hrvatskijezik

hrvatski jezik za srednje škole
 
Početna stranicaPočetna stranica  PortailPortail  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  Login  

Share | 
 

 što se dešava u školama

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: što se dešava u školama   uto lis 02, 2007 12:36 am

Što se to događa u školama, koje bi trebale biti najsigurnije mjesto za našu djecu?
Kolike je razmjere bullying poprimio u Hrvatskoj?
Kako prepoznati je li i vaše dijete žrtva nasilja, kako mu pomoći i što možemo poduzeti da to zaustavimo?
Ne okrečite glavu, učinimo nešto zajedno!

Žalio se da mu je teško, da ćeli što prije kući iz produženog boravka i da ga skupina iz razreda maltretira.
Pregledavajući noću informativku svog osmogodišnjeg sina, koji je nakon uskršnjih praznika počeo odbijati ići u školu, majka je u njoj pronašla oproštajnu poruku:


"Draga mama, bila si mi jako dobra majka, ali zbog onog zločestog... sam se morao ubiti, volim te i pozdravi sve u moje ime, okreni stranu."
Ova poruka, u kojoj osmogodišnji dječak, nakon višemjesečnog maltretiranja od strane kolega iz razreda, najavljuje suicid i oprašta se od majke, prošlog je tjedna zgrozila Hrvatsku javnost i ponovno skrenula pažnju na problem nasilja među djecom.

Problem koji se već dugo gura pod tepih i od kojeg svi okreću glavu, prebacujući odgovornost na nekog drugog.
Nastavnici i profesori najčešće ne znaju ili ne ćele znati što se događa, ili su, pak, nemoćni da poduzmu bilo što bez odobrenja nadležnog Centra za socijalnu skrb ili Ministarstva socijalne skrbi, koji gotovo redovito propuštaju preventivno djelovati i uključuju se kad je već pet do dvanaest ili, još gore, kad je već prekasno.

Srećom, majka je poruku svog sina pronašla na vrijeme i odmah reagirala zatraživši pomoć na Klinici za psihološku medicinu na Rebru, te je tragedija spriječena.
No, problem školskog nasilja ostaje i tiče se svih nas, a ne samo žrtve i njene obitelji.


Zastrašeni mališani


Čak i samo promatranje zlostavljanja u školi može biti traumatično iskustvo.
Šutljiva većina također je na neki način žrtva, jer promatrajući nasilje proživljava strah i tjeskobu.

Predstava u kojoj stradava uvijek ista žrtva treba poslužiti kao prijeteća poruka ostalima tko je "glavni" i što se može dogoditi onima koji se zlostavljaču, ili skupini zlostavljača, ne maknu s puta.

To je ujedno i opasna lekcija za sve sudionike, iz koje uče kako je nasilje moćno i djelotvorno oružje.
Tako se među publikom uvijek mogu naći i takvi koji će se nasilniku aktivno pridružiti jer je sigurnije biti na njegovoj strani nego na strani žrtve.

Posramljeni tinejdžeri


Dok su se žrtve nasilja u osnovnoj školi sklone požaliti roditeljima, iako najčešće tek onda kad više ne mogu podnijeti pritisak, srednjoškolci najčešće skrivaju da su žrtve bullyinga.

Zlostavljanje učenika u srednjoj školi u javnosti je manje prepoznato kao problem jer mnogi misle da su učenici do šesnaeste godine dovoljno očvrsnuli da se sami znaju obraniti od zadirkivanja i izazivanja.

Roditelji su uvjereni da ih djeca preklinju da ih prebace u drugu školu zbog pritiska nekog "nerazumnog" i "okrutnog" profesora.


Srednjoškolci koji su žrtve bullyinga srame se jer misle da su sami krivi za to što im se događa, ne znaju kome bi se povjerili i obratili za pomoć, a i boje se da bi bilo kakva intervencija samo izazvala bijes i osvetu nasilnika.

Budući da napadači u pravilu biraju žrtve među osamljenima i slabima, oni najčešće nemaju čak niti prijatelja kojima bi se obratili za pomoć.

Zlostavlja se i tračevima


Nasilje može biti i nevidljivo, primjerice kad se provodi širenjem tračeva o nekom učeniku ili učenici, podrugljivim ili prijetećim pogledima upućenim žrtvi ili njezinim potpunim ignoriranjem.

Takvo mučenje često je ženska "specijalnost" i teže ga je obuzdati.
Dok su dječaci skloniji verbalnom i fizičkom obliku zlostavljanja, djevojčice imaju suptilniju taktiku, no također bez sućuti za žrtvu.
Širenjem tračeva i klevetanjem pokušavaju potpuno isključiti i izolirati pojedine učenice iz društva, oteti im dečka ili jedinu prijateljicu.
Ocrnjuju ih pred svima, šalju im prijeteće, uvredljive poruke, dobacuju podrugljive poglede i zagorčavaju im život na svakom koraku.


Žalosna je činjenica da većina nastavnika i profesora najčešće ne zna ili ne želi znati što se događa.
Ako nešto i primijete, u većini slučajeva pomislit će da je riječ o uobičajenim povremenim sukobima među izrazito nemirnom djecom ili pubertetlijama s "podivljalim" hormonima.
- Ne pomišljaju da bi se trebali umiješati u takve sukobe, dijelom zato što nisu dovoljno upućeni što se zapravo događa među djecom, pa ne žele pogriješiti u odabiru "prave strane", a dijelom zato što ne znaju što bi trebali poduzeti i bi li uopće trebali.

To je najčešće slučaj ako većina ostalih profesora ne reagira i ne obazire se na postojanje problema, pa i oni koji primijete što se događa uglavnom izbjegavaju bilo kakvo uplitanje.


Nastavnici imaju glave u pijesku


Iako se procjenjuje da je u Hrvatskoj oko 100.000 djece izloženo maltretiranju od strane drugih učenika u školi, sustavni program protiv nasilja među djecom kod nas još ne postoji.
Nedavno istraživanje u višim razredima dviju hrvatskih osnovnih škola pokazalo je da je 20% učenika zlostavljano u školi dva do tri puta mjesečno, a 17,4% jednako često zlostavlja druge učenike.
Te se brojke slažu s rezultatima inozemnih istraživanja, iz kojih proizlazi da se broj žrtava među učenicima kreće od 14 do 19%, a broj nasilnika do 20%, a takvi su podaci u mnogim zemljama shvaćeni kao ozbiljan znak za uzbunu i temelj za izradu preventivnih programa.

Prema rezultatima istraživanja, provedenog na zahtjev UNICEF-ovog ureda u Hrvatskoj, koji je pokrenuo projekt Stop nasilju među djecom, među ispitanicima u dobi od 18 do 24 godine njih 16% izjavilo je da su i sami bili žrtve nasilja u dječjoj dobi.

Među onima koji imaju dijete starije od 5 godina, čak 35% ih kaže da je ono bilo izloženo nasilju druge djece, a 16% roditelja uočilo je da njihova djeca napadaju druge.
Ove zabrinjavajuće brojke potvrda su da postoji potreba za pokretanjem preventivnih programa u školama, uz pomoć stručnjaka i cijele društvene zajednice.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: što se dešava u školama   uto lis 02, 2007 12:37 am

Što je bullying


Nasilje među učenicima, koje se u svijetu naziva bullying, može imati različite oblike i razmjere, može biti više ili manje vidljivo, uključivati samo dva ili nekoliko aktera, no njegova je bitna oznaka da je trajno, sustavno, usmjereno na onoga tko se ne zna ili ne može braniti, s jasnom namjerom da ga se povrijedi i ponizi.

Nasilje među vršnjacima može biti:
VERBALNO:
Nazivanje, pogrdnim imenima, omalovažavanje i prijetnje
FIZIČKO:
Udaranje, guranje, otimanje i uništavanje stvari
SOCIJALNO:
Ogovaranje, izbjegavanje, ignoriranje, izoliranje
PSIHOLOŠKO:
Prijeteći pogledi, uhođenje

SVJETSKA ISKUSTVA:
PREVENCIJA PO ŠKOLAMA Prvi korak u suzbijanju nasilja u školama morao bi biti suočavanje s problemom i priznavanje svih u školi, u lokalnoj zajednici, među prosvjetnim vlastima i političarima da problem postoji i da se tiče svih, a ne samo žrtve i njene obitelji.

Potrebno je probuditi svijest javnosti o problemu nasilništva među djecom kako bi se zauzeo čvrst stav o tome da je svaki oblik nasilja neprihvatljiv.
Međunarodna iskustva na tom području pokazala su da se nasilništvo među djecom može znatno smanjiti dobro planiranom intervencijom, odnosno preventivnim programima, koji su najučinkovitiji ako se počinju provoditi već u osnovnoj školi.

U mnogim su zemljama stoga načinjeni programi prevencije bullyinga, koji uključuju nastavnike, roditelje i djecu.
Svim je programima zajedničko da se temelje na neprihvaćanju nasilja i obavezujućim pravilima protiv nasilja u školi, da učenicima nude više poticaja za igru, druženje i suradnju, uključuju ih u programe samopomoći , uz stalni nadzor odraslih, te provode razrađene oblike suradnje između škole i roditelja.


Dijete treba ohrabriti da traži pomoć!


Ako dijete ima problema u školi u smislu izloženosti bilo kojem obliku nasilja ili zna za neki takav slučaj, važno je da se odmah obrati odrasloj osobi - nastavniku, stručnom suradniku, ravnatelju, roditelju, jer se djeca sama ne mogu suprotstaviti nasilju.

Stoga je bitno da mi odrasli postanemo osjetljivi na ovaj ozbiljan problem i ne šaljemo djetetu poruku da se samo odupre tome, već da ga hrabrimo da nam se obrati za pomoć!

Zanimljiv je podatak istraživanja nasilja među djecom, koje je provela Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, da se svega 11% djece obratilo nastavniku za pomoć u slučaju doživljenog nasilja, dok je svega 14% nastavnika reagiralo na traženje pomoći.

Kako bi se izbjegle sve češće tragične posljedice nasilja vršnjaka, bitna je prevencija i pravovremena intervencija nadležnih ustanova (škola i CZSS) te senzibiliziranost promatrača za reagiranje na nasilje!

No, roditelj, kao najvažnija odrasla osoba u djetetovu životu, također može mnogo pomoći djetetu žrtvi nasilničkog ponašanja i to na način:
- Omogućiti mu otvoreni razgovor - strpljivo slušati, bez prekidanja
- Odgovoriti mu na smiren, topao i prije svega podržavajući način
- Uvjeriti ga da nije ono krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši mu
- Pitati dijete što misli što se treba poduzeti i što je već poduzeto
- Potražiti pomoć profesora i školskog stručnog suradnika (psihologa, pedagoga, defektologa)
- Ne ohrabrivati dijete da se samo odupre tome i ne reagirati rečenicom "Vrati mu!"
- Potaknuti dijete da se drući s prijateljima u školi i na putu u školu
- Pozvati u dogovoru s djetetom njegove prijatelje na razgovor o problemu
- Ako ste zabrinuti za dijete direktno ga pitati što se to zapravo događa
- Biti svjesni znakova i simptoma vršnjačkog nasilja, ne zanemarivati ih već kontaktirati školu i objasniti im svoju zabrinutost
- Shvatiti nasilje ozbiljno i prikupiti što više činjenica
- Ne držati nasilje tajnom
- Pružiti djetetu priliku da kaže što misli o tome i što ćeli da se poduzme
- Okupiti i druge roditelje te raspraviti o problemu i načinima njegova što efikasnijeg suzbijanja
- Dogovoriti susret s djetetom pred školom ako se nasilje uglavnom događa na putu prema kući


Kako prepoznati žrtvu


Djeca koju zlostavljaju njihovi vršnjaci često zbog srama i osjećaja bespomoćnosti, a dijelom zbog straha od osvete nasilnika ili zato što misle da nije lijepo "tužakati" drugu djecu, ne žele nikome priznati što im se događa.

Stoga obratite pažnju na znakove koji upućuju na to da je dijete možda žrtva zlostavljanja u školi:
- modrice i ogrebotine za koje dijete kaže da "ne zna" kako ih je dobilo
- poderana odjeća, oštećene ili izgubljene osobne stvari
- glavobolja i bolovi u trbuhu
- neobjašnjiv plač, potištenost ili neuobičajena razdražljivost
- odbijanje odlaska u školu ili druženja s drugom djecom
- želja da promijeni rutu kojom odlazi u školu i vraća se kući
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
 
što se dešava u školama
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
hrvatskijezik :: NASILJE U ŠKOLI-
Forum(o)Bir: