hrvatskijezik

hrvatski jezik za srednje škole
 
Početna stranicaPočetna stranica  PortailPortail  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  Login  

Share | 
 

 Prosvjetiteljstvo, klasicizam i racionalizam

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Prosvjetiteljstvo, klasicizam i racionalizam   uto srp 17, 2007 5:28 pm



U XVIII. stoljeću koje se naziva i vijekom prosvijećenosti i racionalizma,
nastaje u Hrvatskoj nov odnos prema književnosti, uzrokovan oslobođenjem većega
dijela Dalmacije i Slavonije od turske vlasti, prodiranjem prosvjetiteljskih i
racionalističkih ideja koje su strujale iz zapadne Europe, a i društvenim
reformama marije Terezije i Josipa II. u sjevernom dijelu Hrvatske.
Paradigmatska je osobnost Senjanina Pavla Rittera Vitezovića koji bijaše
polihistor i osnivač suvremene pankroatisticke ideologije. Povjesnik
("Stemmatographia", "Croatia rediviva"), epik
("Odiljenje sigetsko"), reformator slovopisa, osnivač tiskare, pisac
kronika i kalendara- Vitezović je bio ispred svoga vremena, a mnoge su se
njegove zamisli ozbiljile u Ilirskome pokretu. Slavonac Antun Kanižlić
(1699.-1777.), autor stihovane pripovijesti "Sveta Rožalija", prvi je
pisac sjeverne Hrvatske koji se izravno ugledao na dubrovačke pjesnike, a
posebno na Đurdevića. Kanižlić je jedan od prvih protagonista «Slavonskoga
duhovnoga preporoda»- snažne kreativne djelatnosti što je uslijedila po
oslobođenju zemlje, a koja je nezamisliva bez utjecaja južnohrvatske
književnosti Dalmacije i Dubrovnika. U Dubrovniku je u to doba bilo nekoliko
istaknutih učenjaka, filozofa i latinskih pisaca, npr. Ruđer Bošković), Bernard
Džamanjić, Džono Rastić, te na prijelazu u XIX. stoljeće Đuro Hidža
(1752.-1833.), Marko Bruerević-Desrivaux (1770. -1823.) koji su pisali na
latinskom, talijanskom i na hrvatskom jeziku. Zadnje veliko djelo toga
razdoblja, koje zapravo stoji na prekretnici epoha, golemi je rječnik
Dubrovčanina, franjevca Joakima Stullija. Poznati latinist u sjevernoj
Hrvatskoj bijaše kroničar Baltazar Adam Krčelić, dok su Slavonac Matija Petar
Katančić (autor prvoga hrvatskoga tiskanoga prijevoda «Biblije») i Tituš
Brezovački (najvažniji dramatik kajkavskoga područja) pisali su i na
hrvatskome. Posebno mjesto u književnosti XVIII. stoljeća zauzimaju pučki
pjesnik i narodni mučenik Filip Grabovac (1697.-1749.) i franjevački kultni
pisac Andrija Kačić Miošić. Grabovčev «Cvit razgovora naroda i jezika
iliričkoga aliti rvackoga», 1747. ujedinjuje predaju hrvatske srednjovjekovne
književnosti, ljetopisačku literaturu i književnost bosanskih franjevaca, dok
je Kačićev «Razgovor ugodni naroda slovinskoga»,1756., u stihovima i prozi,
bila je svojedobno najčitanija knjiga na hrvatskom jeziku (prevedena je na
desetak jezika i doživjela je skoro 70 hrvatskih izdanja do konca 20. stoljeća
!): sklop «slovinske» protuturske ideologije, dinarsko-deseteračke apologije i
idealizacije hrvatskih (i srpskih, albanskih, pa i bošnjačko-muslimanskih)
ratnika, harambaša i lokalnih poglavica. To je djelo, zajedno s Relkovićevim,
definitivno označilo pobjedu novoštokavskoga idioma među Hrvatima, što će nešto
kasnije oglasiti i preostali kajkavski džep u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u
pokretu poznatom kao Hrvatski narodni preporod. Tomu je snažno pridonijela
plodna spisateljska djelatnost (vjersko-poučna, leksikografska, gramatičarska,
historiografska) bosanskih franjevaca među kojima se ističu Filip Lastrić,
Nikola Lašvanin i Hercegovac Lovro Sitović Ljubušak. U Slavoniji se pojavilo,
osim Kanižlića, više pisaca koji su pisali moralno-didaktične i
prosvjetiteljske spise u stihovima. Najjače svjedočanstvo o prisutnosti
prosvjetiteljskih ideja u hrvatskoj književnosti djelo je Matije Antuna
Relkovića, koji je kao zarobljenik u Dresdenu, uspoređujuci Slavoniju s
Njemačkom, napisao spjev «Satir iliti divji čovik», 1762. Oko njegova «Satira»
bila se razvila živa polemika, u kojoj su sudjelovali i pisac «Aždaje
sedmoglave bojnim kopjem udarene i nagrđene»,1768., Ličanin Vid Došen (1719.
-1778.) te franjevac Matija Petar Katančić (1750.-1825.), posljednji značajniji
pisac toga razdoblja, koji je djelovao i u XIX. stoljeću, autor prvoga
cjelovitoga tiskanoga prijevoda «Biblije» u Hrvata-pristaša teze o hrvatstvu
Ilira. Kazalište je u XVIII. stoljeću u različitim oblicima djelovalo gotovo u
svim primorskim središtima od Dubrovnika, Hvara i Korčule do Zadra, Senja i
Rijeke te u sjevernoj Hrvatskoj od Zagreba i Varaždina do Požege i Osijeka. U
Dubrovniku su prevedena i prikazana 23 Moliereova djela, što je za ono doba
iznimna pojava. «Kate Kapuralica» Vlaha Stullija (1768.-1846.) najbolji je
dramski tekst XVIII. stoljeća napisan na hrvatskom jeziku. Veliki komediograf
toga razdoblja Tituš Brezovački (1757.-1805.) pisao je na kajkavskome (
«Matijaš grabancijaš dijak», «Diogeneš»), no neke njegove štokavsko-ijekavske
pjesme kao da predkazuju smjer kamo će krenuti Hrvatski narodni preporod. Treba
izdvojiti Adama Baltazara Krčelića (1715.-1778.), najviše zbog latinskih
uspomena «Annuae» koje su važan izvor za političke, kulturne i društvene
događaje druge polovice XVIII. stoljeća. Na kraju toga razdoblja u sjevernoj
Hrvatskoj djelovalo je nekoliko kajkavskih pisaca kojih rad zahvaća i početke
preporodnoga doba, a među njima su najistaknutiji Tomo Mikloušić (1768.-1833.),
jedan od posljednjih zagovornika kajkavskoga narječja kao književnoga jezika,
te Ignac Kristijanović (1796.-1884.), posljednji kajkavski pisac toga
razdoblja. Opći prijegled ovoga razdoblja bi se dao sažeti u nekoliko točaka:
iako po umjetničkom dosegu djela ovoga razdoblja zaostaju za renesansnim i
baroknim, njihova veća rasprostranjenost i integracija u književnoj produkciji
Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Slavonije, Dubrovnika i sjeverozapadne Hrvatske
prethodi nacionalno-političkim integracijskim procesima koji će obilježiti 19.
stoljeće. Stvorena su dva jezična standarda, većinski novoštokavski i manjinski
kajkavski, što je završilo u prvoj polovici 19. stoljeća Ilirskim pokretom i
proširenjem modificiranoga novoštokavskoga na cijelu Hrvatsku i sadašnju BiH.
Kačićevi i Relkovićevi bestseleri temeljna su književna djela ovoga razdoblja,
dok je Stullijev rječnik najopsežniji dopreporodni leksikografski rad.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Prosvjetiteljstvo, klasicizam i racionalizam   uto srp 17, 2007 5:29 pm

ROBINSON CRUSOE


DANIEL DEFOE





Daniel Defoe, engleski
pripovjedač, utemeljitelj modernoga romana. Živio je od 1660. do 1731. Pažnju
publike pobudio je svojim pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u
kasnijim godinama života. Koristio se pripovijedanjem u prvom licu i
jednostavnim, svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je ˝Život i čudne neviđene pustolovine Robinsona
Crusoea, mornara iz Yorka˝ zasnovan je na stvarnom događaju.


To je priča o brodolomcu
koji se, udaljen od civilizacije, uspijeva održati u sukobu s nesklonom
prirodom. Drugi i treći dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih
pustolovnih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici ˝Zgode
i nezgode glasovite Moll Flanders˝ . Ističe se i njegova kronika o epidemiji
kuge ˝Dnevnik kugine godine˝ .














Nakon bijega od kuće Robinson Crusoe
doživljava brodolom. Poslije naporna plivanja stigao je na pusti otok. S
nasukanog broda uspio je spasiti hranu, piće, oružje, alat itd. Kada je
spašavanje stvari s broda bilo gotovo, počeo je s gradnjom nastambe. Kada je
uredio nastambu, pošao je u lov u kojem je ubio jednu kozu. Plašeći se da se ne
izgubi u vremenu Robinson Crusoe napravio je kalendar. Iako nezadovoljan svojom
situacijom, uvijek je nalazio izlaze i rješenja. Pošto je imao tintu i papir
pisao je događaje na otoku. Istraživajući otok doživljavao je i razna
zadovoljstva. Jedno takvo zadovoljstvo bilo je kada je u šumi pronašao razne
vrste voća. U toj šumi je sagradio ljetnikovac. Pošto nije mogao živjeti od mesa
i voća, počeo se baviti zemljoradnjom. Da bi odložio svoje prve plodove čak je
počeo praviti košare od pruća. Zbog svoje znatiželje čak je obišao i drugu
stranu otoka. Uživao je upoznavajući razne vrste ptica. Pošto je u trenucima
bolesti počeo moliti, to je obično činio na svoje godišnjice boravka na otoku.
Robinson je uspio sebi napraviti i posuđe. Velika želja za povratkom kući
navela ga je na izgradnju čamca. Poslije dugotrajna i naporna rada, shvatio je
da je pogriješio. Čamac je bio jako velik, te ga nije mogao dogurati do vode.
Drugi pokušaj je bio uspješniji. Kada se sa novim čamcem uputio ka pučini,
pojavila se struja zbog koje se Robinson ponovo vratio na otok. Odlučio je
uzgajati koze radi mlijeka. Najveći strah na otoku doživio je kada je ugledao
stopu u pijesku. Mislio je da je okružen ljudožderima i u njega se uvukao
veliki strah. Kada je skupio snagu i ponovno izišao, naišao je na nešto
strašno. Na obali je vidio ljudske lubanje i kosti. Pošto je strah sve više
rastao, bio je sretan kad je pronašao spilju u kojoj se mogao sakriti. Jednog
dana Robinson je ugledao ljudoždere na obali. Iz zaklona je promatrao njihovo
ponašanje. Pojedine su klali, pržili meso i jeli. Veliku nadu je imao kada je
ugledao brod na pučini. Nadu je izgubio kada je svojim čamcem doplovio do
broda. Brod nije bio usidren već nasukan. Posada broda ili je bila mrtva ili je
već napustila brod. Jedne noći Robinson je usnuo neobičan san. Taj san mu se
ostvario. Spasio je jednog ljudoždera, koji mu je kasnije postao dobar prijatelj.
Iako se Robinson u početku pribojavao, odlučio je preodgojiti ljudoždera Petka.
Poslije mnogo muke njih dvojica sporazumijevali su se govorom, a i odvikao ga
je od ljudskog mesa. Petko je pomagao Robinsonu u svakodnevnim poslovima. Pošto
se Petko dobro razumio u drvo, njih dvojica zajedno su napravili čamac. Petko
je pomagao Robinsonu u bitkama sa divljacima i gusarima. Najvažnija njihova
bitka bila je bitka za brod s kojim su njih dvojica napustili otok.














Pouka: Nikad se ne predati, i u najtežim
trenucima tražiti izlaz.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Prosvjetiteljstvo, klasicizam i racionalizam   uto srp 17, 2007 5:31 pm

Matija Petar Katančić (Valpovo, 12. kolovoza 1750.
- Budim, 24. svibnja 1825.),
hrvatski književnik i latinist, sveučilišni profesor poetike, arheologije i numizmatike te knjižnički kustos. Studirao
je bogoslovlje i estetiku u Budimu. Kao mlada osoba
ušao je u franjevce. Dugo je godina bio profesorom u Osijeku, Zagrebu i Pešti. Na potonjem je sveučilištu predavao
arheologiju.

Prevoditelj je prvog cjelovito tiskanog Svetog pisma na hrvatski jezik (prijevod je objavljen 1831.
prvi put).

Katančić je u književnosti bio predstavnik kasnog pseudoklasičnog
pjesništva. Hvalospjeve piše po
ugledu na Horacija, a pastirske pjesme
po ugledu na grčko i rimsko bukolsko pjesništvo.
Njegove prigodničarske latinske
pjesme, napisane po uzoru na Horacija i izdane skupa s njegovim hrvatskim pjesmama
u zbirci Jesenski plodovi (Fructus autumnales, 1791), pokazuju da
je bio temeljito klasički obrazovan ite da je bio izvrstan verzifikator.

Bivajući izvrstnim poznavateljem klasične grčke
i rimske književnosti,
pokušavao je unijeti u jezik i latinske metričke oblike,
odnosno stvoriti umjetničke pjesme prema latinskim uzorima. U raspravi Kratka
bilješka o prozodiji ilirskoga
jezika
(Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio, 1791)
dao je nekoliko zanimljivih metričkih obrazaca po ugledu na stare klasike,
pokazavši izvrsno poznavanje grčke i rimske mitologije i književnosti. U svojoj drugoj književnoteorijskoj
raspravi, pod naslovom Knjižica o ilirskom pjesništvu izvedena po zakonima
estetike
(De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus,
1817) prvi razmatra hrvatsku
književnost
s estetičkog stajališta.

Tvorac je prve arheološke rasprave u Hrvata, Rasprava o miljokazu (Dissertatio
de columna milliaria
), u kojoj opisuje rimski miljokaz pronađen kod Osijeka.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
tancredi



Broj postova : 2
Age : 33
Registration date : 13.10.2007

PostajNaslov: Re: Prosvjetiteljstvo, klasicizam i racionalizam   sub lis 13, 2007 1:13 pm

U ponedjeljak mi mentorica i pedagog dolaze na sat, a po planu i programu na red mi dolazi nastavna jedinica Uvod u klasicizam. Za motivaciju sam mislila iskoristiti Ingresovu sliku Pohvala Homeru koju bih kroz razgovor prokomentirala s učenicima i pomoću koje bi oni došli do temeljne poetičke značajke klasicizma, a to je ugledanje na antičke književnike. U nedoumici sam kako organizirati središnji dio sata u kojem bi se učenici trebali upoznati sa svim ostalim obilježjima razdoblja, a da to ne bude frontalni rad.
Unaprijed se zahvaljujem na svim prijedlozima! Pozdrav!
[Vrh] Go down
Korisnički profil
Sponsored content




PostajNaslov: Re: Prosvjetiteljstvo, klasicizam i racionalizam   Today at 7:37 pm

[Vrh] Go down
 
Prosvjetiteljstvo, klasicizam i racionalizam
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
hrvatskijezik :: 2 RAZRED :: 2 RAZRED-
Forum(o)Bir: