hrvatskijezik
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
hrvatskijezik

hrvatski jezik za srednje škole
 
Početna stranicaPočetna stranica  PortailPortail  PretraľnikPretraľnik  Latest imagesLatest images  RegistracijaRegistracija  Login  

 

 IVAN GUNDULIĆ

Go down 
Go to page : 1, 2  Next
Autor/icaPoruka
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:43 pm

Ivan Gundulić, rođen je u Dubrovniku 1589., u staroj i uglednoj plemićkoj obitelji. U krugu porodice, u kojoj je uvijek bilo učenih ljudi i visokih dostojanstvenika Republike, Gundulić je već u ranoj mladosti mogao upoznati svijetle i tamne strane državice koja je slobodu između moćnih susjeda morala uvijek skupo plaćati. Školovao se u dubrovačkoj humanističkoj školi, gdje su mu učitelji bili Toskanac Camilo Camilli, poznavatelj Tassove epopeje, i učeni Petar Palikuća. Obavljao je više državnih dužnosti: bio je dva puta knez u Konavlima, sudac, senator i član Malog vijeća. Nije postao knez Dubrovačke republike, jer je umro godinu prije, nego što je formalno to mogao postati (bilo je nužno imati 50 godina). Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku.
Gundulić je svoju književnu djelatnost započeo s ljubavnom lirikom, ali je istodobno prerađivao talijanske mitološke drame. Ljubavne su mu pjesme izgubljene, a od deset drama sačuvale su se četiri i to ne u potpunosti: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana i Armida. U to se doba sve više, talijanska pastoralna drama, okreće glazbi, tako da u tekstu ne treba tražiti neke dublje životne probleme. Za doživljaj više se ne mjeri samo tekst, već i glazba, balet i raskošna inscenacija.
Kasnije, nakon te prve mladenačke faze, Gundulić je preveo sedam psalama i tiskao ih u Rimu 1621. pod naslovom Pjesni pokorne kralja Davida. Tu je prepjevao sedam pokorničkih psalma kralja Davida.
Godinu dana kasnije objavljuje u Veneciji religioznu poemu Suze sina razmetnoga, u kojoj je na književnoumjetnički način progovorio o problemu ljudskog grijeha i Božjeg opraštanja. Iako je građa uzeta iz jedne parabole u Svetom pismu, iz religiozne priče o izgubljenom sinu, po obliku, izrazu i pouci sadrži Gundulićev samostalan barokni izričaj. U Gundulićevoj poemi sadržana je poruka Dubrovačkoj mladosti, da tko troši i baca osobna i porodična dobra, oslabljuje Republiku, a time ugrožava i slobodu.
Zatim dolazi Dubravka, pastirska igra prikazana prvi put 1628. u Dubrovniku.
Na pisanje Gundulićeva najznačajnijeg djela Osman, potakli su značajni povijesni događaji - turski poraz kod Hoćima u Poljskoj 1621., pobuna u Carigradu i nasilna smrt sultana Osmana.



BILJEŠKA O DJELU

Dubravka je pastirska igra prikazana po prvi put u Dubrovniku 1628. g. U njoj Gundulić veliča slobodu, dobra i mir u Dubrovniku kao upozorenje onima koji bi željeli mjenjati vlast.
Mitološko-pastoralni sadržaj Gundulićeve drame ima alegorijsko značenje. Mjesto radnje Dubrava označava sam grad Dubrovnik, Dubravka je simbol dubrovačke slobode i vlasti, Miljenko simbol dubrovačkog plemstva, a Grdan simbolizira obogaćeni sloj dubrovačkih građana koji se žele domoći dubrovačke vlasti ženidbom s plemkinjama.
Gundulić je smjestio događaje u pradavna vremena i tako ih udaljio od svagdašnjice. Sva je lica smjestio u divnu šumsku idilu, svježoj prirodi. Sve je vedrom, svečanom raspoloženju i puno svijetlih boja kao simbol čistoče i ljubavi.
Starac Ljubdrag, kao živa savjest Dubrave, kori, prijeti, savjetuje. On je nosilac Gundulićevih filozofija, pogleda na državu društvo i slobodu. Jer državi i slobodi ne prijete samo neprijatelji iz vana nego i njezini građani ako ne poštuju zakone Republike. On je protivnik tzv. nesličnih ženidba, i zato slijedi ono što je u njegovom gradu bio zakon: da pripadnici plemićke klase ne mogu sklapati brakove s pripadnicima pučana.





















SADRŽAJ

Pastir Radmio poziva jutarnju zvijezdu Danicu da što prije svane dan. Naime svake se godine na taj dan proslavlja sloboda i po pradavnom običaju najljepša se vila za najljepšeg pastira udaje.
Zatim se pastiru pridružuje ribar sa primorja koje je pod vlasti mlečana. Ne može se prestati diviti njihovoj slobodi i uspoređivati Dubravu sa njegovim krajem:
" Toliko je vladanja silno u nas, da se ti,
žena, djeca, imanje ne možeš tvoji rijeti.
U mjesti je ovemu slobode čestit dar:
svak sebi i svemu svomu je gospodar.
Razlog, pravda i mjera svemu je zlato u nas,
prodava na nj vjera, život se, duša i čast;
duša i čast ovuda ne ide za platom,
ni mjere u suda pritežu pod zlatom. "

Stari Divjak, oženjen za Jeljenku, želi da njega izaberu i da dobi Dubravku. On je mislio na vjenčanje otići kao svirač, no tu mu namjeru kvari Gorštak koji se želi na zabavi dobro najesti. Oni odluče da tko bolje odsvira, taj će otići na zabavu. Pobjeđuje Gorštak, ali Divjak odlučuje ipak otići na zabavu preodjeven u vilu.
Želeći spriječiti Divjaka, Jeljenka odlučuje otići na zabavu preodjevena u pastira.
Javlja se u djelu i mladi Zagorko koji želi nači sebi vilu, dok se njegova majka Stonja ne slaže s njim.
Kad se pojavio Divjak na zabavi obučen u vilu, prepoznaju ga pastiri i počinju se zabavljati na njegov račun. Iz te situacije Divjaka spašava Jeljenka. Kad je on obećao da više neće juriti za vilama, Jeljenka skida pastirsku odječu i oni se pomiruju.
Svi su mislili da će sudci za najljepšu djevojku odabrati Dubravku, a za najljepšeg pastira Miljenka, jer su oni od djetinsta obećani. Miljenko nije želio poslušati Pelinku i Dubravku zadiviti darom:
" MILJENKO
Opak je način svim koji me učiš ti;
ne daj bog s darovima k Dubravci hoditi;
scijenit vil gizdavu za ženu lakomu,
ja neću mudros tvu poslušat u tomu.
K srcima časnimi nije trijebi s darom it,
ako uvik prid njimi omraze neć dobit. "
No dogodilo se do tada nešto neviđeno, suci su odabrali za pastira bogatog ali ružnog Grdana.
" MILJENKO SAM
Najljepša se vila daje
najgrđemu u prilici!
Ke ufanje veće ostaje
nami, o verni ljubavnici?
Ljubav, vjera, služba, lipost
i običaji i zakoni, -
sve bi zaman: jaču kripost
grda u zlatu neman doni. "
No u taj čas se umješao Bog Lero:
" Bog razvedri Lero sliku
i, da vidi mladi i stari,
nje lijepu ljubavniku
u obraz jedan zrak udari.
Svak to uze za zlamenje
da vlas višnja to učini,
da Miljenko sadružen je
lijepoj Dubravci a ne ini.
Tim vaskolik puk se uzbuni
i zavapi u sve glase
da se volja božja ispuni,
dočim lijepu lijepa da se.
Iz ruka se tako ote
Grdanovjeh lijepa vila
i da komu cić lipote
nje pristoji ljepos mila. "
Tada nastaje pravo veselje i započinje se sa slavljem. Sve se završilo sretno. Gorštak se najeo, Divjak i Jeljenka su zajedno i Miljenko i Dubravka sretni slave:
" MILJENKO
Evo uza me moga dobra,
evo uza me moga blaga,
evo lijepa, evo draga
ku moj život služit obra!
DUBRAVKA
O prislatko, o jedino
drago ufanje, željno meni!
o uresu moj ljuveni,
noći moje sunce istino! "



LICA

DUBRAVKA - najljepša među vilama, simbol dubrovačke slobode i vlasti:
" Po zakonu dat se imaše
lijepa Dubravka i gizdava
sred Dubrave komu naše
u ljepoti je prava slava. "
MILJENKO - najljepši među pastirima, simbol dubrovačkog plemstva:
" Miljenko je imo mili
steć Dubravku cić lipote;
nu se ukloni zakon sili:
grd ju pastir zlatom ote. "
GRDAN - ružan i stari, ali bogat pastir
LJUBDRAG - star i mudar čovjek, kroz čija usta progovara Gundulić sa svojim mislima i svojom filozofijom
DIVJAK - stari satir koji je želio Dubravku, oženjen sa Jeljenkom
JELJENKA - Divjakova žena, sve je pokušavala kako bi vratila sebi muža





















ZAKLJUČAK

Dubravka je primjer rodoljubne alegorije, osjeća se osjećaj prirode i pjesnikovu sreću što živi u slobodi. To je zapravo punim značenjem himna slobodi, jer Gundulić veliča slobodu Dubrovnika kao najveće dobro:
" O ljepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvoj čistoj lipoti. "
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:43 pm

DUBRAVKA


BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA





ČINJENJE PRVO


SKAZANJE PRVO


  • Radmio- Zaziv
    zvijezdi Danici
  • Skup ponavlja zaziv
  • Radmio najavljuje dan koji dolazi-u Dubravi se
    sastaju vile i pastiri, da vjenčaju dvoje najljepših
  • Skup ponavlja ljepotu prirode i zaziv Danici
  • Radmio priča o pastirima koji cvijetom uređuju
    stada, a pastirice vijencem uređuju kosu, seljak volovima ralo kiti, a
    plesovi staju i pjesme pjevaju, igre igraju, u radosti i ljubavi
  • Skup treći put spominje Danicu, treći put se
    ponavlja stih «dan bijeli i zoru rumenu»
  • Radmio prepričava Dubravkinu ljepotu, i žudnju za
    njom svih pastira i Miljenka koji je voli, treba ih sjedini na dan kada se
    slavi sloboda. On to želi i tome se veseli!
  • Skup moli Danicu da to objavi
  • Radmio poziva sve da se tu pred večer okupe, da
    se proslavi svetkovina






SKAZANJE DRUGO


  • Ribar pozdravlja pastira, koji uživa u miru, i
    govori mu o nesreći koja ga je potjerala iz njegova doma
  • Radmio mu kaže da ne cvili nad nesrećama kad se
    svi vesele. «Općena sloboda, vrh svega najdraža, koju nam bog poda naš
    pokoj umnaža…»
    te ga upita što ga je poslalo u Dubravu
  • Ribar uspoređuje Dubravu i Primorje koje :»Primorja
    naša sva u ništa sila zbi:…»
    te govori o problemima tamo
  • Radmio mu želi dobrodošlicu u grad slobodan gdje su svi gosti
    primljeni-slave slobodu i očekuju najljepšeg pastira i pastiricu, te mu
    želi veselje i dobru zabavu
  • Ribar osjeća i pruža prijateljstvo i govori :»O
    Dubravo ,slavna svima




U
uresu slobodnomu,


Lijepa
ti si mojijem očima,


Draga
ti si srcu momu.»





SKAZANJE TREĆE


  • Miljenko priča o zori koja rudi, o strahu koji
    postoji-«Zora je ,svaniva, ali
    jaoh, s istoči meni dan ne sniva iz drazijeh još oči.»
    Dan ne sviće,
    zbog njezine silne ljepote.






SKAZANJE ČETVRTO


  • Ljubmir pita Miljenka zašto je žalostan
  • Miljenko odgovara da je tužan jer voli gospođu
    koja za njega ne mari, a on za njom žudi
  • Ljubmir mu
    govori da je ludost umirati zbog toga-«SAMI SMO UZROK MI SVEGA ZLA
    NAŠEGA
    »jer njegova ljubav prema Dubravki pastirici treba biti njegova sreća jer su obadvoje lijepi i
    srca će im ljubav združiti
  • Miljenko
    opisuje njenu ljepotu, želi otići s Ljubmirom ali nju još jednom
    vidjeti
  • Ljubmir ga zove sa sobom, i govori mu da strah
    ostavi košutama spremajući se za pir, jer ljubav i sreća smione pomaže!
  • Miljenka strah drži samo u ljubavi, jedino
    njezino sunce može maknuti tamu
  • Ljubmir mu
    govori da sunce dolazi gdje dan izlazi
  • Miljenko je u očekivanju ljubavi….
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:47 pm

KRATAK SADRŽAJ DRAME











Radnje ovog djela događa se u
Dubravi na dan svetog Vlaha 4. veljače. Na taj dan se slavi sloboda jednim
pradavnim običajem kojim se najljepša pastirica - Dubravka uda za najljepšeg
pastira - Miljenko.



Sve bi bilo dobro kad se u dramu
nebi umješali suci, koji su dodjelili Dubravku jednom ružnom Starcu. Taj starac
je bio jako bogat pa je potkupio sudce.



Na sreču tada se u dramu upleo i bog
Lero koji je Dubravku vratio Miljenku.












3. TEZA : SLOBODA I PIŠĆEVO RODOLJUBLJE








Dubravka započinje i završava
stihovima o slobodi. Nakon svakog lika skup pjeva jednu od himni o Dubrovniku
(slobodi, ljepoti,...). Gundulić kroz lik ribara pokušava otpjevati Dubrovačku
slobodu i sve što ide uz nju: pravdu, blagoslov, mir... Ribar u kratkim
osmercima, jednom himnom započinje “Dubravku”. Također i čitavo djelo završava
himnom slobodi koje izgovara skup:









“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,


dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,


uzroče istini od naše sve slave,


uresu jedini od ove Dubrave,


sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi


ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti !”








U ovim se stihovima očituje
doživljaj slobode kao doživljaj ljepote. Sloboda koja je uzrok dubrovačkoj
slavi, ne može se platiti materjalnim dobrima, ona je u ljudima i u životima.






























4. TEZA : ANALIZA
DJELA












Dubravka je alegorijsko-pastirska
drama, jer ima sve elemente pastorale tj. arkadije (događa se u prirodi, likovi
su vile, a motiv je ljubav).



U Dubravci ribar, osim što iskazuje
slobodu, on suprostavlja opis Dubrovnika sa Dalmacijom i primorjem:






Dalmacija i primorjeDubrovnikneslobodaslobodanemirmirsiromaštvobogatstvozvjerslavujpohlepačastlicemjerjepoštenjenepravdapravda





“Dubravka” je odraz
dubrovačke stvarnosti. Ono se sastoji od tri razina:






1. Pastirska razina - Gundulić ismijava starost koja pokušava narušiti
prirodni tok, ljubav mladih i lijepih, kojih u tome sprečava viša sila;
veličanje ljepote, mladosti, ljubavi i ismijavanja starosti.






2. Alegorijska razina - Sloboda je božanska, nemjenjiva s ničim. Neslobodan
čovjek nema ono što je preduvjet da bude čovjek. Sloboda je ono što čovjek
treba imati samim svojim postojanjem. Starac predstavlja jačajuču građansku
klasu. Kroz njegov lik Gundulić progovara o unutarnjim proturječnostima u samom
Dubrovniku. Dubravka je simbol političke vlasti, a Miljenko označava dubrovačku
vlastelu.






3. Razina sukoba - sukob između tradicionalnog i novog











5. TEZA : MOJE
MIŠLJENJE O DJELU









Mislim da je Ivan Gundulić ovim
djelom želio potvrditi slobodu Dubrovnika. On u njemu slavi tu slobodu. Djelo
mi se jako sviđalo jer je Gundulić s zadovoljstvom slavio tu slobodu, bez da je
ono postalo dosadno za čitanje, jer je on tu temu prikrio parabolom tj.
poredbom događaja ali drugim likovima.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:48 pm




Dubravka
je pastirska igra, zapravo melodrama , jer su uvedeni glazbeni elementi.Sastoji
se od tri čina.Djelo je hvalospjev dubrovačkoj slobodi i oštra kritika
dubrovačkog građanstva.Radnja je prilično jednostavna:



Na dan nezavisnosti
izaberu se naljepši pastir i najljepša pastirica , te se oni međusobno
ožene.Ove godine je izabrana Dubravka , koja se
trebala udati za Miljenka (plemstvo) ali ružni i bogati Grđan je odlučio
, da će imati Dubravku , te je odlučio potplatiti suce , što oštro kritizira
Gundulić:






“Razlog,pravda i mjera svemu je zlato u nas,


prodava
na nj vjera, život se, duša i čas;



duša i
čas ovuda ne ide za platom,



ni mjere
u suda pritežu pod zlatom.”






Djelo završava s
deux ex machina.Bog Ler dolazi na zemlju i sređuje situaciju.













Dubrovnik u Gundulićevo doba









17 st. Dubrovnik slabi , zbog
gubitka monopola nad trgovinom između Istoka i Zapada, jer se javljaju se novi konkurenti: Francuzi,
Židovi, Mlečani …koji sve više i više istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene.
Sredozemljem je sve opasnije ploviti zbog gusara , a zbog čestih ratova sa
Turcima opasnom je postala i trgovina kopnom. Svjetski se trgovački putovi
pomiču sa Sredozemlja na Atlanski ocean, javljaju se nove pomorske sile.
Građanstvo , relativno mladi sloj društva, koje nije imalo nikakvih
ograničenja , te se bavilo trgovinom,
manufakturom i drugim unosnim poslovima
, sve se je više bogatilo i težilo prema vlasti.Kako
su u Dubrovniku vladali plemići ,
građanstvo je težilo da postane plemstvo i da ima udjela u
vlasti.Plemkinje se zbog strogih, konzervativnih normi nisu mogle udavati za
građane , ma koliko da je iznosilo
njihovo bogastvo.Protiv građanstva , koje je svojim novcem kupovalo plemičke
titule , oštro je istupio Gunduliuć
blateći ih i iznoseći svoja mišljenja u Dubravci i Osmanu.




Metafore






U
duhu baroka djelo obiluje kićenim metaforama kao što je ova:






“Livade su uzeli odjeću zelenu,



da obuku dan bijeli i zoru rumenu.”






Ovom metaforom Gundulić opisuje svitanje
novoga dana.Ali pomoću drugih metafora Gundulić opisuje stanje stvari:






“Primorja naša sva u ništa sila zbi”





te:





“Po njih svijeh srdita zvijer trči i rži,



i grabi i hita i u noktijeh sve drži”






tim dvjema
metaforama , Gundulić govori o našem
okupiranom i porobljenom primorju i Mlečanima , koji kao zvijer samo hrle,
pljačkaju i osvajaju.Kao što znamo , oni
su jedan od uzroka opadanja dubrovačke moći.













Dubrovnik






Kao
što znamo , ovo djelo je alegorija na stanje u Dubrovniku , ali i hvalospjev
Dubrovniku i njegovoj slobodi:






O
Dubravo, slavna svima



u uresu slobodnomu,



lijepa ti si mojijem očima,




draga ti si srcu momu.




U veseloj ovoj sjeni




od čestitih tvojih grana




provesti je milo meni




dio najdraži mojijeh dana.




Tim raspinam mreže moje,




i u zavjet vješam vrše




na zeleno dubje tvoje,



po kom blazi vjetri prše.”





Osim toga Gundulić govori o nepriličnom odnosu
između plemkinje i građana:



“Ni muž i žena ugađa, kad su oba



razlika plemena, imanja i doba”














Zaključak






O lijepa, o draga, o slatka slobodo,


dar u
kom sva blaga višnji nam bog je do,




uzroče istini od naše sve slave,



uresu
jedini od ove Dubrave,



sva
srebra, sva zlata, svi ljudski životi



ne mogu
biti plata tvojoj čistoj ljepoti!”






[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:49 pm

MJESTO RADNJE:


Radnja se odvija u
Dobrovniku.






3. TEZA





VRIJEME RADNJE:


Radnja se
odvija 1628. godine
na dan sv.



Vlaha.





4. TEZA





SADRŽAJ:


Svake godine, u
okolici Dubrovnika, na dan sv. Vlaha slavi se praznik, koji je vezan uz neke
narodne tradicije. Tog se dana plese, svira i vlada opce veselje.



Na dan sv. Vlaha
vrsi se i vjeridba izmedu najljepseg pastira i pastirice. Ove godine taj par su
predstavljali Miljenko i Dubravka. Medutim ruzni i bogat Grdan potplacuje ljude
te oni njemu daju Dubravku. Ali kad se u crkvi vrsio obred, cijela crkva se
potresla, a na vratima je stajao Miljenko.



To je svecenik
shvatio kao opomenu od boga, te on uz odobravanje naroda vjenca Miljenka i
Dubravku.





















5. TEZA





IDEJA:


Ovim dijelom pisac
podrzava narod koji svim srcem zeli sacuvati svoju tako dragu i voljenu slobodu
i kritizira bogato gradanstvo (Grdan) koji bi u teznji za bogatstvom sve
prodao, pa cak i slobodu.






6. TEZA





ANALIZA DIJELA


Kod Gunduliceve
Dubravke najbolje se ocituje snaga refleksije, razmisljanja, koja u svakom
slucaju dovodi i do odredene tendencije, unaprijed vec smisljene, tendencije
kao smisljene poruke svom vremenu i svojim suvremenicima.



Dubravka (1628.) je dijelo
koje vec na prvi pogled ima vrlo mnogo dodirnih tocaka s vec tradicionalnom,
veselom pastirskom igrom. U tom dijelu Gundulic stvara fabulu u kojoj se u
sredistu radnje nalazi sudbina dvoje mladih ljudi. Smjestajuci dogadaj u
Dubravu, pjesnik uvodi u nju vec standardna pastoralna lica, pastire i
pastirice, te mitoloske likove satira, ali i likove koji prikazuju neke realne
osobine tog vremena: izbjeglog ribara iz Dalmacije i iskvarenog predstavnika
dubrovackog gradanskog drustva-Grdana.



Ta pastirska drama
ima sve elemente alegorijsko-pastirske igre sa sretnim zavrsetkom. Gundulic
citavu radnju osniva na starom dubrovackom obicaju, da se na dan sv. Vlaha,
zastitnika Dubrovnika, vjencaju najljepsi momak i djevojka (Dubravka i
Miljenko). No Grdan, bogat ali pokvaren gradanin, zeli tu svadbu sprijeciti i
sam se ozeniti Dubravkom. U tim njegovim nastojanjima " sprijecava "
ga bog, koji na samom vjencanju cini cuda u svom hramu i Miljenko i Dubravka se
nadu u zagrljaju te se sretno vjencaju.



Medutim Dubravka ima mnogo dublje znacenje od
obicne vesele igre s pjevanjem.
Alegorijski shvaceno Dubravka je
simbol aristokratske dubrovacke slobode, a Grdan, predstavnik bogatog
dubrovackog gradanstva koji u teznji za ugodnim zivotom i bogatstvom prijeti
slomom toj slobodi. Dakle Dubravka je
u stvari analiza tadasnjeg stanja u dubrovackom drustvu.



[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:50 pm

Sadržaj:


I čin

Radmio, jedan od pastira uvodi nas u radnju. On se ujutro budi i moli zvijezdu
Danicu da brzo dođe dan jer je danas u Dubravi veliko slavlje. On šalje svoje
pastire da naprave veliku gozbu, jer dana kakav će biti današnji, Dubrava još
nije vidjela. Radmio pjeva i o Dubravi kako bi objasnio vjenčanje koje će se
odviti između najljepše pastirice i najljepšeg pastira. Po njegovu izboru to su
pastirica Dubravka i pastir Miljenko. Ubrzo Radmio susreće jednog ribara, te ga
upita zašto je došao u Dubravu. Ribar mu odgovara kako je došao u miru provesti
ostatak svog života. U tom razgovoru ribar govori kako Dubrava vlada sama dobom
i druge stvari koje navode da je Dubrava zapravo Dubrovnik. Ribar sretan što je
napokon našao mjesto u kojem će biti sretan zapjeva:



"O Dubravo slavna svima u uresu slobodnomu lijepa ti si u mojijem
očima draga ti si u srcu momu."



Zora pomalo sviće i budi se Miljenko koji pjeva o Dubravci i uspoređuje
njenu ljepotu s prirodom koja ga okružuje. Uto dolazi Ljubomir. Miljenko je
žalostan jer smatra da se Dubravka neće udati za njega, no Ljubomir ga tješi i
uvjeruje kako je on jedan od najljepših pastira i kako će biti izabran za
najljepšeg pastira, te se tako oženiti Dubravkom. Nakon toga Dubravka se budi
sa pastiricama, te one hitaju sve zajedno da se umiju da danas budu što ljepše.
Pastirice tada govore Dubravki da je ona najljepša:



"...ti najljepša, ti najdraža bez cvijeta si cvijet od vila..."


Satir Divjak govori o ljubavi prema Dubravci, govori kako je ona najljepša
od sviju vila o čemu govore sljedeći stihovi:



"O Dubravko, ljepša vele od svijeh vila u Dubravi, tebe misli moje
žele, ma se ljubav tobom slavi."



Ubrzo nailazi Gorštak Satir i dolazi do prepirke između njih tko je ljepši.
Gorštak se tada pohvali kako pastiri i pastirice odmah zaplešu kad on zasvira.
Divjak kaže da kad on zasvira na svoje dipli da se slavuji natječu s
njima.Nakon prepiranja Divjak odlučuje da će ukrasti robu vili na jezeru i da
će se tako privući.Zatim dolazi scena gdje Zagorko tjera stoku i traži neku
vilu, a Ljubdrag dolazi i pita ga za nevolje. On mu govori o tome kako mu je
vinograd zapušten, vukovi mu jedu ovce, a psi loču mlijeko. Ljudbrag govori
kako što više svijet stari, to je gori. Također govori da bi se svi željeli
obogatiti, da mladi ne slušaju savjet otaca svojih, da ni Dubrava više nije
lijepa i zelena, nego porušena zbog nebrige i nepažnje. Zatim se javlja
Jeljenka satirica koja je tužna jer ju je Divjak napustio i želi Dubravku.



Ona tu govori kako je on otišao za drugim vilama. Također kaže da te vile
nemaju prirodnu ljepotu i na kraju veliča samu sebe.






II čin

Tu se govori o tome kako Brštenko kaže da je to lijepo kad se žene najljepši
pastir i pastirica i da tu dolazi do slavljenja slobode, no tada Ljubmir govori
kako to nije uvijek lijepo i da postoje iskorištavanja u braku, da neki brakovi
nisu dobri i čisti, a na kraju Tratorko govori kako ne bi smjeli govoriti o
tome tako crno na ovaj lijepi i svečan dan. Oni tada odlaze tražiti družinu.
Zatim se javlja Vuk satir koji govori kako će Zagorku pričuvati stoku dok se on
bude smucao. On ovdje govori kako taj dan nije posvećen svetkovini slobode već
da svatko radi što hoće (jede, pije) tj. on zagovara hedonizam. Stojna je
uhvatila Vuka kako joj krade ovcu i ona mu govori kako će ga vješati narod. On
se predstavlja kao onaj kojem je obećana Dubravka, a ona mu govori da su mu
obećana vješala. Oni se natežu i na kraju Vuk proklinje Stojnu što ga nije pustila
da pojede nešto. Tada se susreću Gorštak i Vuk te ga Gorštak pita zašto je
tužan. On mu govori kako je gladan i da mu je to jedino važno u životu. Gorštak
mu govori kako je ljepše služiti vilinu ljepotu, a Vuk ga uvjerava u drugo.
Gorštak kaže Vuku da će se najesti te da idu na pir jer je on glumac a on neka
bude bubnjar. Miljenko slavi Dubravku lijepim riječima, a onda mu Pelinka
govori da mu to neće uspjeti te da mu prizna da li je pomno gledao na nju. Ona
mu govori kako joj treba pokloniti dar, a on se ne slaže s tim jer misli da se
vilu ne smije smatrati lakom ženom. On se čudi njezinim savjetima. Divjak se
preobukao u vilu i hvalisa se da je lijep i da je ljepši od bilo koje vile. tu
opisuje kako se dotjerao. Zagorko je tužan i govori kako je imanje vukovo a
mlijeko od pasa, da čuje vila njegov plač. Stojna, Zagorkova majka saznaje da
je Zagorko tužan i da želi pustiti sve i da ode tražiti vilu. Ona kaže da će
ona prije njemu naći očuha nego on njoj nevjestu. Onda pastjerići izražavaju
želju da krenu njegovim stopama međutim majka ih sprečava. Jeljenka čezne za
Divjakom i govori kako ga vile drže za zvijer, a da ga ona voli. Ona opet
govori kako vile nemaju prirodnu ljepotu.






III čin

Tu su Divjaka htjeli pastiri istući jer je htio na prijevaru ući među vile i
poljubiti Dubravku, a tada Jeljenka govori kako ne bi voljela da njen nevjernik
pogine. Gorštak govori da Divjače bježi i smije mu se što je na taj način
mislio poljubiti Dubravku, i odmah mu prigovara za izgled. Ljubdrag kritizira
skup kojeg je Grdan potplatio zlatom da kažu da on ode za Dubravku. On govori
kako je Miljenko nju i ona njega željela od djetinjstva, a da je sada zlato
umiješalo prste. Miljenko žali za Dubravkom i govori kako ju je najgrđi pastir
u okolici mogao uzeti i kaže da treba poduzeti nešto. Divjak ne prepoznaje
Jeljenku, obučenu u pastira i želi mu se zahvaliti. Ona mu govori da se okani
vila i pokaže mu se.



Na kraju su krenuli tamo gdje svi idu slaviti boga Lera. Brštanko i
Ljubdrag govore kako Dubravka mora poći za Grdana, a ne za Miljenka. Dolazi
glasnik te govori da se na vjenčanju Lerov kip počeo tresti i tako sve dok nije
došao Miljenko. Kad je došao bio je obasjan zrakom, a to je bio znak da je on
taj za koga se treba udati Dubravka. Ljubdrag govori da ipak bogovi paze na
ljude. Glasnik ih poziva na gozbu. Gorštak, Vuk, Divjak, Jeljenka i skup
pastira pjevaju o tome kako će biti na gozbi, a nakon svake strofe zazivaju
bogove: “Hoja, Lero, Dolenije” te im na neki način tako zahvaljuju. Redovnik
govori da je ova veza po zakonima vjere, tj. od neba potvrđena, a onda Miljenko
govori Dubravki da je ona najljepša, samo da nju voli, a ona nešto slično. Kroz
njihov razgovor se vidi da se stvarno vole. Redovnik govori pastirima da je
njihov posao završen. Govori kako će večeras pustiti ptice iz kaveza, pa bi
želio da se i Dubravom prostre sloboda. Nakon što redovnik završi svaki svoj
govor ponavlja stihove:



“O lijepa, o draga, o slatka slobodo…”


Redovnik traži od boga da usliši prijašnje molitve i zahvaljuje što je opet
u Dubravi sloboda i što ima svega i svačega. Govori da se danas slavi ne samo
vjenčanje već i sloboda.






Karakterizacija likova:


Miljenko

Dobar i pobožan. Brine se o svome stadu, ali isto tako spreman je i Dubravi
pružiti svu ljubav koja joj je potrebna. Nekim čudom dospio je za njene gozbe
na sav glas, ali to je kasnije ispravljeno i proglašen je najboljim pastirom.
Uza ove njegove vrline on je i pošten i osjećajan, a to možemo zaključiti iz
petog prizora drugog čina u kojemu starica Pelinka savjetuje Miljenku da se
Dubravci približi darovima, ali on to odbija i ističe da se do ljepote i
ljubavi ide čistim srcem, a ne punom vrećicom



Dubravka

Dobra pastirica, vodi ostale vile, njezina je prirodna ljepota, a dobrota uzor
ostalima, simbolizira Dubrovačku republiku



Grdan

Ružan, nepošten, bogat starac. Piščev stav već se vidi iz imena kojemu je dao.
Negativan je lik, a njegova negativnost najviše dolazi do izražaja kad
podmićuje Vijeće. Grdan simbolizira nepoštene ljude koje prevarom žele doći na
vlast



Starac ribar

Bjegunac iz primorja koje nije slobodno. Dolazi u slobodnu Dubravu koju naziva ”gnijezdo
slatkim slobode primile”.






Divjak i Gorštak

Oni su satiri (mitološka bića). Ružni, nespretni, nerealni, izazivaju smijeh



Ljubdrag

Starac, pastir. Lik kojem je glavni zadatak podsjećati na stara dobra vremena
kada se u Dubravi živjelo pošteno i radosno.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:50 pm

Dubravka” je odraz dubrovačke
stvarnosti. Ono se sastoji od tri razina:





1. Pastirska razina - Gundulić
ismijava starost koja pokušava narušiti prirodni tok, ljubav mladih i lijepih,
kojih u tome sprečava viša sila; veličanje ljepote, mladosti, ljubavi i
ismijavanja starosti.





2. Alegorijska razina - Sloboda je
božanska, nemjenjiva s ničim. Neslobodan čovjek nema ono što je preduvjet da
bude čovjek. Sloboda je ono što čovjek treba imati samim svojim postojanjem.
Starac predstavlja jačajuču građansku klasu. Kroz njegov lik Gundulić progovara
o unutarnjim proturječnostima u samom Dubrovniku. Dubravka je simbol političke
vlasti, a Miljenko označava dubrovačku vlastelu.





3. Razina sukoba - sukob između
tradicionalnog i novog


[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:51 pm

Dubravka je pastirska
igra prikazana po
prvi put u
Dubrovniku 1628.g. U
njoj Gundulić veliča
slobodu, dobra i
mir u Dubrovniku
kao upozorenje onima
koji bi željeli
mjenjati vlast.


Mitološko-pastoralni sadržaj
Gundulićeve drame ima
alegorijsko značenje. Mjesto
radnje Dubrava označava
sam grad Dubrovnik,
Dubravka je simbol
dubrovačke slobode i
vlasti, Miljenko simbol
dubrovačkog plemstva, a
Grdan simbolizira obogaćeni
sloj dubrovačkih građana
koji se žele
domoći dubrovačke vlasti
ženidbom s plemkinjama.


Gundulić je
smjestio događaje u
pradavna vremena i
tako ih distancirao
od svagdašnjice. Sva
je lica smjestio
u divnu šumsku
idilu, svježoj prirodi.
Sve je vedrom,
svečanom raspoloženju i
puno svijetlih boja
kao simbol čistoče
i ljubavi.


Starac Ljubdrag,
kao živa savjest
Dubrave, kori, prijeti,
savjetuje. On je
nosilac Gundulićevih filozofija,
pogleda na državu
društvo i slobodu.
Jer državi i
slobodi ne prijete
samo neprijatelji iz
vana nego i
njezini građani ako
ne poštuju zakone
Republike. On je
protivnik tzv. nesličnih
ženidba, i zato
slijedi ono što
je u njegovom
gradu bio zakon:
da pripadnici plemićke
klase ne mogu
sklapati brakove s
pripadnicima pučana.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:52 pm

DUBRAVKA -
najljepša među vilama,
simbol dubrovačke slobode
i vlasti:


" Po
zakonu dat se
imaše


lijepa
Dubravka i gizdava


sred Dubrave
komu naše


u ljepoti
je prava slava.
" (94 str.)


MILJENKO -
najljepši među pastirima,
simbol dubrovačkog plemstva:


" Miljenko
je imo mili


steć Dubravku
cić lipote;


nu se
ukloni zakon sili:


grd ju
pastir zlatom ote.
" (94 str.)


GRDAN -
ružan i stari,
ali bogat pastir


LJUBDRAG - star
i mudar čovjek,
kroz čija usta
progovara Gundulić sa
svojim mislima i
svojom filozofijom


DIVJAK -
stari satir koji
je želio Dubravku,
oženjen sa Jeljenkom



JELJENKA -
Divjakova žena, sve je pokušavala
kako bi vratila
sebi muža
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:53 pm

Djelo je
posebno jer na početku radnja drame počima predzor himnom danici zvijezdi, a
završava himnom slobodi.








"Objavi,
Danice, jasni zrak objavi;


čuj tihe
vjetrice u ovoj Dubravi;


pršat su
počeli po listju zelenu


zovući dan
bijeli i zoru rumenu.


-------------------------------------------------" (str.9)
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:55 pm

LIKOVI: U
Gundulićevoj pastirskoj igri osim likova pastira, ribara iz Dalmacije,
svećenika, pojavljuje se i starac Ljubdrag, koji se tuži na mnoge nove običaje,
kao što su neradinost i nemar za opće dobro, podmitljivost i pohlepa; u radnju
su upleteni i mnogi prizori sa satirima i satiricama - Divjakom, Vukom,
Zagorkom i Pelinkom - koji simboliziraju određene poroke i mane: sklonost prema
raskoši, nenaravno ličenje, skupocjeno oblačenje i raskalašenost. Društvene
mane Gundulić prikazuje s komične i smiješne strane, preplećući dosjetljive
šale i lakrdije s veselim humorom i duhovitostima, poučavajući na opušten i
veseo način.


STIH I
KOMPOZICIJA: Dubravka je napisana u različitim stihovima i u različitim
strofama. Najveći dio Dubravke je pisan u dvostruko rimovanim dvanaestercima
ili pak osmercima. Dvostruko rimovani dvanaesterac, kojim započinje i Dubravka,
cenzura dijeli na dva šesteračka polustiha s rimom. Taj je stih
najrasprostranjeniji stih hrvatske poezije 16 st. ima mnogo teorija o porijeklu
toga stiha. Prema najnovijoj, on je hrvatska varijanta mletačko -
starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterci ne povezuju se u
strofe, ali su po dva stiha povezana ne samo rimama nego često i semantički.


SOCIJALNI
PROBLEMI U TADAŠNJEM DUBROVNIKU, FUNKCIJA DJELA; KARAKTERIZACIJA: Priča o
Miljenku i Dubravki, zaplet radnje s ružnim Grdanom i sretan rasplet vjenčanjem
s Miljenkom govore o nekim u Gundulićevo doba ne baš rijetkim socijalnim
problemima Dubrovačke Republike. Povjesničari književnosti slažu se u mišljenju
da je pričom u Dubravki i Miljenku, s jedne, i Grdanu, s druge strane, Gundulić
aludirao na nejednake ženidbe, protiveći se i kritizirajući ženidbe među
različitim društvenim klasama. U Dubrovačkoj Republici od starine je bio zakon
da se plemići mogu ženiti samo među sobom. Pojava Grdana u drami očito aludira
na neke pokušaje kršenja tog starog zakona, problematizira ženidbu među
različitim društvenim slojevima i prikazuje takvu vezu kao neprirodnu i
protivnu Božjim zakonima od starine. Društveni problem Gundulić nije prikazao
kao socijalni sukob, nego ga je preveo na moralno - etičku razinu: Grdan je
podmitio sudce, on je zao i ružan, a Miljenko je dobar, iskren i pošten. Ljubav
Miljenka i Dubravke odobravaju sami bogovi, osobito bog Lero. No nije problem
Dubravke samo problem nejednakih ženidbi: u težnji Grdana za Dubravkom može se
dočitati i želja dubrovačkog puka za sudjelovanjem u vlasti, što Gundulić
smatra suprotno Božjim zakonima.


Prekidajući priču o zaprekama na putu
sretnoj ljubavi Miljenka i Dubravke, Gundulić slijedi strukturu onodobne
pastirske igre, udomaćene u Italiji i neobično obljubljene u koje je odjekivalo
zaljubljenim pastirima i pastiricama. No strukturu ljubavnog zapleta pastirske
igre Gundulić je proširio fabulom čiji smisao i alegorijsko značenje jasno
ističe misao o veličini i dostojanstvu Dubrovačke slobode, slobode u kojoj po
pravednim božanskim zakonima sretno vladaju plemeniti, lijepi i dobri, a
pokušaju obogaćenih, podmitljivih i ružnih da osvoje slobodu i vlast
suprotstavljaju se sami bogovi. Osim misli o mogućoj sreći u priprostu
pastirskom svijetu, osim misli o pravoj ljubavi samo u svijetu daleko od
civilizacije - a takve su misli utkane u svaki pastoralni žanr - Gundulićeva
Dubravka nudi i koncept za sreću u civiliziranoj, slobodnoj državi - gradu,
misao o sreći u takvoj političkoj tvorevini u kojoj, kao i u antičkom polisu -
po Platonovim vizijama i idejama - vladaju istina, ljepota i dobrota i u kojem
je sve već uređeno po zakonima božanske pravednosti. Gundulićeva Dubravka,
naime, nije samo pastirski raj sretne ljubavi, ona je u strogoj političkoj
hijerarhiji i etičkim vrijednostima podvrgnuta državno - politička tvorba.
Gundulićeva Dubravka mjesto je na kojem vlada antički ideal harmonije ljepote,
dobrote i istine, pobjeđujući zlo, ružno i laž, to je sretna Dubrava koja se
osniva na platoničkim koncepcijama idealne države i utopističkim mislima
renesansnih i postrenesansnih mislilaca. Izbor žanra za uobličavanje takvih
misli - pastoralnog žanra - bio je idealan, a općeprihvatljiv u stoljeću koje
je brujalo ljubavnim izjavama pastira i pastirica u raznorodnim pastoralnim
književnim djelima što ih je onodobna publika čitala isto onako rado kako se
danas čitaju "ljubići". No postupkom alegorizacije mitološko -
pastirskog svijeta drame Dubravka proširuje smisao fabule i na suvremeni
politički svijet Dubrovnika te širi konvencijom određene granice pastirskog
žanra. Istodobno, po svojim idealno zamišljenim političkim vizijama sretnog
grada - države, Dubravka je i svojevrsna utopija - djelo je hvalospjev idealnom
i idealiziranom društvenom uređenju, hvalospjev najboljoj od svih mogućih
država u kojoj vladaju božanska načela pravednosti, istinitosti, ljepote i
dobrote. Oblačeći pastoralnu fabulu, smještenu u bezvremenski, mitski svijet
vječne ljubavi i slobode, u alegorijski veo, Gundulić je svoje djelo postavio u
konkretno vrijeme i prostor i dao mu moralno - etičko i političko znanje.

Strukturu Dubravke obilježava isprepletanje svih
triju književnih rodova. Rod dramskog iskazuje se u podjeli na činove i
skazanja - Dubravka ima tri čina, a svaki je čin podijeljen na skazanja - kao i
u dramskim licima, sceničnosti, koru i dijaloškoj formi s upotrebom različitih
vrsta stiha: od peterca preko osmerca do dvanaesterca. Epski elementi Dubravke
očituju se u oblikovanju fabule: radnja se u djelu češće prepričava nego što se
prikazuje, pa se ključna scena raspleta - ona kad se Lero pobuni protiv grdana
- uopće ne pokazuje na sceni, nego je prepričava jedan lik drame. I sama je
fabula - mitska priča iz zlatnog vremena - epska po svojim elementima. U
opjevavanju ljubavi, ljepote, sreće i blagostanja otkriva se Dubravka i kao
izrazito lirsko djelo. Osobito je lirsko prisutno u himničkim dijelovima teksta
u kojima se glorificira sloboda, ili pak u onim dijelovima koji oblikuju vremensko
- prostorne komponente djela.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:56 pm

Osim prepletanja svih triju književnih rodova i različitih
tonova, od onih komičnih i niskih do uzvišenih i sublimnih, antitetičnost je
temeljno načelo strukturiranja pastoralnog svijeta u Dubravci: pastirima i
pastiricama suprotstavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprotstavljena
ružnoći, božanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski običaji.
Zlatna stara vremena suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana,
slobodi Dubrave suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije. Razrješenjem dramskog
sukoba, pobjedom božanskih zakona i sretnim vjenčanjem Dubravke i Miljenka svi
se sukobi razrješuju, i pastoralu zatvara sretan, harmoničan kraj u kojemu se
svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena dosljedno u svim slojevima i na svim
razinama teksta: Dubravka je tipičan primjer baroknog oblikovanja teksta i
estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gundulić proširio konvencije
pastoralnog žanra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizije
društveno - političkog i moralno - etičkog ustrojstva Dubrovačke Republike. No
za razliku od Držića, koji je svijet pastoralne idile doveo u sukob s realnošću
seljačkog svijeta, Gundulićev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u
svojoj doslovnosti, s jedne, i alegoričnosti, s druge strane, harmoničan:
sukobi su kratkotrajni i brzo prevladavani. Po tome je Dubravka kao književno
djelo i filozofija morala i idealna vizija društva, a njen tvorac učitelj
vrline i društvene pravednosti. Tako je Gundulić u Dubravci počeo razmišljati o
velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa
Osmana - počeo je razmišljati o čovjeku i povijesti, o smislu ljudske
egzistencije u povijesnom svijetu.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:57 pm

ZADACI ZA INDIVIDUALNI RAD-ZA UČENIKE



  • OPIŠI
    IDILIČNU ATMOSFERU UVODNOG DIJELA
  • ODREDI
    ULOGU SKUPA
  • KAKO
    GUNDULIĆ DOŽIVLJAVA SLOBODU?
  • ODREDI
    DUBRAVKU KAO KNJIŽEVNU VRSTU I OBRAZLOŽI SVOJA ODREĐENJA
  • PROTUMAČI
    ALEGORIČNOST DUBRAVKE
  • INTERPRETIRAJ
    LIK RIBARA I LJUBDRAGA
  • PROŠIRI
    ANALIZU SVIH LIKOVA
  • ODREDI
    TEMELJNE IDEJE DUBRAVKE
  • PROTUMAČI
    ZAVRŠNE PRIZORE DJELA
  • KAKO
    SE U DJELU OSTVARUJE DUH KATOLIČKE OBNOVE
  • TKO
    SUDJELUJE U SLAVLJENJU SLOBODE
  • KAKO
    TREBA ČUVATI SLOBODU
  • KAKVO
    JE GUNDULIĆEVO STAJALIŠTE O BUDUĆNOSTI DUBROVNIKA
  • GUNDULIĆEVA
    DUBRAVKA JE HIMNA DUBROVAČKOJ SLOBODI. OBRAZLOŽI.
  • ŠTO
    SIMBOLIZIRAJU MILJENKO I DUBRAVKA? OBRAZLOŽI
  • ŠTO
    SIMBOLIZIRA GRDAN? OBRAZLOŽI
  • ODREDI
    I OBJASNI VRIJEME I MJESTO RADNJE
  • ŠTO
    ISKAZUJE RIBAR-ODNOS DUBROVNIKA I DALMACIJE
  • KOJI
    SE KNJIŽEVNI RODOVI ISPREPLIĆU U DJELU
  • UKRATKO
    PREPRIČAJ FABULU
  • KAKO
    BI OBJASNIO PRVI ČIN
  • KAKO
    BI OBJASNI DRUGI ČIN
  • KAKO
    BI OBJASNIO TREĆI ČIN
  • NACRTAJ
    KOMPOZICIJU DJELA
  • NACRTAJ
    GROZD-DUBRAVKA
  • NACRTAJ
    GROZD-LIKOVI U DUBRAVKI
  • NACRTAJ
    GROZD-IVAN GUNDULIĆ-DUBRAVKA
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:58 pm

-Suze sina razmetnoga-




UKRATKO







Sin traži od svog oca da mu da
novaca i da mu dopusti otići u svijet. Dobrodušni otac daje sinu novaca i
dopuštenje za odlazak u svijet. Sin odlazi te nalazi stan u gradu. Tamo počinje
živjeti i razvratno trošiti novac. Nakon nekog vremena sinu počinju ponestajati
novci. On počinje uviđati svoju grešku te počinje tugovati za ocem i rodnim mu
krajem. Nakon što je razmišljao o
pojedinostima i okolnostima svoga sagrješenja i spoznaja o grijehu, nezahvalni
sin zna da će milost i oprost postići jedino pokorom i dobrim djelima. Međutim,
najprije treba učiniti presudni korak: treba se obratiti i zatražiti milost. Nakon
takva razmišljanja sin se vraća ocu i moli ga za oprost. Otac shvaća grijehe


sina te mu daje oprost i nadu u
popravak tj. nadu u oproštenje grijeha.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:59 pm

Osam mjeseci nakon Pjesni pokornih
kralja Davida izađu u Mlecima Suze sina razmetnog (1622), religiozna poema u
tri "plača" što obrađuje biblijsku parabolu iz Evanđelja po Luki o
grešnom, razmetnom sinu koji se odmetnuo od oca, a kada se pokajao, bilo mu je
sve oprošteno - otac ga je opet primio na svoja njedra. Priča o mladićevu
sagrešenju, grijehu, spoznaji vlastitog grijeha i pokajanju ima alegorijsko
značenje: ocrtava nemarnost čovjeka prema Bogu, svojemu ocu, od kojeg bježi
odajući se grijehu. No grijeh strovaljuje čovjeka u bijedu i nesreću, pa se
čovjek, shvaćajući razliku između Boga i svijeta, između dobrote i svijeta
ponovo vraća Bogu, koji mu u svojoj neizmjernoj dobroti oprašta. Gundulić u
osmeračkim sestinama, kiticama od šest osmeraca s rimom ababcc, opjeva
sagrešenje, spoznaje i skrušenje biblijskog grešnog sina, ali i svaki čovjeka,
nasljedujući poznate talijanske religiozne poeme Suze svetoga Petra L. Tansilla
(1510 - 1568) i Suze Marije Magdalenske Erasma da Valvasonea (1523 - 1593).
Gotovo je svaka kitica u poemi građena tako da posljednja dva stiha poentiraju
značenje prvih četiriju stihova, zatvarajući sestinu u malu, zatvorenu cjelinu.



Naslov djela je metaforičan: suze
nisu samo doslovna oznaka za opis emocionalnog stanja čovjeka, nego i metafora
za književno djelo koje tako stanje opisuje. Po književnom obliku Suze
pripadaju žanru religiozne poeme, osobito proširenu u doba baroka, u doba
sveopće rekatolizacije života. Podjela poeme na tri djela, na tri plača, nije
samo formalne naravi- tročlana struktura simbolizira supstancijalnu teološku
misao djela: grijeh, sagrješenje, spoznaja grijeha te pokajanje i iskupljenje
grijeha pomoću božanskog milosrđa osnovne su teološke misli ne samo
Gundulićevih Suza nego i kršćanske vjere. Idejna je nakana poeme čitaocu kroz
biblijsku parabolu i dramu čišćenja duše opisati put od grijeha do oprosta te
ga navesti na normalan život. Suze, naime, nisu samo prepjevana biblijska
parabola: oblikovana kao iskaz samog pjesnika, s jedne, i biblijskog grešnog
sina, s druge, kao dvoglasni plač evanđeoskog sina i lirskog subjekta, poema je
priča o svakom čovjeku, o egzistencijalnim, moralno - etičkim problemima svakog
pojedinca. Međutim, ta religiozna, kršćanska, moralno - didaktička poema svoju
je izvanknjiževnu funkciju oblikovala u formalnom pogledu na izrazito
estetizirani način, te je ne samo vrhunac baroknog načina pisanja, vrhunac
estetizacije književnog teksta u 17
stoljeću nego remek - djelo umjetnosti riječi, forme, stila u hrvatskoj
književnosti uopće. Kao književna vrsta, kao poema, Suze sina razmetnoga
izgrađene su na elementima svih triju književnih rodova: pričajući priču o
razmetnom sinu, Suze nose element epskog, narativnog. Iznoseći moralnu dramu
subjektiviteta, grijeha i čišćenja











od grijeha, Suze participiraju u rodu
dramskog, a oblikujući više stanja subjekta i refleksije o moralno - teološkim
pitanjima nego vanjske događaje, poema nosi izrazite crte lirskog. Inspirirana
teološkom mišlju o veličini Božjeg praštanja, u poemi se glas razmetnoga
biblijskog sina i lirskog subjekta slijevaju u jedinstven ton da bi se mogli
prenijeti čitaocu kao nada, ufanje i mogućnost spasa. U idejnom značenju
braniteljica katoličke misli o mogućnosti spasa, Gundulićeva je poema po motivskim
sastavnicama i po elementima stila uzorno djelo baroknog svjetonazora i
baroknog načina pisanja.



Pričajući svoju priču i razmišljajući
o grijehu i Božjem milosrđu, grešni sin razmišlja o svim važnim pitanjima
ljudske egzistencije: životu, ljubavi, ljepoti, ženi, grijehu, smrti, a najviše
o Bogu. Razmišljajući na primjer, o ljubavi Gundulićev razmetni sin izriče ove
koncetozno i domišljato oblikovane misli nevjerice u ljubav nekrepke žene:






Ah,
prem ziđe na prižini



I
vrh morske trći pjene,



Tjera
vihar po planini,



Omekšava
tvrde stjene,



Malim
sudom more prazni,



Zmiju
grije, lava blazni,






Kaže
ropstvo, krije verigu,



Ište
zdravlje u nemoći,



Kami
i cvitju, cvit na snigu,



Snig
na suncu, sunce u noći,



Vjeru
u ljubavi tko god scijeni



U
nekrepkoj naći ženi.






Razmetni sin nizom paradoksa, nizom
efektnih oksimorona govori o životu i svijetu:






Eto
život moj svjedoči



Kakav
svit je i što daje:



Kad
se smije plač uzroći,



A
kad plazni, tad izdaje;



U
uresnu lijepu sudu



Zadrži
nalip i smrt hudu.






Celovom
te slaciijem truje,



Grleć
te smrtno ubija;



U
hvalah te istijeh psuje,



A u
krepčinah svijeh privija;



Razlik
obraz stavlja na se



Kao
zvijer ka se vjetrom pase.






Tiho
s hitrim zasjedami



Tjera
iz srca svih bojazni,



I
unjeguje sprva i mami



Pod
prilikom od prijazni,



Paka
silnik pleše i meće



Tko
se uzda u nj najveće
.





Tako
i more u tišini



S
kraja pomorca u plav zove,



A
kad ga ima na pučini,



Skoči i uzavri na valove,


I u
potoopu ki na nj ori



Prije
smrti grob mu otvori.






Ah,
sad imam pamet hitru:



Sve
je što svijet gleda i dvori



Na
ognju vosku, dim na vitru,



Snijeg
na suncu, san o zori,



Trenutje
oka, strila iz luka



Kijem
potegne snažna ruka.






Ah,
nije život ljudcki drugo



Neg
smućeno jedno more,



Neg
plav jedna ku udugo



Biju
vali kako gore;



I
sred ovijeh netom tmina



čovjek
se











rodi,
mrijet počina
.









Najveći broj stihova u poemi posvećen
je mislima o prolaznosti svega i o sve prisutnosti smrti, one fizičke, smrti
tijela:






Bježi
kud znaš, što hoć čini,



Zapad
i istok vas ophodi,



I
beskrajnoj po pučini



Svijet
kružeći Indije brodi,



Krij
se u jame gorskijeh hridi, -



Smrt
svuda te slidom slidi.






I
nije stvari koja može



Ubjegnuti
togaj suda;



U
pokoju sted raskoše



Stroj
bez misli i bez truda;



Bran
se oružjem, zlato trati, -



Naćaš
joj se odrvati!






Smrt
ne gleda ničije lice:



Jednako
se od nje tlače



Siromašne
kućarice



I
kraljevske tej polaće;



Ona
upored mećše i valja



Stara
i mlada, roba i kralja.






Vedre
krune, teška rala



Jednom
kosom ona slama;



Ljepos,
blago, snaga i hvala -



Sve
je prid njom na ognju slama;



Gluha
i slijepa bez obzira,



Kud
prohodi, sve satira.






Misao o prolaznosti života, o
sveprisutnosti smrti Gundulićev razmetni sin proteže na cjelokupnu ljudsku
povijest, povezujući taj motiv s motivom usudne čovjekove podložnosti trenutku,
s motivom vremenitosti i nekonzistentnosti svega što postoji u vremenu i kroz
vrijeme; pjesnik vrijeme ne doživljava kao kontinuitet, nego kao niz
nepovezanih trenutaka:



Gdi
su istočna carstva stara?



Gdi
gospodstvo od Rimljana?



Svi
pod plugom kijem svit hara



Od
bremena su uzorana;



Jes
tko njegda svijetom vlada,



A ne
zna mu se ime sada!






Miru
kraljevstva, mru gradovi,



I
njih plemstvo trava krije;



A er
je umrl život ovi,



Čovjek
u srcu miran nije,



A
svaki dan vidi očito



Da
nije ništor vjekovito.






Brijeme
hara stanac kami



I
žestoko gvozdje izjeda,



A
hoćemo mi da nami



Ki
smo od zemlje svrhe ne da?



A
ako naš je zgledan,



Vas
nije drugo neg hip jedan.






Što
je bilo, prošlo je veće,



Što
ima biti, još nije toga,



A
što je sada, za čas neće



Od
prošastja ostat svoga:



Na
hipu se brijeme vrti,



Jedan
hip je sve do smrti
.








Upravo zato sve što je vremenito i u
vremenu i ne postoji. Postoji samo vječnost, koja spašava od posvemašnje
prolaznosti i svekolikog umiranja. Samo vječnost, vječni život duše, a to ovisi
o Bogu i od Boga je dano čovjeku, mogu spasiti čovjeka od njegove tragične
vremenite usudnosti. Poemi jest cilj obratiti duh od ljubavi prema
ovozemaljskom k ljubavi prema stvoritelju. Suze su tako i teologija i
filozofija praktičnog života. Gundulićevo djelo opjevava egzistencijalnu
situaciju: odnos prema božanskome i vječnome, s jedne, a prema ljudskom,
vremenitome, ovozemaljskome, s druge strane.



Kao što je po svojim motivskima
sastavnicama Gundulićeva poema izraz duha seičenta, tako je i svojim stilom,
gomilanjem neobičnih i bizarnih metafora, nizanjem neobičnih pjesničkih slika i
usporedbi, paradoksnim zaključcima i intelektualiziranim obratima misli, raznim
zvukovnim figurama, a ponajviše konstruktivističkim i komčetoznim antitezama,
paradoksima i oksimoronima uzorno i klasično djelo baroknog stila. U Suzama
sina razmetnoga na najsretniji način spojile su se misli o prolaznosti ljepote
i života, o relativnosti svega što postoji u vremenu, s mišlju o vjeri i ufanju
u Božje milosrđe. A izražene su te misli karakterističnim baroknim
konceptualnim stilom u kojemu je do izraza došla u seičentu toliko cijenjena
domišljatost, inventivnost, ingenioznost, oštroumnost, sposobnost zapanjujućeg
povezivanja udaljenih pojmova i slika, tih osnovnih instrumenata baroknog
pisanja, koji su svi podređeni temeljnoj funkciji teksta: oni služe proizvođenju začudnosti, izazivaju
zadivljenost, a istodobno navode čovjeka na spoznaju o njegovu položaju u
svijetu.



INVOKACIJA:


To što Gundulić koristi invokaciju
govori nam da su mu uzori bili stari antički pisci.






Ti s
nebesa pošlji odi



Meni
duha prisvetoga,



Ki
od Boga osa ishodi



I od
tebe, Sina Boga,



Da
on objavi s mog glasa



Za
maš nauk što ti kaza
!





KOMPOZICIJA: Suze su napisane u simetričnim osmercima, u strofi od šest
stihova s rimom ababcc, koja se zove sestina ili sestarima. Sestina je
porijeklom iz talijanske poezije, gdje se pojavljuje od 14 stoljeća, a
sastavljena je od 6 endecasillaba s rimama ababcc. U hrvatskoj književnosti
pojavljuje se najprije u melodrami u društvu drugih strofa od 6 stihova, a
odmah zatim i u Gundulićevim suzama i u Dervišu S. Đurđeviča. Otada je
karakterističan oblik hrvatske duže pjesme, kraćeg spjeva, poeme, a osim u
osmeračkim, pojavljuje se i u jedanesteračkom ili pak dvanaesteračkom obliku
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 4:59 pm

BILJEŠKA O PISCU


Ivan Gundulić, rodio se 1589. godine u
Dubrovniku, gdje je i umro 1638. godine. Bio je član jedne od najstarijih i
najuglednijih vlastelinskih obitelji u Dubrovniku. Školovao se isključivo u
svojem rodnom gradu, tj. u Dubrovniku, jer su u to vrijeme u Dubrovniku počeli
djelovati isusovci, koji su bili borbeni nosioci ideja katoličke obnove.
Obavljao je različite dužnosti u državnoj upravi, i to kao član Velikog vijeća,
Vijeća umoljenih (senat) i Malog vijeća (vlada).



Književnim radom Gundulić se bavio tijekom cijelog
života. Nakon mladenačkih ljubavnih i melodramskih književnih ostvarenja, u
zrelim se godinama priklonio “ozrelijim” temama i problemima. Rezultat takve
pjesnikove orijentacije bila su njegova tri najvažnija dijela:



Dubravka (1628) -
pastirska drama, Suze sina razmetnoga (1621) - refleksivna poema, te Osman
(1621 - 1638) - ep.



Ta tri djela su vrhunska
ostvarenja u hrvatskoj književnosti, te su istovremeno i na razini suvremenih
dostignuća u književnosti europskog baroka.






KRATAK SADRŽAJ OSMANA





Pod vodstvom Osmana, 1621. godine bila je poražena
turska vojska u bici kod Hoćima. Za tu je pobjedu bio zaslužan kraljević
Vladislav. Nakon tog poraza Osman je pobjegao natrag na Istok, da bi prikupio
snažnu vojsku da ponovo osvoji Zapad.



Kada se vrato kući, dogovara se sa savjetnicima o
potrebi nasljednika (o ženidbi) te sklopi mir sa Poljskom u svrhu skupljanja
nove vojske. Na pregovore je u Poljsku poslao Ali-pašu. Kazlar-aga je dobio
zadatak da ide tražiti Osmanu žene, te je tako otišao u Smederevo i oteo lijepu
Sunčanicu ocu.



Sokolica je bila turska junakinja koja je obečala da
se više neće boriti protiv krščana te se vratila u Carigrad kod Osmana, jer je
bila jako zaljubljena u njega i tako spriječila brak Osman s Sunčanicom.



Na kraju je u Carigradu izbila pobuna, koju su vješti
iskoristili za svrgavanje Osmana i ponovnog dolaska na vlast sultana Mustafe.
Osman je na kraju bio zadavljen.






ANALIZA DJELA





Osman je barokni ep u dvadeset pjevanja od kojih su
četrnaesto i petnaesto pjevanje izgubljeno. U devetnaestome je stoljeću Ivan
Mažuranić vrlo dobro nadomjestio ova dva pjevanja, tako da je danas ono cijelo.
Mažuranić je odlično nadopunio Gundulićevo dijelo zbog njegovog dobrog poznavanja
Gundulićeva načina pisanja. Gotovo je nemoguće prepoznati da su dijelo pisali
dva autora. Osman je ponegdje lirski oblikovan osjećajima likova, ali ipak
najveću težnju daje na epski stil.



Pri nastanku ovog djela, Gundulić je zapravo htio
prevesti Tassov “Oslobođeni Jeruzalem”, ali je potaknut stvarnim događajima,
povjesnio temom - bitkom kod Hoćina 1621. godine. Napisao je povjesni ep, ali
je ostupao od povjesne teme uvodeći i druge likove koji ne pripadaju tom
događaju.



Sljedećim stihovima Gundulić prikazuje ljudsku
oholost, i promjenjivost sreće. S napomenom da što se više uzdižemo da ćemo i
dublje pasti.






“. . .


Ah, čijem si se
zahvalila,



tašta ljudska oholosti ?


Sve što više stereš
krila,



sve češ paka niže pasti .


. . .”





Gundulićev način izražavanja je aforističan i za sva
vremena istinit jer piše paralelama. Pisan je u osmercu, stih rimovan parnom
rimom - abab rimom. Djelo je pisano Dubrovačkom štokavštinom s nekim elementima
čakavštine; pretežno prevladava ijekavica, ali ipak ima i malo ikavice.



Po uzoru na Tassa, Gundulić je u djelo ubacio i
romantično - viteške epizode. Otmica Sunčanice pisana je lirskim i emotivnim
tonovima - ljubav oca prema kćerki i bol za njenim gubitkom.






IDEJA DJELA


U djelu se ističu ideje o
relativnosti i prolaznosti života. On je napisan u kontrastima (ljepo - ružno,
Evropa - Turci, Kršćanstvo - Islam, dobro - zlo).






STRAH ZA DUBROVNIK





U djelu “Osman”, Ivan
Gundulić prikazuje opasnost za svoj Dubrovnik od Tuaraka i Mlečana, a to možemo
vidjeti kroz suprotnosti između kršćana i islama. Pošto je otkrićem Amerike
konkurencija za prevlast nad morskom trgovinom u mediteranskom moru veća
Gundulić strahuje za Dubrovnik zbog konkurencije Venecije u tom pogledu.






ZAKLJUČAK


Gundulić u svom djelu
vješto isprepleče formu i sadržaj, bira izraze koji mi ponekad nisu bili i
najrazumljiviji. Teme njegovih djela su stvarne, životne, a inspiriran je
izrazom narodne poezije.






[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 5:00 pm

Gundulić u Osmanu govori
o stvarnim događajima koji su se zbivali u ono vrijeme ali malo ih izmjenjuje.
Djelo počinje pisati oslanjajuči se na vijesti koje stižu iz Hoćima 1621, poraz
Turaka pred Poljskom vojskom. U Osmanu osim što se govori o bitci kod Hoćima i
o Osmanovom ubojstvu govori se i o konačnoj propasti turske vojske. Osman je ep
u 20 pjevanja, pisan je u osmercu a rima je ABAB. U Osmanu ima i lirskih
osobina kojima je Gundulić pružio širok spektar suvremenih povjesnih zbivanja i
odnosa. Nedostaju dva pjevanja XIV. i XV. koje su mnogi pjesnici pokušali
nadopjevati, ali je to uspjelo samo pjesniku Ivanu Mažuraniću (1844.).






I. pjevanje





Ep započinje
pripovjedačevom refleksijom o ljudskoj oholosti koja uvijek mora biti kažnjena,
čime se odmah u početku deklarira kao djelo utemeljeno na krščanskom
svjetonazoru, kršćanskim moralno - etičkim načelima. Nakon zazivanja Muza da mu
pomognu u opjevanju smrti mladog sultana Osmana, pripovjedač predstavlja dva
glavna epska lika: poljskog kraljevića Vladislava, pobjednika nad Osmanom, čiju
slavu pjesnik želi pronijeti po cijelom svijetu, a zatim mladog sultana Osmana
koji mora biti kažnjen zbog prevelike oholosti. Odmah zatim pripovjedač prelazi
na pripovjedanje epske radnje, i to «in medias res»: opisuje se car Osman u
trenutku kad - nezadovoljan i zdvojan zbog poraza s Poljacima kod Hoćima -
saziva svoje savjetnike da se s njima savjetuje o budućnosti carstva. Jedna od
glavnih tema epa - ona u sukobu Poljaka i Turaka kod Hoćima - smještena je,
dakle, u epsku prošlost. Sa savjetnicima - Dilaverom, hadžom i Kazlar-agom -
Osman dogovara što da se poduzme u teškoj situaciji u kojoj se zateklo carstvo.
Tako prvo pjevanje sadrži ne samo jezgru prošle nego i nagovješta o budućoj
epskoj radnji. Sve to pokazuje da Osman nije komponiran linearno: pričanje će
se u epu vraćati u prošlost isto toliko koliko će se kretati u budućnost.






II. pjevanje





Započinje razmišljanjem o
mladosti koja često postupa nerazborito, čemu je primjer mladi Osman.
Pripovjedač opisuje mladog sultana u svečanoj odori, a zatim se nastavlja
pripovjedanje o sultanovu savjetovanju s najvišim savjetnicima carstva. Svaki
od savjetnika daje prijedloge kako da se riješi krizna situacija u državi i
kako da ojača carstvo.









[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 5:01 pm

Kada
je 1621 g. u Dubrovnik stigla vijest o bitci kod Hoćima, gdje je turska vojska
bila poražena od strane poljske vojske, Gundulić prestaje s prijevodom Tassovog
Oslobođenog Jeruzalema i počinje pisati
svoj ep Osman.Uzrok poraza turske vojske bio je pobuna janjičara.1622 g.
janjičari su ubili Osmana u Carigradu. Djelo koje se sastoji od 20 pjevanja,
opisuje ne samo te događaje, već najavljuje propast turskog carstva.



Pod
utjecajem protureformacije(Tridenski koncil 1545-1563) Gundulić u djelu
prikazuje sukob Istoka i Zapada tj. Zla i Dobra:






“s istoka mu do zapada


sunce upisa
zlatnim zracim



ime
kojim slava vlada.”






Da bi prikazao još bolje
dekadenciju turskog carstva Osmana prikazuje kao hrabrog i časnog vladara
:
“Osman car čestiti”
kojega ubija vlastita vojska:





Nu sve rane srca moga


i muke
su i žalosti



s
neposluha viteškoga



i s vojničke
nevjernosti.”




DUBROVNIK U GUNDULIĆEVO DOBA



17 st. Dubrovnik slabi zbog
gubitka monopola nad trgovinom između Istoka i Zapada, javljaju se novi
konkurenti: Francuzi, Židovi, Armeni … Mlečani sve više i više istiskuju
Dubrovnik sa svjetske scene. Sredozemljem je sve opasnije ploviti zbog gusara,
a i kopnom trgovati, zbog čestih ratova s Turcima. Svjetski se trgovački putovi
pomiču sa Sredozemlja na Atlanski ocean i javljaju se nove pomorske sile.
Građanstvo, relativni mlad sloj društva, koje nije imalo nikakvih ograničenja, bavilo
se trgovinom, manufakturom i drugim unosnim poslovima, te se je sve više bogatilo i težilo prema vlasti.Kako
su u Dubrovniku vladali plemići, građanstvo je težilo da postane plemstvo i da
ima udjela u vlasti.Plemkinje se zbog strogih, konzervativnih normi nisu mogle
udavati za građane, ma koliko da je iznosilo njihovo bogastvo.Protiv građanstva
koje je svojim novcem kupovalo plemičke titule oštro je istupio Gunduliuć
blateći ih i iznoseći svoja mišljenja u Dubravci i Osmanu.









I. PJEVANJE





Prvo
pjevanje koje je pisano u duhu protureformacije i baroka obiluje obiljem
metafora. U njemu Gundulić opisuje prolaznost svega upotrebljavajući simbol
kola:






Kolo od sreće uokoli



vrteći se ne pristaje:




tko je gori, eto je doli,



a
tko doli, gori ustaje.”






Motiv prolaznosti karakterističan
je za sve barokne stvaraoce.Svjesni te prolaznosti barokni ljudi shvaćaju da
trebaju uživati u životu, ali tu se javlja problem grijeha- time ljudi postaju
podvojeni, rastrgnuti između dva dijela svoje osobnosti što često dovodi do
šizofreničnosti, kao što je slučaj bio s Tassom.



U
ovom pjevanju Gundulić nam u grubim crtama opisuje radnju svog djela:






narecite sad i meni


kao
istočnome caru mladu



smrt vitezi nesmiljeni


daše u
svom Carigradu.”






To se odnosi na Osmana kojega su
Janjičari ubili u Carigradu.Pad Osmana nam najavljuje, još na početku pjevanja
zamršenom metaforom:






a u visocijeh gora vrhe



najprije ognjen trijes udari”






tj. u vrhove najviših stabala
najprije udara grom.Tim Gundulić aludira na Osmana, koji se nalazi na vrhuncu
moći, a kojega će udariti grom (janjičari).



Dalje
u pjevanju Gundulić nam govori kako turska sila slabi, hvaleći nekadašnje
turske vojnike:






“Lasno dobit krunu od scita



bi s vitezim tač hrabrenim.”






te koreći kasnije turske vojnike :
ljudska obličja, ženske ćudi!”.





II. PJEVANJE








“ O mladosti tašta i plaha


koja srneš s
nerazbora



bez bojazni i
bez straha



gdi poguba tva se
otvora”









Mladi
i nerazboriti Osman srlja u opasnosti ne razmišljajući, što je svojstveno
mladosti.On ima volju ali je kratkog vida:






“u sve volje samoj sili



ka nadlek ne podlega”






te on poziva svoje savjetnike da
ga savjetuju, što mu je najbolje napraviti.Oni ga obavještavaju o uroti koju
kuje žena njegova strica, da ga svrgne s prijestolja i na njegovo mjesto
postavi njezina sina.Savjetuju ga da ih se riješi po kratkome
postupku.Savjetnici mu govore da si nađe ženu plemenita podrijetla i da ostavi
potomka koji će ga nasljediti na prijestolju.Rekli su mu da si ne uzme ženu
neplemenita roda, da ne bi oslabio dinastiju.Tu progovara Gundulić sa svojim
konzervativnim, plemićkim shvaćanjima svijeta.



ZAKLJUČAK


Djelo spada među najveća
dostignuća hrvatskog baroka.Ono



što
izdiže Gundulića iznad
suvremenika je iskonska,živahna i narodu bliska struja ,koja u njegovom Osmanu
izbija na površinu,udaljujući ga od talijanskog sečentizma i daje mu vlastiti
hrvatski pečat , jer Osman nije nikakva romantička,fantastična literarna
figura,već je živ, psihološki sa puno realizma izgrađen lik.



[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 5:02 pm

Posljednjih godina svog života
Gundulić piše složeni ep Osman,
koji je, iako sačuvan u velikom broju rukopisnih primjeraka, tiskan tek u 19.
stoljeću. Iz neutvrđenih razloga Osmanu
nedostaju dva pjevanja (14. i 15. ) koja je nadopunio I. Mažuranić. Autori
starijih i manje uspješnih nadopuna Osmana
su P. Sorkočević i M. Zlatarić. I drugo Gundulićevo slavno djelo,
polimetrična pastorala Dubravka, Dubrovniku,
ostala je u rukopisu sve do 1883. godine. Dubravka nije prvo Gundulićevo dramsko djelo, već je on autor i
deset drama, kojih se, nazivajući ih porod
od tmine, odrekao u predgovoru za Pjesni
pokorne kralja Davida (Venecija, 1621). Od drama koje Gundulić spominje
u predgovoru u potpunosti je sačuvan prijevod Rinuccinija , odnosno Arijadna, te Prozepina ugrabljena, dok su Dijana i Armida
samo djelomično sačuvane. U istom predgovoru Gundulić se odriče i svojih
mladenačkih ljubavnih pjesama, koje se smatraju izgubljenima. Sačuvano
Gundulićevo svjetovno pjesništvo uključuje prijevod G. Pretijeve Amante timido (Ljubovnik sramežljiv), prigodnicu Visini privedroj Ferdinanda II. velikog
kneza od Toskane, te elegiju Žalosno
cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandice.


Pjesni
pokorne kralja Davida sadržavaju slobodne
prepjeve biblijskih psalama, kojima je pridodana teološko-meditativna pjesma Od veličanstva božijeh. Pobožne je
tematike su i Suze sina razmetnoga, djelo
nastalo na tragu religiozno-didaktičnih djela talijanskih pjesnika (L. Tansillo
i E. Valvasone). Suzama sina
razmetnoga Gundulić utemeljuje žanr religiozne poeme, koji će
nasljedovati I. Bunić, I. Đurđević, A. Kanižlić i dr.


izvedena 1628. godine u
Dubrovniku, ostala je u rukopisu sve do 1883. godine. Dubravka nije prvo Gundulićevo dramsko djelo, već je on autor i
deset drama, kojih se, nazivajući ih porod
od tmine, odrekao u predgovoru za Pjesni
pokorne kralja Davida (Venecija, 1621). Od drama koje Gundulić spominje
u predgovoru u potpunosti je sačuvan prijevod Rinuccinija , odnosno Arijadna, te Prozepina ugrabljena, dok su Dijana i Armida
samo djelomično sačuvane. U istom predgovoru Gundulić se odriče i svojih
mladenačkih ljubavnih pjesama, koje se smatraju izgubljenima. Sačuvano
Gundulićevo svjetovno pjesništvo uključuje prijevod G. Pretijeve Amante timido (Ljubovnik sramežljiv), prigodnicu Visini privedroj Ferdinanda II. velikog
kneza od Toskane, te elegiju Žalosno
cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandice.


Pjesni
pokorne kralja Davida sadržavaju slobodne
prepjeve biblijskih psalama, kojima je pridodana teološko-meditativna pjesma Od veličanstva božijeh. Pobožne je
tematike su i Suze sina razmetnoga, djelo
nastalo na tragu religiozno-didaktičnih djela talijanskih pjesnika (L. Tansillo
i E. Valvasone). Suzama sina
razmetnoga Gundulić utemeljuje žanr religiozne poeme, koji će nasljedovati
I. Bunić, I. Đurđević, A. Kanižlić i dr.





Tekst Pjesni pokornih kralja Davida i Gundulićevih kraćih pjesničkih
sastava donosimo prema izdanju: Djela
Dživa Frana Gundulića, drugo izdanje, prir. Đuro Körbler, Stari pisci
hrvatski knj. 9, JAZU, Zagreb 1919.


OSMAN


Gundulićev je ep Osman postao predmetom znanstvenog
proučavanja tek krajem 19. stoljeća, no to ne znači da je najznačajnije
Gundulićevo djelo ostalo nepoznato čitateljskoj publici. Ep je veličan (tekst
je pisan krajem 1637. i u tijelu 1638. ), rado čitan i stoga u 17. i 18.
stoljeću više puta prepisan. Gundulićevu rukopisu nedostaju dva pjevanja. Nisu
poznati razlozi zbog kojih je ostala praznina na mjestu 14. i 15. ili 13. i 14.
pjevanja, nakon koje slijedi još pet odnosno šest kronološki povezanih
pjevanja. Možda Gundulić nije stigao dovršiti ep, jer umro je 1638. pa možemo
pretpostaviti da pjevanja nisu onim redoslijedom kakvim su nanizana pred
čitateljem ili su spomenuti dijelovi epa jednostavno izgubljeni. Kako su
nepostojanjem tih pjevanja neke fabularne linije ostale nedovršene, svakako je
bilo potrebno dopjevati Gundulićevo djelo. Mnogi se likovi više nisu
pojavljivali od 16. pjevanja nadalje, a događaji vezani uz njih, a spominjani
od 1. do 13. pjevanja, ostali su nepoznati. Dopjevatelji su, upotpunjavajući
ep, zaokruživali pojedina fabularne linije. Najpoznatiji dopjev zasigurno je
onaj Ivana Mažuranića iz 19. stoljeća.






Gundulićev Osman započinje refleksijom o ljudskoj oholosti.





Ah,
čijem si se zahvalila,



tašta
ljudska oholasti?



Sve
što više stereš krila,



sve
ćeš paka niže pasti
.





Ista govorna perspektiva poslije
prelazi u razmišljanje o ljudskoj
prolaznost. I u njemu autor poziva muze kako bi se uz njihovu pomoć osigurala
uspješnost pripovijedanja, a odmah je dan i sažetak epa. U invokaciji se
otkriva da je tema epa poraz turske vojske kod Hoćima te smrt Osmanova.






U prvom pjevanju Osman odlučuje nakon
neuspjeha u Poljskoj, okupiti novu vojsku da bi povratio narušenu slavu. Zbog
nepovjerenja u svoje janjičare, odlučuje objaviti da se sprema na hodočašće u
Meku. Svoj je plan izložio najpouzdanijim suradnicima.



U drugom pjevanju oni savjetuju što
bi trebao učiniti. Osman prihvaća savjete o pronalaženju plemenite žene preko
koje bi potomstvom mogao učvrstiti prijestolje i o sklapanju mira s Poljacima.
Nije prihvatio savjet o pogubljenju svog strica Mustafe koji će mu na kraju
doći glave.



Ali-pašinu putovanju u poljsku
posvećeno je treće pjevanje. Na tom se putu pripovijeda o borbi s Poljacima,
romantičnoj ratnici Sokolici koja je zaljubljena u sultana, o Krunoslavi,
zaručnici poljskog plemića Korevskog koja se nakon njegova zarobljavanja
pridružuje poljskoj vojsci i bori se sa Sokolicom.



U šestom pjevanju Krunoslava odlučuje
prerušena u ugarskog plemića krenuti u Carigrad, ne bi li otkupila zaručnika
koji je tamo zatočen. Istodobno Kazlar-aga traži djevojke za Osmanov harem i
doznaje za lijepu Sunčanicu koja živi u srpskom selu Smederevu. Nakon što ju je
oteo Osman mu naloži da dovede u Carigrad i Sokolicu.



U devetom pjevanju pripovijeda se
sukob između Sokolice i poljskog kraljevićaVladislava. Vladislav svladava
Sokoličinu družinu, ali je zadivljen njezinom hrabrošću odmah oslobađa.
Sokolica obećaje da više neće ratovati po poljskim zemljama i kreće put
Carigrada.



Slijede pjevanja koje govore o
Ali-pašinu dolasku na poljski dvor i uspješnim pregovorima. Ali-paša razgledava
slike s prizorima hoćimske bitke. On u bježećim turskim vojnicima prepoznaje i
svoj lik.



U sljedećem pjevanju govori se kako
Lucifer nezadovoljan primirjem šalje u Carigrad demone koji bi uz pomoć hodža
trebali pobuniti janjičare i narod protiv Osmana.



Pobuna i Osmanova smrt
ispripovijedane su od 16. do 20. pjevanja. Pobunjenici zarobljavaju Osmana,
svlače s njega odjeću, posjednu ga na kljuse i vode do novoustoličenog sultana,
njegova strica Mustafe.



Ep završava dugim Osmanovim
monologom, u kojem se prisjeća slavnih predaka i žali što mu carstvo otimaju
podanici, i naposljetku, njegovom smrću.






Ep je sastavljen od tri glavne
fabularne linije: prva vezana uz hoćimsku bitku, druga o putovanjima dvojice
turskih podanika Ali-paše od Carigrada do Varšave zbog sklapanja primirja i
Kazlar-age od Carigrada do Srbije da bi Osmanu našao ženu plemenita roda.



Pripovijedanje ne teče kronološkim
slijedom i obrađuje povijesno razdoblje od tri mjeseca. Različitim postupcima
integracije u ep su ušli udaljeni povijesni prostori i različito udaljena
pripovjedna vremena. Neobična raslojenost potakla je neke povjesničare
književnosti na sumnju u jedinstvenost djela. Postoji, naime, tvrdnja da je Osman sastavljen od dviju samostalnih
epskih cjelina: Vladislavijade
– koja je posvećena zbivanjima u
Poljskoj i Smrti Osmanove – koja obuhvaća sudbinu mladog sultana.






Osman je u epu prikazan kao lijep
čovjek, crnih očiju, sjajne kose i rumenog lica:




Mlađahan se car ponosi



ispod
toga lip nad svima:



crne
oči, zlatne kosi,



a
rumeno lice ima
.


Osman se svojim
ponašanjem izdiže iznad svojih neprijatelja koji potječu iz kruga janjičara. On
im oprašta premda zna za njihovu pobunu i
ne uzima pratnju jer je uvjeren kako mu je carska kruna dovoljna
zaštita. Budući da je stavljen u mnoge antitetičke parove kao što su npr. Daut,
Mustafina majka pa i sam Mustafa, Osmanu su zajamčene čitateljske simpatije.
Mladi ja car dan opisom "nekada" i opisom "sada". Na
početku epa opisana govorna perspektiva prati sjaj Osmanove moći:






U
zelenoj tuj haljini,



zlato
i biser ku nakiti,



s
podvitijem sprid kolini



sjedi
Osman car čestiti.






Veo
na rusnoj glavi okolo



snježan
svit mu je u sto dijela,



a u
kamenu dragu oholo



sunce
sja mu vrh čela.



(II,
81-88)






Na kraju ona još više
pojačava stanje u kojem se junak našao nakon pobune, kada ga janjičari odvode u
Jedi-kulu:





Konj biješe ovi okoš,
mladan





go,
star, sadnit, tromijeh stopa:



mješte
uzde ga bojnik jedan



smuca
za oglav konopa.






Tim
gologlav car na njemu



tad
u kratkoj toj haljini



po
prilici i po svemu



viđaše
se rob istini.
(XX, 49-56)





Poljski kraljević Vladislav
predstavljen kao pobjednik u bici protiv Turaka, kao netko tko je u tom
trenutku odlučio o Osmanovoj sreći i kao "sivi soko od sjevera" prerasta u simbol kršćanske pobjede. On je
malo kad izravno uključen u radnju; pojavljuje se kao sudionik u borbi sa
Sokolicom, ali je često prisutan u iskazima drugih aktera priče:



on
sam turskoj vojsci odoli



i od
nas mrtvijeh gore uzdiže,



i od
krvi rijetke proli



od
Nestera šire i više.
(IV, 61-64)





U epu se javlja i
mnoštvo ženskih likova od kojih važnu ulogu imaju tek Sokolica i Krunoslava.
Sokolica je opisana kao mlada, hrabra i romantična ratnica koja je zaljubljena
u Osmana. Krunoslava je zaručnica poljskog plemića Korevskog. Nakon što ga u
hoćimskoj bitci Turci zarobljavaju, ona riskira svoj život, i odlazi u Carigrad
da bi ga prerušena u ugarskog trgovca otkupila. Ona time dokazuje svoju
doživotnu odanost i privrženost zaručniku.






Stihovi epa večinom su
osmerci, ali javljaju se i duži metri (deveterci, deseterci). Rima je unakrsna:






Da poklisar caru mladu


mir donijeti bude prije


iz Varšave u Carigradu


putujući miran nije;





ne poteži mu ga tjera


želja oglasit kako uzroči,


društvo Sunca od Sjevera


do Mjeseca od Istoči.





Analiza retoričkih
figura osvjetljava ep u izrazito baroknom svjetlu. Vrlo je često upotrebljavan
repertoar stilskih sredstava tipičan za barok. To su hiperbole,
personifikacija, metonimija, anafora, gradacija, simetrično nabrajanje,
kontrasti, igre riječima i naravno metafora i antiteza. . Gundulić nerijetko
upotrebljava i narodnu frazeologiju (bijeli
grad, suho zlato, sinje more, vedro čelo, itd. ). Pojavljuju se i
stihovi koje prepoznajemo kao stalna mjesta Gundulićeva pjesništva. Dovoljno je
spomenuti motiv prolaznosti i motiv slobode, tipičan za Dubravku:






O slobodo slatka i draga,


izvrsno te vik ne ljubi,


ni poznava tvoga blaga


tko te ovako ne izgubi. (VII, 113-116)





Jezik Osmana je štokavski jekavski s vrlo
mnogo ikavskih i nekoliko ekavskih oblika. Kao barokni pjesnik kojemu je glavna
stilska osobina bujnost u izražavanju , Gundulić je morao imati i bogat
rječnik, a njegovi nam stihovi pokazuju da ga je i imao.






Najveće Gundulićevo
djelo, ep Osman, čija je
osnovna tema tursko-turski sukob, genealoški je složen žanr. Pjesnikova
oštroumnost prisutna je u svakom stihu da bi čitatelja što više začudila.
Misaone riječi o životnoj prolaznosti, o slobodi i ljudskoj oholosti istodobno
navode čitača na spoznaju o njegovu mjestu gdje je sve tek trenutak jedan.






[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 5:02 pm

Osman je barokni ep. Oni su
karakteristični što su po svojoj strukturi labavi. Ideja djela kao cjeline vidi
se po cjelovitošću opisanog događaja, koji je ispripovijedan do svog logičkog
kraja. Dva izgubljena pjevanja dobro ilustriraju ovaj barokni ep. Njihova
odsutnost osjeća se samo zato što je u njima sadržan jedan dio radnje, a ona je
shvatljiva i bez prisustva drugog dijela. Osman opjevava događaje u vezi s
turskim sultanom, njegov nasilni dolazak na vlast, njegov poraz u sukobu s
poljskom vojskom kod Hoćima 1621.g i njegovo svrgnuće sljedeće godine. Gundulić
je pred sobom imao realni svijet svoga vremena. Koji je dočarao u nekim
likovima kojima je dao uvjerljive crte psiholoških oznaka stanovitih karaktera.
Te tako je svoj ep približio trajnim vrijednostima čovjekovih postupaka. Gundulićev
smisao za psihološki vjerno slikanje likova, vidi se u liku mladog cara Osmana,
kojeg je prikazao kao nevještog, neiskusnog, ali s etičkim normama odanog
čovjeka. Protuteža ovom liku je veliki vezir Dilaver. On je beskrupolozan
iskusni političar, istovremeno odan caru kao visoki službenik. Osman ima sva
tri fundamentalna žanra, jer je svoj ep, Gundulić, prožeo naglašenim dramskim i
lirsko-refleksivnim slojevima. Svaku priliku koristi za narativno kazivanje koje
je popraćeno ili nekim lirskim ekskursom ili refleksijom, koja dolazi iz
pjesnikova idejnog svjetonazora. Tu je i pjesnikova misao o skoroj propasti
Turskog carstva. Njegova omiljena teza o trajnoj mijeni i prolaznosti svih
ovozemaljskih stvari.


Gundulić
je bio virtuozni umjetnik riječi. On je stvorio svoj pjesnički izraz zasnovan na individualnom zanosu,
pjesnički izražajan i skladan, a povezan uz njegovo iskustvo i tradiciju koja
je stvarala taj književni jezik. Oživio je velike teme, ideje hrvatske kulturne
i književne tradicije. Na stilskoj razini pokazuje sklonost baroknoj
figuraciji. Gundulić je razvio zreo književni jezik, koji je ponio najtežu i
najsloženiju problematiku i tematiku trenutka, sve razine i kategorije baroknog
pjesničkog govora i složenih modaliteta pjesničkog stilskog bogatstva savladao
je s lakoćom i sve je iskazivao na tako moderan način da se pjesnička
dostignuća prihvaćaju kao sasvim prirodna i jasna stvar. Djelo je pisano
dubrovačko-štokavskim pjesničkim jezikom.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 5:03 pm

KOMPOZICIJA:


Malo
neujednačena. Početna i zaključna pjevanja u kojima se prati sudbina sultana
Osmana II. pretežno su kronikalne naravi. U srednjim (dijelovima) pjevanjima
nasumice se miješaju povijesni i izmišljeni događaji sa slobodnom fabulacijom,
koja se oslanja na Tassov “Oslobođeni Jeruzalem”. Epu nedostaju dva pjevanja, a
razlog se može vidjeti u nesrodnosti ova dva pravca u pjevanju epa. Gundulić je
proširio epsku narativnu kvalitetu, ostvaruje nekoliko paralelnih tokova
kazivanja, služi se raznovrsnim tipovima podrijetla ličnosti i zbivanja u
bogatoj i razvedenoj naraciji, prikazuje složen svijet ljudskog postojanja, te
slika čovjeka na povijesnoj razini, s pojedinačnim ljudskim sudbinama, njegovim
djelovanjima i sklonostima.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 5:03 pm

OSMERIČKI KATRENI: Strofa
je sastavljena od po četiri stiha, s rimama u rasporedu ABAB ili ABBA. Stih je
sastavljen od osam slogova i cezura nakon četvrtog sloga, pri čemu slog na
kraju stiha i slog prije cezure nikada nisu naglašeni.



[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 5:03 pm

LIKOVI:


Likove
je svrstao u dva sustava, u dvije kategorije. Na jednoj strani su stvarni ljudi
i djela sa realnim psihološkim konceptima, a na drugoj su ličnosti iz mašte,
romantične ličnosti koje trebaju priču obogatiti zanimljivim događajima. U prvu
kategoriju spadaju likovi kralja Osmana, vezira Dauta, paše i vezira Dilavera.
U drugu kategoriju spadaju likovi Sokolice i Kunoslave, ženske junakinje, koje
je poznavala i epska literarna poezija i prije Gundulića.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 5:08 pm

Osman opjevava događaje u vezi s turskim sultanom,
njegov nasilni dolazak na vlast, njegov poraz u sukobu
s poljskom vojskom kod Hoćima 1621.g i njegovo svrgnuće sljedeće godine.

1 pjevanje

Prvo pjevanje započinje
stihovima:

Ah,
čijem si se zahvalila"






koji čine uvodnu intonaciju čitavom epu. Uglavnom
govori o povijesnim događajima koji su se zbili za vrijeme Osmana II, koji je
došao na prijestolje svrgnuvši svoga strica Mustafa. Želeći nnaglasiti glavnu
temu epa, prolaznast, Gundulić ne započinje uobičajenim zazivanjem boginje
epskog pjesništva. Govori o promjenjivosti sreće i time želi naznačiti da je
sve prolazno. Već se tu pojavljuju prvi duboki stihovi:


"Sve
što više stereš krila



sve ćeš
paka niže pasti"






pouka je u tome da se čovjek ne treba zanositi
idejom ostvarenja nečeg što nije u skladu s njegovim mogučnostima, a mi to
objašnjavamo poslovicom:





"Tko
visoko leti nisko pada"






U stihovima pisac zapravo
aludira na cara Osmana koji se nalazi na vrhu moći i na kojeg će udariti grom u
prenesenom značenju (janjičari)




"a
u visocijeh gora vrhe



najprije
ognjen trijes udari"






Simbolički
prikaz kola od sreće se već odavna primjenjuje u književnosti i prikazuje u
likovnim umjetnostinma kao slika prolaznosti jer se ono neprestano okreće, dok
se antitezom izmjenjuju parovi: gori - doli, doli - gori.






Kolo od sreće vokoli



vrteći
se ne pristaje:



tko bi
gori, eto je doli,



a
tko doli, gori ostaje. ”






I dalje pjesnik pjeva na
temu prolaznosi i pri tome se koristi raznim stilskim sredstvima, posebice
končetoznim, što je karakteristika baroka.


Gundulić pjeva i o bitci
kod Hoćima u kojoj je slavna turska vojska izgubila od Poljaka. Car Osman
smatrada su za to krivi neposlušni janjičari
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitimeuto srp 17, 2007 5:10 pm

4. PJEVANJE



Ali paša priča bogdanskom
vojvodi o hoćimskoj bitci. Opisuje glavne toćke bojišta i položaje istaknutih
komandanata i grupacija turske vojske. Pohvalivši više puta Vladislava,
naglašava da ne hvali neprijatelja, nego krepost pomoću koje je pobjedio. Među
junacima na turskoj strani ističe lijepu i hrabru ratnicu Sokolicu, zaljubljenu
u cara Osmana. I car je zaljubljen u Sokolicu, a u njezinom opisu vide se
petrarkističke odlike:





"Tim
kraljevska prigizdava



dikla
sred njih rekbi da je



lijepa
božica od dubrava



ka u
lovu danke traje






Kaciga
joj resi teška



Mješte
vjenca zlatne kosi,



Štit
zrcalo, a viteška



Oklagija
su cvit ki nosi"






Amazonka Sokolica je zaljubljena u osmana, a
nakon hoćimske bitke ona ostaje harati po Poljskoj, zajedno sa svojon skupinom
od 12 djevojaka. Ona je oličenje
borbenosti, odvažnosti i pokretljivosti. No ipak se ispod te hrabre i odvažne
vanjštine koja je odlučno prihvatila odgovornosti i pomogla caru krije se žena,
osjećajna, željna ljubavi i nježnosti. I jedno i drugo boje se priznati
osjećaje, te teko postaju robovi ljubavi, čuvajuči svoje žudnje u srcu:





"Nu
robujuć u ljubavi,



car
se otkriti ne usudi



ljepoj
ka mu dušu stravi



što
u srcu svomu žudi"






"Gori,
ali plame krije,



gorke
trpeć vik boljezni;



ljubi,
ali još ne smije



Objaviti
sve ljuvezni"









Dalje pisac opisuje njezine
slavne ratne pothvate, te de se šiti glas da je jedina ona ostala neporažena u
hoćimskoj bitci.






I da i sad još optječe



sjemo
– tamo po krajim,



robi,
plijeni, bije, siječe



i
od krstjana rasap čini."
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Sponsored content





IVAN GUNDULIĆ Empty
PostajNaslov: Re: IVAN GUNDULIĆ   IVAN GUNDULIĆ Icon_minitime

[Vrh] Go down
 
IVAN GUNDULIĆ
[Vrh] 
Stranica 1 / 2.Go to page : 1, 2  Next
 Similar topics
-

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
hrvatskijezik :: 2 RAZRED :: 2 RAZRED-
Forum(o)Bir: