hrvatskijezik
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
hrvatskijezik

hrvatski jezik za srednje škole
 
Početna stranicaPočetna stranica  PortailPortail  PretraľnikPretraľnik  Latest imagesLatest images  RegistracijaRegistracija  Login  

 

 VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA

Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Empty
PostajNaslov: VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA   VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Icon_minitimeuto lis 02, 2007 1:09 am

Stručni članak

Primljeno: travanj, 2006.

UDK 37.06-055.25

SAŽETAK

Cilj ovoga rada je širenje spoznaja o vršnjačkom nasilju isključivo među djevojčicama, relacijskoj agresiji i posebnim metodama koje djevojčice koriste. Iako postoji općeprihvaćena znanstvena teorija o različitostima socijalizacije i razvoja dječaka i djevojčica, još uvijek se nasilje među djecom promatra jednoobrazno i kroz dimenziju fizičkog nasilja koje uglavnom počinjavaju dječaci.

U radu se najprije daju opće definicije nasilja među djecom, karakteristike tog nasilja te posebna obilježja nasilnika i žrtve.

Nakon općeg dijela, rad se usredotočuje na vršnjačko nasilje među djevojčicama te se pokušava objasniti zbog čega to nasilje nikad nije bilo u fokusu istraživačkog interesa. Posebna je pozornost posvećena relacijskoj agresiji u kojoj se šteti drugima »kroz povredu« (ili prijetnju povredom) veze ili osjećaja prihvaćenosti, prijateljstva ili uključenosti u grupu. Navedene su poruke koje društvo šalje djevojčicama i lista karakteristika koju posjeduje svaka »idealna djevojčica«, odnosno »antidjevojčica«. Rad obrađuje i posebne metode koje djevojčice koriste jedna protiv druge te se objašnjava i pojam cyberbullyinga kao novoga vida nasilja među djecom, te pogotovo među djevojčicama. Nadalje, rad obrađuje dva istraživanja u suvremenoj hrvatskoj praksi o nasilju među djecom (Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba te UNICEF). Ta istraživanja rad tretira s aspekta nasilja među djevojčicama i prezentira razlike u vršenju nasilja među spolovima. U završnom dijelu rada obrađuju se dokumenti Republike Hrvatske u borbi protiv vršnjačkog nasilja i to »Program aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima« te »Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima«. Analizom dokumenata pokušava se ukazati na nerazlikovanje posebnog vida nasilja koje vrše isključivo djevojčice.

Ključne riječi: vršnjačko nasilje među djecom, karakteristike nasilnika i žrtve, vršnjačko nasilje među djevojčicama, relacijska agresija, metode nasilja među djevojčicama, »cyberbulling«, instrumenti RH u borbi protiv vršnjačkog nasilja.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Empty
PostajNaslov: Re: VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA   VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Icon_minitimeuto lis 02, 2007 1:10 am

UVOD

Tema vršnjačkog nasilja (engl. bullying) među djecom postala je vrlo značajna u javnom i znanstvenom prostoru u zadnjih nekoliko godina. Osviještenost o tom problemu je sve izraženija i za očekivati je da će se spoznaje dobivene istraživanjima sve više širiti, nadopunjavati ili pak odbacivati.

Nasilje među djecom zabrinjava jer je svako društvo pozvano štititi djecu kao najslabiji i najnezaštićeniji dio zajednice. Djeca, tj. osobe do 18 godine starosti, zaštićena su Ustavom Republike Hrvatske, ali i međunarodnim dokumentima koje je naša država ratificirala. Konvencija o pravima djeteta donesena od strane UN-a 1989. godine u članku 19. govori o zaštiti djeteta od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, povreda, iskorištavanja ili zlostavljanja. Dokument koji regulira područje vršnjačkog nasilja u Republici Hrvatskoj je svakako »Program aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima« u izdanju Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, te prihvaćen od Vlade Republike Hrvatske 25. veljače 2004.g. Uz taj Program, isto ministarstvo donijelo je u listopadu 2004. godine i Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. Uz te dokumente, vrlo je značajno djelovanje UNICEF-a i njihovog programa Za sigurno i poticajno okruženje u školama čiji je glavni cilj bio povećati razinu osviještenosti o problemu vršnjačkog nasilja kako među djecom, tako i među zaposlenicima škole i roditeljima. Uz UNICEF, kao akter na ovom području javlja se i Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba koja svojim vrijednim istraživanjima o nasilju među djecom doprinosi širenju spoznaja o ovom problemu. Međutim, svi ti zakonski dokumenti ne mogu zaštititi djecu u onoj mjeri u kojoj je svaki roditelj, skrbnik/ica, učitelj/ica pozvan zaštititi dijete od štetnih postupaka koji ga priječe u njegovom normalnom razvoju. Nasilje među djecom je intrigantna tema jer otvara pitanja odnosa među samom djecom, daleko od roditeljske kulture i nadzora. Izvjesno je da se obrasci ponašanja, pogotovo agresivnog, uče od roditeljskih modela, ali je pitanje koliko roditelji mogu utjecati na to da njihovo dijete ne postane zlostavljač ili žrtva.

Tema ovog rada je nasilje isključivo među djevojčicama, odnosno djevojkama jer je taj segment nasilja među djecom zanemaren i ne pridaje mu se zaslužena pažnja.



VRŠNJAČKO NASILJE

Nasilništvo među djecom nesumnjivo je vrlo stara pojava. Činjenica da neka djeca bivaju često i sustavno uznemiravana i napadana od strane ostale djece opisana je u mnogim književnim djelima, a mnogi odrasli imaju osobna iskustva o tome iz vlastitih školskih dana. Škola je institucija u kojoj djeca provode sve više vremena i uz obrazovnu funkciju, ona ima i odgojnu, ali isto tako i funkciju prenošenja društveno poželjnih vrijednosti jedne nacije.Budući da se u školi okuplja veći broj djece, ona je nerijetko i poprište vršnjačkog nasilja.

Nasilništvo ili viktimizacija određuje se na slijedeći općenit način: učenik je zlostavljan ili viktimiziran kada je opetovano i trajno izložen negativnim postupcima od strane jednoga ili više učenika (Olweus,1998.:19).

Namjerno zlostavljanje jednog djeteta od strane drugog djeteta ili grupe djece može uključivati različita ponašanja:



* verbalno: dobacivanje, izrugivanje, omalovažavanje, prijetnje
* socijalno: izbjegavanje, ignoriranje, isključivanje iz aktivnosti, ogovaranje i širenje zlobnih tračeva
* psihološko: oštećivanje imovine, krađa i bacanje stvari, prijeteći pogledi, praćenje
* fizičko: guranje, rušenje, udarci… i sl.



Četiri karakteristike nasilništva

Nasilništvo je svjesna, željena i namjerna neprijateljska aktivnost čija je svrha povrijediti, izazvati strah kroz prijetnje ili daljnju agresiju i stvoriti zastrašenost. Iako nasilje može izgledati kao kaotični proces, ono uvijek u sebi sadržava četiri osnovna elementa (Coloroso, 2004.:32):

* Nesrazmjer moći - nasilnik može biti stariji, jači, popularniji, bogatiji…I sam broj djece koja združeno zlostavljaju može prouzročiti ovaj nesrazmjer moći. Iz ovoga proizlazi da nasilništvo ne uključuje konflikt dvaju djeteta podjednakog stupnja moći.



* Namjera povređivanja - nasilnik želi nanijeti emocionalnu ili fizičku bol, očekuje da će njegovi postupci boljeti i uživa u promatranju patnje. O nasilju se ne radi ako do povrede dođe slučajno kao što je npr. slučajno podmetnuta noga s isprikom ili nenamjerno isključivanje. Nasilje podrazumijeva želju za povrjeđivanjem druge osobe.



* Prijetnja daljnjom agresijom - i nasilnik i žrtva znaju da će se nasilničko ponašanje vjerojatno ponoviti. Nasilništvo nije jednokratan događaj.



* Prestravljenost – javlja se kao rezultat sustavnog nasilja koje se koristi da bi se zastrašilo druge i održala dominacija. Strava koja se javlja u djece koja su meta nasilja nije samo sredstvo za postizanje cilja; ona je sam cilj. Nakon što se stvori prestravljenost, nasilnik se može ponašati slobodno, bez straha od okrivljavanja ili odmazde. Žrtva postaje toliko bespomoćna da je vrlo malo vjerojatno da će uzvratiti ili reći nekome za nasilništvo.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Empty
PostajNaslov: Re: VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA   VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Icon_minitimeuto lis 02, 2007 1:10 am

Karakteristike nasilnika/ice

Postoje brojni razlozi zbog kojih neka djeca koriste svoje sposobnosti i talente za zlostavljanje druge djece. Niti jedan faktor ne otkriva cjelokupnu sliku. Nasilnici se ne rađaju kao nasilnici. Urođeni temperament je samo jedan od faktora, ali tu su i utjecaji okoline kao što je: obiteljska atmosfera, školski život, zajednica i kultura (uključujući medije), koji dopuštaju ili potiču takvo ponašanje. Jedina stvar koju sa sigurnošću znamo jest da nasilnici/ce uče kako to postati.

Iako se razlikuju po načinima i metodama nasilništva, svi nasilnici imaju neke zajedničke crte (Coloroso, 2004.:39):

* vole dominirati nad drugima
* vole iskorištavati druge kako bi dobili ono što žele
* teško im je sagledati situaciju iz perspektive druge osobe
* zaokupljeni su isključivo svojim željama i zadovoljstvom te ne mare za potrebe, prava i osjećaje drugih
* skloni su ozljeđivanju druge djece kad roditelji ili druge odrasle osobe nisu u blizini
* projiciraju svoje vlastite neadekvatnosti na svoje mete kroz okrivljavanje, kritiku i lažne optužbe
* odbijaju preuzeti odgovornost za svoje ponašanje
* nedostaje im uvid, tj. sposobnost predviđanja i shvaćanja kratkoročnih, dugoročnih i mogućih nenamjernih posljedica njihovog trenutnog ponašanja
* gladni su pažnje.



Nasilništvo nije vezano uz ljutnju i konflikt, makar mnogi pomisle upravo na to, nego je više vezano uz prijezir. Prijezir je snažan osjećaj antipatije prema nekome koga smatramo bezvrijednim, inferiornim ili nevrijednim poštovanja. Prijezir nosi sa sobom tri očite psihološke prednosti koje omogućavaju djeci da povrijede drugo ljudsko biće, a da pritom ne osjećaju empatiju, sućut ili sram.

Prijezir uključuje (Coloroso, 2004.:40):

* Osjećaj da se ima pravo na nasilje, tj. privilegija i pravo da se kontrolira, dominira i osvaja ili na neki drugi način zlostavlja drugo ljudsko biće.
* Netolerantnost prema različitostima - različito je izjednačeno s inferiornim i zbog toga netko tko je različit nije vrijedan i ne zaslužuje poštovanje.
* Sloboda isključivanja - spremnost da izbace, izoliraju ili segregiraju osobu za koju se čini da nije vrijedna pažnje i poštovanja.



Drugim riječima, nasilništvo je arogancija na djelu. Djeca koja se nasilnički ponašaju izgledaju superiorno, što je često maska kojom prikrivaju bol i osjećaj neprilagođenosti. Ona racionaliziraju da im njihova tobožnja superiornost daje pravo da povrijede nekoga prema kome osjećaju prijezir, no u realnosti to je samo izgovor kako bi se osjećali bolje kroz omalovažavanje drugoga.

Karakteristike žrtve

Kao i nasilnici, djeca žrtve imaju različite karakteristike: neki su mali, neki veliki, neki zgodni, neki pametni, neki manje pametni, neki su popularni, a neke skoro nitko ne voli. Jedina stvar koja je zajednička svoj djeci žrtvama jest da su ih nasilnici odabrali. Svatko od njih je bio izdvojen kao objekt prijezira i stoga postao primatelj verbalne, fizičke ili relacijske agresije (agresije u odnosima), iz jednostavnog razloga što je drugačiji na neki način. Kada nasilnik osjeća da može nekoga poniziti da bi se on sam osjećao superiorno (ili potvrdio svoj superiorni status), nije mu teško naći izgovor za nalaženje žrtve nasilja.

Mete mogu biti gotovo svi (Coloroso, 2004.:63):

* dijete koje je novo u četvrti
* najmlađe dijete u školi koje je zbog toga i najmanje, ponekad uplašeno ili nesigurno
* traumatizirano dijete koje je već povrijeđeno ranijom traumom, ekstremno osjetljivo, izbjegava vršnjake da bi izbjeglo bol i koje teško traži pomoć
* submisivno dijete, tjeskobno, niskog samopouzdanja i lako povodljivo te koje je spremno da udovoljava ili umiruje druge
* siromašna ili bogata djeca
* sramežljivo, rezervirano, tiho ili skromno, osjetljivo dijete
* pametno, bistro ili talentirano dijete je meta jer se ističe, drugačije je
* debelo ili mršavo dijete, visoko ili nisko
* dijete s fizičkim ili psihičkim poteškoćama



Uza sve karakteristike zbog kojih jedno dijete može postati žrtva, vrlo je bitno naznačiti da su neke žrtve i nasilnici vrlo dobro skriveni od promatrača (učitelja, roditelja, stručnjaka) te je tada vrlo teško prekinuti krug nasilja. Isto tako, nerealno je očekivati da dijete žrtva samo otkrije da je zlostavljano jer ima uključene mehanizme obrane ega jer osjeća sram, boji se osvete, misli da mu nitko ne može pomoći ili da mu nitko ne želi pomoći te smatra de je »cinkanje« nešto loše.

U slijedećim poglavljima, bit će riječi o vršnjačkom nasilju isključivo među djevojčicama i djevojkama.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Empty
PostajNaslov: Re: VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA   VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Icon_minitimeuto lis 02, 2007 1:10 am

VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA

Zašto djevojčice nisu bile predmet istraživačkog interesa?

U suvremenoj literaturi o vršnjačkom nasilju osjeća se manjak zanimanja za područje koje opisuje nasilje isključivo među djevojčicama. Uključivanje spolne i rodne komponente u istraživanja vrlo je rijetko i mala se pažnja posvećuje specifičnim oblicima nasilja koje koristi svaki od spolova. Prvotna istraživanja 70-ih godina 20. stoljeća fokusirala su se na fizičko nasilje među djecom, te su u tom svjetlu dječaci uvijek bili predmet većeg interesa. Djevojčice su bile isključene iz istraživanja jer se njihova agresivna ponašanja nisu uklapala u tradicionalni pogled na vršnjačko nasilje u vidu direktnog fizičkog nasilja koje se uglavnom povezuje s dječacima. Djevojčice koje su ušle u primarni fokus, zapravo su one koje su ispoljavale fizičko nasilje. Ta nedostatna diferencijacija bila je direktna posljedica definicije vršnjačkog nasilja koja je uključivala samo primjenu fizičke sile. Tadašnja slika zlostavljača uključivala je dječaka koji je agresivan, veći i snažniji od svih svojih školskih kolega, koji se tuče i zahtijeva novac i užinu kao vid usluga i prijetnje. Suptilne negativne forme agresivnog ponašanja tada nisu bile adekvatno prepoznate niti istraživane.

Želja mi je u radu opisati upravo metode koje koriste djevojčice među sobom u cilju nasilja, tj. agresije jer smatram da je to područje u našim uvjetima zanemareno.

Karakteristike agresije među djevojčicama

Djevojčice koriste indirektne metode agresije kao što su širenje glasina, isključivanje i ocrnjivanje drugih, te se nasilje među djevojčicama odnosno djevojkama povećava s prelaskom iz osnovne škole u srednju, tj. s ulaskom u adolescentno doba (http://www.aare.edu.au/97pap/leckb284.htm).

Podaci pokazuju da dječaci »radije« koriste fizičko nasilje (što je i logično s obzirom na jaču fizičku konstituciju dječaka i njihovu spremnost da snagom preuzmu vodeću ulogu u društvu vršnjaka), dok djevojke koriste verbalne metode agresije, tj. kvalitativno drugačije metode od onih koje koriste mladići.

Agresivna ponašanja koja djevojčice koriste imaju dvojnu funkciju, u prvom redu da zaštite postojeće prijateljstvo od nepoželjnih »upada« drugih, te u drugom redu, da namjerno povrijede izabrane »djevojčice-mete« pomoću odbacivanja i izolacije.

Indirektno agresivno ponašanje se ogleda u širenju glasina, pisanju ružnih poruka i isključivanju pa je zato vrlo jasna definicija koja kaže da su to »socijalno sofisticirane strategije agresije koje omogućuju nasilnici da ostane neidentificirana«.

Djevojčice stvaraju mnogo jače i uže povezane socijalne veze (fenomen najbolje prijateljice, djevojačkih klika) te im je zato puno lakše iskorištavati te veze i manipulirati drugima u cilju da ih povrijede. To ponašanje je najbolje opisano pojmom »relacijske agresije«.

Relacijska agresija

Relacijska agresija se javlja u predškolskom dobu, kada se javljaju prvi znaci spolnog razlikovanja. U dobi od tri godine, veći broj djevojčica nego dječaka postane sklon relacijskoj agresiji, a taj se raskol pogoršava nastavkom sazrijevanja djece. Do sredine djetinjstva »tjelesno su agresivni uglavnom dječaci, a relacijski su agresivne djevojčice« (Simmons, 2002.:46).

Relacijska agresija uključuje činove koji »drugima nanose povrede putem činjena štete odnosima ili osjećajima prihvaćanja, prijateljstva, ili pripadnosti nekoj grupi« (Simmons, 2002.:26).

Relacijska agresija može uključivati neizravnu agresiju, u kojoj se ne suočavamo izravno s metom napada (primjer je, recimo, kažnjavanje šutnjom), kao i neke oblike socijalne agresije, koja cilja na samopouzdanje ili društveni status žrtve (poput širenja glasina). Među najuobičajenijim oblicima relacijske agresije su zahtjev »učini to ili ti više neću biti prijateljica«, okretanje grupe protiv neke djevojčice (ona zaudara, ljubi se s dječacima, ima neku bolest...), kažnjavanje šutnjom, kao i neverbalne geste ili govor tijela (preokretanje očima, glasno uzdisanje...) (Simmons, 2002.:46).

Životna snaga relacijske agresije počiva u samoj vezi. Zbog toga se većina relacijskih agresija događa u intimnim mrežama društava ili prijateljstava. Što je meta bliža počiniteljici /nasilnici, to će gubitak biti bolniji. Prijatelji/ice međusobno poznaju stvarne slabosti svojih prijatelja i znaju na koji točno način mogu uništiti nečije samopouzdanje. Prijatelji/ice gađaju tamo gdje najviše boli pa je takva vrsta agresije potpuno razorna i može nekoga pratiti cijeli život (Simmons, 2002.:47).

Priroda odnosa među djevojčicama, tj. njihova prijateljstva u predadolescentnoj i adolescentnoj dobi obilježena su vrlo snažnim povezivanjem, intimnošću, ali i dijadama, trijadama, tj. skrivenim koalicijama među pojedinim djevojčicama bazirane na ljubomori, ekskluzivnosti ili odbacivanju. Iako su prijateljstva nešto što je pozitivno i razvojno vrlo poželjno za socijalizaciju djece, nerijetko postoje situacije kada su određena djeca isključena i odbačena iz vršnjačkih grupa. Kombinacija netjelesne, nerijetko potajne agresije, iznimno je opasna, velikim dijelom i zbog toga što ju je nemoguće otkriti. Dvije djevojčice koje se mirno igraju u nekom kutku ne moraju odavati znakove nikakve agresije, a možda se upravo među njima vode prave drame i jedna polako lomi drugu (Simmons, 2002.:47).

Relacijska je agresija ostala nevidljiva jer se takvo ponašanje razlikuje od tipičnih fenomena kakve obično povezujemo sa zlostavljanjem. Komunikacija među djevojčicama je središnji aspekt svake veze. Što je rečeno, kome je rečeno, na koji način, postaje vrlo značajno u razvijanju prijateljstva i u dokazivanju lojalnosti. Međutim, prijateljstvo isto tako postaje nešto što se ljubomorno čuva i štiti, te ostavlja širok manevarski prostor za agresivna ponašanja prema svakome koji predstavlja prijetnju (Simmons, 2002.:47).

I neverbalne geste imaju veliki značaj za relacijsku agresiju jer ponekad zamjenjuju tisuću riječi i ukazuju na negativan odnos.

Djevojčice, koje imaju prešutnu zabranu za ispoljavanje vlastitog gnjeva i srdžbe, mogu pomoću gesta kao što su zlobni pogledi, preokretanje očiju, ironično smijuljenje, kažnjavanje šutnjom bez jasne poruke zašto je zapravo ljuta, daleko više povrjeđivati žrtvu od pljuske ili udarca. Upotreba relacijske agresije doista dovodi do samog cilja, a to je kontrola žrtve i zadobivanje ugleda među drugim djevojčicama.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Empty
PostajNaslov: Re: VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA   VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Icon_minitimeuto lis 02, 2007 1:11 am

Poruke djevojčicama ili »kako se ponaša dobra djevojčica«

Djevojčice od rane dobi dobivaju različite poruke kao upute na koji se način trebaju ponašati, kako trebaju izgledati i što se od njih očekuje da bi bile istinski prihvaćene.

Od masovnih medija i društva bombardirane su snažnim porukama o tome da moraju biti popularne i uspješne, da se moraju uklopiti u rodne stereotipe o ljepoti i ženstvenosti. Mlade veoma mršave djevojčice odnosno djevojke nastoje pridobiti pažnju suprotnog spola jer u sebi sažimaju obilježja ženstvenosti naše kulture – vitkost, pokornost, krhkost i želja da se ugodi.

Taj generalni zahtjev djevojčicama odnosno djevojkama da budu vitke i lijepe, nadopunjen je porukom koja im brani bijes ili agresivno ponašanje. Što se u našem društvu podrazumijeva pod »dobrom djevojčicom« i kako to utječe na vršnjačko nasilje, tj. na metode koje se koriste?

»Dobra djevojčica« prije svega je dobra prema drugima – prije nego što je žustra, bistra, čak i prije nego što je iskrena. »Dobra djevojčica« je ona koja nema nikakvih loših misli niti osjećaja; vrsta osobe s kojom svi žele biti. To je djevojčica koja govori tiho, smireno, koja je uvijek dobra i ljubazna, nikada nije zlobna niti naređuje drugima. Taj stereotip podsjeća djevojčice i djevojke da se radije utišaju nego da iskažu svoje stvarne osjećaje, koje su počele smatrati »glupima«, »sebičnima«, »nepristojnima« ili jednostavno nevažnima.

Dakle, od »dobrih djevojčica« se očekuje da ne doživljavaju gnjev. Agresivnost dovodi međuljudske odnose u opasnost, te ugrožava sposobnost djevojke da bude brižna i »draga«. Agresija potkopava ideal koji djevojčice, usmjerene svojim odgojem, pokušavaju utjeloviti. Nazivanje djevojačkog gnjeva njegovim pravim imenom bilo bi u suprotnosti s pojmom »dobre djevojčice« (Simmons, 2002.:23). Također bi otkrilo sve stvari koje im kultura uskraćuje, definiranjem toga što riječ dobra, fina ili draga točno znači: Ne agresivna. Ne ljutita. Ne u sukobu.

Istraživanja pokazuju da roditelji i učitelji obuzdavaju pojave izravne i tjelesne agresije u djevojčica mlađe dobi, dok se okršaji među dječacima stimuliraju ili ignoriraju (Simmons, 2002.:24).

Autorica Rachel Simmons, u knjizi »Ženski bullying«, ponudila nam je listu karakteristika koju posjeduje svaka idealna djevojka tj. svaka antidjevojka. Ta lista je sačinjena od strane stvarnih djevojaka, učenica američkih srednjih škola.

* Idealna djevojka je vrlo mršava, lijepa, izvještačena, glupa, popularna, nasmiješena, sretna, bespomoćna, ovisna, ima puno momaka i manipulativna.
* Antidjevojka je zlobna, prepametna, bezobrazna, muškobanjasta, ozbiljna, snažna, neobuzdana, egocentrična, tvrdoglava, neovisna i bezobzirna.



U korijenu tih očekivanja, nalazimo mnogo prostora za agresivno ponašanje jer se mlade djevojke nalaze u zbunjujućim situacijama. One moraju udovoljiti svim kriterijima da bi bile prihvaćene, ali ako postignu status idealne djevojke one vrlo lako postaju meta ljubomornih napada ostalih djevojaka. Nije tajna da među djevojkama uvijek traje »tihi rat«, nadmetanje koja je bolja, mršavija, popularnija i prihvaćenija.

Međutim, ako se odbije uklopiti u te zarobljavajuće stereotipe, upada u opasnost da bude proglašena antidjevojkom jer je snažna, ispoljava bijes, tj. zlobna je, neovisna itd. I tada postaje vrlo lakom metom za napade drugih djevojaka.

Znači, djevojčice odnosno djevojke su u procjepu kulturnih očekivanja, svojih vlastitih osjećaja i nemogućnosti da ih izraze na pravi način jer postoje vrlo jake društvene nepisane kazne za odstupanja od »pravila«. Ponekad je to situacija u kojoj ne možeš pobijediti. Sve to utječe na iskazivanje skrivene agresije među djevojčicama.

Metode koje koriste djevojčice i zašto ih je teško otkriti?

Djevojčice koriste agresiju mnogo sofisticiranije i to upotrebljavajući suptilne, manipulativne i indirektne poruke. Djevojčice, čisto biološki gledano, imaju veće verbalne sposobnosti nego dječaci i socijalizirane su da izbjegavaju sukobe. Kada se razvije vrlo bogata verbalna sposobnost za agresiju u djevojčica, tada je mogućnost samih fizičkih napada relativno mala. Naprosto, djevojčice razvijaju mnogo moćnije oružje, a to je jezik.

One biraju najbolje metode iz širokog dijapazona verbalnih ili neverbalnih poruka da bi zastrašile svoju žrtvu ili je kontrolirale, tj. učinile je bezopasnom. Djevojke tako demonstriraju svoju moć, tj. utječu na to da se netko ponaša na određeni način na koji se inače ne bi ponašao.

Kako djevojčice zlostavljaju? Koji su to načini koji su tako teško dostupni oku promatrača, tj. učitelju, roditelju, stručnom timu škole?

Najčešća mjesta zlostavljanja su hodnici i stepeništa škole, učionica kada nema učitelja, put do škole i školsko dvorište.

Tada su djeca bez nadzora. Dječačko nasilje je puno vidljivije jer ostavlja fizičke posljedice. Međutim, djevojčice mogu zlostavljati i kada je učitelj u blizini, a da to ostane neprimijećeno. One mogu zlostavljati uz osmijeh, uz milu neverbalnu komunikaciju pred učiteljem, a da to vrlo dobro percipira djevojčica-meta.

Sedam je metoda nasilja među djevojčicama identificirala australska autorica Barbara Leckie (http://www.aare.edu.au/97pap/leckb284.htm)i one su redom:

* širenje glasina
* pisanje zlobnih poruka
* pričanje lažnih, izmišljenih priča
* pričanje ružnih stvari iza leđa
* ogovaranje
* isključivanje, kažnjavanje šutnjom
* namjerno nepozivanje na rođendanske zabave.



Djevojčice koriste te agresivne metode kako bi namjerno povrijedile žrtvu i uspostavile neravnotežu moći. Sve te metode se češće koriste s prelaskom u više razrede osnovne škole, odnosno u srednjoj školi. Te metode perzistiraju u vremenu i ne predstavljaju izolirane incidente. Djevojčice percipiraju fizičko nasilje kao bullying, međutim, vrlo im je teško katkada shvatiti da se indirektne metode koje koriste također svrstavaju u kategoriju vršnjačkog nasilja.

U novije vrijeme, pojavljuje se nova metoda nasilja koja je uglavnom svojstvena djevojčicama. Uz razvitak kompjuterske tehnologije i njezinu široku dostupnost, uglavnom tinejdžerima, pojavljuje se pojam cyberbullyinga.

Radi se o vrijeđanju, prijetnjama, izrugivanju i ogovaranju putem SMS poruka, e-mailova, blogova i chatroomova. Ta je vrsta nasilja sve češća jer velik broj djece ima mobitel, pa čak i računalo. Cyberbullying uključuje zlostavljača koji je anoniman i ne otkriva se, publika je izuzetno široka, uvrede su svima dostupne, a žrtva je stalno izložena i ne može pobjeći. Nema sigurnog mjesta niti vremena i zato se žrtva osjeća totalno bespomoćnom. Počinitelji su obično žrtvi poznate osobe. Nerijetko se sprijateljuju sa žrtvom kako bi saznali što intimnije podatke o njoj te ih nakon toga objavili na Internetu i ismijali. Posljedice takovog nasilja jednake su, ako ne i teže. U Hrvatskoj se tek planiraju provesti istraživanja o rasprostranjenosti tog načina zlostavljanja, dok svjetska istraživanja pokazuju da su od 10 do čak 50 posto mladih žrtve tog vrsta zlostavljanja. Najčešće žrtve su upravo djevojčice.

Uz korištenje suvremene tehnologije, koje je ponekad vrlo dobro skriveno od očiju odraslih, i »klasične« metode koje djevojčice upotrebljavaju je vrlo teško otkriti. Ta agresija ne ostavlja vidljive posljedice (masnice, prijelome...). Moguće je da zlostavljačica ugrožava žrtvu pred učiteljem, a da to ostane neprimijećeno. Učitelj nema uvid tko koga (ne)poziva na rođendane, tko o kome širi glasine ili tko piše ružne poruke, pa čak i pod školskim satom. Lakše je otkriti rabijatnog dječaka koji upotrebljava fizičku silu i tako ugrožava drugu djecu, dok za suptilne djevojačke metode treba puno pronicljivosti da bi bile otkrivene te da bi se pomoglo žrtvama koje uglavnom šute zbog srama.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Empty
PostajNaslov: Re: VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA   VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Icon_minitimeuto lis 02, 2007 1:12 am

Suvremena istraživanja u Hrvatskoj o nasilju među djevojčicama

U Republici Hrvatskoj provedena su dva istraživanja kojima je tema nasilje među djecom. Kao što je iz samih problema istraživanja vidljivo, ona se nisu bavila isključivo vršnjačkim nasiljem među djevojčicama. Iz toga zaključujemo da istraživački napori u našoj državi nisu išli u smjeru objašnjavanja pojavnosti fenomena djevojačkog nasilja te takva istraživanja tek možemo očekivati.

U prvom istraživanju koje je provedeno u 2003. godini od strane Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba (http://www.poliklinika-djeca.hr) obuhvaćeni su učenici 25 osnovnih škola iz 13 gradova Republike Hrvatske. Dobiveni rezultati su pokazali da otprilike svako četvrto dijete doživljava u školi barem jedan od oblika nasilja (verbalno i tjelesno, te unutar njih seksualno, ekonomsko i emocionalno) i to svakodnevno. Isto tako, pokazalo se da s dobi raste količina nasilja među djecom. U vrstama nasilja koje se svakodnevno odvijaju među djecom, prednjače isključivanje iz igre i neobraćanje pažnje s visokih 33%, svakodnevne prijetnje s 25%, dok je 19% djece netko jako ozlijedio. Taj općeniti dio istraživanja ne razlikuje djevojčice i dječake. Međutim, podaci pokazuju da je među nasilnicima 33% dječaka te 17% djevojčica.

Istraživanje posjeduje dio koji se bavi spolnim razlikama i podaci govore da je 35% dječaka i 31% djevojčica bilo žrtvom nasilja. Veća agresivnost dječaka donekle je biološki determinirana većom količinom testosterona te socijalizacijskim faktorima kao što su kompeticija i želja za dominacijom u grupi muških vršnjaka.

To za djevojčice nije zaključeno niti se posebno spominju posebne metode nasilja koje koriste među sobom.

Međutim, istraživanje u svom daljnjem tijeku istražuje razlike među spolovima te analizira različite vrste nasilja koje čine djeca.

Tako je zaključeno da spolne razlike pri verbalnom nasilju i nisu tako značajne. Oba spola u gotovo jednakoj mjeri upotrebljavaju verbalno nasilje prema drugima. Isto tako, oba spola imaju istu tendenciju upotrebljavanja emocionalnog nasilja. Nadalje, zaključuje se da su dječaci češće žrtve i počinitelji fizičkog i ekonomskog nasilja, dok su djevojčice češće žrtve seksualnog nasilja pri kojem dječaci dominiraju kao počinitelji.

Ovo istraživanje se usredotočilo na različite vrste nasilja i donekle je respektiralo spolne razlike. Međutim, mjerni instrumenti nisu bili dovoljno razrađeni i tek su neki oblici nasilja ušli u razmatranje. Najčešće metode koje koriste djevojčice kao što su ogovaranje, širenje glasina, pisanje zlobnih poruka, pričanje izmišljenih priča, kažnjavanje šutnjom nisu ni spomenute tako da ih dijete koje je ušlo u uzorak nije ni moglo detektirati kao nešto što mu se svakodnevno događa. Međutim, ovo istraživanje je bilo prvo u Republici Hrvatskoj i dobar je pokazatelj u kojem smjeru daljnja istraživanja trebaju ići.

Drugo istraživanje koje je provedeno u našoj zemlji je UNICEF-ovo istraživanje o nasilju u školama iz 2004. godine (http://www.unicef.hr/).

To je istraživanje provedeno u okviru projekta »Za sigurno i poticajno okruženje u školama«. Ono je obuhvaćalo učenike 12 osnovnih škola, tj. 302 učenika/ica iz cijele Hrvatske. To istraživanje isto respektira spolne razlike, ali se ne posvećuje pažnja isključivo nasilju nad djevojkama. Zaključuje se da najčešće učenike zlostavlja »jedan« dječak, dok je na drugom mjestu po čestini zlostavljanja »jedna« djevojčica koja nasilje čini prema djevojčicama.

Razlike ne postoje u količini doživljenog nasilja među spolovima, tj. i među djevojčicama i među dječacima prisutno je 10% onih koji svakodnevno doživljavaju maltretiranje. Isto tako, ovo istraživanje sugerira da postoje škole u kojima je nasilje puno češće, tzv. nasilne škole u kojima bi se trebalo posebno raditi.

Novost u ovom istraživanju, za razliku od istraživanja Poliklinike, je da ono respektira različite metode nasilja i one nam egzaktno govore kod kojeg spola je koja metoda »omiljena«.

Tako je naglašeno da u metodama kao što su laganje i širenje glasina, nazivanje pogrdnim imenima, namjerno zanemarivanje i isključivanje iz kruga prijatelja prednjače djevojčice. Djevojčice isto tako maltretiraju druge vezano za porijeklo. Naglašeno je da djevojčice uglavnom zlostavljaju svoje žrtve u učionici kada nema učitelja. To sasvim opravdava tezu pri kojoj djevojčice moraju ostati »drage i mile« pred učiteljima jer se takvo ponašanje od njih i očekuje. One zlostavljaju daleko od očiju onih koji ih prosuđuju.

Dječaci se pak međusobno više zlostavljaju na školskim igralištima. Povjeravanje roditeljima o slučajevima zlostavljanja opada s dobi kod djevojčica i raste kod dječaka što se vjerojatno ponovno može objasniti vrstama nasilništva kojima su dječaci izloženi.

Ovo je istraživanje otišlo korak dalje jer je ponudilo nešto širi katalog metoda nasilja tako da su spolne razlike isplivale na površinu. Međutim, ovo je istraživanje provedeno na malom uzorku i kao i prethodno istraživanje samo je dobar putokaz za daljnja znanstvena pitanja i odgovore.

Tema nasilja među djevojčicama odnosno djevojkama zahtijeva pomno istraživanje posvećeno isključivo tom fenomenu i njegovim posljedicama. S pojavom cyberbullinga, ali i drugih vidova nasilja svojstvenih djevojčicama, trebalo bi istražiti motive takvog ponašanja te ponuditi oblike preventivnog djelovanja.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Empty
PostajNaslov: Re: VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA   VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Icon_minitimeuto lis 02, 2007 1:12 am

REPUBLIKA HRVATSKA U BORBI PROTIV NASILJA MEĐU DJEVOJČICAMA I NJENI INSTRUMENTI

Republika Hrvatska prepoznala je problem vršnjačkog nasilja i to preko slučajeva zlostavljanja među djecom u domovima za djecu i mlade s poremećajima ponašanja. Vrlo bitnu ulogu odigrale su organizacije civilnog društva, kao UNICEF te prominentni stručnjaci/inje. Djeca i mladi su pod posebnom zaštitom države te ona treba činiti sve da ih zaštiti, pa čak i od njih samih. U tu svrhu donijeta su dva dokumenta i to Program aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima te Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. U slijedećim se poglavljima razmatra koliko ti instrumenti respektiraju spolne razlike i karakteristike nasilja među djevojčicama.

»Program aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima«

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvom pravosuđa, Ministarstvom unutrašnjih poslova, Uredom za ljudska prava i Uredom pravobraniteljice djece izradilo je Program aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima (u daljnjem tekstu Program). Taj Program je prihvaćen od Vlade Republike Hrvatske 25. veljače 2004. godine.

Program sadrži niz kratkoročnih i dugoročnih mjera s popisom njihovih nositelja. Svrha je programa senzibiliziranje stručnjaka, roditelja, djece i mladih za problem nasilja među djecom i mladima do 21. godine, uspostavljanje sustavnih rješenja za prevenciju pojave nasilja te ublažavanje i uklanjanje njegovih posljedica. Ciljevi Programa su prevencija pojave novih slučajeva nasilja među djecom i mladima, edukacija stručnjaka koji rade s djecom i mladima, znanstveno praćenje pojave te vrste nasilja...i dr.

U samom uvodu Programa poziva se na istraživanje Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba u kojem je vidljivo da oko 20% djece biva zlostavljano dva do tri puta mjesečno ili češće. Pod nasiljem se smatraju udaranje, šamaranje, naguravanje, čupanje, oduzimanje stvari ili novca, izrugivanje zbog bilo kojeg oblika različitosti, nazivanje pogrdnim imenima, isključivanje iz grupe i slični oblici ponašanja.

Kratkoročne mjere ovog Programa prvenstveno su usmjerene prema domovima za djecu i mladež s poremećajima u ponašanju zbog pojave »moralne panike« u društvu koja je uslijedila nakon javno eksponiranih slučajeva nasilja među štićenicima takvih domova. Tek je u jednoj mjeri naznačeno da treba istražiti pojavne oblike nasilja među djecom u odgojno-obrazovnim ustanovama, vrste programa koji se nude te izvršiti njihovu evaluaciju.

Dugoročnih mjera u ovom Programu ima četrdeset. One sadrže širok spektar područja, tj. aktivnosti koje bi resorna ministarstva i lokalne zajednice trebale činiti da se spriječi pojava nasilja među djecom. Prva mjera je da se izradi Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima o kojem će biti govora u slijedećem poglavlju. Neke od mjera obvezuju resorna ministarstva na vođenje evidencije o svim djelima nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama, organiziranje edukacija o ljudskim pravima, programe rada s rizičnim učenicima, distribuciju edukativnih letaka o nasilju i nenasilnoj komunikaciji među učenicima, edukaciju nastavnika, stručnih radnika i policajaca putem seminara i stručnog usavršavanja.

Ostale mjere zadužuju lokalne zajednice da osiguraju prostore za dječje i omladinske aktivnosti, osnivaju obiteljske centre, financiraju programe koji se bave prevencijom poremećaja u ponašanju te osnivaju stambene jedinice za djecu i mlade s poremećajima u ponašanju.

Naglašena je i uloga policije u tim mjerama. Očekuje se da policija pojača svoje aktivnosti za povećanje sigurnosti u školama i odgojno-obrazovnim ustanovama te da policijski službenici detektiraju stanja i pojave štetne za odgoj i razvitak djece i o tome obavještavaju javnost.

Za raspravu je dojam da mnogim mjerama nije mjesto u ovom Programu kao npr. neke mjere koje se spominju: analiza primjene odredaba o zabrani točenja alkoholnih pića maloljetnicima, izmjena Zakona o sudovima za mladež radi snižavanja dobne granice kaznene odgovornosti za izricanje maloljetničkog zatvora, obvezivanje osnovnoškolaca na najmanje dvije vrste slobodnih aktivnosti, uvođenje supervizije u socijalnu skrb itd. U ovom Programu dosta je mjera našlo svoje »utočište« mada bi trebale biti rješavane na drugi način, putem sustavnih rješenja ili pak drugih programa.

Te mjere su vrlo ambiciozne i sveobuhvatne te zahtijevaju dosta velika sredstva za realizaciju. Rokovi izvršenja mjera su vremenski dosta kratki te ih je većina prošla, a da te mjere nisu ostvarene.

U Programu se nigdje ne spominju razlike među metodama nasilja između djevojčica i dječaka, tako da Program treba nadopunjavati novim spoznajama, a vremenske rokove realnije postaviti.

»Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima«

Ovaj Protokol donesen je od strane Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u listopadu 2004.godine te proizlazi iz Programa aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima iz veljače 2004.godine.

Protokol u sebi sadrži definiciju nasilja među djecom, obveze nadležnih državnih tijela (odgojno obrazovnih institucija, centara za socijalnu skrb te policijskih uprava) te oblike i načine suradnje između tih tijela. Bitno je naglasiti da protokol respektira 4 vrste nasilja: verbalno, socijalno, psihološko i tjelesno.

Međutim, Protokol se više odnosi na pojavu fizičkog nasilja među djecom s vidljivijim posljedicama te sadrži upute na koji način tada reagirati, tj. pozvati liječnika, obavijestiti centar za socijalnu skrb, obavijestiti policiju. U slučajevima kada je nasilje manje vidljivo te ga je teže otkriti, škola je zapravo prepuštena sama sebi. Izuzetak je kada ima široku mrežu podrške u vidu savjetovališta ili stručnog tima koji mogu sanirati posljedice zlostavljanja. Isto tako, ovaj Protokol ne sadrži specifičnosti nasilja koje se javljaju kod različitih spolova.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Empty
PostajNaslov: Re: VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA   VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Icon_minitimeuto lis 02, 2007 1:12 am

ZAKLJUČAK

Tema ovog rada je vršnjačko nasilje (engl. bullying) među djevojčicama. To je tema kojoj nije posvećena zaslužena pažnja u istraživanjima, kao ni u dokumentima koji su donijeti od strane resornih ministarstava. Iako postoji općeprihvaćena znanstvena teorija o različitostima socijalizacije i razvoja dječaka i djevojčica, još uvijek se nasilje među djecom promatra jednoobrazno i kroz dimenziju fizičkog nasilja koje uglavnom počinjavaju dječaci. Vrlo je indikativno da postoji samo jedna knjiga koja tretira nasilje među djevojčicama, a da literature o nasilju među djecom (znači, jednoj ne-rodnoj i ne-spolnoj dimenziji) ima napretek.

Značajna su istraživanja Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba i UNICEF-a o nasilju među djecom u Republici Hrvatskoj. Ona su vrlo dobar temelj za nova istraživanja koja bi išla u smjeru razlikovanja metoda nasilja kojima se koriste djevojčice odnosno dječaci.

Kao što je ovim radom naznačeno, djevojčice koriste specifične metode da bi zastrašile svoju žrtvu, nametnule se kao »najpopularnije«, održale dobru sliku o sebi kao o »miloj i dragoj« jer to od njih društvo očekuje, a istodobno kontrolirale sve ono što ih ugrožava.

Stoga su potrebna nova istraživanja o nasilju među djevojčicama jer ono tinja kao skriveni fenomen unutar velikog korpusa nasilja među djecom. Važnost tih istraživanja je u otkrivanju uzroka i motiva te posebne vrste nasilja koje ostavlja duboke posljedice na žrtve i njihov daljnji život. Svi stručnjaci koji se bave nasiljem među djecom trebaju nova saznanja kako bi bili uspješniji u otkrivanju nasilja, kako bi uspješno postupali u slučaju takvog nasilja te kako bi lakše sanirali njegove posljedice, tj. pomogli žrtvi, ali i nasilniku/ci.


LITERATURA

1. Coloroso, B. (2004.) Nasilnik, žrtva i promatrač. Zagreb:Bios.

2. Olweus, D. (1998.) Nasilje među djecom u školi. Zagreb: Školska knjiga.

3. Program aktivnosti sprječavanja nasilja među djecom i mladima. (2004.) Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (MOBMS).

4. Protokol o postupanju u slučajevima nasilja među djecom i mladima. (2004.) Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (MOBMS).

5. Simmons, R. (2002.) Ženski bullying. Zagreb: Biblioteka Ambrozija.

6. http:// www.unicef.hr

7. http://www.poliklinika-djeca.hr

8. http://www.aare.edu.au/97pap/leckb284.htm



Iva Prpić2
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
Sponsored content





VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Empty
PostajNaslov: Re: VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA   VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA Icon_minitime

[Vrh] Go down
 
VRŠNJAČKO NASILJE MEĐU DJEVOJČICAMA
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
hrvatskijezik :: NASILJE U ŠKOLI-
Forum(o)Bir: