hrvatskijezik

hrvatski jezik za srednje škole
 
Početna stranicaPočetna stranica  PortailPortail  FAQFAQ  PretraľnikPretraľnik  RegistracijaRegistracija  ČlanstvoČlanstvo  Korisničke grupeKorisničke grupe  Login  

Share | 
 

 OCJENJIVANJE UČENIKA - PROBLEM METRIJSKE NESAVRŠENOSTI ČOVJ

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: OCJENJIVANJE UČENIKA - PROBLEM METRIJSKE NESAVRŠENOSTI ČOVJ   uto lis 02, 2007 1:38 am

Mr.sc. Dario Miletić, prof.



Ono čega je netko svjestan to on drži pod kontrolom.
Ono čega netko nije svjestan to njega drži pod kontrolom.


POJAM MJERNOG INSTRUMENTA

Svako mjerenje - a ocjenjivanje je mjerenje - zahtijeva nužno postojanje ovih elemenata: 1) veličine koju mjerimo, 2) instrumenta za mjerenje, i 3) očitača mjerenja - mjernika.

Najstariji instrument za mjerenje je čovjek. Davno prije izuma bilo kakve vage i metra, čovjek je odvagao je li nešto teško ili lagano, je li blizu ili daleko. Svi instrumenti koji su kasnije izumljeni i koje znanost i dalje pronalazi samo su nastojanje da se zamijeni taj prvi prainstrument - čovjek.

Razlog zašto je bilo potrebno čovjeka zamijeniti nekim drugim instrumentom je u tome što je čovjek neprecizan instrument. Međutim, dok je čovjeka u prirodnim znanostima bilo relativno lako zamijenit preciznijim instrumentima, stvar je sasvim drugačija u društvenim znanostima. U nekim područjima, recimo u psihologiji i pedagogiji, čovjeka nastojimo zamijeniti testovima, zbog pretpostavke da testovi mogu bolje izmjeriti veličine nego čovjek svojom grubom i nepreciznom procjenom. Ima, međutim velikih područja gdje je čovjek još uvijek nezamjenjiv mjerni instrument, a pitanje je hoće li ga se ikad u tim područjima moći zamijeniti. Kako će ikad biti moguće izmjeriti krivnju nekog čovjeka i odrediti mu kaznu, osim čovjekom? Kako će ikad biti moguće izmjeriti što je lijepo, što je pošteno, osim čovjekom?

Po svojoj metrijskoj strukturi, svaki se mjerni instrument sastoji od dva dijela: 1) mjernog mehanizma i 2) mjerne skale.

U slučaju testa znanja ulogu mjernog mehanizma imaju pitanja i problemi iz kojih je test sastavljen. U slučaju čovjeka to su ideje koje on ima o veličini koju mjeri.

Mjerna skala je sustav povezanih jedinica ili kategorija (stupnjevi skale) pomoću kojih izražavamo rezultat mjerenja u numeričkoj ili verbalnoj formi. Sasvim je jasno da sam mjerni mehanizam nije dovoljan za mjerenje, jer bez primjerene mjerne skale ne možemo izraziti rezultat koji smo mjerenjem dobili.

Postoji više vrsta mjernih skala, a razlikuju se po svojim metrijskim osobinama pa su zato i nejednake metrijske vrijednosti. Te su vrste skala: 1) nominalna, 2) ordinalna, 3) intervalna, i 4) kardinalna.

Kardinalna skala je najsavršenija, jer ima četiri najvažnija svojstva mjerne skale. Prvo, kada je osnovna jedinica te skale definirana, tada svaki daljnji stupanj dobivamo umnožavanjem te osnovne jedinice. Stupnjevi su takve skale ekvidistantni, tj. razlika između stupnjeva skale je jednaka, bez obzira na kojim je dijelovima skale dobivena. Nadalje, omogućuje parcijalno mjerenje neke veličine. I najzad, niz predmeta koje mjerimo možemo poredati prema veličini.

Intervalna skala, čiji je primjer termometarska skala za mjerenje temperature, ima sva gornja svojstva osim što nije moguće parcijalno mjerenje.

Ordinarna skala je skala školskih ocjena. Stupnjevi te skale nisu umnožavanje neke osnovne jedinice. Takva jedinica nije ni definirana. Oni nisu ni ekvidistantni jer razlika u znanju između ocjena 1 i 2 nije ista kao razlika u znanju između ocjena 4 i 5. Tu nije moguće ni parcijalno mjerenje, jer ocjena 1 za jedan odgovor i ocjena 1 za drugi odgovor neće dati zbroj znanja 2. Jedino svojstvo po kojem je ova skala slična prethodnima jest mogućnost da se znanja poredaju po veličini.

U velikom broju mjerenja gdje se pojavljuje kao mjerni instrument, čovjek se služi takvim skalama. Sasvim je jasno da su takve skale metrijski inferiornije od kardinalnih i intervalnih pa je stoga i vrsnoća mjerenja slaba. To je međutim upravo razlog više da profesor mora biti svjestan toga nedostatka, kako bi ga mogao ublažiti.

Trebamo ovdje spomenuti i razliku između direktnog i indirektnog mjerenja. O direktnom mjerenje u govorimo onda kada je jedinica kojom se izražava rezultat mjerenja po svojoj prirodi ista kao i veličina koju smo izmjerili. U društvenim znanostima direktno mjerenje uopće ne postoji. Na primjer, veličinu inteligencije izražavamo preračunatim brojem točno riješenih zadataka u testu inteligencije, veličinu znanja izražavamo preračunatim brojem točno odgovorenih pitanja.

Metrijske karakteristike mjernog instrumenta jesu: valjanost, objektivnost, dosljednost i osjetljivost.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: OCJENJIVANJE UČENIKA - PROBLEM METRIJSKE NESAVRŠENOSTI ČOVJ   uto lis 02, 2007 1:38 am

VALJANOST

Neki je mjerni instrument valjan ako zaista mjeri onu veličinu koju njime želimo izmjeriti.

Kod instrumenata za fizikalna mjerenja pitanje njihove valjanosti u praviliu nije ozbiljan problem. Tako će nam valjana vaga izmjeriti masu, a ne duljinu ili vrijeme, sat mjeri vrijeme a ne tlak itd.

Kada razmatramo valjanost testova znanja, problem valjanosti postavlja se u veoma ozbiljnom vidu. Potencijalna valjanost jest ona koju instrument ima s obzirom na svoju metrijsku strukturu i ona može biti manja ili veća. Aktualna je valjanost ona koja dolazi do izražaja u određenom mjerenju koje vršimo pomoću dotičnog instrumenta i ona ne zavisi samo od njegove metrijske strukture, nego i od drugih okolnosti u kojima se mjerenje vrši: motivacije ispitanika, njihova općeg psihofizičkog stanja u trenutku mjerenja (npr. umor - nije svejedno da li je test prvi sat ili posljednji), vanjskih uvjeta mjerenja (imaju li mogućnost varanja prepisivanjem i sl.) i mnoštva drugih faktora.

Za određivanje stupnja potencijalne valjanost (simptomatska valjanost) nekog testa, metode počivaju na usporedbi rezultata koji se dobivaju pomoću testa sa nekim vanjskim kriterijem (npr. postignuću na usmenom ispitu).

Što se tiče valjanosti čovjeka kao mjernog instrumenta, možemo reći da nema nikakve sumnje da je čovjek potencijalno valjan mjerni instrument za mjerenje niza veličina, kako konkretnih, tako i onih apstraktnih. On može izmjeriti "od oka" ne samo težinu, visinu i slične karakteristike fizikalnih predmeta, nego isto tako i krivnju, ljepotu i mnoge druge apstraktno-idealne osobine i karakteristike. Sasvim je međutim drugo pitanje koliko će to njegovo mjerenje biti metrijski precizno i upotrebljivo i koliko će ta njegova potencijalna valjanost uspjeti aktualizirati se u određenom mjerenju.

Tako, pri mjerenju znanja tijekom uobičajeno usmenog ispita, nastavnik se pojavljuje kao instrument: on treba izmjeriti i zatim rezultat mjerenja izraziti pomoću skale školskih ocjena. Istraživanja toga postupka pokazuje da nastavnik, mjereći tijekom ispita znanje, istodobno izmjeri - a da toga često ni sam nije svjestan - i druge osobine dotičnog učenika: sposobnost verbalnog izražavanja, pristojnost kandidata u tijeku ispita, veličinu pozitivnog ili negativnog halo-efekta (kasnije ćemo detaljnije obraditi halo-efekt) što ga je učenik učinio itd. Zbog toga i rezultat mjerenja koji je izražen ocjenom obuhvaća - osim stupnja pokazanog znanja na ispitu - i mnoštvo drugih veličina. To bi otprilike moglo biti kao da stanemo na vagu za mjerenje mase, a ta nam vaga izbaci broj 103. U tome bi broju bilo sadržano tri četvrtine naše mase od 80 kg i broj cipela 43. Dakle, takva vaga ne bi bila najprikladnija za upotrebu, jer nikad baš točno ne bismo znali što ona sve izmjeri.

Kao zaključak o problemu valjanosti mjernih instrumenata možemo ustvrditi: dok je valjanost kod fizikalnih instrumenata zadovoljavajuća, kod testova i čovjeka-instrumenta moramo na nju ozbiljno paziti, kako nam rezultati takvog mjerenja ne bi bili netočni i neupotrebljivi.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: OCJENJIVANJE UČENIKA - PROBLEM METRIJSKE NESAVRŠENOSTI ČOVJ   uto lis 02, 2007 1:39 am

OBJEKTIVNOST

Mjerni instrument je objektivan ako rezultati mjerenja, koje njime dobivamo, ne zavise od instrumenta ni od mjernika koji rezultat očitava, nego isključivo od veličine koju smo izmjerili.

Kao što vidimo, objektivnost zavisi od dva elementa: od samog instrumenta i od mjernika. Pogledajmo to na primjeru. Ako stavimo premet X na vagu, vaga će pokazivati masu m, a tu istu masu mora pokazati i svaka druga vaga koja ima metrijsku strukturu - ispravan mjerni mehanizam i ispravnu mjernu skalu. Ta se ispravnost kod fizikalnih instrumenata kontrolira uspoređivanjem rezultata koje oni daju s rezultatima idealnih instrumenata iste vrste. Pri takvu mjerenju rezultat neće zavisiti ni od toga tko ga očitava, tj. neće zavisiti od mjernika, jer će svaka osoba koja normalno vidi i koja je upućena u način očitavanja, očitati na istoj vagi jednak rezultat.

Testovi znanja ne zadovoljavaju u cjelini zahtjevu objektivnosti rezultata, jer će mjerenje ista veličine - znanja ispitanika - dati različite rezultate ako ga mjerimo raznim testovima znanja - npr. onima koje smo složili za grupe A, B i C. Doduše, te razlike ne smiju biti prevelike ako su testovi dobro strukturirani, ali će se one ipak pojavljivati. Razlog toj neobjektivnosti rezultata je u različitom mjernom mehanizmu raznih testova koji mjere isti dio semantičkog pamćenja, tj. znanja. A usko je povezan s problemom njihove nepotpune valjanosti.

S obzirom na svoju objektivnost očitovanja testovi znanja su u pravilu objektivni. Svatko tko je upućen u način korekcije ili bodovanja nekog testa i tko se pridržava određenih uputa očitat će jednak rezultat za svakog pojedinog ispitanika, koji bi očitao i bilo koji drugi mjernik. To je veoma važna karakteristika testova i ujedno njihova bitna prednost u odnosu na čovjeka. Izuzetak su školske zadaće u kojima se procjenjuje ne samo semantičko i proceduralno znanje (npr. gramatika) nego i umjetnička vrijednost. Što se tiče psihologijskih testova i oni su u pravilu svi objektivni osim projektilnih tehnika koje zavise od očitača - mjernika.

Čovjek kao mjerni instrument najslabije zadovoljava zahtjevu metrijske objektivnosti. Poslužimo se opet primjerom školskog usmenog ispita. Ako zatražimo od nekolicine nastavnika, koji kao komisija prisustvuju ispitu istog učenika, da svaki za sebe, ne poznavajući ocjene svojih kolega, donesu svoju ocjenu učenikova znanja, dogodit će se da te ocjene ne budu jednake. Drugim riječima, mjerenje iste veličine - znanja učenika - dat će različite rezultate ako je mjereno raznim instrumentima - svaki je nastavnik ovdje po jedan mjerni instrument.

To što se događa na školskom ispitu događa se jednako i na sudu, gdje članovi sudskog vijeća isto tako predlažu za isto djelo različitu kaznu (tj. različito su izmjerili stupanj krivnje), na gimnastičkom takmičenju, gdje razni suci donose za istu vježbu različite ocjene, ili u području umjetničke kritike, gdje različiti kritičari različito mjere estetsku vrijednost istog umjetničkog djela. Ukratko, u svim područjima, gdje se pojavljuju kao mjerni instrumenti, ljudi pokazuju veoma slabu metrijsku objektivnost s obzirom na rezultate koje dobivaju.

Uzrok toj neobjektivnosti jest u različitoj metrijskoj strukturi ljudskih instrumenata, koja nije ništa drugo nego sustav ideja i shvaćanja koje svaki pojedinac ima o stvarima koje mjeri. Zbog toga, ono što je po mišljenju jednog nastavnika bio dobar odgovor, za drugog može biti slab odgovor, što je za jedno kritičara estetski vrijedno, drugome može biti bezvrijedno, itd. (kasnije ćemo detaljnije obraditi pojam osobne jednadžbe).

Kod čovjeka-instrumenta susrećemo se s još jednom specifičnošću: naime, dok je kod svih drugih instrumenata mjerna skala jasno različita od mjernog mehanizma, dotle je kod čovjeka to spojeno u njegovoj svijesti. Zato tu uopće nema smisla govoriti o problemu objektivnosti očitavanja, jer nitko - osim samog subjekta koji mjeri - ne može zaviriti u njegovu svijest i očitati što se vidi na njegovoj skali.

Nedovoljna metrijska objektivnost čovjeka njegov je najteži nedostatak kao mjernog instrument, pa se najveći dio pokušaja za njegovo "popravljanje" kreće upravo u smjeru podizanja njegove objektivnosti.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: OCJENJIVANJE UČENIKA - PROBLEM METRIJSKE NESAVRŠENOSTI ČOVJ   uto lis 02, 2007 1:39 am

DOSLJEDNOST



Mjerni instrument je dosljedan ako uzastopna mjerenja iste veličine na istom instrumentu daju jednak rezultat.

Toj metrijskoj karakteristici fizikalni instrumenti udovoljavaju. Ako na vagu stavljamo uzastopno isti predmet, ona će uvijek pokazivati istu masu.

Kad se radi o testovima znanja, pitanje dosljednosti nije tako jednostavno, jer će nam - na primjer - dva uzastopna mjerenja semantičkog znanja istog ispitanika istim testom u malom razmaku rijetko dati potpuno jednak rezultat.

Osim te stvarne nedosljednosti, kojoj je uzrok u samoj strukturi testa, u radu s testovima često se javlja i prividna nedosljednost. Zbog toga razliku u rezultatima između prvog i drugog mjerenja ekspresije iste veličine koju mjerimo (nekog znanja) možemo pripisati i promjeni u samoj veličini koju mjerimo. Naime, čovjek ispoljava kolebanje u radu cijelog organizma, pa je čas superioran u nekoj aktivnosti, a čas ima slabije rezultate, jer je recimo u tom trenutku sa laganom glavoboljom ili sl. Tu dakle nije instrument nedosljedno izmjerio istu veličinu već je on u drugom mjerenju izmjerio novu veličinu. Zbog toga ovdje govorimo o prividnoj nedosljednosti jer se zapravo radi o mjerenju dvaju različitih veličina.

Stupanj metrijske dosljednosti može se utvrditi retestom, tj. ponovnom primjenom istog testa na istom ispitaniku da bi se računom korelacije utvrdio koeficijent dosljednosti. Iako se od testova ne može tražiti apsolutna dosljednost kakva se traži od fizikalnih instrumenata, ipak se u psihologiji izbacuju iz upotrebe testovi koji pokazuju nedovoljnu dosljednost.

Kod čovjeka, kao instrumenta za mjerenje, metrijska je dosljednost veoma slaba. U eksperimentu se je tražilo od nastavnika da ponovno ocjene iste pismene zadaće koje su već jednom ocijenili prije dvije godine (dakako, oni nisu znali koje su ocjene dali ranije). Sličan eksperiment provođen je i sa sucima, u razmaku od dvije godine, od kojih se je tražilo da na osnovi uvida u spis donesu svoju presudu. I kod nastavnika i kod sudaca jasno se je pokazala metrijska nedosljednost, jer su razlike u uzastopnim ocjenama, odnosno osudama, istih učenika, odnosno delikvenata, bile veoma velike.

Uzrok nedosljednosti u ovim slučajevima očigledno je promjena u metrijskoj strukturi čovjeka-instrumenta, jer su u razmaku od dvije godine nastavnici, i suci, promijenili djelomično svoje ideje i shvaćanja koja se odnose na vrijednosti učeničkih zadaća, odnosno na krivnju delikvenata.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: OCJENJIVANJE UČENIKA - PROBLEM METRIJSKE NESAVRŠENOSTI ČOVJ   uto lis 02, 2007 1:40 am

OSJETLJIVOST

Mjerni instrument je osjetljiv ako pomoću njega možemo izmjeriti i male razlike u veličini koju mjerimo.

Neka laboratorijska vaga osjetljivija je od obične trgovačke vage, a ova opet osjetljivija od vage za mjerenje mase kamiona. Osjetljivost instrumenta reguliramo po volji konstrukcijom mjernog mehanizma i mjernih skala dotičnih instrumenata.

Osjetljivost testova također se može regulirati. Imamo li test za mjerenje znanja od svega pet zadataka, i uspiju li svi ispitanici točno riješiti taj test, očigledno je da taj test nije dovoljno osjetljiv, jer nije uspio omogućiti onima koji znaju više da se uratkom odlijepe od onih ostalih koji su, recimo, prosječni. Osjetljivost će se povećati tako da se postavi više zadataka, ili zadaci veće težine.

Metrijska osjetljivost čovjeka veoma je čudna pojava. Naime, čovjek ima redovito snažan subjektivni osjećaj da je jako osjetljiv instrument u veličinama koje procjenjuje, dok je - objektivno - ta njegova osjetljivost daleko manja. Tako neki nastavnici rastežu zakonski niz od pet ocjena na trinaest ocjena koristeći plusove i minuse. Drugim riječima, nastavnicima se čini da je njihov mjerni instrument osjetljiviji nego mjerna skala kojom raspolažu za izražavanje rezultata mjerenja, i zato osjećaju potrebu za korekcijom te skale.

Međutim, sve je to dobro dok ne pogledamo probleme objektivnosti i dosljednosti, koji se vežu uz tako povećanu osjetljivost.

Pogledamo li problem objektivnosti i dosljednosti vidimo da je čak i uobičajena skala od pet ocjena prevelika za mjerni mehanizam kojim raspolaže nastavnik. Istraživanja su pokazala da s rastezanjem skale geometrijskom progresijom opada objektivnost i dosljednost ocjenjivača.

Već smo vidjeli da će ocjenjivači različito ocijeniti istog učenika pomoću skale od pet ocjena, ali će razlika među njima biti veća na skali od 13 ili 30 ocjena. U tom slučaju gotovo da nećemo naći ni dvojicu koji će dati jednaku ocjenu. Realna metrijska osjetljivost - tj. osjetljivost uz koju se još zadržava objektivnost - iznosi svega tri stupnja: ne zadovoljava, zadovoljava, ističe se.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: OCJENJIVANJE UČENIKA - PROBLEM METRIJSKE NESAVRŠENOSTI ČOVJ   uto lis 02, 2007 1:40 am

HALO-EFEKT, KONRAST I OSOBNA JEDNADŽBA

Pokazalo se da profesori koji si posvješćuju ove uzroke neobjektivnosti, mogu popraviti svoje ocjenjivanje. Ocjenjivanje bi bilo objektivno ako na ocjenu utječe samo ono što se njome izražava - a to je znanje učenika.

Svatko ima svoju osobnu jednadžbu. Neki su profesori pretežno blagi, tj. više su skloni davati bolje ocjene, neki su pretežno strogi, daju niske ocjene. Ta se osobina zove osobnom jednadžbom. Ima je svatko. Prilično je stabilna, tj. teško promjenjiva. Onaj tko je blag u ocjenjivanju, bit će blag bez obzira što ocjenjuje. Isto tako onaj tko je strog, bit će strog u ocjenjivanju i učenikova znanja i u ocjenjivanju pjevanja ptica pjevica.

Zašto osobna jednadžba može biti uzrok pogreške u ocjenjivanju? Zato što nečije znanje može npr. biti podcijenjeno, ili precijenjeno. Tako učenik iz druge škole može imati bolju ocjenu za bodove na nekom upisu, a zapravo slabije znanje.

Sljedeća moguća pogreška u ocjenjivanju javlja se zbog - kontrasta. Odgovara li učenik nakon nekog tko je dobio negativnu ocjenu, velike su šanse da se osrednje znanje precijeni; ili obratno, odgovara li nakon izvanrednog učenika, velike su šanse da se osrednje znanje podcijeni. Ovo se događa i kod ocjena školske zadaćnice, dakle gdje nije apriorno utvrđeno bodovanje.

Svaki profesor voli misliti o sebi kako je objektivan, tj. da ocjenu donosi samo na osnovi znanja a ne i na osnovi halo-efekta. Halo-efekt je psihosocijalni fenomen koji se očituje u tome da prvi dojam inhibira kasnije dojmove. Ako je prvi dojam bio loš, on će još neko vrijeme utjecati na nepropuštanje pozitivnih dojmova, i obratno, prvi pozitivan dojam još će neko vrijeme utjecati na nepropuštanje negativnih dojmova.

Halo-efekt još se u psihologiji naziva i "učinak aureole", a opisujemo ga kao svojstvo da je subjekt spreman prema općem dojmu ili jednom svojstvu ocjenjivati druge osobine i druga svojstva ocjenjivanje osobe, pa tako i znanje ispitanika.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 52
Registration date : 14.07.2007

PostajNaslov: Re: OCJENJIVANJE UČENIKA - PROBLEM METRIJSKE NESAVRŠENOSTI ČOVJ   uto lis 02, 2007 1:41 am

ZAKLJUČAK

I da zaključimo: usporedimo li razne vrste mjernih instrumenata s obzirom na njihove mjerne karakteristike, vidimo da testovi nadmašuju čovjeka, a da su najsavršeniji fizikalni instrumenti.

Stoga za mjerenje u kojem se kao mjerni instrument javlja čovjek upotrebljavamo naziv "procjenjivanje" ili "ocjenjivanje" kako bismo i terminološki istakli činjenicu da se tu radi o mjerenju koje se po mnogim bitnim karakteristikama razlikuje od mjerenja savršenijim instrumentima.

Pa ipak, iako je po mnogim svojim karakteristikama čovjek veoma loš mjerni instrument, čovjek je ipak nezamjenjiv za mjerenje u različitim područjima, kao što je estetika i sl. Zbog toga se nužno i postavlja pitanje mogu li se uopće i na koji način poboljšati mjerne karakteristike čovjeka kao mjernog instrumenta.

I neka zaključak ovog predavanja budu riječi s početka teksta:



Ono čega netko nije svjestan to njega drži pod kontrolom.

Ono čega je netko svjestan to on drži pod kontrolom.


LITERATURA

Miletić, Dario: "Može li se ljepota mjeriti strojem?"; u: "Školske novine", broj 16, Zagreb, 19. travnja 2005., str. 6-7

Miletić, Dario: "Profesor kao mjerni instrument - Nepouzdan, neobjektivan, ali i - nezamjenjiv"; u: "Školske novine", broj 17, Zagreb, 26. travnja 2005., str. 6-7

Rijavec, Majda i Miljković, Dubravka: "Vodič za preživljavanje u školi", IEP, Zagreb, 2003.

Zvonarević, Mladen: "Socijalna psihologija", Školska knjiga, Zagreb, 1981.
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://hrvatskijezik.forumotion.com
Sponsored content




PostajNaslov: Re: OCJENJIVANJE UČENIKA - PROBLEM METRIJSKE NESAVRŠENOSTI ČOVJ   Today at 7:34 pm

[Vrh] Go down
 
OCJENJIVANJE UČENIKA - PROBLEM METRIJSKE NESAVRŠENOSTI ČOVJ
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» Problem sa S1 Fällkniven
» Problem sa grejanjem ležajeva na belt grinderu
» Procjena ugroženosti Republike Hrvatske
» Problem sa sinusima
» Minska polja

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
hrvatskijezik :: OCJENJIVANJE-
Forum(o)Bir: