Najčešće zablude
"Nasilje među djecom je samo znak odrastanja"
Nije. S nasiljem se ne treba miriti. Kao što se odrasli ne ponašaju nepristojno i agresivno jedni prema drugima, ni djeca ne zaslužuju takvo ponašanje u svojoj okolini.
"Ako uzvratiš udarac, drugi put te neće udaritii"
Tome ne treba vjerovati. Naravno da to može ponekad uspjeti, ali je vjerojatnije da će izazvati lančanu reakciju koja će stvari samo pogoršati.
"Samo su slabi žrtve nasilja"
Nije istina da postoje osobe "predodređene" za žrtve. Iako neki češće mogu biti izloženi nasilju zbog neke svoje neobične osobine (drugačije govore, imaju neku manu), najveći je broj djece žrtva nasilja bez nekog prepoznatljivog razloga. Isto tako i nasilnici mogu postati žrtve i obratno.
"U našoj školi nema nasilja"
U nekim je školama nasilja manje, a u nekima više, ali nema škole koja je potpuno bez nasilja. Ne treba zatvarati oči pred činjenicom da je nasilje među djecom u našoj svakodnevnici i što se prije započne zajednička akcija protiv njega, to je veća vjerojatnost da će se ono i smanjiti.
Što reći djeci?
- Izaći na kraj s nasiljem nije jednostavno, no ako se to događa moraš nešto učiniti
- Ti nisi kriv/kriva za nasilje - problem nije u tebi već u nasilniku (nasilnicima)
- Nemoj šutjeti o nasilju - MORAŠ REĆI ŠTO TI SE DOGAĐA
- Ne moraš odmah reći razredniku, nađi bilo koju pouzdanu osobu
- Razgovaraj s prijateljem
- Razgovaraj s mamom, tatom ili nekim u obitelji
- Obrati se liječniku školske medicine, oni su često u školi i to možeš učiniti neupadljivo
- Druži se i nastoj biti u grupi - nasilnici su istovremeno i kukavice, mala je vjerojatnost da će te maltretirati ako nisi sam
- Svaka je osoba posebna i jedinstvena - niti jedna osobina nije razlog za okrutno zadirkivanje i nasilje
- Prema drugima se ponašaj onako kako bi htio da se oni ponašaju prema tebi
- Ako vidiš da je netko žrtva nasilja, moraš nešto učiniti jer inače izgleda kao da se s nasiljem slažeš - upozori na nasilje, ne sudjeluj u njemu i pokušaj biti pažljiv prema žrtvi nasilja