hrvatskijezik

hrvatski jezik za srednje škole
 
Početna stranicaPočetna stranica  PortailPortail  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  Login  
Share | 
 

 Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Go to page : 1, 2, 3  Next
Autor/icaPoruka
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 4:38 pm

-
Ilirizam –
hrvatski romantizam


-
Traje od 1830.
– 1860. g.


-
Povijesni događaji:
Smrt Josipa II, Mađarizacija Hrvatske


-
Društveni
uvjeti: rascjepkana i zaostala Hrvatska


-
Začetnici
ilirizma su mladi intelektualci školovani u Beču i Pešti, domoljubno i
sveslavenski orijentirani, vođeni krajnjim ciljem ujedinjenja svih slavena


-
Ilirci
smatraju svojom prvom zadaćom buđenje domoljublja i nacionalne svijesti te
kulturno i jezično ujedinjenje hrvata


-
Početak HNP-a
je poziv biskupa Maksimilijana Vrhovca da se prikuplja narodno blago


-
Ilirizam je
bio pokret u okviru HNP-a i traje od 1830. kada Ljudevit Gaj objavljuje Kratku osnovu Horvatsko-slavenskoga
pravopisanja
do 1843. kada je zabranjeno ilirsko ime


-
Cijeli
ilirizam trajao je 13 godina


-
Trojicu pisaca
možemo izdvojiti i približiti europskom romantizmu: Mažuranić, Vraz, Preradović


-
Razdoblje
preporodne književnosti započelo je i završilo sa Danicom


-
Iako su bili
pokrenuti još neki listovi u Danicinim izdanjima može se najpotpunije pratiti
duh preporodne književnosti. Danica je podizala narod i budila svijest o
njegovoj veličini te slavnoj prošlosti.


-
Pjesništvo


o Najpoznatiji pisci bili su ilirci, a osnovna crta
poezije – domoljublje


o Najčešći oblici bili su budnice i davorije; prvom
budnicom smatra se Gajeva pjesma Horvatov
sloga i zjedinjenje



o Iza pojave Đulabija nastala je gotovo poplava ljubavne
lirike; posebno se ističe PRERADOVIĆEVA lirika.


o Osim domoljubnih i ljubavnih tema javljaju se i
religiozni sadržaji


-
Drame, novele i romani


o U to doba u Zagrebu je radilo njemačko kazalište, a
hrvatski su pisci htjeli omogućiti i hrvatske kazališne predstave; uglavnom su
bili prijevodi ili prerade već postojećih drama


-
Čitaonice


o Niču u gotovo svim većim gradovima; tamo niče
zamisao o Matici ilirskoj; svaki
član čitaonice obvezao se da će kupiti bar jedan primjerak svake nove knjige
koju odbor preporuči


-
Gašenje ilirskog pokreta


o Među pristašama ilirizma nakon desetak godina
djelovanja nastaje raskol. Vraz, Vukotinović, Rakovac pokreću 1842. časopis
„Kolo“ s izrazitim književnim karakterom. Tada se već mnogi okreću od ideje
ilirizma. Smatraju da Gaj previše naglašava politički karakter pokreta, a oni
drže da treba biti kulturno-književnog karaktera, hrvatske orjentacije. 1843.
zabranjeno je ilirsko ime. Gaj vraća svom listu ime Narodne Novine.


o 2. 5. 1843. Ivan Kukuljević je u Saboru održao prvi govor na hrvatskom jeziku


-
Predstavnici


o Ljudevit
Gaj,
ideolog i vođa iliraca


§
1830.
objavljuje „Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja“


§
1835. pokreće
novine „Novine Horvatske“ sa književno zabavnim dijelom „Danica Horvatska,
Slavonska i Dalmatinska“


§
1836. novine mijenjaju
ime u „Ilirske Narodne Novine“ i „Danica Ilirska“


§
1843. Gaj
mijenja ime novina u „Narodne Novine“ i „Danica horvatska, slavonska i
dalmatinska.“


-
Lirika


o Petar
Preradović



§
Rođen u
Grabrovnici, išao na akademiju u Bečki Neustadt, kroz svih osam godina bio prvi
u klasi


§
Napisao
„Pervenci“, „Nove pjesme“, obrađivali djelo „Putnik“


o Stanko
Vraz



§
Gorljivi
ilirac, slovenac rodom, pravim imenom JAKOB FRASS, jedini pisac u Demetera ne
hrvatskog podrijetla. Bio je urednik Danice, najobrazovaniji među ilircima, znao
gotovo sve europske jezike; Djela: „Đulabije“, „Glasi iz dubrave žeravinske“,
„Gusle i tambura“, „Narodne pjesni ilirske“


-
Epika


o Ivan
Mažuranić



§
Rodom iz Novog
Vinodola, završio studij prava, postaje hrvatski ban


§
Smrt Smail Age Čengića – ep, 1134 stiha, pet pjevanja (Agovanje, Noćnik,
Četa, Harač, Kob)


-
Drama


o Ivan
Kukuljević Sakcinski



§
Prva drama
hrvatske književnosti „Juran i Sofija“


-
Diskurzivni oblici


o Matija
Mažuranić



§
Putopis
„Pogled u Bosnu“; mlađi brat Ivana Mažuranića, završio kovački zanat, mnogo je
putovao


o Stanko
Vraz



-
Ostali


o Pavao
Štoos



§
Svećenik, pred
smrt postavljen za kanonika, vrlo obrazovan, znao nekoliko jezika, pisao na
kajkavskom i štokavskom narječju, najčešće alegorije


§
Kip Domovine vu početku leta 1831.


·
Oslikava
stanje u svojoj domovini, kritičan


·
Kritizira što
se sramimo svog naroda, pokušavamo zaboraviti svoj jezik, ne brinemo za
domovinu
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:41 pm

LJUDEVIT GAJ


Hrvatski preporoditelj, književnik, političar (zastupnik
u Hrvatskom Saboru) te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda.
Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Još u ranoj mladosti pisao je
pjesme, pretežito na njemačkom jeziku, a već 1826. godine u Karlovcu mu je
objavljena knjižica Die Schlösser bei Krapina. Djelo također predstavlja
historijat krapinskog starog grada. Četiri godine kasnije objavio je svoje
djelo Kratka povijest horvatsko-slavenskog pravopisanja (Budim, 1830.) u
kojem je iznio prijedlog pravopisne reforme hrvatskog jezika na principu da se
svaki glas treba pisati samo jednim i uvijek istim slovom. Pravopis je izradio
na principima ćirilice kao nacionalnog pisma preuzevši češke dijakritičke
znakove (č, š i dr.).

Na studijima u Beču, Grazu i Pešti dolazi u kontakt s nacionalnom omladinom.
U Pešti se upoznaje s J. Kollárom i oduševljava se panslavizmom. Godine 1833.
napisao je pjesmu Još Hrvatska ni propala. Dvije godine kasnije (1835.)
pokrenuo je izlaženje lista Novine horvatske (od 1836. Novine ilirske)
s tjednim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska
(od 1836. Danica ilirska) i taj se datum obično smatra početkom novog
razdoblja. Godine 1835., točnije 5. prosinca te godine, objavio je proglas o
napuštanju kajkavskog dijalekta i starog pravopisa i o prihvaćanju štokavštine
i novog pravopisa. Sukladno tome i njegov list je tiskan novim pravopisom i
štokavskim narječjem.

Opirući se mađarskom nacionalizmu i prihvaćajući ideju narodnog jedinstva
preuzeo je ilirsko ime za sve Južne Slavene. Godine 1843. vlasti su zabranile
upotrebu ilirskog imena nakon čega opada Gajeva popularnost. A poslije afere
oko Miloša Obrenovića (1849., zbog tobožnjeg iznuđivanja novca od Miloša
Obrenovića) Gajev utjecaj je posve opao. Nakon optužbe za veleizdaju (1853.)
Gaj je definitivno slomljen te se do kraja života bori za golu egzistenciju i
osobnu slobodu.

Sukladno svom proslavenskom opredijeljenju 1840. posjetio je Rusiju, a 1846.
Srbiju. Igrao je vidnu ulogu u hrvatskom političkom životu uz bana Jelačića. U
Zagrebu je utemeljio tiskaru. Osnovao je Narodnu (prije Ilirsku) stranku.
Napisao je pjesmu Još Hrvatska ni propala koja je postala narodna
preporodna budnica. Gaj je umro povučen i razočaran 20. travnja 1872. godine u
Zagrebu u 63-oj godini života.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:41 pm

1. Ilirizam
i gaj u novinarstvu



Razdoblje preporoda traje od
1835. – 1860. Uz njegovo ime vezano je masovno novinarstvo. Njegova se
djelatnost svodi na 2 plana: 1. borbe za standardizaciju gramatike i pravopisa
i 2. omasovljenje novina radi promidžbe hrvatskog narodnog preporoda. Za
vrijeme studija u Grazu upoznao se s rototiskom i masovnim dnevnim novinama.
Kao ilirac shvatio je da se ne može podizati narodna svijest bez tiska. Gaj je
1830. izdao «Kratku osnovu…» i pokušava ga nametnuti osjećajima patriotizma. To
postaje model hrvatskog pravopisa. 1832. pokušava dobiti dozvolu za «Danica
horvacka, slavonska i dalmatinska», ali ne uspijeva. No ponovno sam odlazi u
Beč isposlovati novine. Tu ideju je podržavao prijatelj Vlašić koji mu ugovara
sasanak kod cara, tek na intervenciju Franje II. je dobio dopuštenje. Isticao
je da će te novine dati zemlji staroj dušu novu. Počele su pripreme, unajmiti
stan, koštat će oko 7 forinti pretplata. No, novine su se počele izdavati na
starom pravopisu. S njim surađuju: Dragutin Ratkovec, Ljudevit Vukotinović,
Antun Mažuranić, Vjekoslav Babukić, Pavao Stoss. Stvorio se konačni proglas: po
prvi puta pozivaju se svi Južni Slaveni u jedno kolo. Objavljeno je da će
počekom 1835. početi izlaziti «Narodne novine» razdijeljene na dvije strane:
«Novine Horvacke» i «Danica Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka». Prva strana
donosit će najnovije političke vijesti.
Izlazit će 2 puta jedno na pola arka. U listu će biti i «Obznanitelj». Problem
za razvoj lista su slabe prometne veze. Prvi broj izlazi 6.1.1835., a Danice
10.1. Ljudevit Jelačić ih je uputio u novinarski rad. Do 1842. u novinama su
većinom izvadci iz strane štampe za to je zadužen Dragutin Ratkovec. Počeli su
dolaziti i dopisi iz krajine. Bile su bez programskog članka kako bi bile
politički bezbojne. Politika se zao sklonila u Danicu. Ona postaje glavno
sredstvo širenja ideje preporoda. Pa se u iznosi: «Narod bez narodnosti jest
tijelo bez kosti.» U paraboli «Voz naroda» je zakukuljio ideju budućeg rada.
Novine se šire po Hrvatskoj, a J. Drašković im savjetuje da pređu na
štokavštinu. Od 6. mj. Ide po novom pravopisu. 1836. izlaze pod ilirskim
imenom. S člankom «Društvo prijatelja
narodne izobraženosti ilirske» prvi put je u hrvatskoj pokrenuto
organiziranje kulturnog rada. Osniva s Draškovićem i narodnu čitaonicu. Dolaze
u redakciju: Šulek i Demetar. Novine su pridonijele stvaranju narodne stranke.
1856. novine mora predati Demetru. Udario je temelj modernom hrvatskom
novinarstvu.


2. 3
problema gaja kod pokretanja novina



  • pitanje
    bilo je kojim jezikom valja pisati novine da zahvate i dalje od zagrebačke
    kajkavske okolice. Već prije se o tom pitanju raspravljalo. Ivan Derskos se zalaže za
    govor Dalmacije. Janko Drašković isto za štokavštinu.
  • Pojavila
    se još jedna poteškoća. Oduševljeni pristaše pokretanja novina bili su
    ubogari, bez kapitala potrebnog za pokretanje novina. Gaj je jednini
    raspolagao nekim imetkom 3000 forinti.
  • Pošto
    je bio neznanac morao se ogledati tko će mu molbu preporučiti. Antun
    Vakanović mu je izradio prvu
    preporuku karlovačkog magistrata, a i izravnao mu puteve za preporuku
    zagrebačke županije. Za njegovu molbu na skupštini je istupio i Ljudevit Jelačić.
  • najbitnije
    o Mažuraniću




Surađivao je u prilogu «Njetila».
Prilikom napuštanja kajkavskog u «Narodnim novinama» vodi redakcijski glavni
rad s bratom Antunom. U Danici je objavljivao i svoje stihove. U «Osmanu» kojeg
nadopunjuje izražava i svoje mišljenje da visoki kler razbija slogu. Njemu i
grupi karlovačkih naprednjaka bio je ponuđen Pilger na izdisaju, nisu
prihvatili. Sa njima osniva stranku napredovaca. A sa Kušlanom izrađuje njezin
program. U Slavenskom Jugu javljaju se Političke iskrice koje su potpisane
šifrom A. Z. Monogram. Ta šifra ne govori ništa, ali po klasičnom stilu,
jezgrovitosti, mirnoći moglo bi se zaključiti da im je autor Mažuranić, koji je
u popisu pomoćnika lista, ali nema ni jedan tekst pod njegovim imenom. Surađuje
i u listu Dudslavische Zeiung, gdje govori o aktualnim problemima slavenstva i
jezika. Bio je savjetnik Kulmeru za državopravna i upravna pitanja. Carska je
politika imala za cilj skršiti opoziciju. Izvršilac je te politike trebao biti
Ivan Mažuranić koji je 1861. postao kancelarom u rangu ministra. 1863. počinje
organizirati Samostalnu narodnu stranku koja je imala biti instrument politike.
Toj stranci «Narodne novine» su glasilo. Tkalcu je dao sredstva za bijeg.
Bogoslav Šulek u Pozoru otvara kampanju protiv njega. Bio je kritiziran i u
Zvekanu. Stilizirao je i Rujanski manifest. 20.9.1873. postaje banom. Izradio je
zakonsku osnovu za novi zakon o štampi kojim su konačno uklonjeni zakonski
propisi iz razdoblja apsolutizma. Bio je o prvi zakon o štampi koji je stvoren
ustavnim putem. 1875. je izglasan. Snižena je jamčevina, zapljenu je morao
presuditi sud, branio je koloportažu. Branislav je list koji nastupa kao
opozicija prema Mažuraniću. Pod njegovim je banovanjem i nastava izuzeta
rukovodstvu klera.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:42 pm

Još Hrvatska ni propala



"Još Hrvatska ni propala" je hrvatska domoljubna budnica koju je napisao
Ljudevit Gaj i uglazbio Ferdo Livadić 1833. godine.

Riječi



Još Hrvatska ni propala

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,

visoko se bude stala kad ju zbudimo.

Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,

ak je sada u snu mala, će se prostranit.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,

ter da stransko teško breme iz nas bacimo?

Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili

da smo vaši pravi brati, zlo prebavili.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ,

razdružit nas neće sila baš nikakva već!

Nas je nekad jedna majka draga rodila,

hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Nastanak



Kuhač u djelu "Ilirski
glazbenici" prenosi Gajevu priču o tome kako je pjesma nastala. Putujući
saonicama u Samobor da posjeti Livadića, Gaj je
pomislio "još Hrvatska nije propala dok mi [preporoditelji] živimo",
te je upravo tada začuo seljake kako pjevaju u crkvi. Kad je ušao u Livadićevu
kuću, već je imao riječi i osnovu melodije. Te su večeri napravili nekoliko
inačica popijevke, od kojih se jedna uvriježila i postala neslužbena himna
ilirskog pokreta.

Prvo javno izvođenje pjesme održano je 7. veljače 1835. u zagrebačkom
kazalištu.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:43 pm

Ljudevit Gaj (Krapina, 8. srpnja 1809.
- Zagreb, 20. travnja 1872.),
hrvatski političar, jezikoslovac, ideolog,
novinar i književnik. Središnja osoba Hrvatskoga
narodnog preporoda
ili Ilirskoga pokreta.

Godine 1830 u Budimu tiska knjižicu [["Kratka
osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja"
]], prvi općeprihvaćeni
hrvatski pravopis (nakon djela Đurđevića i Vitezovića), dvojezično, na hrvatskom i njemačkom, koja mu je pronijela ime cijelom
domovinom: potaknut primjerom i nastojanjima Pavla Vitezovića, a po uzoru na
već ustrojeni češki pravopis, uvodi za svaki glas u hrvatskom jeziku po jedan
znak u latiničkom pismu. Postao je odjednom središnja ličnost oko koje se
okupljaju mladi, nadareni intelektualci, vođeni istom idejom. A kad mu je 1834.
uspjelo ono što petnaest godina ranije Šporeru nije, naime, pribaviti
kraljevsku suglasnost za pokretanje hrvatskih dnevnih novina s književnim
prilogom, vidio se on već sasvim u ulozi vođe. Napokon, 6. siječnja 1835.
pojavile su se "Novine Horvatske", a 10. siječnja i njihov književni prilog "Danica
Horvatska, Slavonska i Dalmatinska"
; bio je to golemi napredak u
ostvarivanju preuzetog cilja: znak da se hrvatska
književnost
konstituira kao jedinstvena cjelina, da je uspostavljen
moderni književni instrumentarij za okupljanje svih književnika i smišljenu
komunikaciju s baštinom. Sve do kraja prvoga godišta ta glasila vodit će
preporodni pokret pod hrvatskim imenom; samo, dok će "Novine"
do kraja te godine izlaziti na kajkavskom, "Danica" će
usporedo s kajkavskima tiskati i štokavski pisane priloge. Promjena njihova
imena u "Ilirske narodne novine" i "Danicu
ilirsku"
, početkom drugoga godišta (1836),
značila je korak dalje u provođenju Gajevih zamisli.

Trenutak je da raspravimo: što je zapravo ta ilirska tradicija, otkud i što
znači to interferiranje i podudaranje ilirstva i hrvatstva, koje pratimo
tijekom povijesti, od Jurja Šižgorića
(1420-1509) i njegova djela "De
situ lllyriae et civitate Sibenici"
do Jurja Ratkaja ("Memoria regum et
banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae"
), pa od njega do
obnovitelja hrvatske svijesti Pavla Rittera-Vitezovića ("Kronika aliti
spomen svega svita vikov"
), i od njega do Matije Petra
Katančića
? To je vjera u krvno srodstvo, genetsku povezanost između
stanovništva nekadašnje Velike Ilirije i Hrvata, koji
su njihov biološki nastavak, vjera da taj davni narod u nama rastavlja svoj
život, pa smo mi dakle baštinici njihove nekadašnje veličine i slave. Hvaranin Vinko Pribojević
tiskao je još u XVI. stoljeću
knjigu "O porijeklu i zgodama Slavena" (1532),
s tezom da su Slaveni potomci Ilira, Tračana i Makedonaca. Sada je tu hipotezu
obnovio Gaj, a studijom "Tko su bili Iliri?" u nekoliko
brojeva petoga godišta "Danice", služeći se tvrdnjama i
citatima Herodota, Polibija, Livija i drugih izvora,
dokazivao je, da je ime Ilir "na sjevernoistočnoj obali mora
Jadranskoga (Adrianskoga) tako staro, kako su najstarie vijesti o rodu
Čovječanskom. Imenom ovim nazivahu stari gerčki i rimski pisaoci sve puke med
Dunavom i morem jadranskim prebivajuće osim nekojih među Iliri naseljenih celtogalskih
plemenah"
.

Na tim osnovama izgradio je Gaj koncepciju ilirstva: kao vraćanje iskonu
hrvatskog etničkog bića, ali je ono kasnije, raznim interpretacijama, shvaćeno
kao iskonstruirana nadnacionalna ideja. Dokaz, kako događaji tijekom povijesti
stvaraju ponekad nove situacije, a u njima i pojmovi dobivaju nova značenja,
koja poslije više nije moguće ispraviti vraćanjem u prijašnje stanje svijesti
ni kad bi za takvu regresiju, objektivno, bilo znanstveno opravdanih razloga.
Bio je Gaj čovjek odlučan i okretan, neumoran, poletan i rječit; njegova pojava
očaravala je ne samo mnoštvo nego i birane pojedince. Tako je postigao da
ilirski zanos učas preplavi cijelu Hrvatsku. "Za Ilirstva ne biaše
drugo nego da budeš Ilir ili Magjaron. Reći da si Hervat, znamenova da si
Magjaron."
Tako je, poslije tri desetljeća, posvjedočio već prvom
rečenicom svojih memoara sam Ante Starčević.
I dok je Vitezović bio nosilac hrvatske svijesti odjevene u ruho ilirskog mita,
Gaj i preporoditelji istakli su sada ilirsku misao prožetu hrvatskim duhom.
Ustvari, bila je to velikohrvatska koncepcija.

Punih sedam godina trajat će u Hrvatskoj silni ilirski zanos i davati ton
cjelokupnom narodnom životu. Ime naroda i teritorija, jezika i književnosti:
sve je bilo podvrgnuto ilirskoj ideji, sve je nosilo ilirsko ime. Mnoštvo
pjesama, bezbroj stihova ispjevano je u slavu Velike Ilirije i ilirskog
jedinstva, a da se ni jedan jedini od tih pustih pjesmotvora ne može nazvati
poezijom; grandiozna, magična ilirska ideja nije mogla istinski inspirirati ni
neosporne pjesnike među pjesnicima ilirizma. Znak, da i nije bila duboko
ukorijenjena! Kraljevska naredba o zabrani ilirskog imena izašla je 17. siječnja 1843.
s obrazloženjem, da kralj ne će zaustavljati razvitak narodnog jezika, ali ni
dopustiti da se među njegovim podanicima sije sjeme razdora; a da bi se
stvorili uvjeti za slogu i suradnju među njima, i uklonilo ogorčenje koje
ilirstvo izaziva kod Mađara, zabranjuje se naziv ilirizam, ilirski i Ilirija za
Hrvatsku i Slavoniju te za njezin narodni jezik i
književnost.

Sutradan je kraljevska naredba bila proglašena u Zagrebu; toga dana, 18. siječnja 1843., izišle su "Ilirske
narodne novine"
posljednji put. I kao da se ništa nije dogodilo: već
idući broj izišao je pod naslovom "Narodne novine", s
književnim prilogom koji se opet zove kao i u prvom godištu "Danica
Hrvatska, Slavonska i Dalmatinska"
. Sedmogodišnja ilirska epizoda bila
je tako završena; ali razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda nije time ni
prekinuto ni završeno. Preporodni pokret nastavio je djelovati na istim
osnovama, hrvatskima, na kojima je i počeo prije osam godina. Bilo je to moguće
upravo zato, jer je i sam Gaj kraljevski dekret primio bez prosvjeda, štoviše
sa zahvalnošću; a to je mogao jer je i njemu ilirstvo bilo samo sinonim za
hrvatstvo. Njime je htio ojačati hrvatsku narodnu svijest u danima kad je to
bilo najpotrebnije; a kako je u međuvremenu ta svijest ojačala, ilirski mit
nije mu više bio ni potreban.

Politički ideolog, organizator i vođa preporoda, Ljudevit Gaj bio je i
književnik. Njegove književne, upravo pjesničke sposobnosti bile su izrazite.
Budnica "Još Horvatska
ni propala
"
, napisana još 1833.,
bila je najpopularnija pjesma u ono doba, a pjeva se često još i danas. Pjesme
su mu, pisao je Barac, bile "pune osjećaja i zaokružene, a riječi
njihove, povezane ritmom i građom stiha, doimaju se snažno"
, a osobito
njegovi članci i proglasi. Oni nose izrazito književna obilježja: živih slika i
prispodoba, dobra stila i skladne kompozicije, Barac ih je pribrajao "među
najbolju hrvatsku prozu u doba ilirizma"
.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:44 pm

LJUDEVIT GAJ

1809. - 1872.



Hrvatski preporoditelj, književnik, političar (zastupnik u Hrvatskom Saboru)
te tvorac ilirizma i vođa hrvatskog narodnog preporoda. Ljudevit Gaj rođen je
8. srpnja 1809. u Krapini. Još u ranoj mladosti pisao je pjesme, pretežito na
njemačkom jeziku, a već 1826. godine u Karlovcu mu je objavljena knjižica Die
Schlösser bei Krapina
. Djelo također predstavlja historijat krapinskog
starog grada. Četiri godine kasnije objavio je svoje djelo Kratka povijest
horvatsko-slavenskog pravopisanja
(Budim, 1830.) u kojem je iznio prijedlog
pravopisne reforme hrvatskog jezika na principu da se svaki glas treba pisati
samo jednim i uvijek istim slovom. Pravopis je izradio na principima ćirilice
kao nacionalnog pisma preuzevši češke dijakritičke znakove (č, š
i dr.).

Na studijima u Beču, Grazu i Pešti dolazi u kontakt s nacionalnom omladinom.
U Pešti se upoznaje s J. Kollárom i oduševljava se panslavizmom. Godine 1833.
napisao je pjesmu Još Hrvatska ni propala. Dvije godine kasnije (1835.)
pokrenuo je izlaženje lista Novine horvatske (od 1836. Novine ilirske)
s tjednim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska
(od 1836. Danica ilirska) i taj se datum obično smatra početkom novog
razdoblja. Godine 1835., točnije 5. prosinca te godine, objavio je proglas o
napuštanju kajkavskog dijalekta i starog pravopisa i o prihvaćanju štokavštine
i novog pravopisa. Sukladno tome i njegov list je tiskan novim pravopisom i
štokavskim narječjem.

Opirući se mađarskom nacionalizmu i prihvaćajući ideju narodnog jedinstva
preuzeo je ilirsko ime za sve Južne Slavene. Godine 1843. vlasti su zabranile
upotrebu ilirskog imena nakon čega opada Gajeva popularnost. A poslije afere
oko Miloša Obrenovića (1849., zbog tobožnjeg iznuđivanja novca od Miloša
Obrenovića) Gajev utjecaj je posve opao. Nakon optužbe za veleizdaju (1853.)
Gaj je definitivno slomljen te se do kraja života bori za golu egzistenciju i
osobnu slobodu.

Sukladno svom proslavenskom opredijeljenju 1840. posjetio je Rusiju, a 1846.
Srbiju. Igrao je vidnu ulogu u hrvatskom političkom životu uz bana Jelačića. U
Zagrebu je utemeljio tiskaru. Osnovao je Narodnu (prije Ilirsku) stranku.
Napisao je pjesmu Još Hrvatska ni propala koja je postala narodna
preporodna budnica. Gaj je umro povučen i razočaran 20. travnja 1872. godine u
Zagrebu u 63-oj godini života.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:44 pm

Ljudevit
Gaj rođen je 8. srpnja 1809. godine u Krapini. Otac Ivan bio je krapinski
ljekarnik, a majka Julijana Gaj, rođena Schmit bila je za svoje vrijeme
prilično obrazovana žena. U Gajevoj kući se u doba njegova djetinjstva govorilo
njemačkim, a tek kasnije hrvatskim jezikom. Osnovnu školu i prvi razred
gimnazije završio je u Krapini, a zatim je prešao na njemačku gimnaziju u
Karlovcu. Nakon srednje škole pošao je na studij filozofije u Beč, a onda u
Graz. Doktorirao je 1834. u Leipzigu.

Gaj je počeo rano pisati, pa je već 1826. godine objavio rad Die Schloser bei
Krapina (Tvrđave oko Krapine). To je prvo djelo u kojem je prikazana povijest
krapinskog kraja.

Hrvatska Gajeve mladosti
bila je razjedinjena i u političko ekonomskom i u kulturno jezičnom pogledu.
Gaj je na sebe preuzeo dužnost da Hrvate poveže i sjedini na kulturno jezičnom
planu. U tom cilju je 1830. godine objavio u Budimu svoje najpoznatije djelo
Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja kojim je položio osnove svoje
pravopisne reforme.



1835. godine Gaj je počeo izdavati Novine horvatske i književni prilog Danicu
horvatsku, slavonsku i dalmatinsku u kojima pred sve agresivnijom
madžarizacijom širi hrvatsku nacionalnu ideju. Novine i Danica izlaze na
kajkavskom narječju, a od 1836. godine na štokavskom i tiskane su novim
pravopisom kojega je autor Gaj. On je po uzoru na češku latinicu stvorio
znakove za pojedine naše glasove, pa je to pismo nazvano gajica.



1840. godine u sve škole u Hrvatskoj uveden je Gajev pravopis i štokavsko
narječje, ali je latinski jezik još uvijek bio službeni jezik u Hrvatskoj. Prvi
je u saboru na hrvatskom jeziku održao govor Ivan Kukuljević Sakcinski u
svibnju 1843. godine, predlažući da se hrvatski jezik uvede kao saborski,
uredovni i nastavni umjesto «mrtvog latinskog». Kukuljevićev prijedlog
ocijenjen je kao preuranjen. Sabor je tek u listopadu 1847. godine uzvisio
hrvatski jezik na onu čast, vrijednost i valjanost koju je do tada uživao
latinski. Zahvaljujući Gaju i njegovim suradnicima diljem Hrvatske se otvaraju
čitaonice koje su bile rasadnik preporodnih ideja. Ilirska čitaonica otvorena
je u Krapini 1845. godine. Ljudevit Gaj je umro 20. travnja 1872. godine u
prostorijama svoje tiskare u Ćirilometodskoj ulici u Zagrebu. Prvotno je
sahranjen u obiteljsku grobnicu na Jurjevskom groblju, a 1885. godine njegovi
posmrtni ostaci preneseni su u arkadu iliraca na Mirogoju.




Muzej Ljudevita Gaja otvoren je 1966. godine u njegovoj rodnoj kući, a izložen
je njegov namještaj, slike (ulja na platnu, rad slikara Ivana Tišova) portreti
Gaja i njegove obitelji, fotokopije Gajevih rukopisa, tiskanih tekstova, knjiga
i brošura te novina i časopisa koje je uređivao i izdavao
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:45 pm

LJUDEVIT GAJ


Rođen:
8. srpnja 1809. u Krapini

Umro: 20. travnja 1872. u Zagrebu


sljedbenik Kollarove ideje o
slavenskoj uzajamnosti, poticatelj i organizator književnoga rada u predilirsko
i ilirsko doba, jezični reformator, izrastao
je u središnju osobu hrvatskoga narodnog preporoda 19. stoljeća.
Ljudevit Gaj je francusko-njemačkog podrijetla,
a otac mu je bio ljekarnik u Krapini, gdje je Gaj rođen 8. srpnja 1809. Umro je
u Zagrebu 20. travnja 1872. Gimnaziju je učio u Varaždinu, Zagrebu i Karlovcu,
a filozofiju u Beču i Grazu, te pravo u Pešti. Doktorirao je u Leipzigu. Njegova Kratka osnova horvatzko-slavenskoga pravopisanja
, tiskana u Budimu 1830., hrvatskim i njemačkim usporedno, temelj je hrvatskoga
književnog jezika. Gaj je pojednostavio pravopis, davši za svaki glas jedan
znak.

Izravni nasljedovatelj Pavla Rittera Vitezovića, u njegovoj je
nomenklaturi izmijenio samo polazni član. Naime, ondje gdje je Vitezović vidio
samo Hrvatsku, Gaj je stavio široki pojam Illyria Magna. Među najvažnije od
brojnih aktivnosti koje je poticao svakako ide tiskanje prvih hrvatskih
narodnih novina: Novine horvatske, koje će potom postati Ilirskim
narodnim novinama
s nedjeljnim književnim prilogom Danica horvatska,
slavonska i dalmatinska
.

Prvi broj Danice pojavio se 6. siječnja 1835., a prvi tekst objavljen
novim Gajevim pravopisom, bila je Mihanovićeva Horvatska domovina,
budnica koja će kasnije biti prihvaćena kao hrvatska himna. Tiskanje Danice
pobudilo je u hrvatskoj javnosti opći ushit. Najvjerniji suradnici u Danici
bili su Rakovac, Vukotinović i braća Mažuranić. Gaj je potaknuo i
osnivanje tiskare koja je počela djelovati 1838., iste godine kada je osnovana
Ilirska čitaonica, koja je uskoro postala središnjom ustanovom kulturnog i
političkog života. Godine 1840. Gaj je otišao u Rusiju da bi dobio novčanu
pomoć za ostvarivanje svojih brojnih zamisli. Od Ruske akademije tom je
prigodom dobio tisuću, a od slavenofila 15 tisuća rubalja.

Godine 1842. osnovana je Matica ilirska sa zadaćom tiskanja djela stare
hrvatske književnosti iz Dubrovnika i Dalmacije. Kada je godinu dana kasnije
zabranjeno ilirsko ime, kako bi se - navodno - vratio mir među stranke, i sam
je Gaj znatno izgubio na dotad nepomućenom ugledu. Želeći spriječiti propast Danice,
sam ju je 1848. dokinuo. Pet godina kasnije, uhićen je pod optužbom o spremanju
pobune. Iako je oslobođen optužbe, bio je to zapravo njegov kraj.

Život je završio u potpunoj bijedi. Pokopan je na Jurjevskom groblju u Zagrebu,
a kasnije su njegove kosti prenesene u Ilirsku arkadu na Mirogoju.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:47 pm

O LJUDEVITU GAJU




Rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini, a preminuo je 20.
travnja 1872. u Zagrebu. Ljudevit Gaj,
sljedbenik Kollarove ideje
o slavenskoj uzajamnosti, poticatelj i organizator književnoga rada u
predilirsko i ilirsko doba, jezični reformator, izrastao je u središnju osobu hrvatskoga
narodnog preporoda
19. stoljeća. Ljudevit Gaj je francusko-njemačkog
podrijetla, a otac mu je bio ljekarnik u Krapini, gdje je Gaj rođen 8. srpnja
1809. Umro je u Zagrebu 20. travnja 1872. Gimnaziju je učio u Varaždinu,
Zagrebu i Karlovcu, a filozofiju u Beču i Grazu, te pravo u Pešti. Doktorirao
je u Leipzigu. Njegova Kratka osnova horvatzko-slavenskoga pravopisanja,
tiskana u Budimu 1830., hrvatskim i njemačkim usporedno, temelj je hrvatskoga
književnog jezika. Gaj je pojednostavio pravopis, davši za svaki glas jedan
znak. Izravni nasljedovatelj Pavla Rittera
Vitezovića
, u njegovoj je nomenklaturi izmijenio samo polazni član.
Naime, ondje gdje je Vitezović vidio samo Hrvatsku, Gaj je stavio široki pojam
Illyria Nagna. Među najvažnije od brojnih aktivnosti koje je poticao svakako ide
tiskanje prvih hrvatskih narodnih novina: Novine horvatske, koje će potom
postati Ilirskim
narodnim novinama
s nedjeljnim književnim prilogom Danica
horvatska, slavonska i dalmatinska
. Prvi broj Danice pojavio se 6.
siječnja 1835., a prvi tekst objavljen novim Gajevim pravopisom, bila je
Mihanovićeva Horvatska domovina,
budnica koja će kasnije biti prihvaćena kao hrvatska himna. Tiskanje Danice
pobudilo je u hrvatskoj javnosti opći ushit. Najvjerniji suradnici u Danici
bili su Rakovac, Vukotinović i braća
Mažuranić. Gaj je potaknuo i osnivanje
tiskare koja je počela djelovati 1838., iste godine kada je osnovana Ilirska čitaonica,
koja je uskoro postala središnjom ustanovom kulturnog i političkog života.
Godine 1840. Gaj je otišao u Rusiju da bi dobio novčanu pomoć za ostvarivanje
svojih brojnih zamisli. Od Ruske akademije tom je prigodom dobio tisuću, a od
slavenofila 15 tisuća rubalja. Godine 1842. osnovana je Matica ilirska sa
zadaćom tiskanja djela stare hrvatske književnosti iz Dubrovnika i Dalmacije.
Kada je godinu dana kasnije zabranjeno ilirsko ime, kako bi se - navodno -
vratio mir među stranke, i sam je Gaj znatno izgubio na dotad nepomućenom
ugledu. Želeći spriječiti propast Danice, sam ju je 1848. dokinuo. Pet godina
kasnije, uhićen je pod optužbom o spremanju pobune. Iako je oslobođen optužbe,
bio je to zapravo njegov kraj. Život je završio u potpunoj bijedi. Pokopan je
na Jurjevskom groblju u Zagrebu, a kasnije su njegove kosti prenesene u Ilirsku
arkadu na Mirogoju.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:47 pm

SLOVNA REFORMA iliti KRATKA OSNOVA
HORVATSKO-SLAVENSKOGA PRAVOPISANJA




U Hrvatskoj povijesti i kulturi nema tako malene ni tako skromne knjige s
tako dubokim i tako dalekosežnim posljedicama kao što je Gajeva ov zrokovubneh, narodneh i prigospodarneh temela poleg mudrolKratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisn.
Knjižica je na hrvatskokajkavskom i njemačkom jeziku izašla u Budimu 1830. godine i
označava početak narodnog preporodnog gibanja u Hrvatskoj u prvoj polovici 19.
stoljeća.

Pravopis je konvencija, dogovor stručnjaka
o pisanju, tj. o upotrebi pisanih znakova, slova. U Hrvata su prijedlozi
pravopisnih normi, a zatim i pravopisi, imali iznimno društveno i političko
značenje jer su stjecanjem povijesnih prilika vrlo snažno utjecali na
prevladavanje pokrajinskih podvojenosti. Tako je i s Gajevom Kratkom osnovom.
Ljudevit Gaj napisao je Kratku osnovu kada mu je bila 21 godina. Ta je knjižica
plod njegovih razmišljanja o društvenoj i političkoj sudbini i položaju
hrvatskoga naroda u okviru zajednice slavenskih naroda, a zatim i o načinu kako
da se njegov narod u tjesnacu nepovoljne povijesne tradicije tj. rascjepkanosti
trojednog kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ne samo kulturno, nego i
politički ujedini misao mu je već i tada lebdjela i nad širim južnoslavenskim
prostranstvima. Gaj je poznavao tradiciju hrvatske tiskane knjige: znao je za
neustavnost pravopisne prakse, znao je i autore koji su pokušali unijeti reda u
latiničku grafiju u svojim knjigama. Osobito je velik utjecaj na njegovo
poimanje pravopisa i povijesnog položaja imao Andrija Jambrešić,
čiji se Lexicon latinum
(1742) još u Gajevo doba upotrebljavao kao školska knjiga. Ništa manjeg
značenja nisu bila ni razmišljanja Pavla Rittera
Vitezovića
. Planovima o pravopisu Gaj je bio zabavljen 1828. i
osobito 1829. kada se u Zagrebu družio s Poljakom Andrijom Kucharskim.
Jedinstvo pravopisa tada mu se činilo važnijom i zamašitijom potrebom nego
jedinstvo jezika. U ostalom, kao i Vitezović, mislio je da se jedinstvenim
pravopisom dolazi do jedinstvena jezika. Pravopisna osnova kakvu je Gaj
predložio 1830. trebala je hrvatsku književnost objediniti i približiti ju
ostalim slavenskim narodima, osobito onima koji pišu latinicom. Nejedinstvenost
pravopisne prakse u hrvatskoj književnosti pokušali su već ranije prevladati Šime Budinić (1583.), Bartol Kašić (1604.), Rajmund Đamanjić
(1639.), Pavao Ritter
Vitezović
(prije 1702.), Andrija Jambrešić
(1732.), Lovro Bračuljević
(1730.), a zatim pravopisna komisija imenovana od Josip II. (potkraj 18.st.) i
pravopisna komisija za uređenje pravopisa u Dalmaciji. Prije nego što je
predložio svoj pravopis Gaj je morao duboko razmišljati o jeziku, osobito kada
je usvojio načelo da svaki glas mora biti bilježen jednim znakom. Poticajna mu
je u tom pogledu bila češka pravopisna tradicija s dijakritičkim znakovljem, te
je taj uzrok u Kratkoj osnovi na sistematičan i dosljedan način proveo kao
nitko prije njega predloživši čvrst i jednoznačan sustav. Palatalnost
(«žumboreči i šumeči glasi») označena je kvačicom kao diskriminantom: nasuprot
emeljnim
grafemima: c, d, g, l, n, s, z stoje c . Gaj se pravopisom kakav predlaže u
Kratkoj osnovi htio približitiz svim Slavenima ( «brati naši slavenski» ), ali još mu
je veća želja i nada se «bližni brati naši Šlavonci, Dalmatinci, Štajerci,
Kranjici i Korušci…vu ovem …prikladnem pravopisanu z' nami …zjedinili budu».
Zaista – tu se Gaj nije prevario. I Hrvati ( tj. «Horvati, Šlavonci i
Dalmatinci») i Slovenci (tj. «Štajerci, Kranjci i Korušci») prihvatili su Gajev
pravopis, samo ne onaj iz Kratke osnove, nego onaj koji je Gaj, kojem je
taktičnost bila prirodan dar, a od dosljednosti općenito nije patio) predložio
1835. u Daniczi Horvatzkoj, Slavonzkoj y Dalmatinzkoj, koju je ispočetka tiskao
starim pravopisom. Umjesto jedinstvenog i sustavnog znakovlja iz Kratke osnove
on u 10., 11., i (za12.,
broju Danicze predlaže uz – č, ž, š dvoslovne palatale; tj pisat će. Od 1838. umjesto crtice
na j,
nj
( za đ), lj,
djć),
gj se točka. Znak za glas ć preuzeo je iz poljske tradicije. Tako je uglavnom
ostalo do danas. Koliko je novi pravopis funkcionalan, Gaj je pokazao upravo u
broju u kojem starim pravopisom predlaže novi, ali zato novim pravopisom tiska
Mihanovićevu Horvatsku domovinu
koja će kasnije postati hrvatskom himnom, i Kačićevu Pếsmu Radovana i Milovana.
Spojivši tako novim pravopisom suvremeno mu stvaralaštvo i tradiciju,
Mihanovića i Kačića, Gaj je zacrtao put kojim će krenuti Danicza, koja od 29.
broja dalje i ime piše novim pravopisom Danica, a s godinom 1836. mijenjat će
joj ime: časopis se zove «Danica ilirska» , a deviza pod kojom se uređuje
značajna je za politički trenutak : Narod bez narodnosti jest tếlo bez
kosti. Istina, Ljudevit Gaj je odstupio od zacrtanih pravopisnih rješenja u
Kratkoj osnovi, a napustio je jednoznačan i jedinstven sustav zato što su
politički i društveni ciljevi za koje se Danica ilirska bili važniji od
filoloških razloga. a.Ipak malena i skromna Kratka osnova
horvatsko-slavenskoga pravopisan stoji na početku književnog i društvenog
preporoda u prvoj polovini 19. st.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:51 pm

Stanko Vraz (Jakob Frass; Cerovec, 30. lipnja 1810.
- Zagreb, 20. svibnja 1851.),
hrvatski i slovenski književnik.

Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti (pjesnik, kritičar, putopisac, prevodilac)
Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca i prvi hrvatski
profesionalni književnik
.

Godine 1842. s Vukotinovićem
i Rakovcem
izdaje kritički časopis "Kolo". U kritici se bori za europski
kriterij i protiv diletantizma, a za književno je stvaranje tražio da se
oslanja na tekovine narodne i slavenske književnosti. Najvredniji dio njegova
rada jest ljubavna lirika. Kao pjesnik Đulabija i niza soneta Sanak i
istina
, on unosi u hrvatsku liriku svjež,
lak i nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, što je prevladavalo
u pjesmama većine iliraca. U satirama i epigramima ismijava nedostatke
društvenog i književnog života, posebno utilitarizam i
diletantizam patetičnih tamburaša i budničara. Njegova lirika inspirirana je
romantičnom erotikom u stilu i u modi njegova doba, posvećenom imaginariom
ljubavnim idealima.

Stil pisca



U težnji da nađe što adekvatniji izraz za svoje pjesničke vizije Vraz je
pronalazio različite forme: od klasičnih soneta
do romance i balade, te gazele; pa je
i na taj način obogatio našu književnost onoga vremena. Bilo je u tom traženju
i lutanja, i slabih stihova, bilo je naročito mnogo borbe s jezikom,
što nije nikakvo čudo kad je Vraz Slovenac. No usprkos svim tim slabostima
Vraz je u svoju poeziju unio mnogo iskrenih, osobnih momenata koji variraju od
vedrih stihova do sumornih motiva i atmosfera.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:54 pm

BILJEŠKA O PISCU:





VRAZ, Stanko (Jakob Frass; Cerovec, 30.6.1810.-Zagreb, 20.5.1851.),
književnik. Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti (pjesnik, kritičar, putopisac,
prevodilac) Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca i prvi hrvatski
profesionalni književnik. 1842. s Vukotinovićem i Rakovcem izdaje kritički
časopis " Kolo ". U kritici se bori za evropski kriterij i protiv
diletantizma, a za književno je stvaranje tražio da se oslanja na tekovine
narodne i slavenske književnosti. Najvredniji dio njegova rada jest ljubavna
lirika. Kao pjesnik Đulabija i
niza soneta Sonak i istina, on unosi u hrvatku liriku svjež, lak i
nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, što je prevladavalo u
pjesmama većine iliraca. U satirama i epigramima ismijava nedostatke društvenog
i književnog života, posebno utilitarizam i diletantizam patetičnih tamburaša i
budničara. Njegova lirika inspirirana je romantičnom erotikom u stilu i u modi
njegova doba, posvećenom imaginariom ljubavnim idealima.












ANALIZA DIJELA:





Đulabije su cilkus ljubavnih pjesama koje je Vraz poćeo objavljivati
u Danici 1837. godine, da ih zatim izda u zasebnoj knjizi 1840. godine.
U tom izdanju izašla su prva dva dijela tog ciklusa, a kasnije, poslije smrti
Ljubice Cantilli, kojoj su posvećene. Vraz je napisao jos treći i četvrti dio
tog ciklusa pjesama koje su nasuprot I. i II. pjevanju posvećene domovini.






I. pjevanje





35.


Ljubice nemila,


ti moj nepokoju!


Kupi me u srće


i dušicu svoju





Jer smrtna j´ grehota


gdje brat bolan čeka.


A sestrica neće


da prinose lijeka.





38.





Ljubi me, Ljubice,


Ljubi, djevo mila!


Dok su nam jos vita


od mladosti krila.





Sreća bez pokoja


mijenja brzu nogu...


Što će donijet sutra


znano j´ samo Bogu





Ćar je Đulabija u
njihovoj gotovo naivnoj jednostavnosti i neposrednosti. U pojedinim pjesnicama
Vraz je neki obićni doživljaj znao tako umjetnički zaokružiti da se svaka od
njih doima kao potpuna umjetnost. Đulabije sadržavaju doživljene
djelove, (ljubav prema Ljubici), ali im je jezgra izrazito romantička. U
pjesmi, Vraz iznosi ljubav prema Ljubici. Vlada vedro i optimističko
raspoloženje. Nakon njene udaje nostalgija i potištenost, a poslije smrti bol i
sućut, jos jednom izražava koliko ju je volio. Njegovi osobni osjećaji koji se
odnose na ljubav prema ženi i domovini su vedri, kasnije nostalgični i
potišteni, povezani su sa pejzažom.






Đulabije su tipićan
izraz romantičarskog mišljenja i nazora sto se naroćito oćituje u povezivanju
tih dvaju elemenata, a što u konačnoj varjanti donosi do osjećanja sveljudskog.






III. pjevanje





69.


Krasan si moj kraju


sva su mjesta ista;


Al´ od cvijeta sreće


nij´ već nijednog lista


Samcat po nijh sećem


s tugom bez broja


ko po groblju djece


Slava mati moja





Đulabije su u hrvatskoj
književnosti i njenoj povijesti proglašene ljubavnim romanom u stihovima. To je
oćita zabluda. Srodnosti izmedu Đulabija i razlićitih romana iz vremena
romantike, doduše ima. No one su u čitavom njihovom ugođaju, a ne u
kompoziciji. Počevsi pisati pjesme Ljubici, Vraz nije ni mogao znati, kako će
ih završiti. Đulabije su u cjelosti zbirka ljubavnih pjesma, povezanih,
no nikakav roman. Po svom sadržaju i po pjesnikovu osjećanju Đulabije su
isto toliko slovenske koliko i hrvatske.
U njima je uporebljen krakovjek, što ga je Vraz iskoristio već u slovenskim
stihovima.






3. TEZA





STIL PISCA:







U težnji da nađe što adekvatniji izraz za
svoje pjesničke vizije Vraz je pronalazio različite forme: od klasičnih soneta
do romance i balade, te gazele; pa je i na taj naćin obogatio našu književnost
onoga vremena. Bilo je u tom traženju i lutanja, i slabih stihova, bilo je
naročito mnogo borbe s jezikom, što nije nikakvo ćudo kad je Vraz slovenac. No
usprkos svim tim slabostima Vraz je u svoju poeziju unio mnogo iskrenih,
osobnih momenata koji variraju od vedrih stihova do sumornih motiva i atmosfera
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:56 pm

Petar Preradović (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka
1818. - Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.),
hrvatski pjesnik.

Djetinjstvo i školske dane proveo je u Grubišnom Polju odakle mu je bio otac,
vojni dočasnik. Nakon očeve smrti, brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna
uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu,
gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na
narodnom osvješćivanju. Susret s Ivanom
Kukuljevićem Sakcinskim
znatno je utjecao na "povratak"
materinskom jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i
gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je
dopuštala časnička služba (generalski čin). Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je "drugoj
fazi", uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića,
postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno
domoljublje. Pokopan je u Beču, a 1879. godine
posmrtni ostaci preneseni su na arkade Mirogoja.

Djela




  • "Prvenci" (1846.)
  • "Nove pjesme"
    (1851.)
  • "Prvi ljudi"
    (1862.)
  • "Pustinjak"
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:56 pm

1 TEZA :
BILJEŠKA O PISCU






Petar Preradović, bio je potomak
siromašne krajišničke obitelji, te je zbog toga pošao u vojničke škole, jer su
one bile jedine škole koje je mogao završiti na trošak države, te se tako
njegova majka (udovica) nije morala brinuti za njegovo uzdržavanje.



No on nije bio zadovoljan svojom
vojničkom službom, iako je kao oficir bio sposoban.



Život mu nije bio uopće lagan. Tokom
svoga života imao je gospodarske i tjelesne brige. Pošto je bio Slaven, morao
je služiti stalno izvan domovine, i to u sredini koju nije poznao. Samo je
kratko kao kapetan živio u Zagrebu od 1849. godine pa do 1852. godine.



Njegova prva žena bila je talijanka, a
druga njemica.



On je bio jako obrazovana osoba za ono
vrijeme u kojemu je živio. Osim njemačkog jezika, vrlo je dobro poznavao
francuski i talijanski jezik, a osim toga znao je i sve slavenske jezike. Pošto
se bavio europskom književnošču, ponekad je i prevađao evropska djela, te sa
češkog na njemački, te sa hrvatskog na njemački (Osmana te neka njegova djela).



Umro je nakon duge bolesti u 54. godini
života.



Pojavio se u književnosti s mladom
grupom iliraca, koji su u vrijeme prvih pothvata i uspjeha ilirizma još bili u
školama. Međutim on je u književnost ušao kao zreli čovjek, te su se njegova
djela cjenila kao umjetnine prvoga reda.



On je bio prvi hrvatski pjesnik, za
čijega je života prvi put napisan cjeloviti prikaz (u Glasonoši 1865. godine).



Prvi je put Petar štampao svoje stihove
u 26. godini života, te je on zbog toga bio veoma suzdržljiv, naprema naprimjer
Mažuraniča i Vraza koji su nastojali što prije prodrijeti u javnost.



Njegove su pjesme u doba Austro-Ugarske,
sačinjavale najznačajniji dio hrvatskih čitanka za srednje škole, jer su one
bile najprikladnija građa, sa kojom je vlast željela postići najvažnije odgojne
svrhe.



On je svojim pjesmama zasjenio ostale
pisce pa tako Mažuraniča i Vraza.









Podatke
našao:



U knjizi
"Djela hrvatskih pisaca", od Vraza i Preradoviča", izdavačko
poduzeće, "Zora", Zagreb, 1954. godine









2 TEZA :
PRERADOVIČEVA DJELA ZA ŠKOLSTVO






Preradovičevi su stihovi bili
jako važni u vrijeme dok je on bio živ te neko vrijeme i nakon njegove smrti.
To je zbog toga što su njegove pjesme za vrijeme Austro-Ugarske sačinjavale
najznačajniji dio hrvatskih čitanka za srednje škole, te su one za učenike bili
stihovi na vrhuncu pjesništva. Osim toga na njegovim su stihovima nastavnici
književnosti objašnjavali razne pojmove iz života i umjetnosti: domoljublje,
religjoznost, značenje jezika, smisao umjetnosti te slobodu umjetničkog
stvaranja.



On je neke od svojih stihova namjerno
stvarao za potrebe učenja kao naprimjer:



·
O slobodi stvaranja:


"Ne
razumije pjesma zapovjedi,



Slobodna
je, svomu glasu sljedi !"



·
O ljubavi prema domovini:


"Zdravo
da si, domovina mila,



Zdravo
majko, zdravo, zdravo bila,



Pozdravlja
te vjeran sinak tvoj!"



·
O karakteristici čovjeka:


"Ljudskom
srcu uvjek nešto treba,



Zadovolnjo
nikad posve nije,



Čim
želnja cilja se dovreba



Opet iz
njeg sto mu želja klije !"



·
O prolaznosti i promjenjivosti svega
na zemlji:



"Stalna
na tom svijetu samo mijena jest !"






Preradovičeve je pjesme, školski sustav
vješto iskorištavao. U njima se govorilo o svim vrlinama čovječanstva te o
težnjama za napretkom.



Međutim njegovo stvaranje za školovanje
nije dolazilo iz njegovog srca, već ono je nastajalo sa zadanim i točno
ucrtanim temama, a osim toga ljudi mu nisu vjerovali jer nisu vjerovali u
njegovu iskrenost, jer je u vojisci suprotne države stekao največi čin.












3 TEZA :
PRERADOVIČEVO KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO






Preradovič je svoju vojnu službu
doživljavao kao poslom za kruh, a u njoj je on bio smatran kao sposoban i
vrijedan oficir, ali je on ipak bio nezadovoljan što nije mogao napustiti vojnu
službu.



Međutim moramo spomenuti da se
Preradović književnošču bavio samo usput, i to onda kada je bio slobodan..
Njegovu sposobnost za pisanje, ističe se već u vojničkoj školi, kada se on u
stilu pisanja ističe pred svojim drugovima. Posebno se isticao sa svojim
njemačkim stihovima, pisanih u duhu romantike i naročito pod utjecajem Byrona.
U svojim je stihovima na početku prikazivao izuzetne ličnosti, opterećene tajnom
ili zločinom. Tek kada je u Milanu upoznao Ivana Kukuljevića, započeo je
pratiti književno stvaranje iliraca i vraćati se svom narodu.



Kada je u Zadru započeo izlaziti list
Zora dalmatinska (1844), Preradović je postao njegov stalni suradnik. 1846.
godine izdao je u Zagrebu svoju prvu knjigu pjesama "Prvenci", a
nakon toga 1851. godine drugu pod imenom "Nove pjesme". Osim toga
surađivao je i sa drugim časopisima kao što su Vjenac te Naše gore list.



Pošto je Preradović dobro napredovao u
književnosti, te je svojim radom ubrzo zasjenio sve pjesnike ilirizma, pa tako
Mažuraniča i Vraza. On je osjećao snagu i ljepotu hrvatskog jezika, i slutio je
što bi se sve moglo reći.



U pjesmama "Rodu o jeziku" i
"Jezik roda moga" nisu samo domoljubne pjesme, već su u njima
izražene i goleme mogućnosti naših rjeći i našeg jezika:






"Kao
vječno more sinje



U kretu
si gipkom lakom,



Podaje
se dahu svakom,



I mreška
se i propinje."






Preradović je bio vrlo kritičan prema
sebi. On se nije smatrao velikanom, ni kao čovjek, ni kao pjesnik. U svojoj
pjesmi pod imenom "Pustinjak" najotvorenije je iznio svoje mišljenje
o vlastitom položaju i značenje u hrvatskoj književnosti:






"Živi,
rode, i sjaji kroz vijeke



Svijetlom
umu tvojijeh sinova,



koji
zlatne u tvom plovu strijeke



Neka
čine sa tvojijeh plova.



A spaziš
li u struji te rijeke



I
iskricu, što ti je darovak,



Spomeni
se, da iz srca sinu



Tvomu
pravom, rođenom sinu."






4. TEZA
: ZAKLJUČAK






Ako Preradovič i ne spada u pjesničke
velikane 19. stoljeća, kao što su tvrdili njegovi obožavatelji, Preradović je
ipak jedan od naših prvih pjesnika. On je postao vođa onima, koji su osjetili
našu narodnu težnju, naše vrline i nedostatke, naše prošlosti.



Iako on nije bio kao Njegoš, Prešeren
ili Mažuranić, on se po svojoj veličini, po plemenitosti, ipak među onima koji
su izgrađivali hrvatsku književnost i hrvatski narod.



[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova: 483
Age: 50
Registration date: 14.07.2007

PostajNaslov: Re: Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod   uto srp 17, 2007 3:57 pm




Petar
Preradović: Dvije ptice



NASTAVNO
PODRUČJE:
književnost


NASTAVNA
JEDINICA: Petar Preradović: Dvije ptice



TIP
NASTAVNOGA SATA:
sat interpretacije domoljubne lirske
pjesme


NASTAVNI
SUSTAVI:
interpretativno-analitički


korelacijsko-integracijski


NASTAVNI
OBLICI:
pojedinačni, čelni, skupni


NASTAVNE
METODE:
dijaloške, monološke, tekstne, slušanja, gledanja,
pisanja


NASTAVNA
SREDSTVA I POMAGALA:
čitanka, bilježnica i olovka, zvučna
čitanka,


grafoskop
i prozirnica, plakat, učenički radovi


ZADAĆE
NASTAVNE JEDINICE:



OBRAZOVNE:
ponoviti pojam domoljubna lirska pjesma


upoznati
se sa stvaralaštvom Petra Preradovića


uočiti
motive, pjesničke slike


raščlaniti
slikovitost i stilska izražajna sredstva


prepoznati
i raščlaniti elemente ritma


uočiti
dijalog u lirskoj pjesmi


prepoznati
poentu pjesme


prepoznati
ustroj pjesme


ODGOJNE:
spoznati bit, osnove i važnost učenja hrvatskoga jezika


pravilno
rabiti hrvatski jezik u govoru i pismu


FUNKCIONALNE:
razvijati sposobnosti izražavanja, emocionalnog
doživljavanja, interpretativnoga i usmjerenoga čitanja, pismenoga i usmenoga
izražavanja, raščlanjivanja, povezivanja, aktualiziranja




Tijek/artikulacija nastavnoga sata


1.
doživljajno-spoznajna motivacija



a) Sjećaš li
se pjesme iz petog razreda Rodu o jeziku? Kaži nekoliko rečenica o njoj
i njezinu autoru.


b) Zapiši
osjećaje koje u tebi budi riječ domovina.


c) Koji dio
Hrvatske imaš pred očima kada čuješ sintagmu Lijepa naša?


Opiši
usmeno.


2. najava
i lokalizacija pjesme uz objašnjenje manje poznatih riječi



Znaš li
značenja riječi zabluditi i kosovica? Te ćemo riječi čuti u pjesmi koju ćemo
danas interpretirati. Naslov je pjesme Dvije ptice, a autor Petar
Preradović.


Pjesmu
ćete poslušati u interpretaciji Anje Šovagović-Despot


3.
interpretativno čitanje



4.
emocionalno-intelektualna stanka



5. objava
doživljaja i njihova korekcija



Zapiši
dojam o pjesmi koju si čuo/la.


6.
interpretacija



Možeš li
odrediti vrstu pjesme? Koje elemente lirike prepoznaješ? Što je tema pjesma?


Odredi
najvažnije motive. Imaju li oni pravo ili preneseno značenje?


Koga
predstavljaju ptice? Po čemu su različite? O čemu prosuđuju?


Pročitaj.
Kako prosuđuje morska ptica, a kako kosovica?


Čije ti je
prosuđivanje bliže? A pjesniku? Kojim se stilskim sredstvima pjesnik služi kako
bi slikovito dočarao doživljaj domovine?


Objasni
svoj zaključak. Pročitaj završnu misao pjesme. Njome je izrečena poenta pjesme.
Objasni njezino značenje. Kakvu vrijednost daje pjesnik pojmu domovina? Zašto?


Kakvu
vrijednost za tebe ima domovina?


Utvrdi
ustroj pjesme: broj stihova u strofi i broj slogova u stihu.


7. sinteza


Poslušaj
pjesmu još jednom i reci što si naučio o pjesmi.


8. zadaci
za samostalan rad



a) Kada bi
odselio u drugu zemlju, koje bi slike svoje domovine ponio u svojem sjećanju?


Napiši
kratak pismeni sastavak Dio domovine uvijek je sa mnom.


b) Budi
turistički vodič. Stigla je skupina turista iz Amerike. Povedi ih Lijepom
našom.


Osmisli
četverodnevni plan putovanja, a o jednom kraju im ispričaj legendu.


[color=#003333]Plan
ploče/prozirnice[/color]


a) Sjećaš li se pjesme iz petog razreda Rodu o jeziku?
Kaži nekoliko rečenica o njoj i njezinu autoru.

b) Napiši osjećaje koje u tebi
budi riječ domovina.

c) Koji dio Hrvatske imaš pred
očima kada čuješ sintagmu Lijepa naša? Opiši usmeno.


Petar Preradović: Dvije ptice


- lirska domoljubna pjesma (ljubav prema
domovini)

- lirska pjesma: kratka,
osjećajna, slikovita, ritmična

- motivi: morska ptica,
kopna zemlja, kosovica, gaj, pustinja, domovina, sinak

- dijaloški oblik
pjesme


- stilska izražajna sredstva:
epitet _________________________________

suprotnost/kontrast
______________________

preneseno značenje
_______________________

- poenta (glavna misao): Domovina
kakva bila


Rođenom je sinku
mila


- ustroj pjesme: jedna
strofa (monostih)

broj slogova u
stihovima: 1. stih - osmerac (osam slogova)

2. stih - osmerac (osam
slogova)

3. stih - osmerac (osam
slogova )

osmerac - stih lirskih pjesama

zadaci za
samostalan rad


a) Kada bi odselio u drugu
zemlju, koje bi slike svoje domovine ponio u svojem sjećanju?


Zapiši kratak pismeni sastavak Dio
domovine uvijek je sa mnom.


b) Budi turistički vodič. Stigla
je skupina turista iz Amerike. Povedi ih Lijepom našom.


Sastavi četverodnevni plan putovanja,
a o jednom kraju im ispričaj legendu.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
 

Ilirizam i Hrvatski Narodni Preporod

Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 3.Go to page : 1, 2, 3  Next

 Similar topics

-
» Novi hrvatski nož
» noževi ovoga podneblja
» Slike jeseni na Banovini
» ZAKON O ORUŽJU
» Neck knife

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
hrvatskijezik ::  :: -