hrvatskijezik
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
hrvatskijezik

hrvatski jezik za srednje škole
 
Početna stranicaPočetna stranica  PortailPortail  PretraľnikPretraľnik  Latest imagesLatest images  RegistracijaRegistracija  Login  

 

 POZITIVNI I NEGATIVNI FAKTORI OCJENJIVANJA

Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin
Admin


Broj postova : 483
Age : 60
Registration date : 14.07.2007

POZITIVNI I NEGATIVNI FAKTORI OCJENJIVANJA Empty
PostajNaslov: POZITIVNI I NEGATIVNI FAKTORI OCJENJIVANJA   POZITIVNI I NEGATIVNI FAKTORI OCJENJIVANJA Icon_minitimeuto lis 02, 2007 2:10 am

Ko god je radio u obrazovanju složiće se da je ispitivanje i procjenjivanje znanja veoma delikatan, složen i osjetljiv posao koji zahtijeva mnogo odgovornosti, objektivnosti i pedagoškog takta.

Na osnovu objavljenih ispitivanja problematike školskog ocjenjivanja i mjerenja znanja, mogu se razlikovati uglavnom dva dokimološka pristupa.

Jedan karakterišu istraživanja usmjerena na otkrivanje svih onih faktora koji negativno utiču na školsko ocjenjivanje i time doprinose da su ocjene koje daju nastavnici nedovoljno objektivne.

Drugi pristup određuju sva ona proučavanja kojima se žele i nastoje pronaći postupci koji će otkloniti uticaj nepoželjnih faktora i znanje ocjenjivati prema jednakim i stalnim kriterijima.

Osvrnućemo se na one negativne faktore kod ocjenjivanja koji su dobro poznati u literaturi a koje smatramo najčešćim u praksi.

Halo-efekat se u tradicionalnom ocjenjivanju znanja ogleda u tendenciji nastavnika da učenikovo znanje ocjenjuje na osnovu mišljenja koje je prije stekao o učeniku ili se pak pri donošenju ocjene povodi za mišljenjem i ocjenama koje su o znanju tog učenika dali drugi nastavnici. Iz prakse ocjenjivanja dobro je poznato da će biti blaže ocijenjen onaj učenik o kome nastavnik ima dobro mišljenje, kao i onaj koji iz više predmeta ima najbolje ocjene. U obrnutom slučaju, nastavnik će biti strog i radije će davati slabije ocjene.

Još jedna od subjektivnih grešaka nastavnika nazvana je greškom sredine, a ogleda se u nastavnikovom nastojanju da učenikovo znanje pretežno vrednuje srednjim ocjenama, zanemarujući i veću razliku u kvalitetu njegovog znanja. Međutim, poznato je da u školama ima i takvih nastavnika kojima u ocjenjivanju nije dovoljna ni ljestvica od pet ocjena pa je dopunjavaju nekim svojim međuocjenama kako bi što preciznije izmjerili učenikovo znanje.

Greška kontrasta se javlja kada nastavnik na osnovu prethodnog ispitivanja oblikuje kriterijum za kasnije ocjenjivanje znanja učenika. Tako će, ako je najprije ispitao najbolje učenike, kriterijum ocjenjivanja slabijih učenika prilagoditi kvalitetu tih odgovora. U obrnutom slučaju, on će ih precijeniti. Slična ovome je tendencija prilagođavanja kriterijuma kvalitetu učeničke grupe. Radi se o tome da će nastavnik u razredu boljem po kvalitetu znanja uspostaviti visoki kriterijum znanja a samim tim i veće zahtjeve učenicima. U slabijem odjeljenju njegov kriterijum će biti niži, a zahtjevi u pogledu učeničkih znanja umanjeni. Na taj način, isti učenikov odgovor može biti različito ocijenjen, zavisno od toga u kojem ga je odjeljenju (boljem ili slabijem) nastavnik ocjenjivao. Isti slučaj će biti i sa ocjenjivanjem pismenih zadataka.



Prednost pismenog provjeravanja



Da bi ocjenjivanje bilo objektivnije, trebalo bi primjenjivati različite metode provjeravanja znanja. što je veća raznolikost tehnika ocjenjivanja, to nastavnik bolje upoznaje učenika, pa će i ocjena jasnije saopštavati šta učenik zna i može.

Prednost pismenog provjeravanja znanja je u omogućavanju učenicima da rade pod istim uslovima i dobijaju iste zadatke.

No, i u tome se, kako nam praksa pokazuje, odstupa te nastavnici često kod pismenih zadataka učenicima određuju zadatke nejednake težine. Tako se nerijetko može čuti od učenika kako je ova ili ona grupa na pismenom zadatku bila mnogo lakša ili teža. Dalje, nastavnik najčešće pismene zadatke pregleda redom, ispravlja i ocjenjuje. Pri tome, ako je očekivao veći kvalitet na pismenom zadatku nego što pokazuju prvi zadaci, doći će do promjene njegovog kriterijuma. Tako će prvi zadaci biti strože ocijenjeni, dok će ostali, zbog sniženja kriterijuma, biti ocjenjivani višim ocjenama. U praksi je znatno rjeđi, ali puno objektivniji način da nastavnik prethodno pregleda sve pismene zadatke, pa na temelju tog uvida formira svoj kriterijum i tek tada pristupi ocjenjivanju.

Na osnovu ovoga što smo iznijeli, može se reći da u tradicionalnom načinu, bilo usmenog ili pismenog ispitivanja u školama, nema provjerenog i ustaljenog sistema koji bi za sve učenike omogućio jednake kriterijume ocjenjivanja. Međutim, praksa nam sa sigurnošću sugeriše da ocjena ne smije biti donesena na brzinu, bez dovoljne provjere učenikovih mogućnosti. Neki nastavnici svakodnevno provjeravaju, pa i ocjenjuju učenike, što im omogućava uvid u podatke o tome kako učenici vladaju predmetnim sadržajem i osigurava im povratnu informaciju o njihovom nastavnom radu kako bi ga mogli što bolje oblikovati i realizovati. Redovno provjeravanje znanja ima višestruko pozitivnu ulogu i za učenike: sprečava kampanjski rad, utiče na stvaranje radnih navika, itd. Nažalost, ima nastavnika koji dijele časove na časove predavanja i časove ispitivanja, što nije nikako dobro. Tada učenik nije u stanju da brzo nauči i savlada ispredavano gradivo i dobija loše ocjene. Osim toga, poznato je da je znanje stečeno na brzinu kratkotrajnije.



Ocjena javna i obrazložena



Poželjno bi bilo da nastavnik izbjegava ocjenjivanje kada je previše umoran, bolestan ili opterećen privatnim problemima jer će njegova ocjena biti subjektivna, rezultat njegovog trenutnog raspoloženja.

Dalje, veoma je važno da data ocjena bude javna i obrazložena u odjeljenju. Za pohvalu je kada nastavnik pri formiranju ocjene konsultuje odjeljenje jer na taj način učenici dobijaju na važnosti i postaju disciplinovaniji i aktivniji na času. Pri tome, nastavnik mora znati dokle može ići sa ovom metodom, jer se dešava (mada rijetko) da su učenici pristrasni, te ocjenjuju većim ocjenama učenike dobre sportiste, vođe u odjeljenju a ne znanje.

Savremeni način ocjenjivanja, u kojem učenici i nastavnici djeluju kao partneri u procesu ocjenjivanja, jeste portfolio. To je zbirka učenikovih radova koji pokazuju njegov uloženi trud, napredak i uspjeh. Sadržaji portfolija sakupljaju se tokom određenog perioda i koriste se kao svjedočanstvo o učenikovim sposobnostima. U ocjenjivanju pomoću portfolija od suštinske važnosti je aktivnost učenika. On sam bira radove za svoj portfolio i time učestvuje u procesu vrednovanja i predstavljanja sopstvenog rada. Nažalost, ocjenjivanje pomoću portfolija nije lako realizovati u školama gdje nastavnici izvode nastavu za stotine i više učenika.

Na kraju, svi treba da nastojimo da se oslobodimo dugogodišnjih navika i otklonimo faktore koji negativno utiču na proces ocjenjivanja, te da povedemo više računa o načinima, tehnikama i kriterijumima. Tako ćemo biti zadovoljniji, a naša će ocjena imati i kod učenika i kod roditelja vaspitni autoritet.



Ana Stanišljević, prof. francuskog jezika



LIČNI KONTAKT



Za razliku od pismenog, kod usmenog procjenjivanja znanja postiže se direktan lični kontakt između nastavnika i učenika, što omogućava stalnu interakciju tako što nastavnik usmjerava učenikove odgovore, postavlja pitanja, različita potpitanja i dodatnim objašnjenjima ga navodi na ispravan odgovor (aktivan tip nastavnika). Pored prethodno navedenih negativnih faktora koji umanjuju objektivnost usmenog ocjenjivanja, tu su još i mnogi drugi: veliki broj učenika u odjeljenjima, obimnost programa, mali broj časova itd. Sigurno je da smo kroz školovanje i sami bili svjedoci još jednog od negativnih faktora pri usmenom ocjenjivanju, a to je da ocjena ponekad zavisi od "slučaja" koja nam pitanja nastavnik postavi i iz kojeg dijela predmetnog gradiva. Na taj način se učenikovo znanje provjerava nejednakim zadacima, a ocjena liči na lutrijsku sreću.

BITI STROG, ALI OPRAVDANO



U praksi se često dešava da nastavnici poklanjaju ocjene i na taj način nagrađuju učenika rezultatom koji nije stekao radom i zalaganjem. To u isto vrijeme ima negativne posljedice i za one učenike koji su svojim radom zaslužili dobru ocjenu, a našli se u istoj ravni sa učenicima sa nezasluženim ocjenama. Suprotno poklanjanju ocjena jeste kažnjavanje učenika negativnim ocjenama.

Zbog nestašluka u nižim razredima ili "ispada" u višim razredima, nastavnici često učenicima daju negativne ocjene.

Naravno, to su nevaspitni i nepedagoški postupci koje moramo izbjegavati.

Moramo se truditi da budemo strpljivi, taktični, da razumijemo učenika. U potpunoj smo zabludi ako smatramo da učenici ne cijene nastavnika koji je opravdano strog na ocjeni; naprotiv, nastavnik se cijeni po načinu kako provjerava učenikovo znanje i koje kriterijume zauzima. Neobjektivno formirana ocjena može u moralnom i vaspitnom smislu i te kako negativno da utiče na učenika.
[Vrh] Go down
https://hrvatskijezik.forumcroatian.com
 
POZITIVNI I NEGATIVNI FAKTORI OCJENJIVANJA
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
hrvatskijezik :: OCJENJIVANJE-
Forum(o)Bir: