složenice (zvijer – zvjerokradica, cijev – cjevovod)
• u komparativu (bljeđi, ljepši, bjedniji)
• u opisnim pridjevima na -ast, -kast, -cat, -it (cjevast, bjelkast, cjelcat, rječit)
• pridjevi na –ovit (pjeskovit, brjegovit/bregovit)
• složeni pridjevi (cjelovečernji, bjelokosni)

IJE OSTAJE IJE:
• ponekad u dugoj množini (lijekovi, tijekovi)
• kratka množina (snijezi, korijeni)
• zbirne imenice na –je (cvijeće, liješće)
• u deminutivima na -ce, -ak, -ka (odijelce, ždrijelce, korijenak, cijevka)
• glagolske imenice nastale od nesvršenih glagola (svijetljenje, cijepljenje, dijeljenje)
• u posvojnim pridjevima na -ov, -ev, -in (pijetlov, slijepčev, zvijezdin) (OSIM KOD brjestov, drjenov, ljeskov)


IJE I JE U GLAGOLIMA:
IJE>JE – kad od svršenog s ijetvorimo nesvršeni sa -ivati, -avati
dodijeliti – dodjeljivati
ocijeniti – ocjenjivati
razmijeniti – razmjenjivati
riješiti – rješavati
primijeniti – primjenjivati
JE>IJE – isto u promjeni vida kad svršeni glagol ima u sebi je
dospjeti – dospijevati
podsjeći – podsijecati
sagorjeti – sagorijevati
razumjeti – razumijevati
ALI kada ima u osnovi MJERA MJESTO SJESTI onda ostaje je
zamjeriti se – zamjerati se
premjestiti – premještati
nasjesti – nasjedati
JOŠ:
leći – lijeganje, lijegati
zreti – sazrijevati
umjeti – umijem
razumjeti – razumijem
-htjeti - -htijem
-spjeti - -spijem
smjeti – smijem
NAGLASAK je isticanje sloga visinom i jačinom glasa.
NAGLASNE/PROZODIJSKE JEDINICE:
• JAČINA (intenzitet) – naglašeno ili nenaglašeno
• TRAJANJE (kvantiteta) – dug ili kratak
• INTONACIJA (kretanje tona) – silazna ili uzlazna

PROZODIJA – znanstvena disciplina unutar fonologije koja se bavi proučavanjem prozodijskih jedinica (visine, trajanja, intonacije).
Dugi naglasci se često ostvaruju ispred suglasniče skupine.
Kratki naglasci se često ostvaruju ispred samoglasničke skupine.
NAGLASNA ILI IZGOVORNA CJELINA – čine ju naglašena riječ i više ili jedna nenaglašena riječ koja se ispred ili iza nje uz nju veže u izgovoru.
ČETIRI PRAVILA:
1. Jednosložne riječi moraju imati silazne naglaske.
2. Trosložne ili višesložne riječi na srednjem slogu mogu imati samo uzlazne naglaske.
3. Dvosložne ili višesložne riječi na početnom slogu mogu imati sve naglaske.
4. Na zadnjem slogu u hrvatskim standardnim riječima ne može stajati nikakav naglasak.

Kratko silazni: \\ (nebo, kist, procjena)
Kratko uzlazni: \ (magla, sarma, kabanica, pozornica)
Dugo silazni: ∩ (sunce, šunka, mir, pamćenje, cijeli)
Dugo uzlazni: / (duga, tuga, rezervirati)
NENAGLAŠENA DUŽINA nalazi se iza naglašenog sloga (veže se uz naglasak ispred sebe). Može se nalaziti u osnovnom obliku neke riječi, na tvorbenom sufiksu ili na nastavku. Označuje se crtom iznad samoglasnika na kojem se nalazi.
GDJE SE JAVLJA:
• padeži:
• Genitiv jednine ženskog roda (tame, vode)
• Instrumental jednine ženskog roda (tamom, vodom)
• Genitiv množine svih rodova (tama, voda, polja, novaca)
• Određeni oblici pridjeva (bijeli, bijeloga, bijelome)
• Prezent (gledam, gledaš, gleda)
• GPS (čitajući, pišući, videći)
• GPP (pročitavši, napisavši, nacrtavši)

RAZLIKOVNA ULOGA – imaju ju i naglasak i nenaglašena dužina (unuka – unuka)
RIJEČI dijelimo na:
• TONIČKE ILI NAGLAŠENE RIJEČI, NAGLASNICE
• ATONIČKE ILI NENAGLAŠENE RIJEČI, NENAGLASNICE (KLITIKE: ENKLITIKE I PROKLITITE)

Proklitike (prislonjenice, prednaglasnice) – nenaglašene riječi koje stoje ispred naglašene.
Vrste proklitika:
prijedložne:
• svi jednosložni prijedlozi (od, do, u, za, sa)
• neki dvosložni prijedlozi (među, mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko)
• trosložni prijedlozi složeni sa iz- (ispod, iznad, između, izvan)
veznici - (a, i, ni, da, kad(!))
negacija - ne
Prelazak naglaska na proklitiku:
• nenaglašene pred uzlaznim naglaskom (u vodi, na jeziku, o trubi)
• naglašene pred silaznim naglaskom (u grad, po vodu, ne znam)
• kratkouzlazni (ne znam)
• kratkosilazni (u grad, po vodu)

Enklitike (naslonjenice, zanaglasnice) – nenaglašene riječi koje stoje iza naglašene
Vrste enklitika:
glagolske
• nenaglašeni oblici prezenta pomoćnog glagola biti (sam, si, je, smo, ste, su)
• nenaglašeni oblici aorista pomoćnog glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi)
• nenaglašeni oblici prezenta pomoćnog glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo,ćete, će)
zamjeničke
• nenaglašeni oblici osobnih zamjenica u genitivu (me, te, ga, je, nas, vas, ih)
• nenaglašeni oblici osobnih zamjenica u dativu (mi, ti, mu, joj, nam, vam, im)
• nenaglašeni oblici osobnih zamjenica u akuzativu (me, te, ga (nj), je (ju), nas, vas, ih)
• nenaglašeni oblici povratne zamjenice (si, se)
čestica (riječca) li
Redoslijed enklitika:
1. prvo glagolska, pa zamjenička (osim trećeg lica – je – poželio mu je)
2. prvo zamjenička u dativu, zatim ostale zamjeničke (ako mu je pokloniš)
3. prvo li, glag., zamj (D), zamj (G/A), (Kako li će mu se, Smatraš li da će mu ih) (opet je ide na kraj – zar joj ih je poklonio)

NASTAJANJE SLOVA Č:
• prema osnovnom k ili c
• imenički sufiksi -ač, -ača, -jača, -ičar, -čić, -čica, -čina, -če, -ečak, -ičak, -ič, -čaga, -ičina, -ična
• pridjevski sufiks -ačak, -ičan, -ički, -ačan, -ački, -čiv, -ičast
NASTAJANJE SLOVA Ć:
• prema osnovnom t ili đ
• imenički sufiksi -ić, -oća, -ać, -dać, -bać, -aća
• pridjevski sufiksi -aći, -eći
NASTAJANJE SLOVA DŽ:
• prema osnovnom č
• budžet, džem, džepar, džez, patlidžan, džungla, narudžba, svjedodžba, predodžba, jednadžba, šeširdžija, buregdžija, buregdžinica, ćevabdžinica, džamija, džemper, džep, džeparac, džokej, džudo, džuboks, menadžer, kandža, fildžan, hodža, pidžama, srdžba,
NASTAJANJE SLOVA Đ:
• prema osnovnom d
• đavao, đon, đurđica, suđe, evanđelje, leđa, mlađi, grožđe, prilagođavati, uvrijeđen, đak, đački, đurđevački, međa, đubre, đipati, đerdan, punđa, rđa, mađioničar, čađa,

2. TEORIJA KNJIŽEVNOSTI

Umjetnost – subjektivnost, individualnost, osobnost, senzibilnost, slikovitost, ritmičnost
Znanost – istražuje, dokazuje, zaključuje

Teorija književnosti – bavi se pojmovima, terminima, stilistikom i metrikom, raznim knjiž.podjelama na rodove i vrste
Povijest književnosti – prati kronološki razvoj književnosti kroz vrijeme, bavi se periodizacijom
Književna kritika – dio znanosti o književnosti koji se bavi analizom i tumačenjem književnih dijela i utvrđivanjem njihovih umjetničkih vrijednosti.
Periodizacija – smještanje knjiž. Djela u odr. Razdoblje, epohu ili period (vremenske i stilske odrednice)
Podjela: pisana i usmena, na standardnom jeziku i dijalektalna, rodovi i vrste, poezija i proza
Autori: talent, mašta, senzibilnost, ali je usmeni neobrazovan i anoniman;
Prvobitna umjetnost – sinkretska, nema pisane riječi, estetski i utilitarni (svakodn. Potreba i pomoć) karakter
Usmena književnost : usmena predaja, narodna književnost, anoniman i neobrazovan autor, dio svakodnevice, sinkretska
Pisana književnost: kontinuitet pisane riječi, poznat i obrazovan autor
Rodovi: Epika, Drama, Lirika i Diskurzivni rod (putopisi, kritike, članici, eseji)
KNJIŽEVNI ROD je skupina književno-umjetničkih tekstova sličnih po načinu pisanja

2.1. LIRIKA
Melika – starogrčko lirsko pjesništvo pjevano uz glazbu (grč. Melos –pjesma) iz koje se razvila lirika
Lirika – obilježja:
• može biti u stihu ili pjesma u prozi.
• izražavanje osjećaja, mišljenja, stava,
• kratkost, sažetost, jezgrovitost, konciznost,
• subjektivnost, sugestivnost, slikovitost;

Sinestezija – stilsko izražajno sredstvo u kojem su objedinjeni različiti doživljaji i efekti
TEMATSKA PODJELA –
• intimno-refleksivna (Cesarić – Pjesma mrtvog pjesnika)
• domoljubna (SSK – Moj Dom)
• pejzažna (Cesarić – Voćka Poslije Kiše)
• ljubavna (Pupačić – Zaljubljen u ljubav)
• socijalna (Cesarić – Vagonaši)
• duhovno-religiozna (Šop – Isus čita novine)

Sonet – lirska pjesma koja se sastoji od prvo dva katrena, pa dvije tercine, a ima obgrljenu rimu abba cdc; klasičlni (petrartkistički) ili elizabetanski (šekspirovski)
Kompozicija – način na koji su manji dijelovi teksta sastavljeni u cjelinu (strofična ili stihovna)
KITICE:
• distih/dvostih,
• tercina/tercet,
• katren/kvartina,
• peterostih,
• sestina,
• septima,
• oktina

Stih i strofa – misaona, ritmička i semantička (smislena) cjelina
Ritam – govorna kategorija ostvarena sveukupnošću različitih jezičnih elemenata (izbor i poredak riječi, stilska sredstva, izmjena nagl. i nenagl. slogova i riječi
Heksametar – vrsta stiha koja se sastoji od šest stopa ili mjera
Daktilski heksametar – vrsta stiha kokja se sastoji od 6 stopa – 5 daktila i troheja
Stopa ili mjera – mala ritmička cjelina sastavljena od slogova
Versifikacija – znanost o stihu, grčki i latinski imaju kvantitativnu (dugi i kratki slogovi) a mi silabičku (nagl. i nenagl. slogovi) versifikaciju
STOPE:
Daktil – stopa koja se sastoji od jednog dugog i dva kratka sloga
Trohej – stopa koja se sastoji od jednog dugog i jednog kratkog sloga (njime završava D.H.)
Spondej – stopa koja se sastoji od dva duga sloga
Jamb – stopa koja se sastoji od jednog kratkog i jednog dugog sloga
TEMA – interesno područje pisca
MOTIV – najmanja tematska jedinica (figurativni i apstraktni)
POENTA – mjesto u knjiž. djelu gdje se najviše naglašava osnovna ideja
PJESMA U PROZI – kraći prozni tekst koje ima sve osobine lirskog izraza, a izražava subjektivne osjećaje, stavove i mišljenja
STILSKA-IZRAŽAJNA SREDSTVA:
Figure – figure dikcije (glasovne/zvučne), riječi (tropi), konstrukcije, misli
STIL – izbor iz jezika, donosi različitost, može biti umjetnički (jedn,suh, kićen, bujan) i neumjetnički (admin, znan, kolokv, public)
FIGURE DIKCIJE – zasnivaju se na učinku određenih glasova i zvukova u govoru
• asonanca – ponavljanje istih samoglasnika u stihu
• aliteracija – ponavljanje istih suglasnika u stihu
• onomatopeja – oponašanje zvukova iz prirode
• anafora – ponavljanje riječi na početku stiha
• epifora – ponavljanje riječi na kraju stiha
• simploka – ujedinjenje anafore i epifore
• anadiploza – riječ s kraja stiha se ponavlja na početku slijedećeg

FIGURE RIJEČI – tropi, zasniva se na promjeni osn znač riječi
• metafora – skraćena poredba, preneseno značenje
• metonimija – podvrsta metafore, jednom riječju zamjenjuje se veća cjelina (hrabar čovjek – sila)
• personifikacija – davanje ljudskih osobina svemu što nije čovjek
• sinegdoha – pars pro toto – dio se uzima za cjelinu („čovjek“ je uništio prirodu)
• eufemizam – ublažavanje nekog pojma (pijan – veseo)
• epitet – ukrasni pridjev
• alegorija – cijelo djelo u prenesenom značenju
• simbol - riječ koja se doživljava u prenes.znač., opći i individualni

FIGURE MISLI - za razliku od figura riječi, figure koje se odnose na širi smisao
• poredba – usporedba na temelju sličnosti
• antiteza – usporedba na temelju suprotnosti
• hiperbola - preuveličavanje
• litota - umanjivanje
• gradacija – postupno stupnjevanje
• ironija – govoriš jedno, misliš drugo
• oksimoron - suprotni pojmovi (glasna tišina)
• paradoks - nevjerojatni, ali mogući parovi riječi (Znam da ništa ne znam.)

FIGURE KONSTRUKCIJE
• inverzija – redoslijed riječi obrnut od gramatičkog
• retoričko pitanje – pitanje na koje se ne očekuje odgovor
• asindeton – nizanje riječi bez njihova gram povezivanja
• polisindeton - nepotrebno nizanje veznika

TRADICIONALNI LIRSKI OBLICI:
Tradicionalni lirski oblici – oblici koji se od davnina nisu previše mijenjali tematikom, osj. stavom i oblikom:
HIMNA I ODA:
• svečane, posvećene nečemu što čovjek jako poštuje
• Grčka – Pindar i Alkej
• Rim – Horacije
• himna: Antun Mihanović – Horvatska domovina
• oda: Petar Preradović – Rodu o jeziku
DITIRAMB:
• autor naglašeno iznosi oduševljenje i radost
• slave se životne radosti onom koji je uzdignut do zanosa
• nastala u Grčkoj u čast boga Dioniza
• Vladimir Nazor – Cvrčak
ELEGIJA:
• tužno raspoloženje, bol, žalost za nedostižnim
• Ovidije – Ex Ponto
• prvotno su to u Rimu bile ljubavne pjesme
• elegijski distih – 1 heksametar, 1 pentametar
• Franjo Ciraki – Florentinske Elegije
EPITAF:
• umjetnički oblikovan natpis na nadgrobnom spomeniku
• lapidarnost – izražavanje bitnoga
• MOTO – natpis na početku književnog djela – navješćuje dalji smisao teksta
• Mak Dizdar – Zapis o zemlji
EPIGRAM:
• kratki lirski tekst u stihu
• stav, mišljenje, osjećaj
• kritički odnos autora
• Rim – Marcijal – Krivi izbor
• Grčka – Simonid
IDILA

2.2. LIRSKO-EPSKE VRSTE
LIRSKO-EPSKE VRSTE
• BALADA – nastala u 14/15. stoljeću u Škotskoj, pjeva o nesrećama i stradanjima polaganim rimom, uobičajen kraj je tragična smrt junaka
• ROMANCA – nastala u 14/15. stoljeću u Španjolskoj, ljubavna tematika, živo opisuje neki događaj ubrzanim ritmom, osjećaj vedrine
• POEMA – ima i dramske elemente, epski se događaj prikazuje izrazito pjesničkim postupkom
EPSKI ELEMENTI:
• prošlo vrijeme, epska scena, radnja, likovi, dijalog i monolog
LIRSKI ELEMENTI:
• osjećaji, ritam, sugestivnost, stilska sredstva, epiteti

OBILJEŽJA EPSKE POEZIJE:
• stalni epiteti
• antiteza (poredba koja se temelji na opreci ili suprotnosti)
• SLAVENSKA ANTITEZA – sastoji se od pitanja, negacije tog pitanja i odgovora na to pitanje
• fromulaičan način izražavanja – cjeline i formule koje se ponavljaju u istom ili sličnom obliku, uvijek su ritmički i funkcionalno iste, najavljuju i zaključuju
• deseterac – epski deseterac je stih koji ima cezuru (stanku) nakon četvrtog sloga, zove se i nesimetrični

2.2. EPIKA
Karakteristike: opširnost, fabula, likovi, pokušaj objektivnosti,
Tehnike pisanja: dijalog, monolog, naracija i deskripcija
SREDSTVA RETARDACIJE:
• digresije – manja odstupanja od glavne fabule, duži opisi nekog predmeta, osobe ili događaja
• epizode – veća odstupanja od fabule koja ne utječu bitno na tijek fabule i imaju svoje samostalno značenje
• retrospekcija (reminiscencija) – vraćanje u prošlost
• opisi
• dijalog i monolog
• ponavljanja (formule, stalni epiteti, ponavljanje čitavih strofa ili dijelova)

U STIHU:
- lirsko epska pjesma
- epska pjesma – opisuje povijesne događaje, slavi junake, većinom iz naroda, crno bijela tehnika karakterizacije, veća od lirske pjesme, ima fabulu, jedan događaj, malo likova, ima jasnu poruku
- ep i epopeja:
EP – duži oblik epske poezije
EPOPEJA – vrsta povijesno junačkog epa koji obuhvaća sve aspekte života jednog naroda u određenom povijesnom trenutku
TEMATSKA PODJELA EPOVA:
• povijesno junački
• filozofski
• religiozni
• ljubavni
• idilični
• pustolovno-avanturistički

ZAJEDNIČKE OSOBINE EPOVA:
• opširnost
• razvijena fabula
• sredstva retardacije
• puno likova i opisa

U PROZI:
• JEDNOSTAVNI OBLICI
• mit
• legenda
• bajka
• basna
• zagonetka
• vic
• SLOŽENIJI OBLICI
• kratka priča
• novela
• pripovijetka
• roman

JEDNOSTAVNI OBLICI:
• prvotno nastali iz usmene književnosti
• situacije iz svakodnevnog života

MIT – jednostavan oblik koji objašnjava nastanak svijeta ili bilo što što nisu znali objasniti racionalno
LEGENDA – priča iz naroda, pučko vjerovanje, mitski, fantastični i zbiljski događaji
BAJKA – čudesan svijet, terapeutski učinak, sretan završetak, borba dobra i zla, tipiziran početak, ponavljanje istih motiva, brojevi (3,7,9,12), krnji perfekt
BASNA – kroz likove životinja (personifikacija) prikazuju ljudske karaktere, prenosi poruku i ima poučan karakter
ZAGONETKA, VIC, TRAČ, REBUS, ANEGDOTA itd…
SLOŽENI OBLICI:
NOVELA:
• kraće prozno djelo
• javlja se u 14. stoljeću u predrenesansi , začetnik je Giovanni Boccacio (Dekameron)
• kratkoća
• samo jedan zaplet
• cjelovitost obrade teme (ističe odnose i psihološku analizu)
• 1 ili 2 glavna lika
• na kraju obrat i poenta (naglo isticanje nečeg što je važno)

ROMAN:
• podjela prema tematici: društveni, psihološki, porodični, povijesni, pustolovni, ljubavni i kriminalistički
• opširan i opsežan
• fabula s digresijama i epizodama

KLASIČAN/TRADICIONALAN ROMAN:
• opsežna vrsta
• opširan i opsežan
• razvijena fabula s epizodama i digresijama
• mnoštvo likova
• naracija, deskripcija, dijalog, monolog
• kompozicija
Fabula:
• SIŽE – uzročno-posljedični niz događaja koje nam daje pripovjedač
• Fabula može izostati, siže ne može
• 3 načina razvitka fabule:
• Prstenasti
• Stepenasti
• Paralelni
Motiv:
• 2 tipa motiva – STATIČKI (vezani uz opise, izostavni)
• pokušaj objektivnog prikaza
Tehnike pisanja:
• Naracija
• Deskripcija
• Dijalog i monolog


MODERAN ROMAN:
• početak in medias res – bez uvoda
• fabula u svijesti lika
• kratko vremensko razdoblje
• važan lik a ne događaj

PROZA U TRAPERICAMA
• proza u kojoj se pojavljuje mladi pripovjedač (glavni lik) koji u prvom licu izgrađuje svoj stil na temelju govornog jezika gradske mladeži i osporavanja tradicionalne strukture
• Zvonimir Majdak – Kužiš, stari moj

ROMAN TOKA SVIJESTI:
• utvrdila Viginia Woolf (Gospođa Dalloway) u 30.godinama 20.stoljeća
• upadamo u radnju bez ikakve najave
• nizovi asocijacija, digresija
• Miroslav Krleža – Povratak Filipa Latinovicza

2.4. DRAMA
• Dvojaki karakter:
• Književni tekst
• Scenska izvedba (vizualan i auditivan doživljaj)
• osnovno sredstvo izražavanja je dijalog
• adaptacija – prilagodba teksta za izvođenje na pozornici

STRUKTURA TEKSTA:
• dijalog
• didaskalije (čitatelju, režiji, scenografu, koreografu, u zagradama ili u kurzivu)
• popis likova (osnovne karakteristike) – afiš (l'affiche)

STRUKTURA DJELA:
• uvod ili ekspozicija
• zaplet
• vrhunac ili kulminacija
• obrat ili peripetije
• rasplet

TRAGEDIJA
NASTANAK TRAGEDIJE:
• procvat u V. stoljeću prije Krista
• nastala iz obreda posvećenih bogu Dionizu tako da se korifej izdvojio iz kora i počeo govoriti samostalne stihove i razgovarati s korom
• utemeljitelj je Tespis
• ESHIL uvodi deuteragonista
• SOFOKLO uvodi tritagonista
• Naziv potječe od rjieči tragos (jarac) i ode (pjesma) jer su u najstarije vrijeme koreuti bili zagrnuti jarećom kožom

Struktura grčke tragedije:
• PROLOG – uvodni dio prije ulaska kora
• PAROD – pristupna pjesma kora pri ulasku u orhestru
• EPIZODIJ – glumčev pristup koru – sve što glumac govori između dvije korske pjesme
• STAZIM – stajaća pjesma kora kojom se jedan epizodij dijeli na dva dijela
• EKSOD - izlazak – glumci i kor napuštaju orhestru
•
Glumci
Glavni glumac – protagonist
Drugi glumac – deuteragonist
Treći glumac – tritagonist
Kor
Članovi su koreuti
Vođa je korifej
Dijelovi korske pjesme:
strofa – okret pri plesanju
antistrofa – protuokret u plesanju


TRAGIČNI JUNAK – lik koji slijedi svoj cilj do kraja, čak i autodestruktivno, moralni je pobjednik, nosi
TRAGIČKU KRIVNJU - za nekoga kriv, za nekoga ne, nesvjesno (Edip) ili svjesno (Antigona))
TRAGIČKI ZAVRŠETAK – konačna cijena koju junak plaća za vlastitu dosljednost, a njegova je žrtva vlastiti život
KATARZA – duhovno pročišćenje koje gledatelji osjete nakon tragičnog kraja (samilost, suosjećanje)
KOMEDIJA
• sretan kraj
• sceni prilagođeno oblikovanje svih nijansi smiješnoga
• tematska i jezična bliskost svakodnevici kulture u kojoj nastaje
• likovi prikazani iz smiješne i vesele perspektive

SMIJEŠNO:
• SATIRA – jako kritiziranje, ismijavanje
• HUMOR – smiješno bez stava autora
• GROTESKA – smiješno na granici s izobličenošću

PODVRSTE KOMEDIJE:
• komedija karaktera – ismijavanje karaktera
• komedija intrige – nerazumijevanje među likovima
• komedija situacije – neobične situacije u koje likovi upadaju
• komedija konverzacije – duhoviti razgovori

DRAMA U UŽEM SMISLU
• DRAMATIČNOST – kvaliteta nekih tekstova, književni izraz određenih životnih situacija u kojima se naglašeno pojavljuje sukob mišljenja izazivajući napetost
• sve je bazirano na sukobu htijenja/mišljenja
• intimni, etički i moralni motivi
• izbor tema – iz života

2.5. DISKURZIVNI ROD
• osobine: umjetničko-znanstveni elementi (subjektivno objektivni)
• KNJIŽEVNO ZNANSTVENE VRSTE:
• ESEJ – utemeljitelj Michel de Montaigne u 16. st. – renesansa
• poznat i u antici
• neograničen odabir tema
• na kraju ne dolazi do konačne spoznaje nego se ostavlja mogućnost za daljnju raspravu
• RASPRAVA – većeg obujma od eseja
• najčešće znanstvena vrsta no može imati i umjetničku obradu
• ČLANAK/OSVRT, BIOGRAFIJA, PUTOPIS – može i na trivijalan i na umjetnički način
• PUBLICISTIKA:
• REPORTAŽA – izvješće o nekom događaju, doživljaju ili pojavi, umjetnički i neumjetnički, reporter izlaže vlastite stavove, koristi se iskustvom…
• FELJTON/PODLISTAK – kraći tekst u novinama u kojem se analizira, ili se izlažu stavovi o umjetnosti, filozofiji i sl tako da zanima širu publiku
• POLEMIKA – način razrade književnih, životnih i znanstvenih problema, na živ i uvjerljiv način se sukobljavaju različita mišljenja

3. POVIJEST KNJIŽEVNOSTI
1. STARE ISTOČNE CIVILIZACIJE (4.tisućljeće pr. Kr. – 8.st.pr.Kr.)
2. ANTIKA (8.st.pr.Kr – 5.st.)
3. SREDNJI VIJEK (5.-15.st.)
4. PREDRENESANSA (14.st.)
5. RENESANSA (15/16/17. st.)
6. BAROK (1. polovica 17.st.)
7. KLASICIZAM (2. polovica 17.st.)
8. PROSVJETITELJSTVO (18.st.)
9. ROMANTIZAM (kraj 18. i 1. polovica 19.st.)
10. REALIZAM (2. polovica 19.st.)
11. MODERNA KNJIŽEVNOST (20.st.)

• POVIJEST KNJIŽEVNOSTI – znanost koja se bavi proučavanjem književnih djela u njihovom vremenu nastanka i povijesnom kontinuitetu
• Područja:
• Svjetska književnost
• Europska književnost
• Nacionalna (hr) književnost

3.1. TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA
• POČECI PISMENOSTI:
• Bliski istok (mezopotamske i egipatske kulture) i Sredozemni bazen (kret-mik. kultura, etrušćanska)
• Prvi poznati autori – Hafiz, Ehnaton, Šakuntala

KINESKA KNJIŽEVNOST
• Ši King (1300.-500.g.pr.Kr.) – autor Kung Ce - zbornik kineske poezije
• Li Tai Pe (701.-762.g.) – lirske pjesme, najpoznatiji japanski pjesnik

JAPANSKA KNJIŽEVNOST
• knjiga Manjošu – „Knjiga od 10000 listova“ (autor Jakonoži) (8.st.)
• Macuo Bašo (17.st.) – uveo haiku – lirska forma od 17 slogova (5,7,5)

ARAPSKA KNJIŽEVNOST
• 1001 noć – 300 bajki, anegdota, šaljivih pripovijesti
• Najstariji djelovi potječu iz Indije
• Komplicirana i složena struktura
• Glavni likovi Šeherezada i kralj Šahrijar
• Najpoznatije pripovijesti – Aladin i Sinbad moreplovac
• KUR'AN
• Sveta knjiga islama
• 114 sura (poglavlja)
• =“što je za čitanje“
• moralna, pravne i religiozne poruke
• ritmička proza, bujan i metaforički stil, nesustavan način izražavanja

PERZIJSKA KNJIŽEVNOST
• Hafiz (Šamus ad-din Muhamed – 14.st.)
• Lirski pjesnik, pisao gazele – lirska pjesma od 3-13 dvostiha s istom rimom provedenom u originalu kroz sve parne stihove
• „Divan“ – 500 gazela

INDIJSKA KNJIŽEVNOST
• veda – najvažniji sveti tekstovi religije hinduizma, prenosile se usmenom predajom
• postoje 4 vrste veda:
• Rgveda
• Samaveda
• Jadžurveda
• Atharvaveda
• kasnije dodane i Brahmane i Upanišad
• 2 važna epa za Hinduse:
• Ramayana - Ramin udes
• Mahabharata
• Autor slijepi Vjasa
• Najopsežnije djelo u svjetskoj književnosti (pjesma o kralju Nali i Bhagavadgita)
• Tema: Ratovi između Pandava i Kaurava
• Pančatantra – indijska zbirka pripovjedaka
• Kalidasa – Šakuntala – u dijalogu

3.1.1. STAROEGIPATSKA I BABILONSKO-ASIRSKA KNJIŽEVNOST
EGIPATSKA KNJIŽEVNOST
• Ptahotep (3.tis.pr.Kr.) – Pouke Mudrosti – filozofičnost, didaktičnost, AFORIZMI – mudra izreka nastala na temelju iskustva
• Ehnaton (14. st.pr.Kr.) – Himna Atonu bogu-Suncu – faraon
• Pjesme s rijeke – staroegipatski zbornik ljubavnih pjesama

BABILONSKO-ASIRSKA KNJIŽEVNOST
• Ep o Gilgamešu – napisan 1700., pronađeno 650.g.pr.Kr. u biblioteci Asurbanipala
• PRVI DIO - prijateljstvo kralja Gilgameša s Enkiduom, snagatorom (1.-7. ploča)
• DRUGI DIO – nakon Enkiduove smrti, Gilgamešova žalost, strah od smrti, pokušaj da stekne besmrtnost

3.1.2. HEBREJSKA KNJIŽEVNOST (BIBLIJA)
• τὸ βίβλιον τὰ βίβλια „knjižice“
• BIBLIJA – zbornik svetih knjiga Judaizma i Kršćanstva
• „Sveto pismo Starog i Novog zavjeta“
• Povijesni dokument, religijski zakon, književni tekst
• Septuaginta – grčki prijevod Starog zavjeta iz 4.st.pr.Kr.
• Vulgata – latinski prijevod Svetog Jerolima iz 4.st.

STARI ZAVJET
• 13.-1. st.pr.Kr.
• 400.-100.g.pr.Kr. sakupili židovski svećenici
• 46 knjiga
• povijesne (Petoknjižje), mudrosne (Pjesma nad pjesmama, psalmi) i proročke (Jeremija) knjige
• Većina napisana na hebrejskom, manji dio na aramejskom, jako malo (najmlađe) na grčkom
PETOKNJIŽJE:
• pripisuju se Mojsiju
1. Knjiga Postanka
1. Židovske predaje o stvaranju svijeta do općeg potopa, pitanja o čovjekovoj sudbini, odnosu s Bogom i sl.
2. Povijesna tematika, život židov od Abrahama do povratka u Egipat
2. Knjiga Izlaska (Eksod, posvećena Mojsiju)
1. Govori o Mojsijevom životu i bijegu iz Egipta
2. Sklapanje sinajskog saveza i prikaz svih propisa i vjerskih obreda
3. Levitski Zakonik
4. Knjiga Brojeva
5. Ponovljeni Zakoni

„Pjesma nad pjesmama“
• metafora, lirski dijalog, erotika, POEMA (dramsko: dijalog, lirsko: epiteti, osjećaji)
• pripisuje se kralju Salomonu
• najljepše djelo poezije o ljubavi starog Istoka
• 5 dijelova – Prvi susret, uzajamna ljubav raste, zaručnicu dovode zaručniku, zaručničina ljubav na kušnji, pristalost i radost zaručnice
• prolog (čežnja za zaručnikom) i epilog (pobjeda i trajnost ljubavi)

„Judita“ – spjev, priča o Juditi iz Betolije koja spava s vojskovođom Holofernom, pa ga ubija da spasi narod
NOVI ZAVJET
• 1. st.
• 27 knjiga
• Većina napisana na grčkom
• Kompozicija:
• evanđelja
• Matej, Marko, Luka i Ivan – prva tri „sinoptička ev.“ jer se poklapaju
• Matejevo na aramejskom, ostali na grčkom
• povijesne knjige
• djela apostolska
• poslanice apostola Petra i Pavla
• katoličke poslanice – Jakovljeva, Petrova, Ivanova, Judina
• otkrivenje Ivanovo (Apokalipsa)
• prikazuje nestanak starog i nepravednog svijeta i rađanje novog i pravednog, dolazak novog otkupitelja koji nosi spas
• motivi: 4 jahača apokalipse, 7 trublji
• brojevi/simboli: 3,4,6,7
• napisao Ivan, završio ga na otoku gdje mu je Bog i arhanđeo Gabrijel slao vizije

PSALMI – pjesme za pjevanje uz glazbenu pratnju
• biblijska knjiga psalama sadrži 150 pjesama raznih karaktera:
• hvalospjevi
• tužbalice
• zahvalnice
• pokorničke pjesme
• liturgijske pjesme
• hodočasničke pjesme
• poučne pjesme
• proročke pjesme
• predaja ih pripisuje kralju Davidu


• TALMUD
• Zbornik svetih spisa i zakona židovskog naroda
• dvije redakcije
• 4. stoljeće, palestinska, opsežnija
• 5. stoljeće, babilonska, ima značenje kanona
• očuvan jedan rukopis iz 1343. godine

3.2. ANTÍKA
3.2.1. GRČKA KNJIŽEVNOST
• veliko značenje – epika, lirika, drama, tragedija, komedija nastali u Grčkoj
• 8.st.pr.Kr – 1.st.pr.Kr.


1. ARHAJSKO RAZDOBLJE (750.-450.)
• većinom usmena književnost
• glavno: ep i lirske vrste, mitovi
• lirika: elegija, jamb, melika (ima glazbenu pratnju lire, lirika u užem smislu) – 6.stoljeće
• HOMER: Ilijada i Odiseja

2. KLASIČNO RAZDOBLJE (450. – 323.)
• procvat Atenske demokracije i smrt Aleksandra V.
• dramske vrste nadjačavaju ep
• u drami se dotiču ključna pitanja čovjekova postojanja
• Tragedija:Eshil, Sofoklo, Euripid
• Komedija: Aristofan, Menandar
• Povjesničari – Herodot, Tukidid
• Govornici – Demosten
• Filozofi: Platon, Aristotel

3. HELENISTIČKO RAZDOBLJE (323. – 30.)
• od smrti Aleksandra do propasti Egipta
• mjesto epa zauzima manji epilij
• pojavljuju se pastirske pjesme (pastorale)
• najpopularniji oblik epigram (Marcijal)

4. CARSKO (RIMSKO) RAZDOBLJE (30. – 6.st.)
• jedina novost – roman (najpoznatiji romanopisac Longo)
• basne (Ezop)

DJELA:
• ALKEJ – Lađi:
• Glavni predstavnik monodijske melike (solo pjevanje uz pratnju lire)
• Lirska domoljubna pjesma
• Lađa = država pred raspadom
• Slobodan stih, anafora, inverzija
• alkejska strofa – 2 jedanaesterca, deveterac, pa deseterac
• PINDAR – Pjesnik o ratu:
• Najveći predstavnik grčke i korske lirike
• SAPFA – Ljubavna strast:
• safička strofa – 3 jedanaesterca i 1 peterac
• ANAKREONT – Pijuckajmo zajedno:
• anakreontska poezija – (epikurejska, prema Epikuru) – slavi životne radosti i vino

HOMER:
• Ilijada– ne ću posebno obrađivat, treba pročitat, važni pojmovi: ep, epika, invokacija, in medias res, sredstva retardacije, motiv – srdžba, odnos bogovi-ljudi, daktilski heksametar, 10.godina Trojanskog rata, 24 pjevanja, ratnički ep, tj. epopeja

PRVO PJEVANJE (I.)
• Razorivši jedan grad u borbi protiv trojanskih saveznika Ahil je u ropstvo poveo i kćerku Apolonova svećenika Hrisa. Ona je pripala kralju Agamemnonu. Njezin otac donio je otkupninu ne bi li mu Agamemnon vratio kćer. Nakon pogrdnog odbijanja svećenik Hriso zamoli njegovog zaštitnika boga Apolona da kazni Ahejce. Apolon usliša Hrisovu molitvu i pošalje svoje nevidljive strijele. Tko god bi bio pogođen umro bi od kuge. Devet dana padale su strijele po Ahejcima. Zbog tog napada boga Apolona sazvana je Narodna skupština na kojoj Agamemnon sazna uzrok Apolonove ljutnje, te u zamjenu za svećenikovu kćer on traži Ahilovu robinju Briseidu, što je razljutilo Ahila koji više ne želi pomagati ahejskoj vojsci. Nakon što mu je oduzeta Briseida Ahil tužno zaziva majku Tetidu i moli je za pomoć. Kako bi mu pomogla, Tetida odlazi na Olimp i žali se Zeusu zbog svog sina Ahila. Zeus odluči kazniti Ahejce neuspjehom u njihovom boju protiv Trojanaca, no na tu Zeusovu odluku božica Hera, Zeusova žena strašno se pobuni jer ona ljubi Ahejce a mrzi Trojance, ali Zeus ne odustaje od svoje odluke

ŠESTO PJEVANJE (VI.)
• Ahejci jačaju i pobjeđuju Trojance koji su stjerani sve do zidina Troje. Hektor kaže majci Hekabi neka ona i druge žene idu u hram boginje Atene uz prinos potrebnih žrtava i neka je mole za pomoć, da ih obrani od Ahejaca, a posebno od junaka Diomeda i strašnog Ahileja. Stoga su one krenule. Na bojišnici, iz dviju vojska izlaze junaci, grčki Diomed i trojanski Glauk. Žele se boriti jedan protiv drugog ali se prepoznaju kao unuci dvojice junaka, pobratima. Stoga odustaju od borbe i prijateljski se razilaze. Hektor odlazi kod svoje žene Andromahe i oprašta se s njom prije nego otiđe u boj. Hektor i njegov brat Paris odlaze u boj

ŠESNAESTO PJEVANJE (XVI.)
• Nakon što su izgubili sve junake Ahejci su se našli u veoma teškoj situaciji i bili su pred porazom, te Patroklo moli Ahileja da mu pomogne ili da ga pusti da vojska predvođena njim napadne Trojance. Ahilej ga pusti i da mu svoje oružje pridruživši mu Mirmidonce, no preporuči mu da se odmah vrati čim otjera Trojance od lađa zato da se ne bi bogovi naljutili. Vidjevši Patrokla u Ahilejevom oružju s Mirmidoncima Trojanci su pobježali misleći da je to Ahilej. Patroklo je junački s vojskom udario na Trojance te ubije vojvodu Sarpendona, te pokuša osvojiti i Troju. Došavši pred zidine grada pokušao je popeti se na gradske zidine i tri puta ga Apolon odgurne. Četvrti puta Apolon ga oštro upozori te se Patroklo povuče od straha prema Apolonovom gnjevu. Apolon nagovori Hektora da krene u napad. U borbi između Patrokla i Hektora Apolon udari Patrokla u leđa te ga onesvijesti. Patrokla je prvi ranio Euforo kopljem u leđa. Patroklo teško ranjen jedva se dovuče do svoje čete, te pade na pod i Hektor ga ubije.

OSAMNAESTO PJEVANJE (XVIII.)
• Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i tuguje za prijateljem. To čuje njegova majka Tetida i dođe utješiti sina, te mu kaže da ne ide u boj bez oružja jer će ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje. Hefest pristaje i počne kovati novo oružje. Te noći Trojanci još jednom pokušaju oteti Patroklovo tijelo, ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplašili. Ahilej se prošeta opkopom, a Trojanci uplašeni bježe, pa Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. Spustila se noć i Trojanci vijećaju. Pulidamas, prorok, predlaže da se preko noći svi vrate u grad, jer bi inače bili previše izloženi, s obzirom na to da se Ahilej vratio. Hektor i ostali ljudi, nisu željeli poslušati njegov pametni savjet, već su ostali vani

DVADESETČETVRTO PJEVANJE (XXIV.)
• Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuče Hektorovo tijelo oko njegova groba. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju, da mu kaže da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu pošalje Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor, gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. Ahilej pristaje, te Prijam ostaje preko noći i ujutro se vraća u Troju sa sinovim tijelom. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomači

• Odiseja - vrsta – avanturistički ep/epopeja, daktilski heksametar, 24 pjevanja, prvih 12 Odisejev povratak kući, drugih 12 osveta proscima i združivanje s Penelopom, nakon Trojanskog rata, mirno doba

PRVO PJEVANJE (I.)
• počinje zazivom muze odnosno invokacijom
• bogovi vijećaju i slože se da bi se Odisej trebao vratiti kući u rodnu Itaku
• nakon toga Atena otiđe do Itake prerušena u Mentora kralja Tafskog i kaže Telemahu,Odisejevu sinu, da zaprijeti proscima koji troše njegovu imovinu i onda neka se zaputi u Pil k Nestoru i u Spartu k Menelaju pitati za oca
• navečer se prosci raziđu, a Telemah također ode na spavanje

DEVETNAESTO PJEVANJE (XIX.)
• Odisej je ostao u dvorani da čeka Penelopu. Penelopa siđe iz svoje sobe i sjedne na stolicu kraj ognjišta. Došle su i sluškinje da raspreme stolove i pobrinule su se da ponovo bude svjetla i topline. Sluškinja Melanta stane po drugi put grditi Odiseja. Ona ga stade tjerati iz dvora. Na to Odisej odgovori “Kako bi ti bilo kad bi i tebe bogovi kaznili? ” Kad je Penelopa čula razgovor izgrdi sluškinju i stadoše razgovarati o svome mužu kojeg čeka već mnoštvo godina ( nije znala da taj muž kojeg tako dugo čeka stoji ispred nje ). Odisej joj počne opisivati nestvarne događaje kao ugošćivanje na otoku Kreti. Opisao je vrlo detaljno njegovu odjeću. Penelopa je samo plakala. Penelopa tako ugosti svog prijašnjeg muža ne znajući zapravo da je to on. Ona mu ponudi i pranje nogu ali on prista samo pod uvjetom da to bude jedna starija sluškinja. Pri pranju nogu stara dadilja prepozna Odiseja po ožiljku iznad desnog koljena. Vepar je zadro zubom u meso Odiseju već u mladim danima. Odisej je zamolio dadilju de ne oda njegovu pravu ličnost jer bi moglo doći do ozbiljnih problema. Starica uzme novu vodu i ne proizusti ni jednu riječ. Nakon toga Odisej ponovo započne pričati s Penelopom koja mu govori o jednom snu u kojem vidi skori dolazak muža. Kraljica na kraju razgovora zaželi strancu laku noć i ode u svoje odaje.

DVADESETPRVO PJEVANJE (XXI.)
• Penelopa uze lijepi mjedeni ključ s bjelokosnom drškom i ode uz pratnju sluga po Odisejev luk i tobolac ( spremište za strijele ). Penelopa izjavljuje da će oženiti samo onoga koji će uspjeti nategnuti Odisejev luk i čija će strijela proći kroz svih dvanaest sjekira. Junački prosci stadoše gledati luk sa zaprepaštenjem. Antinoj predlaže redoslijed kojim će prosci pokušati nategnuti luk i čija će strijela proći svih dvanaest sjekira. Odisej priznaje smo govedaru i svinjaru svoju pravu ličnost kako bi od njih dobio pomoć da pokuša i on to učiniti. Niti jedan prosac nije uspio izvršiti zadani zadatak. Odisej moli jedan pokušaj ali mu se svi protive. Na kraju Odisej svojom lukavošću i pomoću svoga sina Telemaha uspijeva dobiti jedan pokušaj. Niti jedan junački prosioc ne vjeruje u njegovu snagu i uspješnost. Odisej bez ikakve veće muke nategne luk uz veliko očaranje prosilaca postavi strijelu i razapne ju kroz svih dvanaest sjekira. Odisej namigne sinu da dođe do oca s oružjem kako ga ne bi nitko mogao napasti. Odisej tako započinje večeru.

TRAGEDIJA:
• Najveći tragičari: Eshil, Sofoklo, Euripid

ESHIL:
• uvodi drugog glumca
• smanjuje ulogu kora
• pojačao značenje dijaloga
• jednostavna radnja, dosta statična
• svečan i ozbiljan stil sa puno metafora, duboko žaljenje nad sudbinom junaka
• idealizirani likovi
OKOVANI PROMETEJ
• jedini sačuvani dio trilogije o Prometeju
• obrađuje mit o titanu koji je pomogao Zeusu u borbi protiv starog poretka, ali mu se usprotivio kad je shvatio da se Zeus pretvara u tiranina
• radnja se odvija među bogovima (čak su i zbor Okeanide, kćeri boga Okeana)
• zbog toga ima prenaglašeno uzvišen stil
• osnovni sukob: tiranija vs. pravda, nasilje vs. ljubav
• nema prave radnje jer je glavni lik okovan za stijenu
• Prometej samo iznosi svoje misli i priča s likovima
• najdirljiviji lik je Ija, koju je obljubio Zeus,a ljubomorna Hera ju je pretvorila u kravu koju proganjaju obadi
• na kraju Prometej umire ali moralno pobjeđuje je ipak ostao nepokolebljiv u svojim stajalištima

SOFOKLO:
• uvodi trećeg glumca
• pojačava dramsku radnju
• smanjuje ulogu kora
• povećava broj koreuta na 15
• piše prve sadržajno nepovezane (anorganske) trilogije
• junaci nisu više pod upravom bogova, nego donose vlastite odluke
• harmonična kompozicija, jasni karakteri, visoki etički principi, duboka humanost
KRALJ EDIP
• najpoznatija i najslavnija grčka tragedija
• obrađuje mit o tebanskom kralju Edipu kojem su bogovi predodredili sudbinu još prije rođenja
• zadire u jedno od osnovnih pitanja čovječanstva – pitanje „pravednog grješnika“
• veličina Edipa leži u tome što i kad sazna za grozotu koju je napravio, ima toliko moralne snage da i dalje traga za istinom bez obzira na posljedice
• kad na koncu saznaje da je ipak kriv, sam sebi nametne kaznu
• bježeći pred proročanstvom (ubiti oca, ženiti mamu), odlazi iz Korinta u Tebu, gdje uništava Sfingu i za nagradu dobiva Tebu i Jokastu (mamu) za ženu
• traga za ubojicom Laja, Jokastina muža, svoga oca i shvaća da je Laj ubijen na mjestu gdje je on ubio jednog starca
• shvaća da mu je Laj otac a Jokasta majka, kažnjava se i iskopa si oči
• ANTIGONA
• Edipovi sinovi Eteoklo i Polinik su se pobili oko vlasti. Eteoklo je dobio pošten pokop, a Polinika nisu smatrali junakom te ga nisu ni pokopali
• Edipove kćeri Antigona i Izmena su ogorčene, a molbe su im odbijene i Antigona odluči nešto poduzeti, Izmenu je strah zakona,
• Antigona dostojno pokapa brata, a Kreont (Edipov brat, otac Hemona, Antigonina zaručnika) sazna što je ona napravila i naredi joj kaznu
• Antigonu živu zakopaju u grobnicu te ona umire, nakon čega se i Hemon ubija, nakon čega se i njegova majka Euridika također ubija
• Kreont ostaje sam i shvaća da je on svemu kriv i da je on postupio drugačije i da nije odbio Antigonine molbe, svi bi bili živi.

3.2.2. RIMSKA KNJIŽEVNOST
• leži na grčkim uzorima i nadmeće se s njima
• ne stvaraju nove književne vrste
• nova vrsta je jedino satira
• sebe su vidjeli kao nastavljače i usavršavatelje
• promijenili ljubavnu elegiju, satirički epigram, pjesničke i prozne poslanice
• periodizacija:
1. ARHAJSKO RAZDOBLJE (240.-80.pr.Kr.)
• značajan prijenos grčkih komičkih predložaka na rimsku pozornicu
• Plaut i Terencije
2. ZLATNI VIJEK (80.pr.Kr.-14.posl.Kr.)
• epovi – Lukrecije, Ovidije, Vergilije
• elegija i epigram – Katul
• ljubavna lirika – Propercije, Ovidije, Tibul
• povjesničari – Cezar, Salustije, Tit Livije
• središnja osoba - Ciceron
3. SREBRNI VIJEK (14.-117.)
• omeđuje vladavine careva Tiberija i Trajana
• satira – Juvenal
• roman – Petronije
• basna – Fedro
• epigram – Marcijal
• povijest – Tacit
• filozofski eseji i tragedija - Seneka
4. RAZDOBLJE KASNOG CARSTVA (117.-476.)
• sukob poganstva i kršćanstva
• rimska baština živi i izvan antike

PLAUT:
• najveći rimski komediograf
• 21 komedija
• Menaechmi, Hvalisavi vojnik, Škrtac(Aulularija)
• obrađuje scene iz porodičnog, svakodnevnog života
• rijetke aluzije na suvremene rimske prilike
• u finu grčku komediju unosi grubu komiku, lakrdiju, ples, glazbu
• rob igra presudnu ulogu
• živi dijalozi, sočan narodni govor, jasco ocrtani karakteri – obilježja Plautovih komedija
ŠKRTAC
• komedija karaktera, ali i nesporazuma
• drugi naziv Aulularija
• Euklion = Skup
• Megador = Zlatikum
• Likonid = Kamilo
KATUL:
• najveći rimski lirski pjesnik
• pripadnik novih pjesnika tj. neoterika
• ugledava se na aleksandrijsku poeziju
• obrađuje mitološke priče
• duboko iskrene kratke lirske pjesme
• teme: prijateljstvo, gozbe, pijanke, poliička izrugivanja, ljubav prema pokvarenoj Klodiji
• „Jadni Katule“
VERGILIJE:
• najveći pjesnik Augustovog doba
• djela: Bukolike/Ekloge (pastirske pjesme), Georgike (didaktički spjev o ratarstvu) i Eneida
ENEIDA
• Timeo Danaos et dona ferentes. Bojim se Danajaca i kad darove nose. (Laokont, Eneida)
• Fama volat. Glasina Leti
• junački ep u 12 knjiga
• pisan u heksametru
• prvi rimski nacionalni ep
• obrađuje mit o trojanskom junaku Eneji koji bježi iz Trojanskog rata i osniva rimsku državu
• prema predaji, Eneja je bio praotac kraljevskog roda Julijevaca
• prvih šest pjevanja je slično Odiseji - prikazuje lutanja Eneje do Italije
• drugih šest pjevanja je slično Ilijadi – prikazuje ratove na italskoj obali
• drugi homerski motivi (izrada štita, silazak u podzemlje, prepričavanje propasti Troja)
• novi dodatak – lik Didone, nema ga kod Homera
• sukob Eneja – Didona  slušanje Bogova – slušanje sebe samog
• DRUGO PJEVANJE
• ČETVRTO PJEVANJE

HORACIJE:
• rimski pjesnik
• djela: Epodi/Jambi, Satire, Pjesme (Ode), Pjesme stoljetnice, 2 knjige Poslanica, najznačajnija Poslanica Pizonima (Ars Poetica)
• trijezan pogled na život, umjereni užici
• obogaćuje izraz rimske lirike
• Ab ovo, In medias res, Carpe diem, Aurea mediocritas (Horacijeve izreke)
LIDIJI
• piše o bivšoj curi
• lirski dijalog
• prve 2 kitice prošlost, druge 2 sadašnjost, zadnje 2 budućnost
POSLANICE PIZONIMA
• zadnja u nizu od 23 epistule
• nazvana „PJESNIČKO UMIJEĆE“ (ARS POETICA)
• niz savjeta o pjesništvu, piše o pravilima kompozicije itd.
OVIDIJE:
• najplodniji rimski pjesnik
• glavna tema ljubav i legende
• djela: Ljubavne pjesme, parodično-didaktički ep Ljubavno umijeće, zbirka pisama junakinja Heroide, 15 knjiga Metamorfoza
• Nomina sunt odiosa. (Heroide, Ovidije)
METAMORFOZE (PIRAM I TIZBA)
• oko 250 mitoloških priča koje sve završavaju nekom preobrazbom
• Piram i Tizba su zaljubljeni par koji preskaču obiteljske prepreke da budu zajedno
• dogovore se da će se naći pod jednim drvom, a Tizba kada dođe spazi lavicu i pobjegne, ostavljajući veo za sobom
• Piram dođe, vidi lavicu i veo i misli da je Tizba mrtva pa se ubije mačem
• Tizba se vrati i nađe ga mrtvog, pa ubije sebe, zadnja želja joj je bila da zajedno počivaju, što su i dobili
• iako su umrli, svojom ljubavlju su pobijedili smrt
MARCIJAL:
• najveći pjesnik epigrama
• napisao tisuće i tisuće epigrama, sačuvano 1500
• duhovit, oštar, ironičan, ima poentu
• “Siromašni Pjesnik“, „Epigrami“