| | IVAN GUNDULIĆ | |
| | |
Autor/ica | Poruka |
---|
Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:43 pm | |
| Ivan Gundulić, rođen je u Dubrovniku 1589., u staroj i uglednoj plemićkoj obitelji. U krugu porodice, u kojoj je uvijek bilo učenih ljudi i visokih dostojanstvenika Republike, Gundulić je već u ranoj mladosti mogao upoznati svijetle i tamne strane državice koja je slobodu između moćnih susjeda morala uvijek skupo plaćati. Školovao se u dubrovačkoj humanističkoj školi, gdje su mu učitelji bili Toskanac Camilo Camilli, poznavatelj Tassove epopeje, i učeni Petar Palikuća. Obavljao je više državnih dužnosti: bio je dva puta knez u Konavlima, sudac, senator i član Malog vijeća. Nije postao knez Dubrovačke republike, jer je umro godinu prije, nego što je formalno to mogao postati (bilo je nužno imati 50 godina). Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku. Gundulić je svoju književnu djelatnost započeo s ljubavnom lirikom, ali je istodobno prerađivao talijanske mitološke drame. Ljubavne su mu pjesme izgubljene, a od deset drama sačuvale su se četiri i to ne u potpunosti: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana i Armida. U to se doba sve više, talijanska pastoralna drama, okreće glazbi, tako da u tekstu ne treba tražiti neke dublje životne probleme. Za doživljaj više se ne mjeri samo tekst, već i glazba, balet i raskošna inscenacija. Kasnije, nakon te prve mladenačke faze, Gundulić je preveo sedam psalama i tiskao ih u Rimu 1621. pod naslovom Pjesni pokorne kralja Davida. Tu je prepjevao sedam pokorničkih psalma kralja Davida. Godinu dana kasnije objavljuje u Veneciji religioznu poemu Suze sina razmetnoga, u kojoj je na književnoumjetnički način progovorio o problemu ljudskog grijeha i Božjeg opraštanja. Iako je građa uzeta iz jedne parabole u Svetom pismu, iz religiozne priče o izgubljenom sinu, po obliku, izrazu i pouci sadrži Gundulićev samostalan barokni izričaj. U Gundulićevoj poemi sadržana je poruka Dubrovačkoj mladosti, da tko troši i baca osobna i porodična dobra, oslabljuje Republiku, a time ugrožava i slobodu. Zatim dolazi Dubravka, pastirska igra prikazana prvi put 1628. u Dubrovniku. Na pisanje Gundulićeva najznačajnijeg djela Osman, potakli su značajni povijesni događaji - turski poraz kod Hoćima u Poljskoj 1621., pobuna u Carigradu i nasilna smrt sultana Osmana.
BILJEŠKA O DJELU
Dubravka je pastirska igra prikazana po prvi put u Dubrovniku 1628. g. U njoj Gundulić veliča slobodu, dobra i mir u Dubrovniku kao upozorenje onima koji bi željeli mjenjati vlast. Mitološko-pastoralni sadržaj Gundulićeve drame ima alegorijsko značenje. Mjesto radnje Dubrava označava sam grad Dubrovnik, Dubravka je simbol dubrovačke slobode i vlasti, Miljenko simbol dubrovačkog plemstva, a Grdan simbolizira obogaćeni sloj dubrovačkih građana koji se žele domoći dubrovačke vlasti ženidbom s plemkinjama. Gundulić je smjestio događaje u pradavna vremena i tako ih udaljio od svagdašnjice. Sva je lica smjestio u divnu šumsku idilu, svježoj prirodi. Sve je vedrom, svečanom raspoloženju i puno svijetlih boja kao simbol čistoče i ljubavi. Starac Ljubdrag, kao živa savjest Dubrave, kori, prijeti, savjetuje. On je nosilac Gundulićevih filozofija, pogleda na državu društvo i slobodu. Jer državi i slobodi ne prijete samo neprijatelji iz vana nego i njezini građani ako ne poštuju zakone Republike. On je protivnik tzv. nesličnih ženidba, i zato slijedi ono što je u njegovom gradu bio zakon: da pripadnici plemićke klase ne mogu sklapati brakove s pripadnicima pučana.
SADRŽAJ
Pastir Radmio poziva jutarnju zvijezdu Danicu da što prije svane dan. Naime svake se godine na taj dan proslavlja sloboda i po pradavnom običaju najljepša se vila za najljepšeg pastira udaje. Zatim se pastiru pridružuje ribar sa primorja koje je pod vlasti mlečana. Ne može se prestati diviti njihovoj slobodi i uspoređivati Dubravu sa njegovim krajem: " Toliko je vladanja silno u nas, da se ti, žena, djeca, imanje ne možeš tvoji rijeti. U mjesti je ovemu slobode čestit dar: svak sebi i svemu svomu je gospodar. Razlog, pravda i mjera svemu je zlato u nas, prodava na nj vjera, život se, duša i čast; duša i čast ovuda ne ide za platom, ni mjere u suda pritežu pod zlatom. " Stari Divjak, oženjen za Jeljenku, želi da njega izaberu i da dobi Dubravku. On je mislio na vjenčanje otići kao svirač, no tu mu namjeru kvari Gorštak koji se želi na zabavi dobro najesti. Oni odluče da tko bolje odsvira, taj će otići na zabavu. Pobjeđuje Gorštak, ali Divjak odlučuje ipak otići na zabavu preodjeven u vilu. Želeći spriječiti Divjaka, Jeljenka odlučuje otići na zabavu preodjevena u pastira. Javlja se u djelu i mladi Zagorko koji želi nači sebi vilu, dok se njegova majka Stonja ne slaže s njim. Kad se pojavio Divjak na zabavi obučen u vilu, prepoznaju ga pastiri i počinju se zabavljati na njegov račun. Iz te situacije Divjaka spašava Jeljenka. Kad je on obećao da više neće juriti za vilama, Jeljenka skida pastirsku odječu i oni se pomiruju. Svi su mislili da će sudci za najljepšu djevojku odabrati Dubravku, a za najljepšeg pastira Miljenka, jer su oni od djetinsta obećani. Miljenko nije želio poslušati Pelinku i Dubravku zadiviti darom: " MILJENKO Opak je način svim koji me učiš ti; ne daj bog s darovima k Dubravci hoditi; scijenit vil gizdavu za ženu lakomu, ja neću mudros tvu poslušat u tomu. K srcima časnimi nije trijebi s darom it, ako uvik prid njimi omraze neć dobit. " No dogodilo se do tada nešto neviđeno, suci su odabrali za pastira bogatog ali ružnog Grdana. " MILJENKO SAM Najljepša se vila daje najgrđemu u prilici! Ke ufanje veće ostaje nami, o verni ljubavnici? Ljubav, vjera, služba, lipost i običaji i zakoni, - sve bi zaman: jaču kripost grda u zlatu neman doni. " No u taj čas se umješao Bog Lero: " Bog razvedri Lero sliku i, da vidi mladi i stari, nje lijepu ljubavniku u obraz jedan zrak udari. Svak to uze za zlamenje da vlas višnja to učini, da Miljenko sadružen je lijepoj Dubravci a ne ini. Tim vaskolik puk se uzbuni i zavapi u sve glase da se volja božja ispuni, dočim lijepu lijepa da se. Iz ruka se tako ote Grdanovjeh lijepa vila i da komu cić lipote nje pristoji ljepos mila. " Tada nastaje pravo veselje i započinje se sa slavljem. Sve se završilo sretno. Gorštak se najeo, Divjak i Jeljenka su zajedno i Miljenko i Dubravka sretni slave: " MILJENKO Evo uza me moga dobra, evo uza me moga blaga, evo lijepa, evo draga ku moj život služit obra! DUBRAVKA O prislatko, o jedino drago ufanje, željno meni! o uresu moj ljuveni, noći moje sunce istino! "
LICA
DUBRAVKA - najljepša među vilama, simbol dubrovačke slobode i vlasti: " Po zakonu dat se imaše lijepa Dubravka i gizdava sred Dubrave komu naše u ljepoti je prava slava. " MILJENKO - najljepši među pastirima, simbol dubrovačkog plemstva: " Miljenko je imo mili steć Dubravku cić lipote; nu se ukloni zakon sili: grd ju pastir zlatom ote. " GRDAN - ružan i stari, ali bogat pastir LJUBDRAG - star i mudar čovjek, kroz čija usta progovara Gundulić sa svojim mislima i svojom filozofijom DIVJAK - stari satir koji je želio Dubravku, oženjen sa Jeljenkom JELJENKA - Divjakova žena, sve je pokušavala kako bi vratila sebi muža
ZAKLJUČAK Dubravka je primjer rodoljubne alegorije, osjeća se osjećaj prirode i pjesnikovu sreću što živi u slobodi. To je zapravo punim značenjem himna slobodi, jer Gundulić veliča slobodu Dubrovnika kao najveće dobro: " O ljepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam bog je do, uzroče istini od naše sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu biti plata tvoj čistoj lipoti. " | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:43 pm | |
| DUBRAVKA BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA ČINJENJE PRVO SKAZANJE PRVO
- Radmio- Zaziv
zvijezdi Danici
- Skup ponavlja zaziv
- Radmio najavljuje dan koji dolazi-u Dubravi se
sastaju vile i pastiri, da vjenčaju dvoje najljepših
- Skup ponavlja ljepotu prirode i zaziv Danici
- Radmio priča o pastirima koji cvijetom uređuju
stada, a pastirice vijencem uređuju kosu, seljak volovima ralo kiti, a plesovi staju i pjesme pjevaju, igre igraju, u radosti i ljubavi
- Skup treći put spominje Danicu, treći put se
ponavlja stih «dan bijeli i zoru rumenu»
- Radmio prepričava Dubravkinu ljepotu, i žudnju za
njom svih pastira i Miljenka koji je voli, treba ih sjedini na dan kada se slavi sloboda. On to želi i tome se veseli!
- Skup moli Danicu da to objavi
- Radmio poziva sve da se tu pred večer okupe, da
se proslavi svetkovina
SKAZANJE DRUGO
- Ribar pozdravlja pastira, koji uživa u miru, i
govori mu o nesreći koja ga je potjerala iz njegova doma
- Radmio mu kaže da ne cvili nad nesrećama kad se
svi vesele. «Općena sloboda, vrh svega najdraža, koju nam bog poda naš pokoj umnaža…»te ga upita što ga je poslalo u Dubravu
- Ribar uspoređuje Dubravu i Primorje koje :»Primorja
naša sva u ništa sila zbi:…»te govori o problemima tamo
- Radmio mu želi dobrodošlicu u grad slobodan gdje su svi gosti
primljeni-slave slobodu i očekuju najljepšeg pastira i pastiricu, te mu želi veselje i dobru zabavu
- Ribar osjeća i pruža prijateljstvo i govori :»O
Dubravo ,slavna svima
U uresu slobodnomu, Lijepa ti si mojijem očima, Draga ti si srcu momu.» SKAZANJE TREĆE
- Miljenko priča o zori koja rudi, o strahu koji
postoji-«Zora je ,svaniva, ali jaoh, s istoči meni dan ne sniva iz drazijeh još oči.»Dan ne sviće, zbog njezine silne ljepote.
SKAZANJE ČETVRTO
- Ljubmir pita Miljenka zašto je žalostan
- Miljenko odgovara da je tužan jer voli gospođu
koja za njega ne mari, a on za njom žudi
- Ljubmir mu
govori da je ludost umirati zbog toga-«SAMI SMO UZROK MI SVEGA ZLA NAŠEGA»jer njegova ljubav prema Dubravki pastirici treba biti njegova sreća jer su obadvoje lijepi i srca će im ljubav združiti
- Miljenko
opisuje njenu ljepotu, želi otići s Ljubmirom ali nju još jednom vidjeti
- Ljubmir ga zove sa sobom, i govori mu da strah
ostavi košutama spremajući se za pir, jer ljubav i sreća smione pomaže!
- Miljenka strah drži samo u ljubavi, jedino
njezino sunce može maknuti tamu
- Ljubmir mu
govori da sunce dolazi gdje dan izlazi
- Miljenko je u očekivanju ljubavi….
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:47 pm | |
| KRATAK SADRŽAJ DRAME
Radnje ovog djela događa se u Dubravi na dan svetog Vlaha 4. veljače. Na taj dan se slavi sloboda jednim pradavnim običajem kojim se najljepša pastirica - Dubravka uda za najljepšeg pastira - Miljenko.
Sve bi bilo dobro kad se u dramu nebi umješali suci, koji su dodjelili Dubravku jednom ružnom Starcu. Taj starac je bio jako bogat pa je potkupio sudce.
Na sreču tada se u dramu upleo i bog Lero koji je Dubravku vratio Miljenku.
3. TEZA : SLOBODA I PIŠĆEVO RODOLJUBLJE
Dubravka započinje i završava stihovima o slobodi. Nakon svakog lika skup pjeva jednu od himni o Dubrovniku (slobodi, ljepoti,...). Gundulić kroz lik ribara pokušava otpjevati Dubrovačku slobodu i sve što ide uz nju: pravdu, blagoslov, mir... Ribar u kratkim osmercima, jednom himnom započinje “Dubravku”. Također i čitavo djelo završava himnom slobodi koje izgovara skup:
“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti !”
U ovim se stihovima očituje doživljaj slobode kao doživljaj ljepote. Sloboda koja je uzrok dubrovačkoj slavi, ne može se platiti materjalnim dobrima, ona je u ljudima i u životima.
4. TEZA : ANALIZA DJELA
Dubravka je alegorijsko-pastirska drama, jer ima sve elemente pastorale tj. arkadije (događa se u prirodi, likovi su vile, a motiv je ljubav).
U Dubravci ribar, osim što iskazuje slobodu, on suprostavlja opis Dubrovnika sa Dalmacijom i primorjem:
Dalmacija i primorjeDubrovnikneslobodaslobodanemirmirsiromaštvobogatstvozvjerslavujpohlepačastlicemjerjepoštenjenepravdapravda
“Dubravka” je odraz dubrovačke stvarnosti. Ono se sastoji od tri razina:
1. Pastirska razina - Gundulić ismijava starost koja pokušava narušiti prirodni tok, ljubav mladih i lijepih, kojih u tome sprečava viša sila; veličanje ljepote, mladosti, ljubavi i ismijavanja starosti.
2. Alegorijska razina - Sloboda je božanska, nemjenjiva s ničim. Neslobodan čovjek nema ono što je preduvjet da bude čovjek. Sloboda je ono što čovjek treba imati samim svojim postojanjem. Starac predstavlja jačajuču građansku klasu. Kroz njegov lik Gundulić progovara o unutarnjim proturječnostima u samom Dubrovniku. Dubravka je simbol političke vlasti, a Miljenko označava dubrovačku vlastelu.
3. Razina sukoba - sukob između tradicionalnog i novog
5. TEZA : MOJE MIŠLJENJE O DJELU
Mislim da je Ivan Gundulić ovim djelom želio potvrditi slobodu Dubrovnika. On u njemu slavi tu slobodu. Djelo mi se jako sviđalo jer je Gundulić s zadovoljstvom slavio tu slobodu, bez da je ono postalo dosadno za čitanje, jer je on tu temu prikrio parabolom tj. poredbom događaja ali drugim likovima. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:48 pm | |
|
Dubravka je pastirska igra, zapravo melodrama , jer su uvedeni glazbeni elementi.Sastoji se od tri čina.Djelo je hvalospjev dubrovačkoj slobodi i oštra kritika dubrovačkog građanstva.Radnja je prilično jednostavna:
Na dan nezavisnosti izaberu se naljepši pastir i najljepša pastirica , te se oni međusobno ožene.Ove godine je izabrana Dubravka , koja se trebala udati za Miljenka (plemstvo) ali ružni i bogati Grđan je odlučio , da će imati Dubravku , te je odlučio potplatiti suce , što oštro kritizira Gundulić:
“Razlog,pravda i mjera svemu je zlato u nas,
prodava na nj vjera, život se, duša i čas;
duša i čas ovuda ne ide za platom,
ni mjere u suda pritežu pod zlatom.”
Djelo završava s deux ex machina.Bog Ler dolazi na zemlju i sređuje situaciju.
Dubrovnik u Gundulićevo doba
17 st. Dubrovnik slabi , zbog gubitka monopola nad trgovinom između Istoka i Zapada, jer se javljaju se novi konkurenti: Francuzi, Židovi, Mlečani …koji sve više i više istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene. Sredozemljem je sve opasnije ploviti zbog gusara , a zbog čestih ratova sa Turcima opasnom je postala i trgovina kopnom. Svjetski se trgovački putovi pomiču sa Sredozemlja na Atlanski ocean, javljaju se nove pomorske sile. Građanstvo , relativno mladi sloj društva, koje nije imalo nikakvih ograničenja , te se bavilo trgovinom, manufakturom i drugim unosnim poslovima , sve se je više bogatilo i težilo prema vlasti.Kako su u Dubrovniku vladali plemići , građanstvo je težilo da postane plemstvo i da ima udjela u vlasti.Plemkinje se zbog strogih, konzervativnih normi nisu mogle udavati za građane , ma koliko da je iznosilo njihovo bogastvo.Protiv građanstva , koje je svojim novcem kupovalo plemičke titule , oštro je istupio Gunduliuć blateći ih i iznoseći svoja mišljenja u Dubravci i Osmanu.
Metafore
U duhu baroka djelo obiluje kićenim metaforama kao što je ova:
“Livade su uzeli odjeću zelenu,
da obuku dan bijeli i zoru rumenu.”
Ovom metaforom Gundulić opisuje svitanje novoga dana.Ali pomoću drugih metafora Gundulić opisuje stanje stvari:
“Primorja naša sva u ništa sila zbi”
te:
“Po njih svijeh srdita zvijer trči i rži,
i grabi i hita i u noktijeh sve drži”
tim dvjema metaforama , Gundulić govori o našem okupiranom i porobljenom primorju i Mlečanima , koji kao zvijer samo hrle, pljačkaju i osvajaju.Kao što znamo , oni su jedan od uzroka opadanja dubrovačke moći.
Dubrovnik
Kao što znamo , ovo djelo je alegorija na stanje u Dubrovniku , ali i hvalospjev Dubrovniku i njegovoj slobodi:
“ O Dubravo, slavna svima
u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem očima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od čestitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdraži mojijeh dana.
Tim raspinam mreže moje,
i u zavjet vješam vrše
na zeleno dubje tvoje,
po kom blazi vjetri prše.”
Osim toga Gundulić govori o nepriličnom odnosu između plemkinje i građana:
“Ni muž i žena ugađa, kad su oba
razlika plemena, imanja i doba”
Zaključak
“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvojoj čistoj ljepoti!”
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:49 pm | |
| MJESTO RADNJE:
Radnja se odvija u Dobrovniku.
3. TEZA
VRIJEME RADNJE:
Radnja se odvija 1628. godine na dan sv.
Vlaha.
4. TEZA
SADRŽAJ:
Svake godine, u okolici Dubrovnika, na dan sv. Vlaha slavi se praznik, koji je vezan uz neke narodne tradicije. Tog se dana plese, svira i vlada opce veselje.
Na dan sv. Vlaha vrsi se i vjeridba izmedu najljepseg pastira i pastirice. Ove godine taj par su predstavljali Miljenko i Dubravka. Medutim ruzni i bogat Grdan potplacuje ljude te oni njemu daju Dubravku. Ali kad se u crkvi vrsio obred, cijela crkva se potresla, a na vratima je stajao Miljenko.
To je svecenik shvatio kao opomenu od boga, te on uz odobravanje naroda vjenca Miljenka i Dubravku.
5. TEZA
IDEJA:
Ovim dijelom pisac podrzava narod koji svim srcem zeli sacuvati svoju tako dragu i voljenu slobodu i kritizira bogato gradanstvo (Grdan) koji bi u teznji za bogatstvom sve prodao, pa cak i slobodu.
6. TEZA
ANALIZA DIJELA
Kod Gunduliceve Dubravke najbolje se ocituje snaga refleksije, razmisljanja, koja u svakom slucaju dovodi i do odredene tendencije, unaprijed vec smisljene, tendencije kao smisljene poruke svom vremenu i svojim suvremenicima.
Dubravka (1628.) je dijelo koje vec na prvi pogled ima vrlo mnogo dodirnih tocaka s vec tradicionalnom, veselom pastirskom igrom. U tom dijelu Gundulic stvara fabulu u kojoj se u sredistu radnje nalazi sudbina dvoje mladih ljudi. Smjestajuci dogadaj u Dubravu, pjesnik uvodi u nju vec standardna pastoralna lica, pastire i pastirice, te mitoloske likove satira, ali i likove koji prikazuju neke realne osobine tog vremena: izbjeglog ribara iz Dalmacije i iskvarenog predstavnika dubrovackog gradanskog drustva-Grdana.
Ta pastirska drama ima sve elemente alegorijsko-pastirske igre sa sretnim zavrsetkom. Gundulic citavu radnju osniva na starom dubrovackom obicaju, da se na dan sv. Vlaha, zastitnika Dubrovnika, vjencaju najljepsi momak i djevojka (Dubravka i Miljenko). No Grdan, bogat ali pokvaren gradanin, zeli tu svadbu sprijeciti i sam se ozeniti Dubravkom. U tim njegovim nastojanjima " sprijecava " ga bog, koji na samom vjencanju cini cuda u svom hramu i Miljenko i Dubravka se nadu u zagrljaju te se sretno vjencaju.
Medutim Dubravka ima mnogo dublje znacenje od obicne vesele igre s pjevanjem. Alegorijski shvaceno Dubravka je simbol aristokratske dubrovacke slobode, a Grdan, predstavnik bogatog dubrovackog gradanstva koji u teznji za ugodnim zivotom i bogatstvom prijeti slomom toj slobodi. Dakle Dubravka je u stvari analiza tadasnjeg stanja u dubrovackom drustvu.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:50 pm | |
| Sadržaj:
I čin
Radmio, jedan od pastira uvodi nas u radnju. On se ujutro budi i moli zvijezdu Danicu da brzo dođe dan jer je danas u Dubravi veliko slavlje. On šalje svoje pastire da naprave veliku gozbu, jer dana kakav će biti današnji, Dubrava još nije vidjela. Radmio pjeva i o Dubravi kako bi objasnio vjenčanje koje će se odviti između najljepše pastirice i najljepšeg pastira. Po njegovu izboru to su pastirica Dubravka i pastir Miljenko. Ubrzo Radmio susreće jednog ribara, te ga upita zašto je došao u Dubravu. Ribar mu odgovara kako je došao u miru provesti ostatak svog života. U tom razgovoru ribar govori kako Dubrava vlada sama dobom i druge stvari koje navode da je Dubrava zapravo Dubrovnik. Ribar sretan što je napokon našao mjesto u kojem će biti sretan zapjeva:
"O Dubravo slavna svima u uresu slobodnomu lijepa ti si u mojijem očima draga ti si u srcu momu."
Zora pomalo sviće i budi se Miljenko koji pjeva o Dubravci i uspoređuje njenu ljepotu s prirodom koja ga okružuje. Uto dolazi Ljubomir. Miljenko je žalostan jer smatra da se Dubravka neće udati za njega, no Ljubomir ga tješi i uvjeruje kako je on jedan od najljepših pastira i kako će biti izabran za najljepšeg pastira, te se tako oženiti Dubravkom. Nakon toga Dubravka se budi sa pastiricama, te one hitaju sve zajedno da se umiju da danas budu što ljepše. Pastirice tada govore Dubravki da je ona najljepša:
"...ti najljepša, ti najdraža bez cvijeta si cvijet od vila..."
Satir Divjak govori o ljubavi prema Dubravci, govori kako je ona najljepša od sviju vila o čemu govore sljedeći stihovi:
"O Dubravko, ljepša vele od svijeh vila u Dubravi, tebe misli moje žele, ma se ljubav tobom slavi."
Ubrzo nailazi Gorštak Satir i dolazi do prepirke između njih tko je ljepši. Gorštak se tada pohvali kako pastiri i pastirice odmah zaplešu kad on zasvira. Divjak kaže da kad on zasvira na svoje dipli da se slavuji natječu s njima.Nakon prepiranja Divjak odlučuje da će ukrasti robu vili na jezeru i da će se tako privući.Zatim dolazi scena gdje Zagorko tjera stoku i traži neku vilu, a Ljubdrag dolazi i pita ga za nevolje. On mu govori o tome kako mu je vinograd zapušten, vukovi mu jedu ovce, a psi loču mlijeko. Ljudbrag govori kako što više svijet stari, to je gori. Također govori da bi se svi željeli obogatiti, da mladi ne slušaju savjet otaca svojih, da ni Dubrava više nije lijepa i zelena, nego porušena zbog nebrige i nepažnje. Zatim se javlja Jeljenka satirica koja je tužna jer ju je Divjak napustio i želi Dubravku.
Ona tu govori kako je on otišao za drugim vilama. Također kaže da te vile nemaju prirodnu ljepotu i na kraju veliča samu sebe.
II čin
Tu se govori o tome kako Brštenko kaže da je to lijepo kad se žene najljepši pastir i pastirica i da tu dolazi do slavljenja slobode, no tada Ljubmir govori kako to nije uvijek lijepo i da postoje iskorištavanja u braku, da neki brakovi nisu dobri i čisti, a na kraju Tratorko govori kako ne bi smjeli govoriti o tome tako crno na ovaj lijepi i svečan dan. Oni tada odlaze tražiti družinu. Zatim se javlja Vuk satir koji govori kako će Zagorku pričuvati stoku dok se on bude smucao. On ovdje govori kako taj dan nije posvećen svetkovini slobode već da svatko radi što hoće (jede, pije) tj. on zagovara hedonizam. Stojna je uhvatila Vuka kako joj krade ovcu i ona mu govori kako će ga vješati narod. On se predstavlja kao onaj kojem je obećana Dubravka, a ona mu govori da su mu obećana vješala. Oni se natežu i na kraju Vuk proklinje Stojnu što ga nije pustila da pojede nešto. Tada se susreću Gorštak i Vuk te ga Gorštak pita zašto je tužan. On mu govori kako je gladan i da mu je to jedino važno u životu. Gorštak mu govori kako je ljepše služiti vilinu ljepotu, a Vuk ga uvjerava u drugo. Gorštak kaže Vuku da će se najesti te da idu na pir jer je on glumac a on neka bude bubnjar. Miljenko slavi Dubravku lijepim riječima, a onda mu Pelinka govori da mu to neće uspjeti te da mu prizna da li je pomno gledao na nju. Ona mu govori kako joj treba pokloniti dar, a on se ne slaže s tim jer misli da se vilu ne smije smatrati lakom ženom. On se čudi njezinim savjetima. Divjak se preobukao u vilu i hvalisa se da je lijep i da je ljepši od bilo koje vile. tu opisuje kako se dotjerao. Zagorko je tužan i govori kako je imanje vukovo a mlijeko od pasa, da čuje vila njegov plač. Stojna, Zagorkova majka saznaje da je Zagorko tužan i da želi pustiti sve i da ode tražiti vilu. Ona kaže da će ona prije njemu naći očuha nego on njoj nevjestu. Onda pastjerići izražavaju želju da krenu njegovim stopama međutim majka ih sprečava. Jeljenka čezne za Divjakom i govori kako ga vile drže za zvijer, a da ga ona voli. Ona opet govori kako vile nemaju prirodnu ljepotu.
III čin
Tu su Divjaka htjeli pastiri istući jer je htio na prijevaru ući među vile i poljubiti Dubravku, a tada Jeljenka govori kako ne bi voljela da njen nevjernik pogine. Gorštak govori da Divjače bježi i smije mu se što je na taj način mislio poljubiti Dubravku, i odmah mu prigovara za izgled. Ljubdrag kritizira skup kojeg je Grdan potplatio zlatom da kažu da on ode za Dubravku. On govori kako je Miljenko nju i ona njega željela od djetinjstva, a da je sada zlato umiješalo prste. Miljenko žali za Dubravkom i govori kako ju je najgrđi pastir u okolici mogao uzeti i kaže da treba poduzeti nešto. Divjak ne prepoznaje Jeljenku, obučenu u pastira i želi mu se zahvaliti. Ona mu govori da se okani vila i pokaže mu se.
Na kraju su krenuli tamo gdje svi idu slaviti boga Lera. Brštanko i Ljubdrag govore kako Dubravka mora poći za Grdana, a ne za Miljenka. Dolazi glasnik te govori da se na vjenčanju Lerov kip počeo tresti i tako sve dok nije došao Miljenko. Kad je došao bio je obasjan zrakom, a to je bio znak da je on taj za koga se treba udati Dubravka. Ljubdrag govori da ipak bogovi paze na ljude. Glasnik ih poziva na gozbu. Gorštak, Vuk, Divjak, Jeljenka i skup pastira pjevaju o tome kako će biti na gozbi, a nakon svake strofe zazivaju bogove: “Hoja, Lero, Dolenije” te im na neki način tako zahvaljuju. Redovnik govori da je ova veza po zakonima vjere, tj. od neba potvrđena, a onda Miljenko govori Dubravki da je ona najljepša, samo da nju voli, a ona nešto slično. Kroz njihov razgovor se vidi da se stvarno vole. Redovnik govori pastirima da je njihov posao završen. Govori kako će večeras pustiti ptice iz kaveza, pa bi želio da se i Dubravom prostre sloboda. Nakon što redovnik završi svaki svoj govor ponavlja stihove:
“O lijepa, o draga, o slatka slobodo…”
Redovnik traži od boga da usliši prijašnje molitve i zahvaljuje što je opet u Dubravi sloboda i što ima svega i svačega. Govori da se danas slavi ne samo vjenčanje već i sloboda.
Karakterizacija likova:
Miljenko
Dobar i pobožan. Brine se o svome stadu, ali isto tako spreman je i Dubravi pružiti svu ljubav koja joj je potrebna. Nekim čudom dospio je za njene gozbe na sav glas, ali to je kasnije ispravljeno i proglašen je najboljim pastirom. Uza ove njegove vrline on je i pošten i osjećajan, a to možemo zaključiti iz petog prizora drugog čina u kojemu starica Pelinka savjetuje Miljenku da se Dubravci približi darovima, ali on to odbija i ističe da se do ljepote i ljubavi ide čistim srcem, a ne punom vrećicom
Dubravka
Dobra pastirica, vodi ostale vile, njezina je prirodna ljepota, a dobrota uzor ostalima, simbolizira Dubrovačku republiku
Grdan
Ružan, nepošten, bogat starac. Piščev stav već se vidi iz imena kojemu je dao. Negativan je lik, a njegova negativnost najviše dolazi do izražaja kad podmićuje Vijeće. Grdan simbolizira nepoštene ljude koje prevarom žele doći na vlast
Starac ribar
Bjegunac iz primorja koje nije slobodno. Dolazi u slobodnu Dubravu koju naziva ”gnijezdo slatkim slobode primile”.
Divjak i Gorštak
Oni su satiri (mitološka bića). Ružni, nespretni, nerealni, izazivaju smijeh
Ljubdrag
Starac, pastir. Lik kojem je glavni zadatak podsjećati na stara dobra vremena kada se u Dubravi živjelo pošteno i radosno. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:50 pm | |
| Dubravka” je odraz dubrovačke stvarnosti. Ono se sastoji od tri razina:
1. Pastirska razina - Gundulić ismijava starost koja pokušava narušiti prirodni tok, ljubav mladih i lijepih, kojih u tome sprečava viša sila; veličanje ljepote, mladosti, ljubavi i ismijavanja starosti.
2. Alegorijska razina - Sloboda je božanska, nemjenjiva s ničim. Neslobodan čovjek nema ono što je preduvjet da bude čovjek. Sloboda je ono što čovjek treba imati samim svojim postojanjem. Starac predstavlja jačajuču građansku klasu. Kroz njegov lik Gundulić progovara o unutarnjim proturječnostima u samom Dubrovniku. Dubravka je simbol političke vlasti, a Miljenko označava dubrovačku vlastelu.
3. Razina sukoba - sukob između tradicionalnog i novog
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:51 pm | |
| Dubravka je pastirska igra prikazana po prvi put u Dubrovniku 1628.g. U njoj Gundulić veliča slobodu, dobra i mir u Dubrovniku kao upozorenje onima koji bi željeli mjenjati vlast.
Mitološko-pastoralni sadržaj Gundulićeve drame ima alegorijsko značenje. Mjesto radnje Dubrava označava sam grad Dubrovnik, Dubravka je simbol dubrovačke slobode i vlasti, Miljenko simbol dubrovačkog plemstva, a Grdan simbolizira obogaćeni sloj dubrovačkih građana koji se žele domoći dubrovačke vlasti ženidbom s plemkinjama.
Gundulić je smjestio događaje u pradavna vremena i tako ih distancirao od svagdašnjice. Sva je lica smjestio u divnu šumsku idilu, svježoj prirodi. Sve je vedrom, svečanom raspoloženju i puno svijetlih boja kao simbol čistoče i ljubavi.
Starac Ljubdrag, kao živa savjest Dubrave, kori, prijeti, savjetuje. On je nosilac Gundulićevih filozofija, pogleda na državu društvo i slobodu. Jer državi i slobodi ne prijete samo neprijatelji iz vana nego i njezini građani ako ne poštuju zakone Republike. On je protivnik tzv. nesličnih ženidba, i zato slijedi ono što je u njegovom gradu bio zakon: da pripadnici plemićke klase ne mogu sklapati brakove s pripadnicima pučana. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:52 pm | |
| DUBRAVKA - najljepša među vilama, simbol dubrovačke slobode i vlasti:
" Po zakonu dat se imaše
lijepa Dubravka i gizdava
sred Dubrave komu naše
u ljepoti je prava slava. " (94 str.)
MILJENKO - najljepši među pastirima, simbol dubrovačkog plemstva:
" Miljenko je imo mili
steć Dubravku cić lipote;
nu se ukloni zakon sili:
grd ju pastir zlatom ote. " (94 str.)
GRDAN - ružan i stari, ali bogat pastir
LJUBDRAG - star i mudar čovjek, kroz čija usta progovara Gundulić sa svojim mislima i svojom filozofijom
DIVJAK - stari satir koji je želio Dubravku, oženjen sa Jeljenkom
JELJENKA - Divjakova žena, sve je pokušavala kako bi vratila sebi muža | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:53 pm | |
| Djelo je posebno jer na početku radnja drame počima predzor himnom danici zvijezdi, a završava himnom slobodi.
"Objavi, Danice, jasni zrak objavi;
čuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;
pršat su počeli po listju zelenu
zovući dan bijeli i zoru rumenu.
-------------------------------------------------" (str.9) | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:55 pm | |
| LIKOVI: U Gundulićevoj pastirskoj igri osim likova pastira, ribara iz Dalmacije, svećenika, pojavljuje se i starac Ljubdrag, koji se tuži na mnoge nove običaje, kao što su neradinost i nemar za opće dobro, podmitljivost i pohlepa; u radnju su upleteni i mnogi prizori sa satirima i satiricama - Divjakom, Vukom, Zagorkom i Pelinkom - koji simboliziraju određene poroke i mane: sklonost prema raskoši, nenaravno ličenje, skupocjeno oblačenje i raskalašenost. Društvene mane Gundulić prikazuje s komične i smiješne strane, preplećući dosjetljive šale i lakrdije s veselim humorom i duhovitostima, poučavajući na opušten i veseo način.
STIH I KOMPOZICIJA: Dubravka je napisana u različitim stihovima i u različitim strofama. Najveći dio Dubravke je pisan u dvostruko rimovanim dvanaestercima ili pak osmercima. Dvostruko rimovani dvanaesterac, kojim započinje i Dubravka, cenzura dijeli na dva šesteračka polustiha s rimom. Taj je stih najrasprostranjeniji stih hrvatske poezije 16 st. ima mnogo teorija o porijeklu toga stiha. Prema najnovijoj, on je hrvatska varijanta mletačko - starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterci ne povezuju se u strofe, ali su po dva stiha povezana ne samo rimama nego često i semantički.
SOCIJALNI PROBLEMI U TADAŠNJEM DUBROVNIKU, FUNKCIJA DJELA; KARAKTERIZACIJA: Priča o Miljenku i Dubravki, zaplet radnje s ružnim Grdanom i sretan rasplet vjenčanjem s Miljenkom govore o nekim u Gundulićevo doba ne baš rijetkim socijalnim problemima Dubrovačke Republike. Povjesničari književnosti slažu se u mišljenju da je pričom u Dubravki i Miljenku, s jedne, i Grdanu, s druge strane, Gundulić aludirao na nejednake ženidbe, protiveći se i kritizirajući ženidbe među različitim društvenim klasama. U Dubrovačkoj Republici od starine je bio zakon da se plemići mogu ženiti samo među sobom. Pojava Grdana u drami očito aludira na neke pokušaje kršenja tog starog zakona, problematizira ženidbu među različitim društvenim slojevima i prikazuje takvu vezu kao neprirodnu i protivnu Božjim zakonima od starine. Društveni problem Gundulić nije prikazao kao socijalni sukob, nego ga je preveo na moralno - etičku razinu: Grdan je podmitio sudce, on je zao i ružan, a Miljenko je dobar, iskren i pošten. Ljubav Miljenka i Dubravke odobravaju sami bogovi, osobito bog Lero. No nije problem Dubravke samo problem nejednakih ženidbi: u težnji Grdana za Dubravkom može se dočitati i želja dubrovačkog puka za sudjelovanjem u vlasti, što Gundulić smatra suprotno Božjim zakonima.
Prekidajući priču o zaprekama na putu sretnoj ljubavi Miljenka i Dubravke, Gundulić slijedi strukturu onodobne pastirske igre, udomaćene u Italiji i neobično obljubljene u koje je odjekivalo zaljubljenim pastirima i pastiricama. No strukturu ljubavnog zapleta pastirske igre Gundulić je proširio fabulom čiji smisao i alegorijsko značenje jasno ističe misao o veličini i dostojanstvu Dubrovačke slobode, slobode u kojoj po pravednim božanskim zakonima sretno vladaju plemeniti, lijepi i dobri, a pokušaju obogaćenih, podmitljivih i ružnih da osvoje slobodu i vlast suprotstavljaju se sami bogovi. Osim misli o mogućoj sreći u priprostu pastirskom svijetu, osim misli o pravoj ljubavi samo u svijetu daleko od civilizacije - a takve su misli utkane u svaki pastoralni žanr - Gundulićeva Dubravka nudi i koncept za sreću u civiliziranoj, slobodnoj državi - gradu, misao o sreći u takvoj političkoj tvorevini u kojoj, kao i u antičkom polisu - po Platonovim vizijama i idejama - vladaju istina, ljepota i dobrota i u kojem je sve već uređeno po zakonima božanske pravednosti. Gundulićeva Dubravka, naime, nije samo pastirski raj sretne ljubavi, ona je u strogoj političkoj hijerarhiji i etičkim vrijednostima podvrgnuta državno - politička tvorba. Gundulićeva Dubravka mjesto je na kojem vlada antički ideal harmonije ljepote, dobrote i istine, pobjeđujući zlo, ružno i laž, to je sretna Dubrava koja se osniva na platoničkim koncepcijama idealne države i utopističkim mislima renesansnih i postrenesansnih mislilaca. Izbor žanra za uobličavanje takvih misli - pastoralnog žanra - bio je idealan, a općeprihvatljiv u stoljeću koje je brujalo ljubavnim izjavama pastira i pastirica u raznorodnim pastoralnim književnim djelima što ih je onodobna publika čitala isto onako rado kako se danas čitaju "ljubići". No postupkom alegorizacije mitološko - pastirskog svijeta drame Dubravka proširuje smisao fabule i na suvremeni politički svijet Dubrovnika te širi konvencijom određene granice pastirskog žanra. Istodobno, po svojim idealno zamišljenim političkim vizijama sretnog grada - države, Dubravka je i svojevrsna utopija - djelo je hvalospjev idealnom i idealiziranom društvenom uređenju, hvalospjev najboljoj od svih mogućih država u kojoj vladaju božanska načela pravednosti, istinitosti, ljepote i dobrote. Oblačeći pastoralnu fabulu, smještenu u bezvremenski, mitski svijet vječne ljubavi i slobode, u alegorijski veo, Gundulić je svoje djelo postavio u konkretno vrijeme i prostor i dao mu moralno - etičko i političko znanje.
Strukturu Dubravke obilježava isprepletanje svih triju književnih rodova. Rod dramskog iskazuje se u podjeli na činove i skazanja - Dubravka ima tri čina, a svaki je čin podijeljen na skazanja - kao i u dramskim licima, sceničnosti, koru i dijaloškoj formi s upotrebom različitih vrsta stiha: od peterca preko osmerca do dvanaesterca. Epski elementi Dubravke očituju se u oblikovanju fabule: radnja se u djelu češće prepričava nego što se prikazuje, pa se ključna scena raspleta - ona kad se Lero pobuni protiv grdana - uopće ne pokazuje na sceni, nego je prepričava jedan lik drame. I sama je fabula - mitska priča iz zlatnog vremena - epska po svojim elementima. U opjevavanju ljubavi, ljepote, sreće i blagostanja otkriva se Dubravka i kao izrazito lirsko djelo. Osobito je lirsko prisutno u himničkim dijelovima teksta u kojima se glorificira sloboda, ili pak u onim dijelovima koji oblikuju vremensko - prostorne komponente djela. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:56 pm | |
| Osim prepletanja svih triju književnih rodova i različitih tonova, od onih komičnih i niskih do uzvišenih i sublimnih, antitetičnost je temeljno načelo strukturiranja pastoralnog svijeta u Dubravci: pastirima i pastiricama suprotstavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprotstavljena ružnoći, božanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski običaji. Zlatna stara vremena suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana, slobodi Dubrave suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije. Razrješenjem dramskog sukoba, pobjedom božanskih zakona i sretnim vjenčanjem Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrješuju, i pastoralu zatvara sretan, harmoničan kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena dosljedno u svim slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je tipičan primjer baroknog oblikovanja teksta i estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gundulić proširio konvencije pastoralnog žanra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizije društveno - političkog i moralno - etičkog ustrojstva Dubrovačke Republike. No za razliku od Držića, koji je svijet pastoralne idile doveo u sukob s realnošću seljačkog svijeta, Gundulićev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u svojoj doslovnosti, s jedne, i alegoričnosti, s druge strane, harmoničan: sukobi su kratkotrajni i brzo prevladavani. Po tome je Dubravka kao književno djelo i filozofija morala i idealna vizija društva, a njen tvorac učitelj vrline i društvene pravednosti. Tako je Gundulić u Dubravci počeo razmišljati o velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa Osmana - počeo je razmišljati o čovjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom svijetu. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:57 pm | |
| ZADACI ZA INDIVIDUALNI RAD-ZA UČENIKE
- OPIŠI
IDILIČNU ATMOSFERU UVODNOG DIJELA
- ODREDI
ULOGU SKUPA
- KAKO
GUNDULIĆ DOŽIVLJAVA SLOBODU?
- ODREDI
DUBRAVKU KAO KNJIŽEVNU VRSTU I OBRAZLOŽI SVOJA ODREĐENJA
- PROTUMAČI
ALEGORIČNOST DUBRAVKE
- INTERPRETIRAJ
LIK RIBARA I LJUBDRAGA
- PROŠIRI
ANALIZU SVIH LIKOVA
- ODREDI
TEMELJNE IDEJE DUBRAVKE
- PROTUMAČI
ZAVRŠNE PRIZORE DJELA
- KAKO
SE U DJELU OSTVARUJE DUH KATOLIČKE OBNOVE
- TKO
SUDJELUJE U SLAVLJENJU SLOBODE
- KAKO
TREBA ČUVATI SLOBODU
- KAKVO
JE GUNDULIĆEVO STAJALIŠTE O BUDUĆNOSTI DUBROVNIKA
- GUNDULIĆEVA
DUBRAVKA JE HIMNA DUBROVAČKOJ SLOBODI. OBRAZLOŽI.
- ŠTO
SIMBOLIZIRAJU MILJENKO I DUBRAVKA? OBRAZLOŽI
- ŠTO
SIMBOLIZIRA GRDAN? OBRAZLOŽI
- ODREDI
I OBJASNI VRIJEME I MJESTO RADNJE
- ŠTO
ISKAZUJE RIBAR-ODNOS DUBROVNIKA I DALMACIJE
- KOJI
SE KNJIŽEVNI RODOVI ISPREPLIĆU U DJELU
- UKRATKO
PREPRIČAJ FABULU
- KAKO
BI OBJASNIO PRVI ČIN
- KAKO
BI OBJASNI DRUGI ČIN
- KAKO
BI OBJASNIO TREĆI ČIN
- NACRTAJ
KOMPOZICIJU DJELA
- NACRTAJ
GROZD-DUBRAVKA
- NACRTAJ
GROZD-LIKOVI U DUBRAVKI
- NACRTAJ
GROZD-IVAN GUNDULIĆ-DUBRAVKA
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:58 pm | |
| -Suze sina razmetnoga-
UKRATKO
Sin traži od svog oca da mu da novaca i da mu dopusti otići u svijet. Dobrodušni otac daje sinu novaca i dopuštenje za odlazak u svijet. Sin odlazi te nalazi stan u gradu. Tamo počinje živjeti i razvratno trošiti novac. Nakon nekog vremena sinu počinju ponestajati novci. On počinje uviđati svoju grešku te počinje tugovati za ocem i rodnim mu krajem. Nakon što je razmišljao o pojedinostima i okolnostima svoga sagrješenja i spoznaja o grijehu, nezahvalni sin zna da će milost i oprost postići jedino pokorom i dobrim djelima. Međutim, najprije treba učiniti presudni korak: treba se obratiti i zatražiti milost. Nakon takva razmišljanja sin se vraća ocu i moli ga za oprost. Otac shvaća grijehe
sina te mu daje oprost i nadu u popravak tj. nadu u oproštenje grijeha. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:59 pm | |
| Osam mjeseci nakon Pjesni pokornih kralja Davida izađu u Mlecima Suze sina razmetnog (1622), religiozna poema u tri "plača" što obrađuje biblijsku parabolu iz Evanđelja po Luki o grešnom, razmetnom sinu koji se odmetnuo od oca, a kada se pokajao, bilo mu je sve oprošteno - otac ga je opet primio na svoja njedra. Priča o mladićevu sagrešenju, grijehu, spoznaji vlastitog grijeha i pokajanju ima alegorijsko značenje: ocrtava nemarnost čovjeka prema Bogu, svojemu ocu, od kojeg bježi odajući se grijehu. No grijeh strovaljuje čovjeka u bijedu i nesreću, pa se čovjek, shvaćajući razliku između Boga i svijeta, između dobrote i svijeta ponovo vraća Bogu, koji mu u svojoj neizmjernoj dobroti oprašta. Gundulić u osmeračkim sestinama, kiticama od šest osmeraca s rimom ababcc, opjeva sagrešenje, spoznaje i skrušenje biblijskog grešnog sina, ali i svaki čovjeka, nasljedujući poznate talijanske religiozne poeme Suze svetoga Petra L. Tansilla (1510 - 1568) i Suze Marije Magdalenske Erasma da Valvasonea (1523 - 1593). Gotovo je svaka kitica u poemi građena tako da posljednja dva stiha poentiraju značenje prvih četiriju stihova, zatvarajući sestinu u malu, zatvorenu cjelinu.
Naslov djela je metaforičan: suze nisu samo doslovna oznaka za opis emocionalnog stanja čovjeka, nego i metafora za književno djelo koje tako stanje opisuje. Po književnom obliku Suze pripadaju žanru religiozne poeme, osobito proširenu u doba baroka, u doba sveopće rekatolizacije života. Podjela poeme na tri djela, na tri plača, nije samo formalne naravi- tročlana struktura simbolizira supstancijalnu teološku misao djela: grijeh, sagrješenje, spoznaja grijeha te pokajanje i iskupljenje grijeha pomoću božanskog milosrđa osnovne su teološke misli ne samo Gundulićevih Suza nego i kršćanske vjere. Idejna je nakana poeme čitaocu kroz biblijsku parabolu i dramu čišćenja duše opisati put od grijeha do oprosta te ga navesti na normalan život. Suze, naime, nisu samo prepjevana biblijska parabola: oblikovana kao iskaz samog pjesnika, s jedne, i biblijskog grešnog sina, s druge, kao dvoglasni plač evanđeoskog sina i lirskog subjekta, poema je priča o svakom čovjeku, o egzistencijalnim, moralno - etičkim problemima svakog pojedinca. Međutim, ta religiozna, kršćanska, moralno - didaktička poema svoju je izvanknjiževnu funkciju oblikovala u formalnom pogledu na izrazito estetizirani način, te je ne samo vrhunac baroknog načina pisanja, vrhunac estetizacije književnog teksta u 17 stoljeću nego remek - djelo umjetnosti riječi, forme, stila u hrvatskoj književnosti uopće. Kao književna vrsta, kao poema, Suze sina razmetnoga izgrađene su na elementima svih triju književnih rodova: pričajući priču o razmetnom sinu, Suze nose element epskog, narativnog. Iznoseći moralnu dramu subjektiviteta, grijeha i čišćenja
od grijeha, Suze participiraju u rodu dramskog, a oblikujući više stanja subjekta i refleksije o moralno - teološkim pitanjima nego vanjske događaje, poema nosi izrazite crte lirskog. Inspirirana teološkom mišlju o veličini Božjeg praštanja, u poemi se glas razmetnoga biblijskog sina i lirskog subjekta slijevaju u jedinstven ton da bi se mogli prenijeti čitaocu kao nada, ufanje i mogućnost spasa. U idejnom značenju braniteljica katoličke misli o mogućnosti spasa, Gundulićeva je poema po motivskim sastavnicama i po elementima stila uzorno djelo baroknog svjetonazora i baroknog načina pisanja.
Pričajući svoju priču i razmišljajući o grijehu i Božjem milosrđu, grešni sin razmišlja o svim važnim pitanjima ljudske egzistencije: životu, ljubavi, ljepoti, ženi, grijehu, smrti, a najviše o Bogu. Razmišljajući na primjer, o ljubavi Gundulićev razmetni sin izriče ove koncetozno i domišljato oblikovane misli nevjerice u ljubav nekrepke žene:
Ah, prem ziđe na prižini
I vrh morske trći pjene,
Tjera vihar po planini,
Omekšava tvrde stjene,
Malim sudom more prazni,
Zmiju grije, lava blazni,
Kaže ropstvo, krije verigu,
Ište zdravlje u nemoći,
Kami i cvitju, cvit na snigu,
Snig na suncu, sunce u noći,
Vjeru u ljubavi tko god scijeni
U nekrepkoj naći ženi.
Razmetni sin nizom paradoksa, nizom efektnih oksimorona govori o životu i svijetu:
Eto život moj svjedoči
Kakav svit je i što daje:
Kad se smije plač uzroći,
A kad plazni, tad izdaje;
U uresnu lijepu sudu
Zadrži nalip i smrt hudu.
Celovom te slaciijem truje,
Grleć te smrtno ubija;
U hvalah te istijeh psuje,
A u krepčinah svijeh privija;
Razlik obraz stavlja na se
Kao zvijer ka se vjetrom pase.
Tiho s hitrim zasjedami
Tjera iz srca svih bojazni,
I unjeguje sprva i mami
Pod prilikom od prijazni,
Paka silnik pleše i meće
Tko se uzda u nj najveće.
Tako i more u tišini
S kraja pomorca u plav zove,
A kad ga ima na pučini,
Skoči i uzavri na valove,
I u potoopu ki na nj ori
Prije smrti grob mu otvori.
Ah, sad imam pamet hitru:
Sve je što svijet gleda i dvori
Na ognju vosku, dim na vitru,
Snijeg na suncu, san o zori,
Trenutje oka, strila iz luka
Kijem potegne snažna ruka.
Ah, nije život ljudcki drugo
Neg smućeno jedno more,
Neg plav jedna ku udugo
Biju vali kako gore;
I sred ovijeh netom tmina
čovjek se
rodi, mrijet počina.
Najveći broj stihova u poemi posvećen je mislima o prolaznosti svega i o sve prisutnosti smrti, one fizičke, smrti tijela:
Bježi kud znaš, što hoć čini,
Zapad i istok vas ophodi,
I beskrajnoj po pučini
Svijet kružeći Indije brodi,
Krij se u jame gorskijeh hridi, -
Smrt svuda te slidom slidi.
I nije stvari koja može
Ubjegnuti togaj suda;
U pokoju sted raskoše
Stroj bez misli i bez truda;
Bran se oružjem, zlato trati, -
Naćaš joj se odrvati!
Smrt ne gleda ničije lice:
Jednako se od nje tlače
Siromašne kućarice
I kraljevske tej polaće;
Ona upored mećše i valja
Stara i mlada, roba i kralja.
Vedre krune, teška rala
Jednom kosom ona slama;
Ljepos, blago, snaga i hvala -
Sve je prid njom na ognju slama;
Gluha i slijepa bez obzira,
Kud prohodi, sve satira.
Misao o prolaznosti života, o sveprisutnosti smrti Gundulićev razmetni sin proteže na cjelokupnu ljudsku povijest, povezujući taj motiv s motivom usudne čovjekove podložnosti trenutku, s motivom vremenitosti i nekonzistentnosti svega što postoji u vremenu i kroz vrijeme; pjesnik vrijeme ne doživljava kao kontinuitet, nego kao niz nepovezanih trenutaka:
Gdi su istočna carstva stara?
Gdi gospodstvo od Rimljana?
Svi pod plugom kijem svit hara
Od bremena su uzorana;
Jes tko njegda svijetom vlada,
A ne zna mu se ime sada!
Miru kraljevstva, mru gradovi,
I njih plemstvo trava krije;
A er je umrl život ovi,
Čovjek u srcu miran nije,
A svaki dan vidi očito
Da nije ništor vjekovito.
Brijeme hara stanac kami
I žestoko gvozdje izjeda,
A hoćemo mi da nami
Ki smo od zemlje svrhe ne da?
A ako naš je zgledan,
Vas nije drugo neg hip jedan.
Što je bilo, prošlo je veće,
Što ima biti, još nije toga,
A što je sada, za čas neće
Od prošastja ostat svoga:
Na hipu se brijeme vrti,
Jedan hip je sve do smrti.
Upravo zato sve što je vremenito i u vremenu i ne postoji. Postoji samo vječnost, koja spašava od posvemašnje prolaznosti i svekolikog umiranja. Samo vječnost, vječni život duše, a to ovisi o Bogu i od Boga je dano čovjeku, mogu spasiti čovjeka od njegove tragične vremenite usudnosti. Poemi jest cilj obratiti duh od ljubavi prema ovozemaljskom k ljubavi prema stvoritelju. Suze su tako i teologija i filozofija praktičnog života. Gundulićevo djelo opjevava egzistencijalnu situaciju: odnos prema božanskome i vječnome, s jedne, a prema ljudskom, vremenitome, ovozemaljskome, s druge strane.
Kao što je po svojim motivskima sastavnicama Gundulićeva poema izraz duha seičenta, tako je i svojim stilom, gomilanjem neobičnih i bizarnih metafora, nizanjem neobičnih pjesničkih slika i usporedbi, paradoksnim zaključcima i intelektualiziranim obratima misli, raznim zvukovnim figurama, a ponajviše konstruktivističkim i komčetoznim antitezama, paradoksima i oksimoronima uzorno i klasično djelo baroknog stila. U Suzama sina razmetnoga na najsretniji način spojile su se misli o prolaznosti ljepote i života, o relativnosti svega što postoji u vremenu, s mišlju o vjeri i ufanju u Božje milosrđe. A izražene su te misli karakterističnim baroknim konceptualnim stilom u kojemu je do izraza došla u seičentu toliko cijenjena domišljatost, inventivnost, ingenioznost, oštroumnost, sposobnost zapanjujućeg povezivanja udaljenih pojmova i slika, tih osnovnih instrumenata baroknog pisanja, koji su svi podređeni temeljnoj funkciji teksta: oni služe proizvođenju začudnosti, izazivaju zadivljenost, a istodobno navode čovjeka na spoznaju o njegovu položaju u svijetu.
INVOKACIJA:
To što Gundulić koristi invokaciju govori nam da su mu uzori bili stari antički pisci.
Ti s nebesa pošlji odi
Meni duha prisvetoga,
Ki od Boga osa ishodi
I od tebe, Sina Boga,
Da on objavi s mog glasa
Za maš nauk što ti kaza!
KOMPOZICIJA: Suze su napisane u simetričnim osmercima, u strofi od šest stihova s rimom ababcc, koja se zove sestina ili sestarima. Sestina je porijeklom iz talijanske poezije, gdje se pojavljuje od 14 stoljeća, a sastavljena je od 6 endecasillaba s rimama ababcc. U hrvatskoj književnosti pojavljuje se najprije u melodrami u društvu drugih strofa od 6 stihova, a odmah zatim i u Gundulićevim suzama i u Dervišu S. Đurđeviča. Otada je karakterističan oblik hrvatske duže pjesme, kraćeg spjeva, poeme, a osim u osmeračkim, pojavljuje se i u jedanesteračkom ili pak dvanaesteračkom obliku | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 4:59 pm | |
| BILJEŠKA O PISCU
Ivan Gundulić, rodio se 1589. godine u Dubrovniku, gdje je i umro 1638. godine. Bio je član jedne od najstarijih i najuglednijih vlastelinskih obitelji u Dubrovniku. Školovao se isključivo u svojem rodnom gradu, tj. u Dubrovniku, jer su u to vrijeme u Dubrovniku počeli djelovati isusovci, koji su bili borbeni nosioci ideja katoličke obnove. Obavljao je različite dužnosti u državnoj upravi, i to kao član Velikog vijeća, Vijeća umoljenih (senat) i Malog vijeća (vlada).
Književnim radom Gundulić se bavio tijekom cijelog života. Nakon mladenačkih ljubavnih i melodramskih književnih ostvarenja, u zrelim se godinama priklonio “ozrelijim” temama i problemima. Rezultat takve pjesnikove orijentacije bila su njegova tri najvažnija dijela:
Dubravka (1628) - pastirska drama, Suze sina razmetnoga (1621) - refleksivna poema, te Osman (1621 - 1638) - ep.
Ta tri djela su vrhunska ostvarenja u hrvatskoj književnosti, te su istovremeno i na razini suvremenih dostignuća u književnosti europskog baroka.
KRATAK SADRŽAJ OSMANA
Pod vodstvom Osmana, 1621. godine bila je poražena turska vojska u bici kod Hoćima. Za tu je pobjedu bio zaslužan kraljević Vladislav. Nakon tog poraza Osman je pobjegao natrag na Istok, da bi prikupio snažnu vojsku da ponovo osvoji Zapad.
Kada se vrato kući, dogovara se sa savjetnicima o potrebi nasljednika (o ženidbi) te sklopi mir sa Poljskom u svrhu skupljanja nove vojske. Na pregovore je u Poljsku poslao Ali-pašu. Kazlar-aga je dobio zadatak da ide tražiti Osmanu žene, te je tako otišao u Smederevo i oteo lijepu Sunčanicu ocu.
Sokolica je bila turska junakinja koja je obečala da se više neće boriti protiv krščana te se vratila u Carigrad kod Osmana, jer je bila jako zaljubljena u njega i tako spriječila brak Osman s Sunčanicom.
Na kraju je u Carigradu izbila pobuna, koju su vješti iskoristili za svrgavanje Osmana i ponovnog dolaska na vlast sultana Mustafe. Osman je na kraju bio zadavljen.
ANALIZA DJELA
Osman je barokni ep u dvadeset pjevanja od kojih su četrnaesto i petnaesto pjevanje izgubljeno. U devetnaestome je stoljeću Ivan Mažuranić vrlo dobro nadomjestio ova dva pjevanja, tako da je danas ono cijelo. Mažuranić je odlično nadopunio Gundulićevo dijelo zbog njegovog dobrog poznavanja Gundulićeva načina pisanja. Gotovo je nemoguće prepoznati da su dijelo pisali dva autora. Osman je ponegdje lirski oblikovan osjećajima likova, ali ipak najveću težnju daje na epski stil.
Pri nastanku ovog djela, Gundulić je zapravo htio prevesti Tassov “Oslobođeni Jeruzalem”, ali je potaknut stvarnim događajima, povjesnio temom - bitkom kod Hoćina 1621. godine. Napisao je povjesni ep, ali je ostupao od povjesne teme uvodeći i druge likove koji ne pripadaju tom događaju.
Sljedećim stihovima Gundulić prikazuje ljudsku oholost, i promjenjivost sreće. S napomenom da što se više uzdižemo da ćemo i dublje pasti.
“. . .
Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholosti ?
Sve što više stereš krila,
sve češ paka niže pasti .
. . .”
Gundulićev način izražavanja je aforističan i za sva vremena istinit jer piše paralelama. Pisan je u osmercu, stih rimovan parnom rimom - abab rimom. Djelo je pisano Dubrovačkom štokavštinom s nekim elementima čakavštine; pretežno prevladava ijekavica, ali ipak ima i malo ikavice.
Po uzoru na Tassa, Gundulić je u djelo ubacio i romantično - viteške epizode. Otmica Sunčanice pisana je lirskim i emotivnim tonovima - ljubav oca prema kćerki i bol za njenim gubitkom.
IDEJA DJELA
U djelu se ističu ideje o relativnosti i prolaznosti života. On je napisan u kontrastima (ljepo - ružno, Evropa - Turci, Kršćanstvo - Islam, dobro - zlo).
STRAH ZA DUBROVNIK
U djelu “Osman”, Ivan Gundulić prikazuje opasnost za svoj Dubrovnik od Tuaraka i Mlečana, a to možemo vidjeti kroz suprotnosti između kršćana i islama. Pošto je otkrićem Amerike konkurencija za prevlast nad morskom trgovinom u mediteranskom moru veća Gundulić strahuje za Dubrovnik zbog konkurencije Venecije u tom pogledu.
ZAKLJUČAK
Gundulić u svom djelu vješto isprepleče formu i sadržaj, bira izraze koji mi ponekad nisu bili i najrazumljiviji. Teme njegovih djela su stvarne, životne, a inspiriran je izrazom narodne poezije.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 5:00 pm | |
| Gundulić u Osmanu govori o stvarnim događajima koji su se zbivali u ono vrijeme ali malo ih izmjenjuje. Djelo počinje pisati oslanjajuči se na vijesti koje stižu iz Hoćima 1621, poraz Turaka pred Poljskom vojskom. U Osmanu osim što se govori o bitci kod Hoćima i o Osmanovom ubojstvu govori se i o konačnoj propasti turske vojske. Osman je ep u 20 pjevanja, pisan je u osmercu a rima je ABAB. U Osmanu ima i lirskih osobina kojima je Gundulić pružio širok spektar suvremenih povjesnih zbivanja i odnosa. Nedostaju dva pjevanja XIV. i XV. koje su mnogi pjesnici pokušali nadopjevati, ali je to uspjelo samo pjesniku Ivanu Mažuraniću (1844.).
I. pjevanje
Ep započinje pripovjedačevom refleksijom o ljudskoj oholosti koja uvijek mora biti kažnjena, čime se odmah u početku deklarira kao djelo utemeljeno na krščanskom svjetonazoru, kršćanskim moralno - etičkim načelima. Nakon zazivanja Muza da mu pomognu u opjevanju smrti mladog sultana Osmana, pripovjedač predstavlja dva glavna epska lika: poljskog kraljevića Vladislava, pobjednika nad Osmanom, čiju slavu pjesnik želi pronijeti po cijelom svijetu, a zatim mladog sultana Osmana koji mora biti kažnjen zbog prevelike oholosti. Odmah zatim pripovjedač prelazi na pripovjedanje epske radnje, i to «in medias res»: opisuje se car Osman u trenutku kad - nezadovoljan i zdvojan zbog poraza s Poljacima kod Hoćima - saziva svoje savjetnike da se s njima savjetuje o budućnosti carstva. Jedna od glavnih tema epa - ona u sukobu Poljaka i Turaka kod Hoćima - smještena je, dakle, u epsku prošlost. Sa savjetnicima - Dilaverom, hadžom i Kazlar-agom - Osman dogovara što da se poduzme u teškoj situaciji u kojoj se zateklo carstvo. Tako prvo pjevanje sadrži ne samo jezgru prošle nego i nagovješta o budućoj epskoj radnji. Sve to pokazuje da Osman nije komponiran linearno: pričanje će se u epu vraćati u prošlost isto toliko koliko će se kretati u budućnost.
II. pjevanje
Započinje razmišljanjem o mladosti koja često postupa nerazborito, čemu je primjer mladi Osman. Pripovjedač opisuje mladog sultana u svečanoj odori, a zatim se nastavlja pripovjedanje o sultanovu savjetovanju s najvišim savjetnicima carstva. Svaki od savjetnika daje prijedloge kako da se riješi krizna situacija u državi i kako da ojača carstvo.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 5:01 pm | |
| Kada je 1621 g. u Dubrovnik stigla vijest o bitci kod Hoćima, gdje je turska vojska bila poražena od strane poljske vojske, Gundulić prestaje s prijevodom Tassovog Oslobođenog Jeruzalema i počinje pisati svoj ep Osman.Uzrok poraza turske vojske bio je pobuna janjičara.1622 g. janjičari su ubili Osmana u Carigradu. Djelo koje se sastoji od 20 pjevanja, opisuje ne samo te događaje, već najavljuje propast turskog carstva.
Pod utjecajem protureformacije(Tridenski koncil 1545-1563) Gundulić u djelu prikazuje sukob Istoka i Zapada tj. Zla i Dobra:
“s istoka mu do zapada
sunce upisa zlatnim zracim
ime kojim slava vlada.”
Da bi prikazao još bolje dekadenciju turskog carstva Osmana prikazuje kao hrabrog i časnog vladara: “Osman car čestiti” kojega ubija vlastita vojska:
“Nu sve rane srca moga
i muke su i žalosti
s neposluha viteškoga
i s vojničke nevjernosti.”
DUBROVNIK U GUNDULIĆEVO DOBA
17 st. Dubrovnik slabi zbog gubitka monopola nad trgovinom između Istoka i Zapada, javljaju se novi konkurenti: Francuzi, Židovi, Armeni … Mlečani sve više i više istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene. Sredozemljem je sve opasnije ploviti zbog gusara, a i kopnom trgovati, zbog čestih ratova s Turcima. Svjetski se trgovački putovi pomiču sa Sredozemlja na Atlanski ocean i javljaju se nove pomorske sile. Građanstvo, relativni mlad sloj društva, koje nije imalo nikakvih ograničenja, bavilo se trgovinom, manufakturom i drugim unosnim poslovima, te se je sve više bogatilo i težilo prema vlasti.Kako su u Dubrovniku vladali plemići, građanstvo je težilo da postane plemstvo i da ima udjela u vlasti.Plemkinje se zbog strogih, konzervativnih normi nisu mogle udavati za građane, ma koliko da je iznosilo njihovo bogastvo.Protiv građanstva koje je svojim novcem kupovalo plemičke titule oštro je istupio Gunduliuć blateći ih i iznoseći svoja mišljenja u Dubravci i Osmanu.
I. PJEVANJE
Prvo pjevanje koje je pisano u duhu protureformacije i baroka obiluje obiljem metafora. U njemu Gundulić opisuje prolaznost svega upotrebljavajući simbol kola:
“Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko je gori, eto je doli,
a tko doli, gori ustaje.”
Motiv prolaznosti karakterističan je za sve barokne stvaraoce.Svjesni te prolaznosti barokni ljudi shvaćaju da trebaju uživati u životu, ali tu se javlja problem grijeha- time ljudi postaju podvojeni, rastrgnuti između dva dijela svoje osobnosti što često dovodi do šizofreničnosti, kao što je slučaj bio s Tassom.
U ovom pjevanju Gundulić nam u grubim crtama opisuje radnju svog djela:
“narecite sad i meni
kao istočnome caru mladu
smrt vitezi nesmiljeni
daše u svom Carigradu.”
To se odnosi na Osmana kojega su Janjičari ubili u Carigradu.Pad Osmana nam najavljuje, još na početku pjevanja zamršenom metaforom:
“a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari”
tj. u vrhove najviših stabala najprije udara grom.Tim Gundulić aludira na Osmana, koji se nalazi na vrhuncu moći, a kojega će udariti grom (janjičari).
Dalje u pjevanju Gundulić nam govori kako turska sila slabi, hvaleći nekadašnje turske vojnike:
“Lasno dobit krunu od scita
bi s vitezim tač hrabrenim.”
te koreći kasnije turske vojnike : “ljudska obličja, ženske ćudi!”.
II. PJEVANJE
“ O mladosti tašta i plaha
koja srneš s nerazbora
bez bojazni i bez straha
gdi poguba tva se otvora”
Mladi i nerazboriti Osman srlja u opasnosti ne razmišljajući, što je svojstveno mladosti.On ima volju ali je kratkog vida:
“u sve volje samoj sili
ka nadlek ne podlega”
te on poziva svoje savjetnike da ga savjetuju, što mu je najbolje napraviti.Oni ga obavještavaju o uroti koju kuje žena njegova strica, da ga svrgne s prijestolja i na njegovo mjesto postavi njezina sina.Savjetuju ga da ih se riješi po kratkome postupku.Savjetnici mu govore da si nađe ženu plemenita podrijetla i da ostavi potomka koji će ga nasljediti na prijestolju.Rekli su mu da si ne uzme ženu neplemenita roda, da ne bi oslabio dinastiju.Tu progovara Gundulić sa svojim konzervativnim, plemićkim shvaćanjima svijeta.
ZAKLJUČAK
Djelo spada među najveća dostignuća hrvatskog baroka.Ono
što izdiže Gundulića iznad suvremenika je iskonska,živahna i narodu bliska struja ,koja u njegovom Osmanu izbija na površinu,udaljujući ga od talijanskog sečentizma i daje mu vlastiti hrvatski pečat , jer Osman nije nikakva romantička,fantastična literarna figura,već je živ, psihološki sa puno realizma izgrađen lik.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 5:02 pm | |
| Posljednjih godina svog života Gundulić piše složeni ep Osman, koji je, iako sačuvan u velikom broju rukopisnih primjeraka, tiskan tek u 19. stoljeću. Iz neutvrđenih razloga Osmanu nedostaju dva pjevanja (14. i 15. ) koja je nadopunio I. Mažuranić. Autori starijih i manje uspješnih nadopuna Osmana su P. Sorkočević i M. Zlatarić. I drugo Gundulićevo slavno djelo, polimetrična pastorala Dubravka, Dubrovniku, ostala je u rukopisu sve do 1883. godine. Dubravka nije prvo Gundulićevo dramsko djelo, već je on autor i deset drama, kojih se, nazivajući ih porod od tmine, odrekao u predgovoru za Pjesni pokorne kralja Davida (Venecija, 1621). Od drama koje Gundulić spominje u predgovoru u potpunosti je sačuvan prijevod Rinuccinija , odnosno Arijadna, te Prozepina ugrabljena, dok su Dijana i Armida samo djelomično sačuvane. U istom predgovoru Gundulić se odriče i svojih mladenačkih ljubavnih pjesama, koje se smatraju izgubljenima. Sačuvano Gundulićevo svjetovno pjesništvo uključuje prijevod G. Pretijeve Amante timido (Ljubovnik sramežljiv), prigodnicu Visini privedroj Ferdinanda II. velikog kneza od Toskane, te elegiju Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandice.
Pjesni pokorne kralja Davida sadržavaju slobodne prepjeve biblijskih psalama, kojima je pridodana teološko-meditativna pjesma Od veličanstva božijeh. Pobožne je tematike su i Suze sina razmetnoga, djelo nastalo na tragu religiozno-didaktičnih djela talijanskih pjesnika (L. Tansillo i E. Valvasone). Suzama sina razmetnoga Gundulić utemeljuje žanr religiozne poeme, koji će nasljedovati I. Bunić, I. Đurđević, A. Kanižlić i dr.
izvedena 1628. godine u Dubrovniku, ostala je u rukopisu sve do 1883. godine. Dubravka nije prvo Gundulićevo dramsko djelo, već je on autor i deset drama, kojih se, nazivajući ih porod od tmine, odrekao u predgovoru za Pjesni pokorne kralja Davida (Venecija, 1621). Od drama koje Gundulić spominje u predgovoru u potpunosti je sačuvan prijevod Rinuccinija , odnosno Arijadna, te Prozepina ugrabljena, dok su Dijana i Armida samo djelomično sačuvane. U istom predgovoru Gundulić se odriče i svojih mladenačkih ljubavnih pjesama, koje se smatraju izgubljenima. Sačuvano Gundulićevo svjetovno pjesništvo uključuje prijevod G. Pretijeve Amante timido (Ljubovnik sramežljiv), prigodnicu Visini privedroj Ferdinanda II. velikog kneza od Toskane, te elegiju Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandice.
Pjesni pokorne kralja Davida sadržavaju slobodne prepjeve biblijskih psalama, kojima je pridodana teološko-meditativna pjesma Od veličanstva božijeh. Pobožne je tematike su i Suze sina razmetnoga, djelo nastalo na tragu religiozno-didaktičnih djela talijanskih pjesnika (L. Tansillo i E. Valvasone). Suzama sina razmetnoga Gundulić utemeljuje žanr religiozne poeme, koji će nasljedovati I. Bunić, I. Đurđević, A. Kanižlić i dr.
Tekst Pjesni pokornih kralja Davida i Gundulićevih kraćih pjesničkih sastava donosimo prema izdanju: Djela Dživa Frana Gundulića, drugo izdanje, prir. Đuro Körbler, Stari pisci hrvatski knj. 9, JAZU, Zagreb 1919.
OSMAN
Gundulićev je ep Osman postao predmetom znanstvenog proučavanja tek krajem 19. stoljeća, no to ne znači da je najznačajnije Gundulićevo djelo ostalo nepoznato čitateljskoj publici. Ep je veličan (tekst je pisan krajem 1637. i u tijelu 1638. ), rado čitan i stoga u 17. i 18. stoljeću više puta prepisan. Gundulićevu rukopisu nedostaju dva pjevanja. Nisu poznati razlozi zbog kojih je ostala praznina na mjestu 14. i 15. ili 13. i 14. pjevanja, nakon koje slijedi još pet odnosno šest kronološki povezanih pjevanja. Možda Gundulić nije stigao dovršiti ep, jer umro je 1638. pa možemo pretpostaviti da pjevanja nisu onim redoslijedom kakvim su nanizana pred čitateljem ili su spomenuti dijelovi epa jednostavno izgubljeni. Kako su nepostojanjem tih pjevanja neke fabularne linije ostale nedovršene, svakako je bilo potrebno dopjevati Gundulićevo djelo. Mnogi se likovi više nisu pojavljivali od 16. pjevanja nadalje, a događaji vezani uz njih, a spominjani od 1. do 13. pjevanja, ostali su nepoznati. Dopjevatelji su, upotpunjavajući ep, zaokruživali pojedina fabularne linije. Najpoznatiji dopjev zasigurno je onaj Ivana Mažuranića iz 19. stoljeća.
Gundulićev Osman započinje refleksijom o ljudskoj oholosti.
Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ćeš paka niže pasti.
Ista govorna perspektiva poslije prelazi u razmišljanje o ljudskoj prolaznost. I u njemu autor poziva muze kako bi se uz njihovu pomoć osigurala uspješnost pripovijedanja, a odmah je dan i sažetak epa. U invokaciji se otkriva da je tema epa poraz turske vojske kod Hoćima te smrt Osmanova.
U prvom pjevanju Osman odlučuje nakon neuspjeha u Poljskoj, okupiti novu vojsku da bi povratio narušenu slavu. Zbog nepovjerenja u svoje janjičare, odlučuje objaviti da se sprema na hodočašće u Meku. Svoj je plan izložio najpouzdanijim suradnicima.
U drugom pjevanju oni savjetuju što bi trebao učiniti. Osman prihvaća savjete o pronalaženju plemenite žene preko koje bi potomstvom mogao učvrstiti prijestolje i o sklapanju mira s Poljacima. Nije prihvatio savjet o pogubljenju svog strica Mustafe koji će mu na kraju doći glave.
Ali-pašinu putovanju u poljsku posvećeno je treće pjevanje. Na tom se putu pripovijeda o borbi s Poljacima, romantičnoj ratnici Sokolici koja je zaljubljena u sultana, o Krunoslavi, zaručnici poljskog plemića Korevskog koja se nakon njegova zarobljavanja pridružuje poljskoj vojsci i bori se sa Sokolicom.
U šestom pjevanju Krunoslava odlučuje prerušena u ugarskog plemića krenuti u Carigrad, ne bi li otkupila zaručnika koji je tamo zatočen. Istodobno Kazlar-aga traži djevojke za Osmanov harem i doznaje za lijepu Sunčanicu koja živi u srpskom selu Smederevu. Nakon što ju je oteo Osman mu naloži da dovede u Carigrad i Sokolicu.
U devetom pjevanju pripovijeda se sukob između Sokolice i poljskog kraljevićaVladislava. Vladislav svladava Sokoličinu družinu, ali je zadivljen njezinom hrabrošću odmah oslobađa. Sokolica obećaje da više neće ratovati po poljskim zemljama i kreće put Carigrada.
Slijede pjevanja koje govore o Ali-pašinu dolasku na poljski dvor i uspješnim pregovorima. Ali-paša razgledava slike s prizorima hoćimske bitke. On u bježećim turskim vojnicima prepoznaje i svoj lik.
U sljedećem pjevanju govori se kako Lucifer nezadovoljan primirjem šalje u Carigrad demone koji bi uz pomoć hodža trebali pobuniti janjičare i narod protiv Osmana.
Pobuna i Osmanova smrt ispripovijedane su od 16. do 20. pjevanja. Pobunjenici zarobljavaju Osmana, svlače s njega odjeću, posjednu ga na kljuse i vode do novoustoličenog sultana, njegova strica Mustafe.
Ep završava dugim Osmanovim monologom, u kojem se prisjeća slavnih predaka i žali što mu carstvo otimaju podanici, i naposljetku, njegovom smrću.
Ep je sastavljen od tri glavne fabularne linije: prva vezana uz hoćimsku bitku, druga o putovanjima dvojice turskih podanika Ali-paše od Carigrada do Varšave zbog sklapanja primirja i Kazlar-age od Carigrada do Srbije da bi Osmanu našao ženu plemenita roda.
Pripovijedanje ne teče kronološkim slijedom i obrađuje povijesno razdoblje od tri mjeseca. Različitim postupcima integracije u ep su ušli udaljeni povijesni prostori i različito udaljena pripovjedna vremena. Neobična raslojenost potakla je neke povjesničare književnosti na sumnju u jedinstvenost djela. Postoji, naime, tvrdnja da je Osman sastavljen od dviju samostalnih epskih cjelina: Vladislavijade – koja je posvećena zbivanjima u Poljskoj i Smrti Osmanove – koja obuhvaća sudbinu mladog sultana.
Osman je u epu prikazan kao lijep čovjek, crnih očiju, sjajne kose i rumenog lica:
Mlađahan se car ponosi
ispod toga lip nad svima:
crne oči, zlatne kosi,
a rumeno lice ima.
Osman se svojim ponašanjem izdiže iznad svojih neprijatelja koji potječu iz kruga janjičara. On im oprašta premda zna za njihovu pobunu i ne uzima pratnju jer je uvjeren kako mu je carska kruna dovoljna zaštita. Budući da je stavljen u mnoge antitetičke parove kao što su npr. Daut, Mustafina majka pa i sam Mustafa, Osmanu su zajamčene čitateljske simpatije. Mladi ja car dan opisom "nekada" i opisom "sada". Na početku epa opisana govorna perspektiva prati sjaj Osmanove moći:
U zelenoj tuj haljini,
zlato i biser ku nakiti,
s podvitijem sprid kolini
sjedi Osman car čestiti.
Veo na rusnoj glavi okolo
snježan svit mu je u sto dijela,
a u kamenu dragu oholo
sunce sja mu vrh čela.
(II, 81-88)
Na kraju ona još više pojačava stanje u kojem se junak našao nakon pobune, kada ga janjičari odvode u Jedi-kulu:
Konj biješe ovi okoš, mladan
go, star, sadnit, tromijeh stopa:
mješte uzde ga bojnik jedan
smuca za oglav konopa.
Tim gologlav car na njemu
tad u kratkoj toj haljini
po prilici i po svemu
viđaše se rob istini. (XX, 49-56)
Poljski kraljević Vladislav predstavljen kao pobjednik u bici protiv Turaka, kao netko tko je u tom trenutku odlučio o Osmanovoj sreći i kao "sivi soko od sjevera" prerasta u simbol kršćanske pobjede. On je malo kad izravno uključen u radnju; pojavljuje se kao sudionik u borbi sa Sokolicom, ali je često prisutan u iskazima drugih aktera priče:
…on sam turskoj vojsci odoli
i od nas mrtvijeh gore uzdiže,
i od krvi rijetke proli
od Nestera šire i više. (IV, 61-64)
U epu se javlja i mnoštvo ženskih likova od kojih važnu ulogu imaju tek Sokolica i Krunoslava. Sokolica je opisana kao mlada, hrabra i romantična ratnica koja je zaljubljena u Osmana. Krunoslava je zaručnica poljskog plemića Korevskog. Nakon što ga u hoćimskoj bitci Turci zarobljavaju, ona riskira svoj život, i odlazi u Carigrad da bi ga prerušena u ugarskog trgovca otkupila. Ona time dokazuje svoju doživotnu odanost i privrženost zaručniku.
Stihovi epa večinom su osmerci, ali javljaju se i duži metri (deveterci, deseterci). Rima je unakrsna:
Da poklisar caru mladu
mir donijeti bude prije
iz Varšave u Carigradu
putujući miran nije;
ne poteži mu ga tjera
želja oglasit kako uzroči,
društvo Sunca od Sjevera
do Mjeseca od Istoči.
Analiza retoričkih figura osvjetljava ep u izrazito baroknom svjetlu. Vrlo je često upotrebljavan repertoar stilskih sredstava tipičan za barok. To su hiperbole, personifikacija, metonimija, anafora, gradacija, simetrično nabrajanje, kontrasti, igre riječima i naravno metafora i antiteza. . Gundulić nerijetko upotrebljava i narodnu frazeologiju (bijeli grad, suho zlato, sinje more, vedro čelo, itd. ). Pojavljuju se i stihovi koje prepoznajemo kao stalna mjesta Gundulićeva pjesništva. Dovoljno je spomenuti motiv prolaznosti i motiv slobode, tipičan za Dubravku:
O slobodo slatka i draga,
izvrsno te vik ne ljubi,
ni poznava tvoga blaga
tko te ovako ne izgubi. (VII, 113-116)
Jezik Osmana je štokavski jekavski s vrlo mnogo ikavskih i nekoliko ekavskih oblika. Kao barokni pjesnik kojemu je glavna stilska osobina bujnost u izražavanju , Gundulić je morao imati i bogat rječnik, a njegovi nam stihovi pokazuju da ga je i imao.
Najveće Gundulićevo djelo, ep Osman, čija je osnovna tema tursko-turski sukob, genealoški je složen žanr. Pjesnikova oštroumnost prisutna je u svakom stihu da bi čitatelja što više začudila. Misaone riječi o životnoj prolaznosti, o slobodi i ljudskoj oholosti istodobno navode čitača na spoznaju o njegovu mjestu gdje je sve tek trenutak jedan.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 5:02 pm | |
| Osman je barokni ep. Oni su karakteristični što su po svojoj strukturi labavi. Ideja djela kao cjeline vidi se po cjelovitošću opisanog događaja, koji je ispripovijedan do svog logičkog kraja. Dva izgubljena pjevanja dobro ilustriraju ovaj barokni ep. Njihova odsutnost osjeća se samo zato što je u njima sadržan jedan dio radnje, a ona je shvatljiva i bez prisustva drugog dijela. Osman opjevava događaje u vezi s turskim sultanom, njegov nasilni dolazak na vlast, njegov poraz u sukobu s poljskom vojskom kod Hoćima 1621.g i njegovo svrgnuće sljedeće godine. Gundulić je pred sobom imao realni svijet svoga vremena. Koji je dočarao u nekim likovima kojima je dao uvjerljive crte psiholoških oznaka stanovitih karaktera. Te tako je svoj ep približio trajnim vrijednostima čovjekovih postupaka. Gundulićev smisao za psihološki vjerno slikanje likova, vidi se u liku mladog cara Osmana, kojeg je prikazao kao nevještog, neiskusnog, ali s etičkim normama odanog čovjeka. Protuteža ovom liku je veliki vezir Dilaver. On je beskrupolozan iskusni političar, istovremeno odan caru kao visoki službenik. Osman ima sva tri fundamentalna žanra, jer je svoj ep, Gundulić, prožeo naglašenim dramskim i lirsko-refleksivnim slojevima. Svaku priliku koristi za narativno kazivanje koje je popraćeno ili nekim lirskim ekskursom ili refleksijom, koja dolazi iz pjesnikova idejnog svjetonazora. Tu je i pjesnikova misao o skoroj propasti Turskog carstva. Njegova omiljena teza o trajnoj mijeni i prolaznosti svih ovozemaljskih stvari.
Gundulić je bio virtuozni umjetnik riječi. On je stvorio svoj pjesnički izraz zasnovan na individualnom zanosu, pjesnički izražajan i skladan, a povezan uz njegovo iskustvo i tradiciju koja je stvarala taj književni jezik. Oživio je velike teme, ideje hrvatske kulturne i književne tradicije. Na stilskoj razini pokazuje sklonost baroknoj figuraciji. Gundulić je razvio zreo književni jezik, koji je ponio najtežu i najsloženiju problematiku i tematiku trenutka, sve razine i kategorije baroknog pjesničkog govora i složenih modaliteta pjesničkog stilskog bogatstva savladao je s lakoćom i sve je iskazivao na tako moderan način da se pjesnička dostignuća prihvaćaju kao sasvim prirodna i jasna stvar. Djelo je pisano dubrovačko-štokavskim pjesničkim jezikom. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 5:03 pm | |
| KOMPOZICIJA:
Malo neujednačena. Početna i zaključna pjevanja u kojima se prati sudbina sultana Osmana II. pretežno su kronikalne naravi. U srednjim (dijelovima) pjevanjima nasumice se miješaju povijesni i izmišljeni događaji sa slobodnom fabulacijom, koja se oslanja na Tassov “Oslobođeni Jeruzalem”. Epu nedostaju dva pjevanja, a razlog se može vidjeti u nesrodnosti ova dva pravca u pjevanju epa. Gundulić je proširio epsku narativnu kvalitetu, ostvaruje nekoliko paralelnih tokova kazivanja, služi se raznovrsnim tipovima podrijetla ličnosti i zbivanja u bogatoj i razvedenoj naraciji, prikazuje složen svijet ljudskog postojanja, te slika čovjeka na povijesnoj razini, s pojedinačnim ljudskim sudbinama, njegovim djelovanjima i sklonostima. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 5:03 pm | |
| OSMERIČKI KATRENI: Strofa je sastavljena od po četiri stiha, s rimama u rasporedu ABAB ili ABBA. Stih je sastavljen od osam slogova i cezura nakon četvrtog sloga, pri čemu slog na kraju stiha i slog prije cezure nikada nisu naglašeni.
| |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 5:03 pm | |
| LIKOVI:
Likove je svrstao u dva sustava, u dvije kategorije. Na jednoj strani su stvarni ljudi i djela sa realnim psihološkim konceptima, a na drugoj su ličnosti iz mašte, romantične ličnosti koje trebaju priču obogatiti zanimljivim događajima. U prvu kategoriju spadaju likovi kralja Osmana, vezira Dauta, paše i vezira Dilavera. U drugu kategoriju spadaju likovi Sokolice i Kunoslave, ženske junakinje, koje je poznavala i epska literarna poezija i prije Gundulića. | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 5:08 pm | |
| Osman opjevava događaje u vezi s turskim sultanom, njegov nasilni dolazak na vlast, njegov poraz u sukobu s poljskom vojskom kod Hoćima 1621.g i njegovo svrgnuće sljedeće godine.
1 pjevanje
Prvo pjevanje započinje stihovima:
Ah, čijem si se zahvalila"
koji čine uvodnu intonaciju čitavom epu. Uglavnom govori o povijesnim događajima koji su se zbili za vrijeme Osmana II, koji je došao na prijestolje svrgnuvši svoga strica Mustafa. Želeći nnaglasiti glavnu temu epa, prolaznast, Gundulić ne započinje uobičajenim zazivanjem boginje epskog pjesništva. Govori o promjenjivosti sreće i time želi naznačiti da je sve prolazno. Već se tu pojavljuju prvi duboki stihovi:
"Sve što više stereš krila
sve ćeš paka niže pasti"
pouka je u tome da se čovjek ne treba zanositi idejom ostvarenja nečeg što nije u skladu s njegovim mogučnostima, a mi to objašnjavamo poslovicom:
"Tko visoko leti nisko pada"
U stihovima pisac zapravo aludira na cara Osmana koji se nalazi na vrhu moći i na kojeg će udariti grom u prenesenom značenju (janjičari)
"a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari"
Simbolički prikaz kola od sreće se već odavna primjenjuje u književnosti i prikazuje u likovnim umjetnostinma kao slika prolaznosti jer se ono neprestano okreće, dok se antitezom izmjenjuju parovi: gori - doli, doli - gori.
“ Kolo od sreće vokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli, gori ostaje. ”
I dalje pjesnik pjeva na temu prolaznosi i pri tome se koristi raznim stilskim sredstvima, posebice končetoznim, što je karakteristika baroka.
Gundulić pjeva i o bitci kod Hoćima u kojoj je slavna turska vojska izgubila od Poljaka. Car Osman smatrada su za to krivi neposlušni janjičari | |
| | | Admin Admin
Broj postova : 483 Age : 60 Registration date : 14.07.2007
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ uto srp 17, 2007 5:10 pm | |
| 4. PJEVANJE
Ali paša priča bogdanskom vojvodi o hoćimskoj bitci. Opisuje glavne toćke bojišta i položaje istaknutih komandanata i grupacija turske vojske. Pohvalivši više puta Vladislava, naglašava da ne hvali neprijatelja, nego krepost pomoću koje je pobjedio. Među junacima na turskoj strani ističe lijepu i hrabru ratnicu Sokolicu, zaljubljenu u cara Osmana. I car je zaljubljen u Sokolicu, a u njezinom opisu vide se petrarkističke odlike:
"Tim kraljevska prigizdava
dikla sred njih rekbi da je
lijepa božica od dubrava
ka u lovu danke traje
Kaciga joj resi teška
Mješte vjenca zlatne kosi,
Štit zrcalo, a viteška
Oklagija su cvit ki nosi"
Amazonka Sokolica je zaljubljena u osmana, a nakon hoćimske bitke ona ostaje harati po Poljskoj, zajedno sa svojon skupinom od 12 djevojaka. Ona je oličenje borbenosti, odvažnosti i pokretljivosti. No ipak se ispod te hrabre i odvažne vanjštine koja je odlučno prihvatila odgovornosti i pomogla caru krije se žena, osjećajna, željna ljubavi i nježnosti. I jedno i drugo boje se priznati osjećaje, te teko postaju robovi ljubavi, čuvajuči svoje žudnje u srcu:
"Nu robujuć u ljubavi,
car se otkriti ne usudi
ljepoj ka mu dušu stravi
što u srcu svomu žudi"
"Gori, ali plame krije,
gorke trpeć vik boljezni;
ljubi, ali još ne smije
Objaviti sve ljuvezni"
Dalje pisac opisuje njezine slavne ratne pothvate, te de se šiti glas da je jedina ona ostala neporažena u hoćimskoj bitci.
“ I da i sad još optječe
sjemo – tamo po krajim,
robi, plijeni, bije, siječe
i od krstjana rasap čini." | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: IVAN GUNDULIĆ | |
| |
| | | | IVAN GUNDULIĆ | |
|
Similar topics | |
|
Similar topics | |
| |
| Permissions in this forum: | Ne moľeą odgovarati na postove.
| |
| |
| |